PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo vijeće)

17. prosinca 2015.(*)

„Državne potpore – Potpore koje je Francuska provela za Sernam SCS – Potpore za restrukturiranje i dokapitalizaciju, jamstva i otpis SNCF‑ovih potraživanja prema Sernamu – Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem – Zlouporaba potpore – Povrat – Gospodarski kontinuitet – Kriterij privatnog ulagača“

U predmetu T‑242/12,

Société nationale des chemins de fer français (SNCF), sa sjedištem u Parizu (Francuska), koje zastupaju P. Beurier, O. Billard i V. Landes, odvjetnici,

tužitelj,

koje podupire

Francuska Republika, koju su u početku zastupali D. Colas i J. Gstalter, zatim D. Colas i J. Rossi te naposljetku D. Colas i J. Bousin, u svojstvu agenata,

intervenijent,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju T. Maxian Rusche i B. Stromsky, u svojstvu agenata,

tuženika,

koju podupiru

Mory SA, u stečaju, sa sjedištem u Pantinu (Francuska),

i

Mory Team, u stečaju, sa sjedištem u Pantinu,

koje zastupaju B. Vatier i F. Loubières, odvjetnici,

intervenijenti,

povodom zahtjeva za poništenje Odluke Komisije 2012/398/EU od 9. ožujka 2012. o državnoj potpori SA. 12522 (C 37/08) – Francuska – Primjena odluke „Sernam 2“ (SL L 195, str. 19.),

OPĆI SUD (sedmo vijeće),

u sastavu: M. van der Woude, predsjednik, I. Wiszniewska‑Białecka i I. Ulloa Rubio (izvjestitelj), suci,

tajnik: S. Bukšek Tomac, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 12. veljače 2015.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1.      Tužitelj Sernam u vrijeme nastanka relevantnih činjenica

1        Društvo Société nationale des chemins de fer (SNCF) (u daljnjem tekstu: SNCF ili tužitelj) osnovano je 1938. kao dioničko društvo, da bi primjenom Zakona 82‑1153 od 30. prosinca 1982. postalo, s učinkom od 1. siječnja 1983., javno industrijsko trgovačko društvo (EPIC – établissement public industriel commercial) usmjereno na unutarnji prijevoz. Ukupni kapital (koji se sastoji od državne zaklade, a ne dionica) pripada državi.

2        Poduzeće Sernam obavlja djelatnosti poštanskih usluga i žurnog prijevoza paketa i paleta od 1970., kada ga je tužitelj osnovao kao unutarnju službu.

3        Reorganizacijom iz 1993. osnovani su Sernam Domaine i društvo kći Sernam Transport SA. Sernam Domaine zadržao je status SNCF‑ove unutarnje službe, a Sernam Transport osnovan je kao društvo kći u 100‑postotnom vlasništvu SNCF‑a s 24 društva kćeri pomoću kojih je obavljao svoje djelatnosti cestovnog prijevoza.

4        Sernam Domaine 1. veljače 2000. pretvoren je u novo komanditno društvo Sernam SCS, sa zasebnom pravnom osobnošću i statusom društva kćeri u 100-postotnom vlasništvu SNCF‑a. Sernam SCS imao je, među ostalim, vlasnički kapital u Sernam Transportu koji je postao njegovo društvo kći u 100-postotnom vlasništvu.

5        Sernam SCS u prosincu 2001. postao je Sernam SA. Sernam je 2005. raspolagao s deset operativnih društava kćeri i društvom za usluge cestovnog prijevoza Sernam Transport Route (ranije Sernam Transport).

2.      Odluka Sernam 1

6        Komisija Europskih zajednica u Odluci NN 122/00 (ex N 140/00) od 23. svibnja 2001. (u daljnjem tekstu: odluka Sernam 1) smatrala je da su mjere komercijalne pomoći i oporavka Sernama SCS koje je uspostavio tužitelj i koje su trebale biti provedene u razdoblju od početka 2001. do kraja 2004. bile državne potpore spojive s UEZ‑om. Njihov ukupan iznos bio je 503 milijuna eura. Komisija je također „izrazila žaljenje što je [Francuska Republika] provela predmetnu potporu, čime je povrijedila članak 88. stavak 3. Ugovora“.

7        Potpora od 503 milijuna eura bila je odobrena jer se Francuska Republika obvezala prodati to poduzeće. Naime, Geodis SA trebao je preuzeti 60 % udjela u Sernamu SCS. Geodis je na taj način trebao postati u potpunosti neograničeno odgovoran za dugove Sernama SCS i snositi dodatne troškove restrukturiranja u visini od 67 milijuna eura. Sernam SCS obvezao se, pak, smanjiti broj operativnih mjesta sa 107 na 72 u razdoblju od 1999. do 2004., smanjiti promet za 18 %, smanjiti broj osoblja i provesti restrukturiranje s navedenim proračunom u zadanim rokovima.

3.      Odluka Sernam 2

8        Francuska tijela 17. lipnja 2002. obavijestila su Komisiju da su potpore koje su odobrene odlukom Sernam 1 provedene u drukčijim uvjetima od onih na temelju kojih je Komisija donijela svoju odluku.

9        Komisija je dopisom od 30. travnja 2003. obavijestila Francusku Republiku o svojoj odluci o pokretanju postupka propisanog u članku 88. stavku 2. UEZ‑a protiv tih potpora (odluka naslovljena „Državne potpore – Francuska – Poziv na podnošenje primjedbi na temelju članka 88. stavka 2. UEZ‑a u vezi s potporom C 32/03 (ex NN 122/2000) – ‚Sernam 2: Preispitivanje potpora za restrukturiranje’“, SL C 182, str. 2.).

10      Komisija je provela novu analizu cjelokupnog spisa na temelju cjelovitog ažuriranog plana restrukturiranja koji je odražavao nove okolnosti. Komisija je analizirala nove činjenice kako bi utvrdila u kojoj su mjeri usklađene ili neusklađene s odlukom Sernam 1 te je provjerila u kojoj je mjeri sveukupna nova činjenična situacija na dan odlučivanja – u usporedbi s odlukom Sernam 1 – u skladu sa Smjernicama Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (SL 1999., C 288, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 121.), osobito s obzirom na načelo jednokratne dodjele.

11      Komisija je Odlukom 2006/367/EZ od 20. listopada 2004. o državnoj potpori koju je Francuska djelomično provela za poduzeće Sernam (SL 2006., L 140, str. 1., u daljnjem tekstu: odluka Sernam 2) zaključila o nepoštovanju odluke Sernam 1, što predstavlja zlouporabu potpore u smislu članka 1. točke (g) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.) i točke 43. Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama.

12      Ona je ipak utvrdila da su francuska tijela ispunila veći broj svojih ciljeva u skladu s odlukom Sernam 1 te da je ispitana potpora zadovoljavala kriterije promjene plana restrukturiranja propisane u točki 3.2.4. Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama. Komisija je, dakle, potvrdila da je potpora odobrena odlukom Sernam 1 u visini od 503 milijuna eura bila spojiva sa zajedničkim tržištem pod novim uvjetima.

13      Ona je također utvrdila da dodatnu potporu u iznosu od 41 milijun eura, koju je tužitelj platio Sernamu i koja je izravna posljedica zlouporabe potpore odobrene odlukom Sernam 1, treba proglasiti nespojivom sa zajedničkim tržištem te je valja povratiti s kamatama.

14      Konačna izreka odluke Sernam 2 glasi kako slijedi:

„Članak 1.

1. Državna potpora za društvo Sernam, odobrena u svibnju 2001., u visini od 503 milijuna eura, spojiva je sa zajedničkim tržištem pod uvjetima propisanima u člancima 3. i 4.

2. Državna potpora koju je [Francuska Republika] provela za društvo Sernam u visini od 41 milijun eura nespojiva je sa zajedničkim tržištem.

Članak 2.

1. [Francuska Republika] poduzet će sve potrebne mjere da od korisnika povrati potporu koja je navedena u članku 1. stavku 2., a koja mu je već nezakonito stavljena na raspolaganje.

2. Povrat se mora izvršiti bez odgađanja i sukladno postupcima predviđenima nacionalnim pravom ako oni omogućavaju trenutačno i djelotvorno izvršenje ove odluke. Na iznose koji se moraju vratiti obračunavaju se kamate od datuma kad su ti iznosi korisniku stavljeni na raspolaganje do njihova stvarnog povrata. Kamate se računaju na temelju referentne stope koja se primjenjuje prilikom izračuna ekvivalenta potpore u sklopu regionalnih potpora.

Članak 3.

1. Podložno stavku 2., sljedeći uvjeti moraju biti ispunjeni:

(a)       Sernam može razvijati samo svoje aktivnosti dostave pošte željezničkim putem prema konceptu Train bloc express (‚TBE’). U tom pogledu, SNCF će jamčiti svakom drugom operatoru koji to od njega zatraži iste uvjete koji su odobreni Sernamu za razvoj željezničkog teretnog prijevoza ‚TBE’.

(b)       Nasuprot tomu, Sernam mora tijekom sljedeće dvije godine, računajući od datuma dostave ove odluke, u cijelosti zamijeniti vlastita sredstva i usluge cestovnog prijevoza sredstvima i uslugama cestovnog prijevoza jednog ili više poduzeća koja su pravno i gospodarski neovisna o SNCF‑u i koja su odabrana u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem postupku.

Pod vlastitim sredstvima i uslugama Sernamova cestovnog prijevoza podrazumijevaju se sva cestovna sredstva – odnosno vozila za cestovni prijevoz – koja su u punom vlasništvu ili leasingu/zakupu društva Sernam.

Poduzeća koja će preuzeti Sernamove cestovne djelatnosti moraju vlastitim resursima osigurati cjelokupnu uslugu cestovnog prijevoza.

2. U slučaju da do 30. lipnja 2005. Sernam proda po tržišnoj cijeni u transparentnom i otvorenom postupku svoju imovinu u paketu društvu koje nije pravno povezano s SNCF‑om, uvjeti iz stavka 1. se ne primjenjuju.

Članak 4.

Svaka djelomična ili cjelokupna prodaja Sernama mora se provesti po tržišnoj cijeni u transparentnom i otvorenom postupku koji je otvoren svim konkurentima. U tim će uvjetima društvo Sernam, ako nastavi postojati, biti odgovorno za vraćanje potpore od 41 milijun eura.

[...]“.

4.      Prijenos Sernamove imovine u paketu na Financière Sernam i događaji koji su uslijedili

15      Nastavno na odluku Sernam 2, francuska tijela posjetila su Komisiju 24. studenoga 2004. te su joj službeno uputila dopis 21. prosinca 2004. kako bi je obavijestila o odluci prodaje Sernamove imovine u paketu, u skladu s člankom 3. stavkom 2. odluke Sernam 2.

16      Tužitelj je uz pomoć banke (u daljnjem tekstu: banka X) objavio poziv za javno nadmetanje. Kontaktirane su 34 grupe.

17      Prema navodima francuskih tijela, Sernamov gospodarski položaj onemogućio je dobivanje vrijednosno pozitivnih ponuda. Sve ponude prikupljene u okviru tog postupka bile su iznimno negativne:

–        kandidat 1 (prethodna ponuda): ‑120 milijuna eura;

–        kandidat 2 (prethodna ponuda): ‑90,4 milijuna eura;

–        kandidat 3 (prethodna ponuda): ‑90,4 milijuna eura;

–        kandidat 4 (neobvezujuća ponuda u drugom krugu): ‑65,2 milijuna eura;

–        kandidat 5 (neobvezujuća ponuda u drugom krugu): ‑56,4 milijuna eura.

18      Nije podnesena nijedna obvezujuća ponuda. Međutim, dva su ponuditelja, kandidat 4 i kandidat 5, pri čemu je potonji bio povezan sa Sernamovim upravljačkim timom, pokazala znakove ozbiljnog interesa nakon završetka drugog kruga. Donesena je odluka o nastavku pregovora samo s konzorcijem kandidata 5, koji je bio povezan sa Sernamovim upravljačkim timom (u daljnjem tekstu: konzorcij).

19      Kandidat 5 naposljetku je 15. lipnja 2005. usmenim putem obavijestio tužitelja da prije 30. lipnja 2005. nije u mogućnosti podnijeti, čak ni uvjetno, ponudu za preuzimanje.

20      Sernamov upravni tim odlučio je, posredstvom društva koje je tek trebalo osnovati pod nazivom Bidco, a zatim Financière Sernam, samostalno podnijeti ponudu za preuzimanje, koja je tužitelju upućena 30. lipnja 2005. i koju je tužiteljeva glavna uprava tog dana načelno i prihvatila.

21      Memorandum o razumijevanju između Sernama, SAS Sernam Xpressa (jedno od deset društava kćeri u Sernamovu 100-postotnom vlasništvu koje je osnovano 2002., u daljnjem tekstu: Sernam Xpress) i direktora budućeg Financière Sernama potpisan je 21. srpnja 2005. (u daljnjem tekstu: memorandum o razumijevanju od 21. srpnja 2005.).

22      Postupak prijenosa proveden je u četiri faze:

–        tužitelj je Sernam, svoje društvo kćer u 100-postotnom vlasništvu, dokapitalizirao s 57 milijuna eura;

–        Sernam je zatim u korist Sernam Xpressa, svojeg društva kćeri u 100-postotnom vlasništvu, izvršio djelomičan ulog imovine (u daljnjem tekstu: ulog), podvrgnut sustavu podjele iz članaka L 236‑16 do L 236‑21 francuskog Trgovačkog zakonika, za što je Sernam zauzvrat stekao udio u Sernam Xpressu u nominalnoj vrijednosti od 100 eura (naknada za djelomičan ulog imovine bila je u obliku dionica). Taj se ulog odnosio na cjelokupnu Sernamovu imovinu, uključujući 57 milijuna eura iz dokapitalizacije, i obveze, uz izuzeće određenih financijskih obveza u ukupnom iznosu od 38,5 milijuna eura (u daljnjem tekstu zajednički: financijske obveze) koje su obuhvaćale:

–        dug povezan s hipotekarnim zajmom koji je Sernam ugovorio 21. prosinca 2001. s grupom SNCF;

–        dijelove imovine i obveza povezanih s raskidom ugovora „IBM – GPS“;

–        neposredno nakon izvršenja uloga, Sernam Xpress povećao je kapital za 2 milijuna eura, što je u potpunosti proveo tužitelj. Nakon te transakcije, tužitelj je imao većinski vlasnički udio u Sernam Xpressu;

–        Sernam i tužitelj zatim su za cijenu od 2 milijuna eura prenijeli sve svoje udjele u Sernam Xpressu, što je bio njegov sveukupni kapital, na Financière Sernam.

23      Usto je bio predviđen i mehanizam nadoplate cijene u slučaju da se kapital ili imovina prodanog društva naknadno potpuno ili djelomično prenese na treće osobe kao i ugovorna odredba o raskidu u slučaju negativne Komisijine odluke unutar pet godina nakon sklapanja memoranduma o razumijevanju od 21. srpnja 2005.

24      Tužitelj je prilikom prijenosa dao i jamstva.

25      Sporazum o djelomičnom ulogu imovine između Sernama i Sernam Xpressa datira od 14. rujna 2005. Financière Sernam upisan je u sudski registar 14. listopada 2005.

26      Različite transakcije prijenosa koje su navedene u točki 22. provedene su istog dana, odnosno 17. listopada 2005., na tzv. closing day.

27      Protiv Sernama je proveden stečajni postupak 15. prosinca 2005. Iznos od 41 milijun eura koji je bio plativ tužitelju na temelju odluke Sernam 2 upisan je u obveze te likvidacije, kao i iznos od 38,5 milijuna eura financijskih obveza isključenih iz uloga (vidjeti gore drugu alineju točke 22.)

