Žalba koju je 3. kolovoza 2023. podnijela Meta Platforms Ireland Ltd, bivši Facebook Ireland Ltd protiv presude Općeg suda (peto prošireno vijeće) od 24. svibnja 2023. u predmetu T-451/20, Meta Platforms Ireland/Komisija
(predmet C-497/23 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Meta Platforms Ireland Ltd, bivši Facebook Ireland Ltd (zastupnici: D. Jowell KC, D. Bailey, Barrister-at-Law, J Aitken, D. Das, S. Malhi i R. Haria, Solicitors, T. Oeyen, avocat)
Druga stranka u postupku: Europska komisija, Savezna Republika Njemačka
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine pobijanu presudu;
poništi Odluku Komisije C(2020) 3013 final od 4. svibnja 2020. u vezi s postupkom prema članku 18. stavku 3. i članku 24. stavku 1. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (predmet AT.40628 – Prakse Facebooka u vezi s podacima) , kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2020) 9229 final od 11. prosinca 2020 (u daljnjem tekstu: pobijana odluka);
ili, podredno:
vrati predmet koji se odnosi na prvi i drugi tužbeni zahtjev za poništenje Općem sudu na ponovno odlučivanje; i
naloži Komisiji da snosi troškove tih postupaka u cijelosti i preinači nalog o troškovima u presudi koja je predmet žalbe kako bi odražavao ishod žalbe..
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog žalbi, žalitelj ističe sljedeće žalbene razloge.
1. Prvi žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud pogrešno odbio prvi tužbeni razlog i počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 132.–155. zaključio da su pojmovi za pretraživanje navedeni u točkama 132. i 149. pobijane presude u skladu s načelom nužnosti sadržanim u članku 18. stavcima 1. i 3. Uredbe br. 1/20031 . Osobito:
Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava u točkama 134., 138., 140., 143. i 146. pobijane presude utvrdivši, u biti, da je načelo nužnosti poštovano samo zato što je Komisija mogla razumno pretpostaviti, promatrano potpuno apstraktno, da bi joj pojmovi za pretraživanje mogli pomoći da utvrdi je li došlo do postupanja iz uvodne izjave 4. pobijane odluke. Opći sud nije dao nikakvu (podredno dovoljnu) težinu činjenici da su neopravdano općeniti pojmovi za pretraživanje koje je Komisija odabrala, kada su primijenjeni na sve depozitarove dokumente tijekom cijelog razdoblja, morali dovesti do ogromne prevage dokumenata koji uopće ne bi bili povezani s istragom (i od kojih bi mnogi sadržavali osjetljive osobne ili povjerljive poslovne informacije), u okolnostima u kojima je Komisija unaprijed bila svjesna da će da će to biti slučaj.
Opći sud povrijedio je obvezu obrazlaganja u pogledu alternativnih, razmjernijih pretraga u točki 136. pobijane presude te također u točkama 140., 143. i 146. koji jednostavno upućuju na točku 136.
Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava u točki 150. pobijane presude time što je zaključio da se dokumenti mogu smatrati irelevantnim za istragu „tek nakon što su pojmovi za pretraživanje primijenjeni na tužiteljeve baze podataka”. U praksi takav pristup nosi stvarni rizik isključivanja načela nužnosti iz sudskog nadzora. Time se, zapravo, Komisiji daje diskrecijsko pravo koje je neograničeno i načelo nužnosti čini suvišnim. Nije ispravno tumačenje pravnog zahtjeva nužnosti (i proporcionalnosti) dopustiti tijelu da primijeni očito preširoke pojmove pretraživanja na golem broj dokumenata koji generiraju ogromnu količinu irelevantnih i povjerljivih osjetljivih dokumenata. U točki 99. također je zanemaren i iskrivljen pravi smisao žaliteljevih dokaza da je Komisija unaprijed bila svjesna da će mehanička primjena širokih pojmova za pretraživanje nužno generirati ogromnu većinu irelevantnih dokumenata (kao što se pokazalo da je slučaj).
Opći sud također je počinio pogrešku koja se tiče prava u točkama 152. i 153. jer je odbio uzeti u obzir to da je pravni okvir koji se primjenjuje na odluke o pretrazi relevantan za zahtjeve za pružanje informacija i jer je dopustio Komisiji da zatraži dokumente bez zaštitnih mjera ili filtara koji su jednaki onima odobrenim tijekom pretraga prema članku 20. Uredbe br. 1/2003.
Drugi žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i propustio dati dostatne razloge u točki 120. pobijane presude kada je zaključio da „nije potrebno da Komisija provede opću procjenu usklađenosti s načelom nužnosti”.
Treći žalbeni razlog temelji se na tvrdnji da je Opći sud pogrešno odbio drugi tužbeni razlog i počinio pogrešku koja se tiče prava u točkama 226–239 pobijane presude jer je zaključio da je Komisija mogla zatražiti dokumente koji su sadržavali osobne podatke i bili povezani s poslovnim aktivnostima podnositelja žalbe a da pritom ne pruži nikakve zaštitne mjere ili filtre za osobne podatke.
____________
1 Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1) (SL; posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)