28      Tijekom 2006. jedan investicijski fond stekao je 51,8 % kapitala u Sernam Xpressu.

29      U svibnju 2011. Sernam Xpress uložio je žig Sernam u svoje operativno društvo kćer Sernam Services.

30      Sernam Xpress likvidiran je 30. lipnja 2011. te je Financière Sernam kao jedini član preuzeo imovinu Sernam Xpressa (transakcija tzv. univerzalnog prijenosa imovine).

31      Grupu Sernam na dan pobijane odluke sačinjavali su Financière Sernam i društva kćeri bivšeg Sernam Xpressa: Sernam Services i Aster (ranije pod tvrtkom Sernam Transport Route).

32      Protiv Financière Sernama i Sernam Servicesa 31. siječnja 2012. pokrenut je sudski predstečajni postupak. Protiv društva kćeri Aster 3. veljače 2012. pokrenut je stečajni postupak uz privremeni nastavak djelatnosti.

33      Smatrajući da plan za nastavak poslovanja grupe Sernam nije bio vjerodostojan, imenovani stečajni upravitelj pokrenuo je postupak traženja preuzimatelja.

5.      Postupak koji je doveo do donošenja pobijane odluke

34      Već od 24. lipnja 2005. prvi podnositelj pritužbe (u daljnjem tekstu: prvi podnositelj pritužbe) podnio je Komisiji pritužbu u vezi s nepravilnom primjenom odluke Sernam 2.

35      Prvi podnositelj pritužbe 22. veljače 2006. podnio je protiv Komisije tužbu zbog propusta.

36      Dopisima od 10. travnja 2006. i 23. travnja 2007. Komisiji je druga zainteresirana osoba uputila drugu pritužbu (u daljnjem tekstu: drugi podnositelj pritužbe).

37      Dvoje podnositelja pritužbi smatralo je u biti da je odluka Sernam 2 primijenjena zlouporabno.

38      Odlukom od 16. srpnja 2008., naslovljenom „Državne potpore – Francuska – Državna potpora C 37/08 – Primjena odluke Sernam 2 – Poziv na podnošenje primjedbi na temelju članka [108. stavka 2. UFEU‑a]“ (SL 2009., C 4, str. 5., u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju), Komisija je pokrenula službeni istražni postupak propisan u članku 108. stavku 2. UFEU‑a.

39      Opći sud 29. travnja 2009. obustavio je postupak povodom tužbe zbog propusta koju je protiv Komisije podnio prvi podnositelj pritužbe (rješenje od 29. travnja 2009., HALTE/Komisija, T‑58/06, EU:T:2009:125).

40      Komisija je 9. ožujka 2012. donijela Odluku 2012/398/EU o državnoj potpori SA. 12522 (C 37/08) – Francuska – Primjena odluke „Sernam 2“ (SL L 195, str. 19., u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Ta je odluka poslana francuskim tijelima 10. ožujka 2012. Francuska tijela poslala su je tužitelju 26. ožujka 2012.

6.      Pobijana odluka

41      Uvodno, Komisija je navela da je postupak bio pokrenut na temelju članka 16. Uredbe br. 659/1999 jer je Komisija imala naznake da je Francuska Republika zlouporabila potporu odobrenu pod uvjetima iz odluke Sernam 2, i to nakon zlouporabe potpore koja je bila odobrena pod uvjetima iz odluke Sernam 1.

 Zlouporaba državne potpore odobrene odlukom Sernam 2

42      Budući da su francuska tijela potvrdila da uvjeti navedeni u članku 3. stavku 1. odluke Sernam 2 nisu poštovani, Komisija je smatrala da se mogla ograničiti na provjeru je li Francuska Republika poštovala uvjete navedene u njezinu članku 3. stavku 2.

43      Komisija je smatrala da mnogi zahtjevi iz članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 nisu bili poštovani.

44      Kao prvo, Komisija je u točki 3.2.1. pobijane odluke smatrala da prijenos djelatnosti nije bio proveden 30. lipnja 2005.

45      Kao drugo, Komisija je u točki 3.2.2. pobijane odluke ocijenila da, s obzirom na to da je cijena bila negativna, provedeni prijenos djelatnosti nije bio prodaja te da i zbog toga članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 nije bio poštovan.

46      Kao treće, Komisija je u točki 3.2.3. pobijane odluke smatrala da prijenos djelatnosti nije bio prodaja imovine, nego prijenos cjelokupnog Sernama (imovine i obveze), jer su, s jedne strane, u paketu prenesene imovine i obveze u okviru grupe, nakon čega je uslijedila prodaja dionica (share deal) društva kćeri koje ih je preuzelo (uvodne izjave 108. do 112. pobijane odluke) i, s druge strane, nije prenesena samo imovina, nego cjelokupni Sernam (imovina i obveze) (uvodne izjave 113. do 116. pobijane odluke).

47      Kao četvrto, Komisija je u točki 3.2.4. pobijane odluke ocijenila da prijenos nije bio ograničen na imovinu koju je Sernam posjedovao u trenutku odluke Sernam 2, nego da je dokapitalizacijom neto iznosom od 57 milijuna eura povećana imovina, što nije bilo dopušteno člankom 3. stavkom 2. odluke Sernam 2.

48      Kao peto, Komisija je u točki 3.2.5. pobijane odluke ocijenila da prijenos djelatnosti nije bio proveden u transparentnom i otvorenom postupku.

49      Kao šesto, Komisija je u točki 3.2.6. pobijane odluke ocijenila da nije poštovana svrha prodaje imovine.

50      Zaključno, Komisija je smatrala da članak 3. odluke Sernam 2 nije bio poštovan i da je stoga potpora u iznosu od 503 milijuna eura bila zlouporabljena.

51      Komisija je smatrala da potpora od 503 milijuna eura nije bila spojiva s unutarnjim tržištem na temelju odluke Sernam 2, s obzirom na to da ju je korisnik upotrijebio povredom te odluke. Ona je smatrala da je ta potpora, s obzirom na to da Francuska Republika nije istaknula nijedan razlog u prilog spojivosti, bila nespojiva te je trebao biti izvršen povrat s kamatama računajući od dana kada je stavljena na raspolaganje Financière Sernamu i njegovim društvima kćerima, osobito Sernam Servicesu i Asteru, koji su, prema Komisijinu mišljenju, obavljali gospodarsku djelatnost koja je ostvarila potporu, a koju su ranije obavljali Sernam, a zatim Sernam Xpress (čiju je imovinu preuzeo Financière Sernam nakon univerzalnog prijenosa imovine 30. lipnja 2011.).

 Povrat potpore u iznosu od 41 milijun eura

52      Komisija je u uvodnim izjavama 132. do 151. pobijane odluke ispitala je li Francuska Republika pravilno izvršila povrat potpore u iznosu od 41 milijun eura, koja je proglašena nespojivom u odluci Sernam 2, upisujući je u obveze Sernamove likvidacije, te je li, s obzirom na Unijinu sudsku praksu u području povrata, navedeni povrat trebalo proširiti i na Financière Sernam i njegova društva kćeri Sernam Services i Aster. Komisija je osobito uputila na presude od 8. svibnja 2003., Italija i SIM 2 Multimedia/Komisija (C‑399/00 i C‑328/99, Zb., u daljnjem tekstu: presuda Seleco, EU:C:2003:252), od 29. travnja 2004., Njemačka/Komisija (C‑277/00, Zb., u daljnjem tekstu: presuda SMI, EU:C:2004:238) i od 19. listopada 2005., CDA Datenträger Albrechts/Komisija (T‑324/00, Zb., u daljnjem tekstu: presuda CDA, EU:T:2005:364).

53      Kao prvo, Komisija je u uvodnim izjavama 144. do 148. pobijane odluke ocijenila da je prijenosom Sernamovih djelatnosti na Sernam Xpress potonji zadržao stvarno uživanje konkurentske prednosti povezane s korištenjem dodijeljenih potpora, s obzirom na to da je postojao gospodarski kontinuitet između dvaju društava i da je prijenos Sernamovih djelatnosti na Sernam Xpress predstavljao zaobilaženje naloga za povrat koji je bio naložen Sernamu.

54      Kao drugo, Komisija je u uvodnoj izjavi 149. pobijane odluke podsjetila da prema sudskoj praksi dioničarska prodaja dionica društva korisnika nezakonite potpore trećim osobama ne utječe na obvezu povrata od društva korisnika. Stoga je u ovom slučaju Sernam Xpress bio dužan izvršiti povrat 41 milijuna eura i nakon prodaje svojih društvenih udjela Financière Sernamu.

55      Kao treće, Komisija je u uvodnoj izjavi 150. pobijane odluke ocijenila da je spajanjem Sernam Xpressa i Financière Sernama 30. lipnja 2011. preneseno uživanje potpore od 41 milijun eura i, dakle, obveza povrata na Financière Sernam i njegova društva kćeri, osobito Sernam Services i Aster, koji su obavljali djelatnost Sernama i Sernam Xpressa.

 Nove potpore dodijeljene Sernam Xpressu‑Financière Sernamu

56      Komisija je smatrala da su mjere predviđene u memorandumu o razumijevanju od 21. srpnja 2005. nove državne potpore. Riječ je o mjerama tužiteljeve dokapitalizacije Sernama u iznosu od 57 milijuna eura neto, tužiteljevu otpisu dvaju potraživanja prema Sernamu u ukupnom iznosu od 38,5 milijuna eura i četirima jamstvima koja je tužitelj dao Sernam Xpressu‑Financière Sernamu.

57      Komisija je u uvodnim izjavama 154. do 158. pobijane odluke ponajprije izložila razloge zbog kojih je odlučila ne primijeniti kriterij privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu prilikom kvalifikacije tih mjera s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU‑a.

58      Kao prvo, ona je u uvodnoj izjavi 154. pobijane odluke smatrala da se prilikom povrata potpore ne može primjenjivati kriterij privatnog ulagača.

59      Kao drugo, Komisija je u uvodnoj izjavi 155. pobijane odluke ocijenila da je u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2 prodaja imovine bila ekvivalentna kompenzacijskim mjerama propisanima u članku 3. stavku 1. navedene odluke. Međutim, u skladu sa stavkom 40. Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (SL 2004., C 244, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 121.; u daljnjem tekstu: Smjernice za sanaciju i restrukturiranje), zatvaranje gubitaških djelatnosti ne može se smatrati kompenzacijskom mjerom. Komisija je navela da je negativna cijena upućivala na to da je bila riječ o zatvaranju gubitaške djelatnosti koja ne može biti ekvivalentna kompenzacijskoj mjeri i da je u ovom slučaju negativna cijena odgovarala operativnoj potpori poduzetniku, koja je po svojoj naravi neprikladna za smanjenje narušavanja tržišnog natjecanja.

60      Kad je riječ o kvalifikaciji državne potpore, Komisija je u uvodnoj izjavi 159. pobijane odluke ocijenila da su mjere bile odobrene sredstvima javnog poduzetnika, odnosno tužitelja. S obzirom na to da je tužitelj tijelo uređeno javnim pravom, EPIC, koje je podložno vrlo strogom državnom nadzoru, dodjela prednosti, dakle, također je bila pripisiva državi. S obzirom na to da su Sernam Xpress i Financière Sernam djelovali u cestovnom prijevozu, koji je otvoren za tržišno natjecanje unutar Unije, prednost je stvarala opasnost od narušavanja tržišnog natjecanja te je utjecala na trgovinu među državama članicama. Komisija je navela da nije bilo potrebno razlikovati prednosti dodijeljene Sernam Xpressu i Financière Sernamu jer su se ta dva društva spojila.

61      Budući da Francuska Republika nije navela razloge u prilog spojivosti potpora s unutarnjim tržištem, a na njoj je bio teret dokazivanja, Komisija je te potpore proglasila nespojivima s unutarnjim tržištem te je naložila njihov povrat, uvećan za kamate.

62      Izreka pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Članak 1.

1. Državne potpore u iznosu od 503 milijuna eura koje je [Francuska Republika] dodijelila Sernamu SCS (koji je postao [Sernam]) i koje je Komisija odobrila [odlukom Sernam 2] provedene su zlouporabno. Te su potpore nespojive s unutarnjim tržištem. Tim su se potporama koristili Sernam Xpress, Financière Sernam i njegova društva kćeri Sernam Services i Aster.

2. Državnom potporom u iznosu od 41 milijun eura, koju je [Francuska Republika] dodijelila Sernamu SCS i koja je proglašena nespojivom u odluci Sernam 2, također su se koristili Sernam Xpress, kao i Financière Sernam i njegova društva kćeri, među ostalim, Sernam Services i Aster.

3. SNCF‑ova dokapitalizacija [Sernama] u iznosu od 57 milijuna eura, SNCF‑ov otpis potraživanja prema [Sernamu] u iznosu od 38,5 milijuna eura i SNCF‑ova jamstva prilikom prijenosa [Sernamovih] djelatnosti na Financière Sernam, osim jamstva za željezničare, predstavljaju državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem.

Članak 2.

1. [Francuska Republika] dužna je izvršiti povrat potpora navedenih u članku 1. od Financière Sernama i njegovih društava kćeri Sernam Servicesa i Astera.

2. Kamate na iznose za koje se ostvaruje povrat obračunavaju se od dana na koji su stavljeni na raspolaganje korisniku do dana njihova stvarnog povrata.

3. Obračun kamata provodi se na temelju složenog računa u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004.

Članak 3.

1. Povrat potpore iz članka 1. trenutačno stupa na snagu i odmah proizvodi učinak.

2. [Francuska Republika] mora osigurati da se ova odluka provede u roku od četiri mjeseca od datuma njezina priopćenja.

3. U okviru te provedbe [Francuska Republika] može uzeti u obzir eventualne iznose za koje je SNCF izvršio povrat nastavno na [Sernamovu] likvidaciju, pod gore navedenim uvjetima.

Članak 4.

1. U roku od dva mjeseca od priopćenja ove odluke, [Francuska Republika] dostavlja Komisiji sljedeće podatke:

(a)       datum na koji je svaka mjera potpore stavljena na raspolaganje korisniku, ukupan iznos (glavnica i kamate) za koji valja izvršiti povrat od korisnika za svaku mjeru potpore;

(b)       detaljan opis mjera koje su već poduzete ili se planiraju poduzeti u cilju usklađivanja s ovom odlukom;

(c)       dokumente kojima se dokazuje da je korisniku naložen povrat potpore.

2. [Francuska Republika] obavješćuje Komisiju o napretku u provedbi nacionalnih mjera koje se poduzimaju za provedbu ove odluke do potpunog povrata potpore iz članka 1. Na običan Komisijin zahtjev, [Francuska Republika] mora odmah predočiti sve informacije o već poduzetim i planiranim mjerama u svrhu ispunjavanja uvjeta iz ove odluke. Ona također dostavlja detaljne podatke o iznosima potpore i kamatama za koje je već izvršen povrat od korisnika.

Članak 5.

Ova je odluka upućena Francuskoj Republici.“

7.      Činjenice koje su uslijedile nakon pobijane odluke

63      Nakon donošenja pobijane odluke, francuska tijela 23. ožujka 2012. zatražila su od Komisije potvrdu da povrat državnih potpora koji je naložen društvima u grupi Sernam člankom 2. pobijane odluke ne obuhvaća društva u grupi Geodis (koja pripada tužiteljevoj grupi) i društvo BMV, u slučaju da oni preuzmu dio imovine društava Sernam u okviru sudskog predstečajnog postupka.

64      U Odluci od 4. travnja 2012. o državnoj potpori SA. 34547 (2012/N) – Francuska – Preuzimanje imovine grupe Sernam u okviru sudskog predstečajnog postupka (u daljnjem tekstu: odluka Sernam 4) Komisija je zaključila da nije postojao gospodarski kontinuitet između grupe Sernam i preuzimatelja dijela njezine imovine Geodisa i BMV‑a te da se na njih ne odnosi povrat potpora koje su u pobijanoj odluci proglašene nezakonitima i nespojivima.

65      Stečajni postupak protiv Financière Sernama i Sernam Servicesa proveden je 13. travnja 2012. Istog dana Geodis je podnio ponudu te ga je trgovački sud u Nanterreu (Francuska) odredio kao preuzimatelja imovine grupe Sernam.

 Postupak i zahtjevi stranaka

66      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 4. lipnja 2012. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

67      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 18. listopada 2012. Francuska Republika zatražila je intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevu tužitelja. Predsjednik šestog vijeća Općeg suda odobrio je tu intervenciju rješenjem od 26. studenoga 2012. Francuska Republika podnijela je svoj intervencijski podnesak 11. veljače 2013.

68      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 14. veljače 2013. tužitelj je zatražio ulaganje prijedloga novog dokaza u spis. Predsjednik šestog vijeća uložio je 26. veljače 2013. prijedlog novog dokaza u spis. Komisija je 14. ožujka 2013. podnijela svoja očitovanja na novi dokaz. Francuska Republika navela je da nema očitovanja za podnošenje.

69      S obzirom na izmjenu sastava vijećâ Općeg suda, kojom je sudac izvjestitelj raspoređen u sedmo vijeće, tom je vijeću stoga 23. rujna 2013. dodijeljen ovaj predmet.

70      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 25. studenoga 2013. Mory SA, Mory Team i Superga Invest zatražili su intervenciju u ovom predmetu u potporu Komisijinu zahtjevu.

71      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 29. siječnja 2014. tužitelj je zatražio povjerljivo postupanje s određenim elementima i dijelovima postupovnih akata za slučaj da se zahtjev intervenijenata za pristup svim postupovnim aktima iznimno usvoji. Tužitelj je u tu svrhu podnio verziju predmetnih postupovnih akata koja nije povjerljiva.

72      Predsjednik sedmog vijeća Općeg suda rješenjem od 23. svibnja 2014. dopustio je intervenciju društava Mory i Mory Team na temelju članka 116. stavka 6. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. te je odbio zahtjev za intervenciju društva Superga Invest. O tužiteljevu zahtjevu za povjerljivost odlučivalo se naknadno.

73      Opći sud je, u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 64. Poslovnika od 2. svibnja 1991., dopisom od 23. listopada 2014. postavio tužitelju, Komisiji i Francuskoj Republici pitanja u pisanom obliku, pozvavši ih da na njih odgovore također u pisanom obliku, te je pozvao tužitelja i Komisiju na podnošenje određenih dokumenata. Te su stranke u dodijeljenom roku odgovorile na taj zahtjev.

74      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 17. studenoga 2014. tužitelj je zatražio ulaganje prijedloga drugog novog dokaza u spis. Predsjednik sedmog vijeća Općeg suda uložio ga je 21. studenoga 2014. u spis te je pozvao Komisiju i Francusku Republiku da podnesu svoja očitovanja na raspravi.

75      Tužitelj je dopisom podnesenim tajništvu Općeg suda 27. studenoga 2014. podnio očitovanja na Komisijine odgovore na pitanja. Predsjednik sedmog vijeća Općeg suda odlučio je rješenjem od 3. prosinca 2014. da se taj dopis ne unese u spis.

76      Na raspravi održanoj 12. veljače 2015. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja Općeg suda.

77      Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

78      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        proglasi tužbu nedopuštenom i, podredno, neosnovanom;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

79      Mory i Mory Team od Općeg suda zahtijevaju da odbaci tužbu kao nedopuštenu i, podredno, odbije kao neosnovanu.

 Pravo

80      U prilog zahtjevu za poništenje tužitelj je istaknuo šest razloga. Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava obrane jer je Komisija u pobijanoj odluci zauzela stajalište o neprimjenjivosti kriterija privatnog ulagača na slučaj koji nije naveden u odluci o pokretanju postupka. U tom pogledu, Francuska Republika tvrdi da su iz istih razloga povrijeđena i njezina prava obrane. Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela zaštite legitimnih očekivanja. Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze poštovanja razumnog roka i načela pravne sigurnosti. Četvrti tužbeni razlog odnosi se na Komisijine pogreške koje se tiču prava i činjenica jer je smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu nije poštovao uvjete navedene u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2. Peti tužbeni razlog odnosi se na Komisijinu pogrešku koja se tiče prava jer je smatrala da je obveza povrata državne potpore od 41 milijun eura, koja je proglašena nespojivom odlukom Sernam 2, prenesena na Financière Sernam i njegova društva kćeri. Šesti tužbeni razlog odnosi se na Komisijinu pogrešku koja se tiče prava jer je smatrala da su mjere predviđene memorandumom o razumijevanju od 21. srpnja 2005. bile nove državne potpore u korist Sernam Xpressa‑Financière Sernama.

81      Opći sud smatra da najprije valja ispitati tri posljednja tužbena razloga, a zatim tri prva tužbena razloga, u vezi s povredama općih načela prava Unije, s obzirom na to da mnoga pitanja koja se postavljaju u potonjima ovise o ocjeni četvrtog, petog i šestog tužbenog razloga.

1.      Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu nije poštovao uvjete navedene u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2

82      Četvrti tužiteljev tužbeni razlog sastoji se od šest dijelova. Prvi dio odnosi se na Komisijine pogreške koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 97. i 98. pobijane odluke smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu nije nastupio 30. lipnja 2005. Drugi dio odnosi se na Komisijine pogreške koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 99. do 102. pobijane odluke smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu po negativnoj cijeni nije bio prodaja. Treći dio odnosi se na Komisijinu pogrešku koja se tiče prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 103. do 116. pobijane odluke smatrala da je transakcija obuhvaćala prijenos „cjelokupnog“ Sernama. Četvrti dio odnosi se na Komisijinu pogrešku koja se tiče prava jer je u uvodnoj izjavi 117. pobijane odluke smatrala da prijenos nije bio ograničen na Sernamovu imovinu, nego je bio uvećan za 59 milijuna eura (odnosno 57 milijuna eura neto). Peti dio odnosi se na Komisijine pogreške koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 118. i 119. pobijane odluke smatrala da prodaja Sernamove imovine u paketu nije bila provedena u transparentnom i otvorenom postupku. Šesti dio odnosi se na Komisijine pogreške koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 121. do 123. pobijane odluke smatrala da nije poštovana svrha prodaje imovine.

83      U području zlouporabe potpora, iz zajedničkog tumačenja članka 108. stavka 2. UFEU‑a, članka 1. točke (g) i članka 16. Uredbe br. 659/1999 proizlazi da je u načelu Komisija dužna dokazati da je korisnik zlouporabio sve potpore koje je na temelju ranije odluke ona prethodno odobrila ili dio njih. Naime, ako ne postoji takav dokaz, treba smatrati da su te potpore obuhvaćene prethodnom odlukom odobrenja (presuda od 11. svibnja 2005., Saxonia Edelmetalle i ZEMAG/Komisija, T‑111/01 i T‑133/01, Zb., EU:T:2005:166, t. 86.).

 Prvi dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 97. i 98. pobijane odluke smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu nije nastupio 30. lipnja 2005.

84      Kao prvo, tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnoj izjavi 98. pobijane odluke iskrivila tekst odluke Sernam 2 navodeći da „prijenos [Sernamovih] djelatnosti na Financière Sernam nije [bio] proveden najkasnije do 30. lipnja 2005., kao što je to zahtijevao uvjet iz odluke Sernam 2“. Tužitelj navodi da je članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 navodio samo „prodaju“, a ne „prijenos“ djelatnosti. Kao drugo, tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnoj izjavi 97. pobijane odluke ocijenila da prema francuskom pravu činjenica da je predsjednik SNCF‑a 30. lipnja 2005. prihvatio obvezujuću ponudu Financière Sernama nije bila dostatna za zaključenje prodaje. Tužitelj tvrdi da prema francuskom pravu sporazum o stvari i cijeni između prodavatelja i kupca, neovisno o pravnom obliku, omogućava sklapanje neopozivog kupoprodajnog akta, i to čak i kada stvar još nije dostavljena, a cijena nije plaćena.

85      Komisija je u točkama 97. i 98. pobijane odluke navela da je 30. lipnja 2005. tužiteljeva uprava samo načelno prihvatila obvezujuću ponudu Financière Sernama. Ona je utvrdila da je memorandum o razumijevanju koji je obvezivao sve stranke u pravnom poslu potpisan tek 21. srpnja 2005., a da su različite transakcije prijenosa provedene tek 17. listopada 2005. Komisija je zaključila da prijenos Sernamovih djelatnosti na Financière Sernam nije bio proveden najkasnije do 30. lipnja 2005., kao što je to zahtijevao uvjet iz odluke Sernam 2, te da je već samo taj razlog bio dostatan za zaključak da je Francuska Republika zlouporabila potporu koja je bila uvjetno odobrena odlukom Sernam 2.

86      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presude od 17. studenoga 1983., Merck, 292/82, Zb. EU:C:1983:335, t. 12. i od 21. veljače 2013., RVS Levensverzekeringen, C‑243/11, Zb., EU:C:2013:85, t. 23.).

87      Također, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je izreka akta neodvojiva od njegova obrazloženja, tako da ga po potrebi treba tumačiti uzimajući u obzir razloge koji su doveli do njegova donošenja (presuda od 15. svibnja 1997., TWD/Komisija, C‑355/95 P, Zb., EU:C:1997:241, t. 21.).

88      Što se tiče prvog tužiteljeva argumenta da je Komisija iskrivila tekst odluke Sernam 2, valja navesti da se njezin članak 3. stavak 2. odnosi na slučaj ako bi Sernam „proda[o] svoju imovinu u paketu, od ovog trenutka do 30. lipnja 2005.“.

89      Uvodna izjava 217. odluke Sernam 2 navodi da, „[n]asuprot tomu, ako bi Sernam morao prodati svoju imovinu ‚u paketu’, Komisija podsjeća da [se dva uvjeta iz članka 3. stavka 1.] u vezi s restrukturiranjem poduzeća ne [bi] primjenj[ivala] s obzirom na to da Sernam više ne [bi] poslovao u svojem sadašnjem pravnom obliku te [bi] oslobodio svoje tržišne udjele u korist neovisnog stjecatelja (koji [bi] de facto mogao obavljati svoje djelatnosti sa Sernamovom imovinom)“.

90      Stoga, kao što to Komisija naglašava, trenutak koji treba uzeti u obzir radi ocjene je li u ovom slučaju prodaja provedena, nužno je trenutak stvarnog prijenosa imovine, s obzirom na to da je cilj članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, tumačenog u svjetlu njezine uvodne izjave 217., bio obvezati Sernam na prijenos njegove cjelokupne imovine i na oslobađanje njegovih tržišnih udjela. Suprotno i formalističko tumačenje članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 onemogućilo bi njegove učinke, uz opasnost da se dugotrajno odgodi stvaran prijenos imovine nakon sklapanja „prodaje“ u pravnom smislu riječi.

91      Stoga je dostatno navesti da je Komisija opravdano utvrdila da različite transakcije prijenosa nisu bile provedene do tzv. closing daya 17. listopada 2005. i da stoga krajnji datum 30. lipnja 2005., utvrđen u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2, nije bio poštovan.

92      Dakle, valja navesti da je bespredmetan drugi tužiteljev argument, koji se odnosi na točan trenutak kada je „prodaja“ zaključena prema francuskom pravu.

93      Iz toga proizlazi da prvi dio četvrtog tužbenog razloga valja odbiti.

 Drugi dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 99. do 102. pobijane odluke smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu uz negativnu cijenu nije bio prodaja

94      Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, u biti tvrdi da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava i činjenica smatrajući u uvodnim izjavama 99. do 102. pobijane odluke da je povrijeđen članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 jer ugovor sklopljen između tužitelja i Financière Sernama nije bio prodaja, s obzirom na to da je cijena bila negativna.

95      Uvodna izjava 124. pobijane odluke, koju tužitelj također kritizira, ne tiče se pitanja na koje se odnose uvodne izjave 99. do 102. navedene odluke jer se ona odnosi na provedbu transakcije u dvije faze (Sernamovo ulaganje u Sernam Xpress, nakon čega je uslijedio prijenos društvenih udjela Sernam Xpressa na Financière Sernam) i na činjenicu da je Komisija u biti odbila smatrati te različite transakcije, promatrane u cjelini, ekvivalentnima prodaji „imovine u paketu“. S obzirom na to da se u odnosu na uvodnu izjavu 124. javljaju argumenti istovrsni onima u odnosu na uvodne izjave 108. do 112. pobijane odluke, Opći sud smatra da je potrebno zajednički ispitati tužiteljeve argumente protiv tih različitih uvodnih izjava u okviru trećeg dijela ovog tužbenog razloga (vidjeti točke 140. do 149. u nastavku).

96      Komisija je u uvodnim izjavama 99. i 100. pobijane odluke smatrala da se „prodaja“ sastoji od prijenosa vlasništva nad stvari, za što se plaća cijena koja mora biti pozitivna, kao i to da transakcija kojom osoba koja želi prenijeti vlasništvo nad jednom ili više stvari nudi novac osobi koja stječe tu stvar nije prodaja, nego druga vrsta ugovora. Komisija je u uvodnoj izjavi 101. pobijane odluke ocijenila da je tužitelj u ovom slučaju platio 59 milijuna eura time što je dokapitalizirao Sernam s 57 milijuna eura i Sernam Xpress s 2 milijuna eura te je dao različita jamstva Financière Sernamu. Komisija je ocijenila da je Financière Sernamovo plaćanje 2 milijuna eura tužitelju i Sernamu neutraliziralo dokapitalizaciju Sernam Xpressa, ali ne i druge elemente transakcije. Komisija je u uvodnoj izjavi 102. pobijane odluke zaključila da ugovor sklopljen između tužitelja i Financière Sernama nije bio prodaja te da i zbog toga članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 nije bio poštovan.

97      U tom pogledu, tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, navodi u biti tri argumenta.

98      Kao prvo, tužitelj tvrdi da uporaba generičkog izraza „prodaja“ u odluci Sernam 2 nije imala veze s vrstom sklopljenog ugovora pod uvjetom da je učinak transakcije bio onaj koji se i očekivao, odnosno prijenos vlasništva imovine u paketu sa Sernama na treću stranu neovisnu o tužitelju. Kao drugo, tužitelj objašnjava da su ga ograničenja francuskog prava, kao što je to zabrana prodaje po negativnoj cijeni, prisilila da transakciju postavi na način kako je to učinio te da prethodno dokapitalizira Sernam, ali da je unatoč tomu negativna cijena tržišna cijena, a što je bio jedini uvjet koji je zahtijevao članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2. Kao treće, tužitelj i Francuska Republika pozivaju se na presedane koji upućuju na to da je Komisija u svojoj praksi odlučivanja prihvaćala prijenos imovine ili dionica po negativnoj cijeni kvalificirati kao „prodaju“.

99      Komisija osporava te argumente i, kao prvo, smatra da tužitelj prešutno priznaje da transakcija nije bila prodaja u smislu članka 1582. francuskog Građanskog zakonika, s obzirom na to da je zaobišao zabranu francuskog prava prodaje po negativnoj cijeni. Kao drugo, ona ocjenjuje da prijenos djelatnosti po negativnoj cijeni nema isti gospodarski učinak kao i prodaja imovine po pozitivnoj cijeni jer se u prvom slučaju subjektu plaća za nastavak djelatnosti i postojanje poduzetnika koji bi trebao prestati postojati, a u drugom se slučaju stvar koja ima stvarnu pozitivnu vrijednost prenosi kako bi se gospodarski racionalno iskorištavala. To je pitanje od suštinske važnosti, osobito s obzirom na zahtjeve discipline kod potpora i svrhe odluke Sernam 2. Kao treće, Komisija podsjeća da prema ustaljenoj sudskoj praksi njezina praksa odlučivanja u odnosu na druge predmete ne može utjecati na valjanost pobijane odluke, koja se može ocjenjivati samo s obzirom na objektivna pravila Ugovora. Ona nadalje u biti tvrdi da u ovom slučaju odluke na koje se pozivaju Francuska Republika i tužitelj nisu primjenjive osobito zato što su uslijedile nakon provedbe transakcije i zato što je kod njih bila riječ o prodaji dionica, a u ovom je slučaju odabrano rješenje prodaje imovine.

100    Kao prvo, valja primijetiti da se, na temelju doslovnog tumačenja članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, zahtijevala „prodaja [Sernamove] imovine u paketu“ te da je jedini zahtjev u vezi s cijenom bio onaj postojanja tržišne cijene utvrđene u transparentnom i otvorenom postupku.

101    Kao što to proizlazi iz točke 86. gore, prilikom tumačenja odluke Sernam 2 valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst već i kontekst i ciljeve gospodarskog propisa kojeg je ona dio.

102    Posljedično, Komisija ne može samo na temelju pravnih pojmova ili oblika zaključiti o nepoštovanju uvjeta spojivosti potpore za restrukturiranje koji su propisani u jednoj od njezinih odluka. Štoviše, valja navesti da je pravni pojam prodaje svojstven pravu svake države članice.

103    Stoga je tužitelj opravdano naglasio da se pravo državnih potpora ne bavi pravnim oblicima koje transakcije mogu imati, nego njihovom gospodarskom stvarnošću.

104    Stoga treba odbiti Komisijine formalističke argumente koji se temelje na francuskom pravu.

105    Kao drugo, valja navesti da tužitelj uvjerljivo tvrdi da je dokapitalizacija prije prodaje način zaobilaženja zabrane francuskog prava – ugovaranja negativne cijene u kupoprodajnom ugovoru.

106    Gospodarski učinak te prodaje po negativnoj cijeni ispitat će se u ovom slučaju u okviru trećeg i šestog dijela ovog tužbenog razloga.

107    Kao treće, valja naglasiti da odluke koje navode tužitelj i Francuska Republika upućuju na mogućnost prodaje dionica poduzeća po „negativnim cijenama“, odnosno na način da prodavatelj provede prethodnu dokapitalizaciju (vidjeti, među ostalim, odluke od 13. srpnja 2009. o potpori za restrukturiranje u korist društva Combus AS i od 28. kolovoza 2009. o državnoj potpori C 6/09 (ex N 663/08) u vezi s mjerama u korist društva Austrian Airlines).

108    Stoga valja utvrditi da je pogrešno Komisijino zaključivanje u uvodnim izjavama 99. do 102. pobijane odluke, prema kojem prodaja nije postojala jer je cijena prijenosa bila negativna pa stoga nije poštovan članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2.

109    Stoga valja prihvatiti drugi dio četvrtog tužbenog razloga.

 Treći dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 103. do 116. pobijane odluke smatrala da je transakcija obuhvaćala prijenos „cjelokupnog“ Sernama (imovine i obveza)

110    Tužitelj navodi dva prigovora u prilog trećem dijelu. Kao prvo, tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnim izjavama 103. i 113. do 116. pobijane odluke ocijenila da prijenos koji je proveo tužitelj nije bio ograničen na imovinu, nego je obuhvaćao cjelokupni Sernam (imovinu i obveze) te da zbog tog razloga nije poštovan uvjet u vezi sa Sernamovom prodajom u paketu koji je propisan u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2. Kao drugo, tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnim izjavama 108. do 112. i 124. pobijane odluke umjetno razdvojila prodaju Sernamove imovine u paketu na dvije zasebne transakcije – prvu transakciju Sernamova djelomičnog uloga imovine u Sernam Xpress i drugu transakciju prodaje dionica Sernam Xpressa Financière Sernamu – iako se zapravo radilo o jedinstvenoj transakciji koja je bila istodobna i nerazdvojiva, provedena u „trenutku razuma“ istim aktom, te je nastojala ostvariti jedan te isti cilj, odnosno prodaju Sernamove imovine u paketu Financière Sernamu.

 Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da je Komisija u uvodnim izjavama 103. i 113. do 116. pobijane odluke pogrešno ocijenila da prijenos koji je proveo tužitelj nije bio ograničen na imovinu, nego je obuhvaćao cjelokupni Sernam (imovinu i obveze)

111    Tužitelj u biti navodi tri argumenta. Kao prvo, tužitelj smatra da je Komisija pogrešno tumačila članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 kada je u točki 103. pobijane odluke pretpostavila da se prodaja imovine u paketu trebala odnositi samo na Sernamovu imovinu, a isključivati obveze. Kao drugo, tužitelj upućuje na ograničenja nacionalnog prava kako bi objasnio da je trebalo pripojiti određene obveze, osobito operativne obveze, i to jedino u cilju izbjegavanja prava vjerovnika na prigovor, kako je to predviđeno francuskim zakonom. Kao treće, tužitelj tvrdi da se, protivno Komisijinu navodu u uvodnoj izjavi 116. pobijane odluke, prijenos nije odnosio na „cjelokupni“ Sernam (imovinu i obveze), što potvrđuju proturječni dijelovi pobijane odluke u vezi s točnim razgraničenjem predmeta prijenosa.

–       Prvi argument, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija pogrešno tumačila članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 kada je pretpostavila da se prodaja imovine u paketu trebala odnositi samo na Sernamovu imovinu, a isključivati obveze

112    Kao prvo, tužitelj tvrdi da je pojam prodaje imovine u paketu po definiciji zahtijevao da prodaja obuhvaća cjelokupnu Sernamovu imovinu i da se ona prodaje „u paketu“, odnosno da se prodaje sveukupna imovina jednom stjecatelju, međutim, taj pojam nije podrazumijevao da se ta imovina nužno prodaje sama.

113    U uvodnoj izjavi 103. pobijane odluke navodi se da, „[č]ak i kad bi se smatralo da prijenos [Sernamove] djelatnosti na Financière Sernam jest prodaja, poštovanje članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 pretpostavlja da se ta prodaja odnosi samo na imovinu, a ne na cjelokupni [Sernam] (imovinu i obveze)“ i da „[n]avedeno proizlazi iz uvodne izjave 217. odluke Sernam 2“. Komisija je u uvodnoj izjavi 113. pobijane odluke također navela da se u „[u]vodnoj izjavi 217. odluke Sernam 2 [...] jasno razlikuju, s jedne strane, prodaja imovine i, s druge strane, prodaja cjelokupnog [Sernama] (imovine i obveza)“.

114    U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 87. gore, izreka akta neodvojiva je od njegova obrazloženja, tako da ga po potrebi treba tumačiti uzimajući u obzir razloge koji su doveli do njegova donošenja.

115    Dva alternativna stavka članka 3. odluke Sernam 2. glase:

„1. Podložno stavku 2., sljedeći uvjeti moraju biti ispunjeni:

(a)       Sernam može razvijati samo svoje aktivnosti dostave pošte željezničkim putem prema konceptu Train bloc express (‚TBE’) [...]

(b)       Nasuprot tomu, Sernam mora tijekom sljedeće dvije godine, računajući od datuma dostave ove odluke, u cijelosti zamijeniti vlastita sredstva i usluge cestovnog prijevoza sredstvima i uslugama cestovnog prijevoza jednog ili više poduzetnika koji su pravno i gospodarski neovisni o SNCF‑u i koji su odabrani u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem postupku [...]

2. U slučaju da do 30. lipnja 2005. Sernam proda po tržišnoj cijeni u transparentnom i otvorenom postupku svoju imovinu u paketu društvu koje nije pravno povezano s SNCF‑om, uvjeti iz stavka 1. se ne primjenjuju.“

116    Uvodna izjava 217. odluke Sernam 2 glasi kako slijedi:

„Komisija također podsjeća da se u slučaju prodaje cjelokupnog Sernama (imovine i obveza), kako to namjeravaju provesti francuska tijela, uvjeti iz odluke (preuzimanje Sernamove cestovne djelatnosti od strane drugih poduzeća i diverzifikacija Sernamovih djelatnosti prema željezničkom teretu) moraju u svakom slučaju primjenjivati. Nasuprot tomu, ako bi Sernam morao prodati svoju imovinu ‚u paketu’, Komisija podsjeća da se dva gorenavedena uvjeta u vezi s restrukturiranjem poduzetnika neće primjenjivati, s obzirom na to da Sernam više neće poslovati u svojem sadašnjem pravnom obliku te će osloboditi svoje tržišne udjele u korist neovisnog stjecatelja (koji će de facto moći obavljati svoje djelatnosti Sernamovom imovinom).“

117    Iz tog teksta proizlazi da se u odluci Sernam 2 jasno razlikuju „prodaja cjelokupnog Sernama (imovine i obveza)“ i „prodaja [Sernamove] imovine u paketu“.

118    Posljedično, Komisija je opravdano smatrala da se prodaja imovine u paketu, u smislu članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, tumačenog u svjetlu uvodne izjave 217. te odluke, trebala odnositi samo na prodaju imovine, a isključivati obveze.

119    Drukčijim tumačenjem te odredbe zanijekala bi se postojeća razlika između dvaju alternativnih uvjeta navedenih u članku 3. stavcima 1. i 2. odluke Sernam 2 (i dvaju načina prodaje koji se spominju u uvodnoj izjavi 217. navedene odluke). Naime, treba navesti da bi bilo nelogično i nedosljedno propisati drukčije uvjete u stavcima 1. i 2. članka 3. odluke Sernam 2 u slučaju da se prodaja imovine u paketu valja tumačiti na način da obuhvaća i obveze.

120    Kao drugo, tužitelj tvrdi da, ako bi neku transakciju trebalo razlikovati u odnosu na prodaju imovine u paketu, tada bi to bila zasebna prodaja imovine, a ne prodaja „cjelokupnog“ Sernama (imovine i obveza), kao što je to i sama Komisija potvrdila u predmetima koji su doveli do presuda SMI, točka 52. supra (EU:C:2004:238, t. 68. i 70.) i CDA, točka 52. supra (EU:T:2005:364, t. 73.).

121    Taj argument treba odbiti s obzirom na to da Komisijina praksa odlučivanja u odnosu na druge predmete ne može utjecati na valjanost pobijane odluke, koja se može ocjenjivati samo s obzirom na objektivna pravila Ugovora (presuda od 20. svibnja 2010., Todaro Nunziatina & C., C‑138/09, Zb., EU:C:2010:291, t. 21.).

122    U ovom slučaju odluku Sernam 2 treba tumačiti s obzirom na njezino obrazloženje, a ne Komisijina stajališta u drugim predmetima. Doista, nužno je utvrditi da se u odluci Sernam 2 ne suprotstavljaju prodaja imovine u paketu i zasebna prodaja imovine.

123    Kao treće, tužitelj tvrdi da je Komisija, ako je to željela, trebala u odluci Sernam 2 izričito pojasniti da prodaja imovine u paketu isključuje obveze te je u tom pogledu na raspravi uputio na različite naknadne odluke koje su donesene u predmetu tzv. „poljskih gradilišta“, koje su detaljnije utvrđivale propisane uvjete – tužitelj je posebice uputio na uvodne izjave 349., 350. i 354. Odluke Komisije od 6. studenoga 2008. o državnoj potpori C 19/05 (ex N 203/05) koju je dodijelila Poljska brodogradilištu Szczecin (SL 2010., L 5, str. 1.) i na uvodne izjave 401. do 410. Odluke Komisije od 6. studenoga 2008. o državnoj potpori C 17/05 (ex N 194/05 i PL 34/04) koju je dodijelila Poljska brodogradilištu Gdynia (SL 2010., L 33, str. 1.).

124    Međutim, ne samo da je odluka Sernam 2 pravomoćna i ne može se preispitivati u okviru tužbe nego iz njezine uvodne izjave 217. proizlazi da je bilo dovoljno jasno da je prodaja imovine u paketu isključivala obveze, razlikujući propisane uvjete za prodaju cjelokupnog Sernama (imovine i obveza) od uvjeta za prodaju Sernamove imovine u paketu. U svakom slučaju, budući da je Komisija dužna pojedinačno analizirati okolnosti svojstvene za svaki predmet, ona nije vezana drugim odlukama, a kamoli ako su one donesene naknadno.

125    Stoga prvi argument treba odbiti.

–       Drugi argument, koji se temelji na činjenici da su ograničenja nacionalnog prava prisilila tužitelja na spajanje određenih obveza sa Sernamovom imovinom (osim financijskih obveza)

126    Tužitelj tvrdi da je bio prisiljen pripojiti operativne obveze Sernamovoj imovini s jedinim ciljem izbjegavanja prava vjerovnika na prigovor, kako je to predviđeno francuskim zakonom. Tužitelj navodi da francusko pravo dopušta vjerovnicima isticanje prigovora na transakcije unosa uloga ili prijenosa te da mogu ostvariti ili trenutačan povrat svojih potraživanja ili uspostavu jamstava. Štoviše, u slučaju naknadnog pokretanja predstečajnog postupka, vjerovnici mogu osporavati radnje kojima je unutar 18 mjeseci prije pokretanja tog postupka umanjena imovina njihova dužnika. Prema tužiteljevu mišljenju, da je prodana samo Sernamova imovina, njegovi vjerovnici postali bi vjerovnici društva bez imovine koje je teško opterećeno dugovima, što bi im oduzelo svaku mogućnost naplate pa bi, posljedično, vrlo vjerojatno istaknuli prigovor na prijenos isključivo Sernamove imovine u paketu odnosno, ako bi i prihvatili prijenos isključivo imovine, zasigurno bi ga osporavali u okviru postupka likvidacije koji bi uslijedio. Prema tužiteljevu mišljenju, iz toga je proizišla nužnost spajanja operativnih obveza kako bi se omogućio prijenos Sernamove imovine.

127    U tom pogledu, ne samo da tužitelj nije dokazao da bi prodaja isključivo imovine oduzela vjerovnicima svaku mogućnost naplate, s obzirom na to da je Sernam iz te prodaje načelno trebao ostvariti prihod, nego valja navesti da takva vrsta argumenta koji se odnosi na posebnosti nacionalnog prava počiva na pogrešnoj premisi da je Komisija nametnula poštovanje uvjeta iz članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, iako je postojala mogućnost izbora između dvaju stavaka članka 3. te odluke.

128    Kao što to naglašava Komisija u svojoj obrani, ako su tužitelj i država članica imali problema pri provedbi članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 zbog praktičnih prepreka ili prepreka u nacionalnom pravu, oni su imali višestruk izbor, odnosno mogli su primijeniti uvjete iz članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, mogli su se ponovno obratiti Komisiji kako bi je upoznali s tim problemima i raspraviti o mogućoj izmjeni tog uvjeta u skladu sa Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje ili su pak mogli povratiti nezakonite nespojive potpore likvidacijom Sernama.

129    Posljedično, tužitelj se u ovom slučaju ne može pozivati na postojeća ograničenja u nacionalnom pravu radi opravdavanja zaobilaženja uvjeta koji je odabrao.

130    Stoga drugi argument treba odbiti.

–       Treći argument, koji se temelji na činjenici da se prijenos u biti nije odnosio na „cjelokupni“ Sernam (imovinu i obveze)

131    Kao prvo, tužitelj tvrdi, protivno Komisijinim navodima u uvodnoj izjavi 116. pobijane odluke, da se prijenos nije odnosio na „cjelokupni“ Sernam (imovinu i obveze), s obzirom na to da financijske obveze i iznos obveze povrata potpore od 41 milijun eura, koji je proglašen nespojivim odlukom Sernam 2, nisu bili preneseni na Financière Sernam. Kao drugo, tužitelj navodi sporne dijelove pobijane odluke u odnosu na točno razgraničenje predmeta prijenosa, kao što su to „cjelokupna (imovina i obveze)“ u točki 3.2.3.2. i u uvodnoj izjavi 113. navedene odluke, „cjelokupnu [Sernamovu] imovinu i obveze [...], osim sljedećih izuzeća“ u uvodnoj izjavi 114. te odluke, „bitna imovina i obveze“ u uvodnoj izjavi 115. pobijane odluke i „cjelokupnog [Sernama] (imovina i obveze), uz nekoliko izuzeća“ u njezinoj uvodnoj izjavi 116.

132    Komisija je u uvodnim izjavama 114. i 115. pobijane odluke navela kako slijedi:

„[...F]inancière Sernam stjecanjem Sernam Xpressa stječe cjelokupnu [Sernamovu] imovinu i obveze [...], osim sljedećih izuzeća: s jedne strane, imovina je povećana unosom 57 milijuna eura u korist [Sernama] i 2 milijuna eura u korist Sernam Xpressa [...] i, s druge strane, obveze su smanjene za iznos hipotekarnog zajma koji je društvo [Sernam] ugovorilo s grupom SNCF, [za iznos] obveza povezanih s raskidom ugovora ‚IBM – GPS’ i za iznos obveze povrata nespojive potpore od 41 milijun eura.

Međutim, te granične prilagodbe ne mogu prikriti činjenicu da su bitni Sernamovi imovina i obveze doista preneseni najprije na Sernam Xpress, a zatim na Financière Sernam.“

133    Komisija je u uvodnoj izjavi 116. pobijane odluke zaključila da „prijenos djelatnosti nije [bio] prodaja imovine, nego prijenos cjelokupnog Sernama (imovine i obveza), uz nekoliko izuzeća“ te da „[p]osljedično i zbog tog razloga također uvjeti iz članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 ni[su bili] poštovani“.

134    Kao prvo, treba navesti da tužitelj ne osporava da je pri unosu uloga pripojio sve Sernamove obveze njegovoj sveukupnoj imovini, uz izuzeće određenih financijskih obveza (u ukupnom iznosu od 38,5 milijuna eura) i obveze povrata 41 milijuna eura državne potpore koja je odlukom Sernam 2 proglašena nezakonitom i nespojivom.

135    To također proizlazi iz cjelokupnog spisa. Memorandum o razumijevanju od 21. srpnja 2005. predviđao je zapravo da Sernam mora unijeti u Sernam Xpress „sve elemente Sernamove imovine i obveza uz izuzeće [financijskih obveza]“. Iz sporazuma o djelomičnom ulogu imovine od 14. rujna 2005. također proizlazi da su, među ostalim, pripojeni (što se tiče najvažnijih obveza) posljedična negativna razlika pri stjecanju (badwill) (negativna vrijednost poslovne vrijednosti poduzeća), rezervacije za interkalarne gubitke, operativni dugovi, različiti dugovi kao i dugovi povezani s udjelima. Pozitivno Mišljenje Commission des participations et des transferts (Povjerenstvo za udjele i prijenose) 2005-AC 2 od 22. srpnja 2005. u vezi s tužiteljevom privatizacijom Sernamove imovine također navodi činjenicu da je tužitelj odlučio „prenijeti u paketu imovinu i operativne obveze društva“. Usto, izvješće banke X jasno navodi da će „[p]reneseno [d]ruštvo u praksi obuhvatiti sveukupnu [Sernamovu] imovinu i operativne obveze (uključujući sva društva kćeri i žig), uz izuzeće financijskih obveza“.

136    Kao drugo, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, isključenje uloga financijskih obveza i obveze povrata 41 milijuna eura nezakonite i nespojive potpore ne dovodi u pitanje zaključak da članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 nije bio poštovan, s obzirom na to da iz točke 118. gore proizlazi da je za utvrđivanje povrede te odredbe bila dostatna sama činjenica da nije prodana isključivo Sernamova imovina i da je pripojena većina obveza. U tom pogledu treba navesti da je nekolicina razlika u izričaju pobijane odluke, koje je tužitelj istaknuo u odnosu na uvodne izjave 114., 115. ili 116. navedene odluke, ipak dosljedna i ne utječe na njezinu valjanost. 

137    Dakle, Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava ili činjenica u vezi s predmetom transakcije navodeći u uvodnoj izjavi 116. pobijane odluke da prijenos djelatnosti nije bio prodaja imovine, nego prijenos cjelokupnog Sernama (imovine i obveza), uz nekoliko izuzeća.

138    Stoga treći argument treba odbiti.

139    Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da prvi tužiteljev prigovor treba odbiti.

 Drugi prigovor, koji se temelji na činjenici da je Komisija u uvodnim izjavama 108. do 112. i 124. pobijane odluke pogrešno smatrala da se prijenos sastojao od prijenosa imovine i obveza unutar grupe u paketu, nakon čega je uslijedila prodaja dionica (share deal) društva kćeri koje je steklo tu imovinu i obveze

140    Tužitelj svojim mnogobrojnim argumentima, koji se ističu i u okviru drugog dijela tužbenog razloga (vidjeti točku 95. gore), u biti nastoji dokazati da je Komisijino razdvajanje prodaje Sernamove imovine u paketu na dvije faze (Sernamovo ulaganje u Sernam Xpress, nakon čega je uslijedio prijenos društvenih udjela Sernam Xpressa na Financière Sernam) bilo umjetno i da nije odgovaralo stvarnosti jedinstvene transakcije, koja je bila istodobna i nerazdvojiva, provedena u „trenutku razuma“, te je nastojala ostvariti jedan te isti cilj, odnosno prijenos Sernamove imovine u paketu na Financière Sernam. Tužitelj u tom pogledu naglašava da se u francuskom pravu djelomičan ulog imovine nakon kojeg slijedi prijenos društvenih udjela društva koje je steklo djelomičan ulog imovine kvalificira kao „prodaja“.

141    Valja navesti da su ti argumenti bespredmetni, s obzirom na to da iz ispitivanja prvog prigovora proizlazi da, čak i ako se provedena transakcija analizira kao jedinstvena prodajna transakcija, kao što to želi tužitelj, konačni „rezultat“ tih dviju faza u svakom slučaju ne odgovara prodaji isključivo imovine, kao što proizlazi i to da nije poštovan predmet prodaje, kako je to Komisija opravdano navela u uvodnim izjavama 103. i 113. do 116. pobijane odluke.

142    U svakom slučaju valja navesti da Komisija nije počinila pogrešku u svojoj analizi smatrajući da dvije transakcije ne ispunjavaju uvjete iz članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, bilo da se analiziraju zasebno u uvodnim izjavama 108. do 112. pobijane odluke, bilo općenito u njezinim uvodnim izjavama 113. do 116.

143    Riječ je o ispitivanju je li ostvaren očekivani učinak različitih transakcija prijenosa, odnosno je li do 30. lipnja 2005. proveden u transparentnom i otvorenom postupku stvaran prijenos Sernamove imovine u paketu po tržišnoj cijeni društvu koje nije pravno povezano s tužiteljem. Doista, analizirajući pobijanu odluku, čini se da je Komisija pravilno ocijenila prodajne faze s obzirom na njihove pojedinačne i kombinirane učinke.

144    Naime, iz ispitivanja prvog prigovora proizlazi da je Komisija u uvodnim izjavama 109. i 110. pobijane odluke opravdano utvrdila da se transakcija „‚djelomičnog uloga imovine’ (u stvarnosti imovine i obveza) [...] ne može kvalificirati kao ‚prodaja imovine trećim osobama’“, osobito zbog toga što se ona „ne odnosi samo na imovinu, nego i na sve obveze, uz izuzeće određenih [Sernamovih] dugova prema društvu majci, [tužitelju, pa] je, dakle, bila riječ o prijenosu cjelokupnog [Sernama] (imovine i obveza), a ne o prodaji isključivo imovine“ i da, „s obzirom na to da [je] taj prijenos proveden [u korist Sernam Xpressa], društva kćeri u 100-postotnom vlasništvu, [...] [t]aj ulog nije unesen u trećeg poduzetnika koji je neovisan o [tužitelju]“.

145    Komisija je također u uvodnim izjavama 108. i 111. pobijane odluke opravdano utvrdila da su dionice Sernam Xpressa bile prodane Financière Sernamu, što je predstavljalo „share deal“, odnosno prodaju dionica.

146    Naime, radilo se o prodaji dionica, odnosno, preciznije, društvenih udjela u fiktivnom društvu, Sernam Xpressu, u koje je prethodno uložena sva Sernamova imovina kao i operativne obveze, odnosno gotovo cjelokupni Sernam.

147    Posljedično, Komisija nije počinila pogrešku smatrajući u uvodnoj izjavi 111. pobijane odluke da ta prodaja dionica također nije prodaja imovine trećim osobama.

148    Stoga Komisija nije počinila nikakvu pogrešku koja se tiče činjenica ili prava te je opravdano u pobijanoj odluci analizirala gospodarske učinke cjelokupne transakcije kao i njezinih sastavnih dijelova radi provjere jesu li poštovani uvjeti spojivosti propisani u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2.

149    S obzirom na prethodno navedeno, drugi prigovor također treba odbiti.

150    Stoga valja odbiti treći dio četvrtog tužbenog razloga.

 Četvrti dio, koji se temelji na Komisijinoj pogrešci koja se tiče prava jer je u uvodnoj izjavi 117. pobijane odluke smatrala da prijenos nije bio ograničen na Sernamovu imovinu, nego je bio povećan za 57 milijuna eura neto

151    Tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnoj izjavi 117. pobijane odluke ocijenila da je iznos od 57 milijuna eura neto dodan Sernamovoj imovini. Kao prvo, tužitelj tvrdi da je Komisija pomiješala predmet prodaje (imovinu) i cijenu koja je za nju plaćena te da je ta negativna cijena od 57 milijuna eura neto tržišna cijena koja je utvrđena u otvorenom, transparentnom, bezuvjetnom i nediskriminirajućem postupku javnog nadmetanja, što je potvrđeno većim brojem neovisnih stručnih procjena. Kao drugo, tužitelj tvrdi da je Komisija, u potpunosti znajući da je Sernam bio u gubicima, u odluci Sernam 2 trebala posebno navesti da zabranjuje prijenos po negativnoj cijeni.

152    Komisija je u uvodnoj izjavi 117. pobijane odluke u biti ocijenila da je dokapitalizacijama Sernama i Sernam Xpressa dodan neto iznos od 57 milijuna eura Sernamovoj imovini te da takav dodatak imovini nije bio dopušten u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2.

153    Kao prvo, dostatno je navesti da Komisija nije pomiješala predmet prodaje i prodajnu cijenu. Iznos od 57 milijuna eura neto dodan je Sernamovoj, a zatim Sernam Xpressovoj imovini njihovim uzastopnim dokapitalizacijama.

154    Kao drugo, iz ispitivanja trećeg dijela tužbenog razloga proizlazi da je tužitelj pogrešno smatrao da je Komisija, imajući u vidu Sernamove gubitke, trebala precizirati da ne želi negativnu cijenu, s obzirom na to da negativna cijena proizlazi iz činjenice da nije poštovana obveza prodaje isključivo Sernamove imovine bez obveza.

155    Naime, tužitelj je odgovarajući na pitanje Općeg suda na raspravi priznao da imovina pri pojedinačnom prijenosu po definiciji ima pozitivnu vrijednost ili vrijednost nule, ali ne i negativnu vrijednost. 

156    U tom pogledu, Komisija naglašava da je na kraju prvog kruga javnog nadmetanja od kandidata zatražena „cash free, debt free“ procjena Sernamove imovine, odnosno ne uzimajući u obzir gotovinu i dugove, što je rezultiralo samo prijedlozima s pozitivnim cijenama.

157    Tužitelj to nije osporavao, ali je ipak odgovorio da su te preliminarne neobvezujuće ponude bile samo odraz tehnike vrednovanja te da to nije značilo da bi se djelatnost prenijela bez dugova i gotovine, nego samo to da je od kandidata zatraženo da vrijednost poduzetnika ocijene neovisno o razini zaduženosti i količini gotovine ciljnog društva, a to radi omogućavanja objektivne usporedbe podnesenih ponuda.

158    Posljedično, kao što to naglašava Komisija, „cash free, debt free“ pozitivne procjene (ne uzimajući u obzir gotovinu i dugove) dokazuju da bi prodajna cijena imovine bila pozitivna ili nula, ali ne i negativna, da se tužitelj bio ograničio na prodaju imovine bez obveza.

159    Stoga treba odbiti četvrti dio četvrtog tužbenog razloga.

 Peti dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 118. i 119. pobijane odluke ocijenila da prodaja Sernamove imovine u paketu nije bila provedena u transparentnom i otvorenom postupku

160    Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, tvrdi da je Komisija počinila pogreške u uvodnim izjavama 118. i 119. pobijane odluke. Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, u biti navodi četiri prigovora, a Francuska Republika jedan prigovor.

161    Prije razmatranja tih prigovora, treba podsjetiti da uvodne izjave 118. i 119. pobijane odluke glase kako slijedi:

„Francuska tijela početno su provela transparentan i otvoren postupak. Međutim, po završetku tog postupka, [tužitelj] nije zaprimio nijednu obvezujuću ponudu.

Nakon neuspješnog transparentnog i otvorenog postupka, sklopljen je ugovor s Financière Sernamom o različitim transakcijama prijenosa [Sernamovih] djelatnosti. S obzirom na to da Financière Sernam nije samostalno sudjelovao u transparentnom i otvorenom postupku, djelatnosti u konačnici nisu prenesene u transparentnom i otvorenom postupku.“

 Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da je upravni tim od početka sudjelovao u javnom nadmetanju

162    Tužitelj i Francuska Republika u biti tvrde da je ponuda Sernamova upravnog tima rezultat transparentnog i otvorenog postupka jer je upravni tim od početka sudjelovao u postupku javnog nadmetanja u okviru konzorcija s kandidatom br. 5, a ponudu, koja je na početku bila zajednička s kandidatom br. 5, podnio je samostalno jer ga je njegov partner 15. lipnja 2005. obavijestio da nije u mogućnosti podnijeti obvezujuću ponudu u određenom roku.

163    Kao prvo, treba navesti da je u javnom nadmetanju početno sudjelovao konzorcij kandidata br. 5 i upravnog tima te je taj konzorcij i podnio prvu ponudu, ali ne i njegovi članovi pojedinačno.

164    Naime, valja naglasiti da je nakon drugog kruga javnog nadmetanja odabran sadržaj projekta koji je podnio konzorcij pod vodstvom kandidata br. 5 kao cjelina, a koji je početno odabran ispred projekta kandidata br. 4. Francuska tijela jasno su to navela u svojem odgovoru od 6. siječnja 2012. na Komisijina pitanja:

„[K]ad je riječ o prijedlogu [kandidata br. 5], taj je prijedlog počivao na mnogim važnim načelima, odnosno, među ostalim, na [tužiteljevu] preuzimanju tereta Sernamovih gotovinskih potreba koje je [kandidat br. 5] procijenio u [značajnom iznosu], na nepreuzimanju Sernamovih financijskih dugova ([...] eura, koji zajedno s preuzimanjem [značajnog iznosa] za gotovinske potrebe dovodi do negativne cijene od ‑56,4 milijuna eura) i na partnerskom društvu kapitala sa Sernamovim upravnim timom.

Zahtjevi [kandidata br. 5] u vezi s prethodnom dokapitalizacijom bili su niži od zahtjeva koje se moglo očekivati u pregovorima s [kandidatom br. 4]. Naime, [kandidat br. 4] izričito je upozorio na nužnost prethodne Sernamove dokapitalizacije od strane [tužitelja] u [mnogo značajnijem] iznosu [nego što je to tražio kandidat br. 5], što je, uz preuzimanje tereta financijskih dugova, dovelo do negativne cijene od
-65,2 milijuna eura.

Posljedično, [tužitelj] je odlučio nastaviti pregovore samo s [kandidatom br. 5] i Sernamovim upravnim timom.“

165    Kao drugo, treba navesti da je obvezujuća ponuda upravnog tima bila iznimno nerazmjerna s ponudom konzorcija pod vodstvom kandidata br. 5 iz drugog kruga i mnogo nepovoljnija za prodavatelja.

166    Iz odgovora francuskih tijela, navedenog u točki 164. gore, kao i iz dopisa konzorcija od 29. ožujka i 7. travnja 2005. (pri čemu dopis od 7. travnja preuzima glavne uvjete iz ponude od 29. ožujka, uz izmjene o kojima je raspravljano nakon njezina podnošenja) proizlazi da je ponuda konzorcija iz drugog kruga u toj fazi procjenjivala potrebe tužiteljeve dokapitalizacije u značajnom iznosu, dok ih je upravni tim u konačnici u svojoj konačnoj ponudi procijenio na značajno viši iznos, odnosno na 59 milijuna eura (ili 57 milijuna eura neto). Kao što je to Komisija naglasila na raspravi, potrebno je usporediti značajan iznos koji je procijenjen u ponudi konzorcija pod vodstvom kandidata br. 5 u drugom krugu i značajno viši iznos od 57 milijuna eura sadržan u obvezujućoj ponudi upravnog tima jer ta dva iznosa odgovaraju predviđanjima potreba tužiteljeve dokapitalizacije ciljnog društva. Tim gotovinskim potrebama naknadno je pridodan otpis potraživanja, koji je procijenjen na relativno slične iznose u ponudi konzorcija u drugom krugu i obvezujućoj ponudi upravnog tima.

167    Posljedično, u istim je okolnostima negativna ponuda konzorcija u drugom krugu iznosila najviše u travnju 2005. (čak ne uzimajući u obzir značajnu kapitalnu uplatu koju je kandidat br. 5 predlagao provesti obvezivanjem na povećanje kapitala), otprilike ‑56,4 milijuna eura („sveobuhvatna“ ponuda, odnosno dokapitalizacija i tužiteljev otpis potraživanja), dok je ponuda upravnog tima iznosila otprilike ‑95,5 milijuna eura (odnosno dokapitalizacija od 57 milijuna eura neto kojoj se pridodaje 38,5 milijuna eura tužiteljeva otpisa potraživanja).

168    Iz prethodno navedenoga proizlazi da Komisija opravdano nije smatrala ekvivalentnima u pogledu vjerodostojnosti i utemeljenosti ponudu financijskog ulagača, kandidata br. 5., koji je, štoviše, predlagao značajnu kapitalnu uplatu u Sernam, i ponudu 84 zaposlenika na višim upravljačkim položajima i direktora koji su iz vlastitih sredstava financirali manji iznos, odnosno 2 milijuna eura.

169    Kao treće, tužitelj i Francuska Republika naglašavaju da transparentnost i otvorenost postupka ne prestaju nakon odabira najboljeg ponuditelja i odbijanja, po naravi stvari, drugih ponuda te nastavljanja pregovora s „posljednjom zainteresiranom osobom“.

170    S jedne strane, „posljednja zainteresirana osoba“ u transparentnom i otvorenom postupku javnog nadmetanja bio je kandidat br. 4. Naime, iz točke 164. gore proizlazi da je u istim okolnostima obvezujuća ponuda upravnog tima, odnosno ‑95,5 milijuna eura, prodavatelju bila manje prihvatljiva od prve ponude kandidata br. 4 u drugom krugu, odnosno negativne cijene od ‑65,2 milijuna eura (tj. s dokapitalizacijom i tužiteljevim otpisom potraživanja). Međutim, kao što to naglašava Komisija u svojim pismenima, nakon povlačenja kandidata br. 5, valjalo se obratiti kandidatu br. 4, koji je od početka sudjelovao u postupku i koji je također iskazao svoje zanimanje po završetku drugog kruga.

171    S druge strane, ponuda upravnog tima ne može se smatrati ponudom „posljednje zainteresirane osobe“ jer on nije samostalno sudjelovao u transparentnom i otvorenom postupku.

172    Kao četvrto, tužitelj tvrdi da je nebitno uspoređivati obvezujuću ponudu upravnog tima s neobvezujućom ponudom konzorcija kojeg je on bio dio jer je valjana jedino obvezujuća ponuda, čak i ako nije riječ o najboljoj ponudi.

173    Taj argument treba odbiti jer je ovdje riječ o pitanju je li obvezujuća ponuda upravnog tima proizišla iz postupka javnog nadmetanja, što nužno podrazumijeva ispitivanje neobvezujućih ponuda koje su podnesene tijekom postupka javnog nadmetanja.

174    Stoga se mora odbiti argument kojim se nastoji dokazati da je upravni tim od početka sudjelovao u javnom nadmetanju jer u njemu nije sudjelovao samostalno i zato što nije sâm podnio ponudu koju je na početku bio podnio zajedno s kandidatom br. 5. Dakle, ne može se smatrati da je njegova ponuda proizišla iz transparentnog i otvorenog postupka.

175    Stoga prvi prigovor treba odbiti.

 Drugi prigovor, koji se temelji na valjanosti ponude Financière Sernama, iako nije bio osnovan u trenutku podnošenja ponude upravnog tima

176    Tužitelj pojašnjava, s jedne strane, da je osnivanje društva nakon prihvaćanja ponude uobičajena praksa u području javnog nadmetanja i, s druge strane, da su fizičke osobe koje su činile upravni tim imale vlastitu pravnu osobnost dostatnu za podnošenje ponude.

177    Valja navesti da su ti argumenti bespredmetni jer iz pobijane odluke ne proizlazi da je Komisija Financière Sernamu prigovarala nepostojanje njegove pravne osobnosti tijekom postupka javnog nadmetanja, nego to što ponuda upravnog tima i, dakle, Financière Sernama nije proizišla iz transparentnog i otvorenog postupka javnog nadmetanja.

178    Stoga drugi prigovor treba odbiti.

 Treći prigovor, koji se temelji na činjenici da su svi kandidati imali priliku podnijeti ponudu, da se prema njima postupalo na jednak način i da su imali istovjetne mogućnosti informiranja i uvjete u pogledu rokova

179    Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, tvrdi da iz Komisijine prakse odlučivanja i iz sudske prakse proizlazi da transparentnost i otvorenost javnog nadmetanja pretpostavlja da su sve osobe koje mogu biti zainteresirane za sudjelovanje imale priliku podnijeti ponudu te da su u tu svrhu imale istovjetne mogućnosti informiranja i uvjete u pogledu rokova, što jest bio slučaj u ovoj situaciji.

180    Taj argument, koji se odnosi na jednakost postupanja prema sudionicima, treba odbiti jer ponuda upravnog tima nije bila dio postupka javnog nadmetanja.

181    Stoga treći prigovor treba odbiti.

 Četvrti prigovor, koji se temelji na činjenici da je prema sudskoj praksi činjenica da su prodaji imovine prethodili neuspješni pokušaji s drugim društvom, kao što je to ovdje slučaj, „pokazatelj koji dokazuje da je provedeni postupak bio dovoljno otvoren i transparentan“

182    Tužitelj tvrdi da je u presudama SMI, točka 52. supra (EU:C:2004:238), i CDA, točka 52. supra (EU:T:2005:364) činjenica da su prodaji imovine prethodili neuspješni pokušaji s drugim društvom bila „pokazatelj koji dokazuje da je provedeni postupak bio dovoljno otvoren i transparentan“ (presude SMI, t. 52. supra, EU:C:2004:238, t. 95. i CDA, t. 52. supra, EU:T:2005:364, t. 110.). Tužitelj smatra da je to slučaj i u ovoj situaciji jer su prodaji upravnom timu prethodili neuspješni pokušaji s konzorcijem uspostavljenim s kandidatom br. 5.

183    Valja navesti da iako u određenim slučajevima takve okolnosti mogu biti pokazatelj da je provedeni postupak bio dovoljno otvoren i transparentan, to nije odlučujući dokaz. U ovom se slučaju Komisija nije mogla zadovoljiti s mogućim postojanjem takvog pokazatelja radi provjere je li ispunjen uvjet transparentnog i otvorenog postupka koji je izričito propisan u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2. Doista, iz analize prvog prigovora u točkama 162. do 175. gore proizlazi da taj uvjet nije bio ispunjen.

184    Stoga četvrti prigovor treba odbiti.

 Prigovor Francuske Republike, koji se temelji na činjenici da su podnesene stručne procjene potvrdile valjanost negativne cijene od 57 milijuna eura kao tržišne cijene

185    Francuska Republika tvrdi da su negativnu cijenu od 57 milijuna eura potvrdile podnesene stručne procjene, a za koje je sudska praksa priznala da su vrijedan element pri utvrđivanju je li prodaja provedena u normalnim tržišnim uvjetima.

186    Taj prigovor treba odbiti kao bespredmetan jer se ovdje radi o provjeravanju poštovanja članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 u odnosu na zahtjev transparentnog i otvorenog postupka, a ne o provjeravanju cijene putem stručne procjene.

187    S obzirom na prethodno navedeno, peti dio četvrtog tužbenog razloga treba odbiti.

 Šesti dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 121. do 123. pobijane odluke smatrala da nije poštovana svrha prodaje imovine

188    Tužitelj u biti navodi dva prigovora. Prvim prigovorom tvrdi da je svrha članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 poštovana jer je Sernamova djelatnost bila prekinuta. Drugim prigovorom smatra da je pojam prodaje imovine u paketu zapravo dopuštao nastavak djelatnosti.

 Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da je poštovana svrha prodaje imovine u paketu jer je Sernamova djelatnost bila prekinuta

189    Iz uvodnih izjava 121. i 122. pobijane odluke proizlazi da je Komisija smatrala da je svrha prodaje imovine, kao što je to predviđeno u uvodnoj izjavi 217. odluke Sernam 2, oslobađanje tržišnih udjela i Sernamove imovine te omogućavanje trećim osobama da se koriste tom imovinom pa se, posljedično, prodajom imovine nastojala prekinuti Sernamova gospodarska djelatnost. Komisija je u uvodnoj izjavi 123. pobijane odluke ocijenila da je u ovom slučaju Sernamova uprava u cijelosti stekla Sernam, koji je bio uključen u budući Financière Sernam, te da je postojao potpuni gospodarski kontinuitet. Štoviše, Komisija je ocijenila da je poduzeće bilo oslobođeno znatnog dijela svojeg duga te je primilo svjež kapital u iznosu od 59 milijuna eura, od čega je 57 milijuna eura gospodarski bilo na tužiteljev teret. Komisija je iz toga zaključila da provedena transakcija ne samo da nije poštovala uvjete iz članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 nego nije ni omogućavala ostvarivanje ciljeva koje nastoji postići ta odluka te je, upravo suprotno, jačala gospodarski subjekt, što je moglo povećati narušavanje tržišnog natjecanja, a što su mjere propisane odlukom Sernam 2 upravo nastojale ublažiti.

190    Prije ispitivanja različitih tužiteljevih argumenata u točkama 196. do 211. dolje, Opći sud smatra da treba ocijeniti svrhu članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 u svjetlu njezinih obrazloženja.

191    Iz uvodnih izjava 200. i 208. do 211. odluke Sernam 2, koje se nalaze u dijelu naslovljenom „Sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja – posebne kompenzacijske mjere“, među ostalim, proizlazi da je Komisija ponajprije smatrala da je potrebno poduzeti mjere za ublažavanje, koliko je to moguće, nepovoljnih posljedica na konkurente potpore dodijeljene Sernamu u iznosu od 503 milijuna eura, da je ograničenje ili prisilno smanjenje prisutnosti na jednom ili više predmetnih tržišta na kojima poduzetnik posluje bio oblik kompenzacije za konkurente te da su kompenzacije mogle imati različite oblike, ovisno o tome posluje li poduzetnik ili ne posluje na prekapacitiranom tržištu. Usto, uzimajući u obzir zlouporabu potpore, koja je utvrđena u toj odluci, i produljenje trajanja plana restrukturiranja, Komisija je ocijenila da je Sernam morao provesti posebnu kompenzacijsku mjeru trajnog povlačenja iz dijelova tržišta koji su bitno prekapacitirani, u ovom slučaju iz dijelova tržišta koji se odnose na grupiranje i tradicionalnu poštu koja se prevozi cestom, a kako bi se moglo opravdati odobravanje dijela potpore za restrukturiranje. Komisija je naglasila da je trenutačna posljedica dodjele državnih potpora na tržištima sa strukturnom prekapacitiranošću, čak i u odumiranju, to da se poduzetniku koji je trebao obustaviti svoju djelatnost nakon izjavljenih teškoća omogućava umjetno zauzimanje tržišnih udjela koji su vrlo traženi na štetu konkurentskih financijski zdravih poduzetnika.

192    Ti razlozi opravdavaju uvjete propisane u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2, odnosno nastavak Sernamovih cestovnih djelatnosti od strane drugih poduzeća i diversifikaciju Sernamovih djelatnosti prema željezničkom teretu, kojima se nastojala ukloniti Sernamova prisutnost na prekapacitiranom tržištu radi sprečavanja narušavanja tržišnog natjecanja povezanog s dodjelom potpore za restrukturiranje u iznosu od 503 milijuna eura.

193    Iz uvodne izjave 217. odluke Sernam 2, koja se, kao i gore navedene uvodne izjave 200. i 208. do 211., nalazi u dijelu koji se odnosi na sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja, proizlazi da se, ako bi Sernam morao prodati svoju imovinu „u paketu“, dva gore navedena uvjeta u vezi s restrukturiranjem poduzeća „ne [bi] primjenj[ivala], s obzirom na to da Sernam više ne [bi] poslovao u svojem sadašnjem pravnom obliku te [bi] oslobodio svoje tržišne udjele u korist neovisnog stjecatelja (koji [bi] de facto mogao obavljati svoje djelatnosti sa Sernamovom imovinom)“.

194    Kao što je to Komisija podsjetila na raspravi, dva stavka članka 3. odluke Sernam 2, koji su izričito alternativni, uvjetovala su potporu od 503 milijuna eura za restrukturiranje te se njima nastojao ostvariti isti cilj sprečavanja narušavanja tržišnog natjecanja koji je ta potpora predstavljala. Činjenica da u slučaju prodaje imovine u paketu više nije trebalo nametati povlačenje iz prekapacitiranog sektora cestovnog prijevoza može se objasniti samo činjenicom da bi, u slučaju prodaje svoje imovine u paketu po tržišnoj cijeni društvu koje nema pravnu vezu s tužiteljem u transparentnom i otvorenom postupku, Sernam gospodarski nestao s tržišta, a time i narušavanje tržišnog natjecanja povezano s dodjelom potpore za Sernamovo restrukturiranje. Stoga se „oslobađanje tržišnih udjela u korist neovisnog stjecatelja“, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 217. odluke Sernam 2, mora tumačiti na način da okončava narušavanje tržišnog natjecanja, odnosno subvencioniranu Sernamovu djelatnost. 

195    Iz prethodno navedenoga proizlazi da je Komisija u točki 122. pobijane odluke opravdano smatrala da je cilj prodaje Sernamove imovine u paketu bilo prekidanje njegove gospodarske djelatnosti.

196    Kao prvo, tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, navodi da je Sernamova djelatnost prekinuta jer je sva njegova imovina u istom trenutku prenesena na istog stjecatelja kao i to da Sernam nije prenesen u cijelosti, kao što je to dokazao u trećem dijelu tužbenog razloga.

197    Međutim, iz ispitivanja trećeg dijela četvrtog tužbenog razloga (vidjeti točke 134. do 137. gore) proizlazi da na istog stjecatelja tužitelj nije zajednički prenio samo svu imovinu, nego i gotovo sve obveze, čime je povrijedio članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2. Argument da tužitelj ipak nije u potpunosti prenio cijeli Sernam već je odbijen u točkama 136. i 137. gore.

198    Kao drugo, tužitelj tvrdi da Sernam nije više poslovao u svojem pravnom obliku koji je prethodio prijenosu jer je Financière Sernam nastavio obavljati njegove djelatnosti zahvaljujući prenesenoj imovini.

199    Međutim, iz svrhe prodaje imovine u paketu, koja je naložena odlukom Sernam 2 kojom se nastojalo gospodarski ukloniti gubitaško društvo s tržišta, proizlazi da samo promjena Sernamove tvrtke nije dostatna za djelotvoran prekid njegove gospodarske djelatnosti.

200    Kao treće, tužitelj naglašava da nije imao nikakvu pravnu povezanost s upravnim timom i, dakle, Financière Sernamom te da stoga činjenica da je njegova uprava preuzela Sernam nije znak gospodarskog kontinuiteta.

201    S obzirom na to da je taj element u uvodnoj izjavi 123. pobijane odluke spomenut tek podredno u odnosu na činjenicu da je stečen cjelokupni Sernam, ti su argumenti bespredmetni.

202    U svakom slučaju valja navesti da na dan 30. lipnja 2005. Sernamovi direktori koji su podnijeli ponudu još nisu dali ostavku na svoje položaje glavnog direktora i zamjenika glavnog direktora Sernama (članak 4. memoranduma o razumijevanju od 21. srpnja 2005. precizirao je da će oni dati ostavke na dan provedbe transakcije) te su, dakle, i dalje bili dio tužiteljeve grupe.

203    Kao četvrto, tužitelj tvrdi da su Sernamovi tržišni udjeli oslobođeni u korist Financière Sernama, koji je mogao nastaviti obavljanje djelatnosti sa Sernamovom imovinom.

204    Međutim, iz spisa proizlazi da je svrha transakcije koju je proveo tužitelj bio prijenos cjelokupnog Sernama kako bi ga se održalo na životu i saniralo, a nasuprot cilju prekida njegove gospodarske djelatnosti i oslobađanja njegovih tržišnih udjela u korist stjecatelja njegove imovine.

205    Kao prvo, treba navesti da je tužiteljeva obavijest o javnom nadmetanju od 29. studenoga 2004. navodila da je on pokrenuo postupak odabira stjecatelja koji će biti u mogućnosti „osigurati održivost Sernamovih djelatnosti“ i da će osobito vrednovati „održivost Sernamovih djelatnosti [i] očuvanje radnih mjesta“. Također, izvješće banke X od 21. srpnja 2005. koje je podneseno Commission des participations et des transferts (Povjerenstvo za udjele i prijenose) navodilo je da „[je] predmetna transakcija bilo preuzimanje društva“ i „grupe Sernam“.

206    Kao drugo, u gore navedenom pozitivnom Mišljenju Commission des participations et des transferts (Povjerenstvo za udjele i prijenose) istaknuto je da „[su] sredstva stavljena na raspolaganje novom društvu [bila] namijenjena da mu omoguće financiranje potreba povezanih s njegovim restrukturiranjem kako bi se ponovno omogućilo uravnoteženo poslovanje“ i da „[je] novi Sernam raspola[gao] odgovarajućim sredstvima koja su trebala omogućiti poduzetniku, u potpunosti neovisnom o [tužitelju], premošćivanje prvih teških zadaća, kako bi se sam ili uz pomoć ulagača vratio u normalno poslovanje“.

207    Kao treće, iz cijelog spisa, a osobito iz izvješća banke X i obvezujuće ponude za preuzimanje koju je podnio upravni tim, proizlazi da su dva ključna elementa ponude za preuzimanje bili Sernamova potreba za gotovinom radi financiranja njegova plana oporavka i dokapitalizacije potrebne s obzirom na gubitke procijenjene za predstojeće razdoblje od 2005. do 2008. te činjenica da je negativna cijena od 59 milijuna eura velikim dijelom bila rezultat financijskih potreba povezanih sa Sernamovim restrukturiranjem te umjerenim dijelom s financijskim potrebama povezanima s troškovima smanjenja broja osoblja, koje je bilo predviđeno poslovnim planom, a koji su prelazili iznose koje je s tog naslova trebalo isplatiti na temelju zakona i primjenjivog kolektivnog sporazuma. U tom pogledu u izvješću banke X navodi se da je „prijedlog upravnog tima [...] u ovom slučaju praćen dokapitalizacijom koju upravni tim smatra nužnom radi provedbe svojeg plana oporavka i dobivanja potrebnog povjerenja za oblikovanje obvezujuće ponude za preuzimanje, odnosno 59 [milijuna eura]“.

208    Kao četvrto, iz ispitivanja trećeg i četvrtog dijela tužbenog razloga gore proizlazi da je Komisija u uvodnoj izjavi 123. pobijane odluke opravdano navela da je poduzetnik usto bio oslobođen dijela svojih dugova (naime, financijski dugovi nisu bili priloženi izvješću) te da je primio svjež kapital u iznosu od 59 milijuna eura, od čega je 57 milijuna eura bilo na tužiteljev teret.

209    Kao peto, također treba navesti da je odluka Sernam 2 predviđala da su se u slučaju održavanja Sernama na tržištu, bilo unutar tužiteljeve grupe, bilo prodajom cjelokupnog Sernama (imovine i obveza), trebali primijeniti uvjeti iz članka 3. stavka 1. te da se u tom slučaju Sernam morao povući s prekapacitiranog tržišta cestovnog prijevoza. Međutim, treba navesti da tužitelj ne tvrdi da su uvjeti iz članka 3. stavka 1. bili provedeni, iako je prodao gotovo cjelokupan Sernam.

210    Iz prethodno navedenoga proizlazi da tužitelj pogrešno tvrdi da je Sernamova gospodarska djelatnost bila prekinuta, s obzirom na to da je u stvarnosti gotovo cjelokupan Sernam (imovina i obveze) bio prenesen te da je na tržištu nastavljena njegova djelatnost uz snažnu potrebu dokapitalizacije radi financiranja novog plana oporavka, i da provedena transakcija nije omogućavala ostvarivanje ciljeva koje se nastojalo postići odlukom Sernam 2, odnosno sprečavanja narušavanja tržišnog natjecanja povezanog s dodjelom potpore za restrukturiranje odobrenom odlukom Sernam 2, nego je, nasuprot tomu, vodila do povećanja tih narušavanja, osnažujući gospodarski subjekt koji se koristio navedenom potporom, posebice na prekapacitiranim tržištima.

211    Stoga prvi prigovor treba odbiti.

 Drugi prigovor, koji se temelji na činjenici da je pojam prodaje imovine u paketu u stvarnosti omogućavao nastavak Sernamove djelatnosti

212    Tužitelj u biti smatra da, ako je Komisija u vrijeme odluke Sernam 2 željela rasformirati Sernam, tada je morala predvidjeti drugu transakciju, a ne prodaju imovine u paketu, koja je s pravnog i gospodarskog gledišta zapravo istovjetna nastavku Sernamove djelatnosti. Posljedično, Komisija ne može prigovarati određenom obliku kontinuiteta gospodarske djelatnosti između Sernama i Financière Sernama.

213    Pod pretpostavkom da tužitelj tom argumentacijom nastoji dovesti u pitanje izričaj i relevantnost članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2, uvodno treba podsjetiti da njegove argumente treba odbiti jer je odluka Sernam 2 postala pravomoćna, s obzirom na to da nije bila pobijana. Dakle, nije moguće ispitivati njezinu zakonitost u okviru ove tužbe. Posljedično, nedopušteni su navodi o postojanju pogrešaka u tekstu odluke Sernam 2.

214    U mjeri u kojoj se tim argumentima nastoji dokazati da se odlukom Sernam 2 dopustilo tužitelju da strukturira transakciju prodaje imovine u paketu na način kako je to učinio jer je prijenos imovine u paketu zapravo istovjetan nastavku djelatnosti, valja navesti da su ti argumenti protivni prethodnim tužiteljevim argumentima prema kojima je Sernamova gospodarska djelatnost bila doista prekinuta tom transakcijom.

215    Kao prvo, tužitelj navodi da iz točaka 68. do 70. presude SMI, točka 52. supra (EU:C:2004:238) i iz točke 73. presude CDA, točka 52. supra (EU:T:2005:364) proizlazi da je prijenos imovine u paketu s pravnog i gospodarskog gledišta zapravo istovjetan nastavku djelatnosti, a nasuprot odvojenom prijenosu imovine koji bi podrazumijevao prijenos sveukupne djelatnosti ili samo jednog njezinog dijela.

216    Kao prvo, valja navesti da je taj argument bespredmetan jer iz ispitivanja trećeg dijela tužbenog razloga proizlazi da je zapravo prenesen cjelokupan Sernam, a ne samo njegova imovina.

217    Kao drugo, stajališta koje iznosi tužitelj odnose se na argumente koje je Komisija istaknula u specifičnim predmetima pred sudovima Unije, a ne na opću ocjenu sudova Unije o pojmu prodaje imovine u paketu. Doista, pobijanu odluku treba ispitati s obzirom na Ugovor i na odluku Sernam 2, a ne s obzirom na Komisijine argumente iznesene u sporovima koji se odnose na druge predmete.

218    U tom pogledu, u točki 122. gore već je utvrđeno da u odluci Sernam 2 nije razlikovana „prodaja imovine u paketu“ i „odvojena prodaja imovine“ te da je odluka Sernam 2 bila dovoljno jasna da se u slučaju prodaje imovine u paketu obveze ne smiju prodavati. Osim toga, prema uvodnoj izjavi 217. odluke Sernam 2 in fine, stjecatelj Sernamove imovine u paketu mogao bi de facto nastaviti vlastitu djelatnost sa Sernamovom imovinom. Iako se to može činiti kao nastavak gospodarske djelatnosti poduzetnika korisnika potpora za restrukturiranje koje su odlukom Sernam 2 proglašene spojivima, ipak valja navesti da se mora raditi o djelatnosti posve drugog subjekta nego što je to Sernam, odnosno stjecatelja koji Sernamovu imovinu uključuje u vlastitu komercijalnu strategiju, a bez čega nije moguće smatrati da su korisnikovi tržišni udjeli „oslobođeni“.

219    Kao treće, iz točaka na koje upućuje tužitelj (presude SMI, t. 52. supra, EU:C:2004:238, t. 68. do 70. i CDA, t. 52. supra, EU:T:2005:364, t. 73.), a koje se odnose na zaobilaženje obveze povrata državnih potpora, proizlazi da je Komisija – iako je tada naglasila da „[b]i se nasuprot tomu pojavili veliki problemi u slučaju da je imovina [bila] prodana ‚u paketu’ na način da se stjecatelju omogući nastavak djelatnosti društva korisnika [te da] bi pod tom pretpostavkom nastavak subvencionirane djelatnosti mogao nastaviti narušavati tržišno natjecanje te je stoga potrebna osobita pažnja kako bi se izbjeglo da se prijenosom dobara društva korisnika omogući zaobilaženje obveze povrata stavljajući navedenu imovinu ‚u zaklon’“ – podsjetila da je u tom slučaju, „osim ako se prijenos ne provodi po tržišnoj cijeni, zaobilaženje isključeno samo ako se prijenos imovine društva korisnika provede ‚u paketu’ u okviru bezuvjetnog postupka koji je otvoren svim konkurentima tog društva [pa na taj način] samo u tom slučaju stjecatelji ne bi bili dužni izvršiti povrat potpore“ (presude SMI, t. 52. supra, EU:C:2004:238, t. 70. i CDA, t. 52. supra, EU:T:2005:364, t. 73.).

220    Članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 predviđao je upravo tržišnu cijenu u transparentnom i otvorenom postupku. Međutim, iz ispitivanja petog dijela tužbenog razloga proizlazi da u ovom slučaju ni taj zahtjev nije bio poštovan.

221    Kao drugo, tužitelj smatra da, ako je njezin cilj trebao biti prekid Sernamove djelatnosti, tada je Komisija trebala pojasniti da je željela prijenos samo materijalne imovine, uz izuzeće poslovne vrijednosti poduzeća koja omogućava nastavak gospodarske djelatnosti.

222    Kao prvo, nužno je navesti, s jedne strane, da uvodna izjava 217. odluke Sernam 2 ne razlikuje materijalnu i nematerijalnu imovinu te da se, s druge strane, pobijanom odlukom ne prigovara tužitelju da je pripojio nematerijalnu imovinu, što uključuje poslovnu vrijednost poduzeća, nego to što je pripojio obveze.

223    Kao drugo, iako tužitelj argumentom koji je naveden u točki 221. gore upućuje na negativnu razliku prilikom stjecanja ili „badwill“, koji se odnosi na negativnu vrijednost poslovne vrijednosti poduzeća, iz točaka 139. i 140. očitovanja francuskih tijela o odluci o pokretanju postupka proizlazi da se taj „badwill“ definira kao razlika koja može postojati između cijene stjecanja plaćene u gotovini ili dionicama i vrijednosti pojedinačno stečene imovine i naplativih obveza. Francuska tijela naglašavaju činjenicu da „badwill“ nije određen samostalno, nego je zapravo računovodstveno prikazana negativna tržišna vrijednost od 57 milijuna eura neto koja je rezultat postupka javnog nadmetanja te da je iznos „badwilla“ nastao a posteriori s obzirom na tržišnu cijenu Sernamove „imovine“, a ta je pak cijena bila određena jedinom primljenom obvezujućom ponudom. Prema mišljenju francuskih tijela, „badwill“, „dakle, predstavlja stjecateljevo očekivanje budućih gubitaka i troškova restrukturiranja, što, uostalom, precizira izvješće [banke X] kada se navodi da su dva ključna elementa ponude za preuzimanje bili potreba društva za gotovinom radi financiranja njegova plana oporavka i dokapitalizacija potrebna s obzirom na gubitke procijenjene za [...] razdoblje [od] 2005. do 2008. (str. 47. izvješća)“.

224    Posljedično, iz spisa proizlazi da se ono što tužitelj naziva „poslovnom vrijednošću poduzeća“ ne odnosi na nematerijalnu imovinu, nego u stvarnosti odgovara računovodstvenom izračunu zahtjeva upravnog tima za dokapitalizacijom, u velikoj mjeri zbog činjenice da je prenesen cjelokupan poduzetnik, koji je gubio novac, sa svojim obvezama.

225    Kao treće, tužitelj smatra da je Komisija zapravo namjeravala ograničiti prijenos Sernamove imovine u paketu na industrijske kupce, što, međutim, u odluci Sernam 2 nije bilo navedeno.

226    Međutim, iz pobijane odluke ne proizlazi da je razlog za utvrđenje nepoštovanja članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 bila činjenica da kupac nije bio industrijski subjekt u tom sektoru, naime, to je utvrđenje ponajprije proizlazilo iz činjenice da je prenesen cjelokupni Sernam, a da nisu bili poštovani uvjeti iz članka 3. stavka 1. odluke Sernam 2, među kojima i onaj koji se odnosio na povlačenje iz prekapacitiranog sektora.

227    Stoga drugi prigovor treba također odbiti.

228    S obzirom na prethodno navedeno, šesti dio četvrtog tužbenog razloga treba odbiti.

 Zaključak o četvrtom tužbenom razlogu

229    Tužitelj smatra da već jedna pogreška u Komisijinu zaključivanju u vezi s povredom članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 mora podrazumijevati poništenje pobijane odluke.

230    Iz sudske prakse proizlazi da, u mjeri u kojoj su određeni razlozi za neku odluku sami po sebi takve naravi da u dovoljnoj mjeri opravdavaju tu odluku, pogreške koje se mogu odnositi na druge razloge akta ne utječu na njegovu izreku. Usto, budući da izreka Komisijine odluke počiva na većem broju zaključaka, od kojih bi svaki za sebe bio dostatan temelj za izreku, taj se akt načelno može poništiti samo ako je svaki od tih zaključaka nezakonit. Pod tom pretpostavkom, pogreška ili druga nezakonitost koja utječe samo na jedan zaključak ne može biti dostatna za opravdanje poništenja sporne odluke ako ta pogreška nije mogla imati odlučujući utjecaj na izreku koju je donijela institucija koja je usvojila tu odluku (vidjeti presudu od 20. listopada 2011., Eridania Sadam/Komisija, T‑579/08, EU:T:2011:608, t. 56. i 57. i navedenu sudsku praksu).

231    U ovom slučaju valja navesti da, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, s obzirom na to da se utvrđenje nepoštovanja članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 i stoga nespojivost državnih potpora u iznosu od 503 milijuna eura u pobijanoj odluci temelji na većem broju elemenata, od kojih je svaki sâm po sebi bio dostatan za utemeljenost te izreke, treba utvrditi da činjenica da je jedan od tih elemenata u ovom slučaju bio pogrešan, i to onaj koji se odnosi na kvalifikaciju prodaje, kao što je to navedeno u točki 108. gore, nije sama po sebi dostatna za poništenje pobijane odluke kad je riječ o utvrđenju zlouporabe državne potpore u iznosu od 503 milijuna eura koju je Komisija odobrila pod uvjetima iz odluke Sernam 2.

232    Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

2.      Peti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj pogrešci koja se tiče prava jer je smatrala da je obveza povrata državne potpore od 41 milijun eura, koja je proglašena nespojivom odlukom Sernam 2, prenesena na Financière Sernam i njegova društva kćeri

233    Tužitelj u biti tvrdi da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, upisivanje državne potpore od 41 milijun eura, koja je proglašena nespojivom odlukom Sernam 2, u obveze Sernamove likvidacije bilo dostatno za osiguranje uklanjanja narušavanja tržišnog natjecanja koje je proizlazilo iz te potpore te on u tom pogledu osporava da je obveza povrata navedene potpore prenesena na Financière Sernam i njegova društva kćeri. Kao prvo, tužitelj navodi da u ovom slučaju nije ispunjen nijedan od kriterija gospodarskog kontinuiteta u smislu presude Seleco, suprotno onomu što tvrdi Komisija u uvodnim izjavama 144. do 148. pobijane odluke. Kao drugo, tužitelj navodi da je upisivanje 41 milijuna eura u obveze Sernamove likvidacije bilo u skladu s odlukom Sernam 2.

234    Uvodno, kao što je to Sud više puta presudio, upisivanjem u tablicu potraživanja onog potraživanja koje se odnosi na povrat dotičnih potpora omogućava se ispunjenje obveze povrata samo ako se, u slučaju kada državne vlasti ne bi mogle povratiti cjelokupan iznos potpora, stečajni postupak okonča likvidacijom poduzeća koje je korisnik nezakonitih potpora, odnosno konačnom obustavom njegove djelatnosti. U tom pogledu treba podsjetiti da se povratom potpora koje su proglašene nespojivima s unutarnjim tržištem nastoji ukloniti narušavanje tržišnog natjecanja koje je uzrokovano konkurentskom prednosti koju je korisnik tih potpora uživao na tržištu u odnosu na svoje konkurente, a čime se ponovno uspostavlja stanje prije plaćanja navedenih potpora. Međutim, ako je poduzeće koje je primilo nezakonitu potporu u stečaju te je osnovano društvo kako bi se nastavio dio djelatnosti tog poduzeća u stečaju, nastavkom te djelatnosti moglo bi se, ako dotična potpora nije u potpunosti vraćena, nastaviti narušavanje tržišnog natjecanja do kojeg je došlo zbog konkurentske prednosti koju je to društvo uživalo na tržištu u odnosu na svoje konkurente. U skladu s time, ako takvo novoosnovano društvo zadrži tu prednost, od njega se može tražiti povrat predmetne potpore. To je osobito slučaj kada se utvrdi da to društvo zadržava stvarno uživanje konkurentske prednosti povezane s korištenjem tih potpora, osobito kada ono stekne imovinu društva u likvidaciji a da pritom ne plati kao protučinidbu cijenu u skladu s tržišnim uvjetima ili kada se utvrdi da je učinak osnivanja takvog društva zaobilaženje obveze povrata navedenih potpora. To osobito vrijedi kad plaćanje cijene u skladu s tržišnim uvjetima nije dostatno za neutraliziranje konkurentske prednosti povezane s korištenjem nezakonitih potpora. U takvom slučaju upisivanje potraživanja u vezi s potporama koje su proglašene nezakonitima i nespojivima s unutarnjim tržištem u tablicu potraživanja nije samo po sebi dostatno za uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja koje je na taj način nastalo (vidjeti presude od 11. prosinca 2012., Komisija/Španjolska, C‑610/10, Zb., EU:C:2012:781, t. 104. do 107. i navedenu sudsku praksu i od 24. siječnja 2013., Komisija/Španjolska, C‑529/09, Zb., EU:C:2013:31, t. 107. i 109. i navedenu sudsku praksu).

235    U skladu sa sudskom praksom u području prodaje imovine, prilikom ocjene može li se obveza povrata potpore plaćene društvu u teškoćama proširiti na novo društvo na koje je to staro društvo prenijelo određenu imovinu, kada taj prijenos omogućava utvrđenje gospodarskog kontinuiteta između dvaju društava, mogu se uzeti u razmatranje sljedeći elementi: predmet prijenosa (imovina i obveze, održavanje radne snage, grupirana imovina), cijena prijenosa, identitet dioničara ili vlasnika poduzeća koje obavlja preuzimanje i prvobitnog poduzeća, trenutak prijenosa (nakon početka istrage, pokretanja postupka ili konačne odluke) odnosno gospodarska logika transakcije (vidjeti u tom smislu presude Seleco, t. 52. supra, EU:C:2003:252, t. 78.; od 13. rujna 2010., Grčka i dr./Komisija, T‑415/05, T‑416/05 i T‑423/05, Zb., EU:T:2010:386, t. 135. i od 28. ožujka 2012., Ryanair/Komisija, T‑123/09, Zb., EU:T:2012:164, t. 155.). Međutim, Komisija nije obvezna uzeti u obzir sve te elemente (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Ryanair/Komisija, EU:T:2012:164, t. 156.).

236    Treba navesti da stranke ne osporavaju taj analitički raspored gospodarskog kontinuiteta, nego način na koji ga je Komisija primijenila na ovaj slučaj.

 Prvi prigovor, koji se temelji na tome da u ovom slučaju nije ispunjen nijedan od kriterija gospodarskog kontinuiteta

237    Tužitelj navodi da, suprotno Komisijinoj analizi iz uvodnih izjava 144. do 148. pobijane odluke, u ovom slučaju nije ispunjen nijedan od kriterija gospodarskog kontinuiteta u smislu presude Seleco, t. 52. supra (EU:C:2003:252), odnosno predmet prijenosa, cijena prijenosa, identitet dioničara ili vlasnika poduzeća koje obavlja preuzimanje i prvobitnog poduzeća, trenutak prijenosa ili gospodarska logika transakcije.

238    Uvodna izjava 144. pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Što se tiče prijenosa cjelokupne imovine i obveza, uz izuzeće triju financijskih obveza, [...] sa [Sernama] na Sernam Xpress, Komisija primjećuje da je taj prijenos obuhvatio cjelokupnog poduzetnika (vidjeti odjeljak 3.2.3.). Dakle, postoji gospodarski kontinuitet između [Sernama] i Sernam Xpressa [...]. Štoviše, prijenos je proveden unutar grupe. Prijenos je proveden nakon konačne Komisijine odluke kojom se nalaže povrat potpore te je njegova jedina gospodarska logika omogućavanje nastavka [Sernamovih] djelatnosti a da se ne moraju poštovati uvjeti propisani u članku 3. odluke Sernam 2. Dakle, prisutni su svi kriteriji za dokazivanje gospodarskog kontinuiteta u smislu odluke i presude Seleco.“

 Predmet prijenosa

239    Tužitelj ističe da Financière Sernamu nije prodan cjelokupan Sernam.

240    Međutim, iz ispitivanja trećeg dijela četvrtog tužbenog razloga, a osobito točaka 134. do 137. gore, proizlazi da je Komisija u uvodnoj izjavi 144. pobijane odluke opravdano ocijenila da je prenesen cjelokupan poduzetnik, povredom članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2.

 Identitet dioničara ili vlasnika poduzeća koje obavlja preuzimanje i prvobitnog poduzeća

241    Tužitelj tvrdi da, suprotno onomu što navodi Komisija u točki 144. pobijane odluke, prijenos cjelokupne Sernamove imovine i obveza nije bio proveden unutar grupe jer je identitet Financière Sernamovih dioničara i Sernamovih dioničara različit, s obzirom na to da su prvonavedeni stari upravni tim Sernama, a potonji je sâm tužitelj. U tom pogledu tužitelj ističe da je in fine Financière Sernam vlasnik i onaj koji iskorištava Sernamovu imovinu smještenu u Sernam Xpressu. U tim okolnostima, tužitelj smatra da nije ispunjen kriterij koji se odnosi na identitet dioničara ili vlasnika poduzeća koje obavlja preuzimanje i prvobitnog poduzeća u smislu presude Seleco, točka 52. supra.

242    Taj argument treba odbiti jer se u ovom stadiju Komisijina zaključivanja radi o ocjeni gospodarskog kontinuiteta između Sernama i Sernam Xpressa. Naime, Komisija je tek nakon što je utvrdila gospodarski kontinuitet između Sernama i Sernam Xpressa (u uvodnim izjavama 144. do 148. pobijane odluke) zaključila da je uživanje nespojive potpore in fine preneseno na Financière Sernam, u uvodnoj izjavi 150. pobijane odluke, njegovim spajanjem sa Sernam Xpressom.

243    Posljedično, Komisija je u uvodnoj izjavi 144. pobijane odluke opravdano podsjetila da se ulaganje Sernama u Sernam Xpress odvilo u okviru tužiteljeve grupe.

 Trenutak prijenosa

244    Što se tiče trenutka prijenosa imovine u paketu, tužitelj tvrdi da su u presudama Seleco, točka 52. supra (EU:C:2003:252), SMI, točka 52. supra (EU:C:2004:238) i CDA, točka 52. supra (EU:T:2005:364) transakcije „zaobilaženja“ koje navodi Komisija bile provedene ili tijekom službenog istražnog postupka ili u trenutku kada su nadležna nacionalna tijela očekivala Komisijino pokretanje istražnog postupka. Međutim, u ovom slučaju prijenos Sernamove imovine u paketu proveden je nakon donošenja odluke Sernam 2, u roku koji je propisan njezinim člankom 3. stavkom 2. i na način kako je predviđen tom odredbom, što isključuje mogućnost da je taj prijenos proveden radi izbjegavanja povrata potpore.

245    Iz uvodne izjave 144. pobijane odluke proizlazi da je Komisija navela da je prijenos cjelokupne imovine i obveza proveden nakon konačne odluke Sernam 2, u vezi s kojom treba podsjetiti da je njezin članak 2. nalagao povrat potpore od 41 milijun eura.

246    Treba utvrditi da se trenutak kada se odluka provodi, koji uključuje mogućnost prodaje imovine korisnika potpore u paketu kao i obvezu povrata nezakonite i nespojive potpore, čini barem jednako pogodnim za zaobilaženje obveze povrata kao i faza službenog istražnog postupka. Naime, iako pokretanje službenog istražnog postupka na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a proizlazi iz sumnji u postojanje i spojivost državne potpore, donošenje odluke kojom se nalaže povrat državne potpore uklanja svaku sumnju u tom pogledu.

247    Osim toga, iz ispitivanja prvog, trećeg, četvrtog i petog dijela četvrtog tužbenog razloga proizlazi da provedena transakcija nije poštovala ni rok (vidjeti točke 84. do 93. gore) ni načine (vidjeti točke 110. do 187. gore) propisane u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2.

 Gospodarska logika transakcije

248    Što se tiče gospodarske logike transakcije, tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, kao prvo ističe da je bio obvezan napustiti gubitaškog poduzetnika poštujući zahtjeve utvrđene u odluci Sernam 2.

249    Kao drugo, tužitelj ističe da korištenje „fiktivnog“ društva Sernam Xpress nije bilo rezultat zaobilaženja obveze povrata potpora, nego se time samo nastojalo omogućiti Financière Sernamu stjecanje Sernamove imovinu u paketu, uzimajući u obzir nužnost osiguranja da u skladu s odlukom Sernam 2 stjecatelj imovine nema nikakve veze s tužiteljem. U tom pogledu, tužitelj upućuje na pravno mišljenje o francuskom pravu koje je sastavio profesor francuskog prava, kako bi dokazao da je jedino „djelomičan“ ulog „imovine“ dopuštao pripajanje obveza poslovanja imovini, a da se nije morala tražiti pojedinačna suglasnost vjerovnika (kako bi se iskoristio učinak univerzalnog prijenosa imovine u toj transakciji). Zahtjev neovisnosti stjecatelja u odnosu na tužitelja zabranjivao je djelomično ulaganje imovine u Financière Sernam, bez čega bi tužitelj bio postao, kao naknada za svoj ulog (naknada u obliku dionica), dioničar Financière Sernama. Navedeno objašnjava zašto je ponajprije trebalo djelomično uložiti imovinu u Sernam Xpress, a zatim prenijeti dijelove potonjeg na Financière Sernam.

250    U uvodnim izjavama 144. i 147. pobijane odluke Komisija je smatrala da je jedina gospodarska logika bila omogućavanje nastavka Sernamovih djelatnosti a da se ne moraju poštovati uvjeti propisani u članku 3. odluke Sernam 2.

251    Kao prvo, u točki 247. gore već je utvrđeno da iz ispitivanja prvog, trećeg, četvrtog i petog dijela četvrtog tužbenog razloga proizlazi da nisu poštovani uvjeti propisani u članku 3. odluke Sernam 2. Također, iz ispitivanja šestog dijela četvrtog tužbenog razloga (vidjeti osobito točke 189. do 211. gore) proizlazi da Sernamova gospodarska djelatnost nije prekinuta pa stoga nije poštovana svrha članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2.

252    Kao drugo, iz točaka 127. do 129. gore proizlazi da tužitelj ne može isticati ograničenja nacionalnog prava radi opravdanja zaobilaženja uvjeta postavljenih u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2. Posebice valja navesti da se njegova argumentacija u točki 249. gore temelji na navodnoj nužnosti pripajanja Sernamovih obveza imovini. Međutim, iz točaka 113. do 119. gore proizlazi da obveze nisu morale biti pripojene prodaji imovine u paketu u smislu članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2.

 Cijena prijenosa

253    Što se tiče cijene prijenosa, tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, ponajprije ističe, suprotno Komisijinim navodima u uvodnim izjavama 145. i 146. pobijane odluke, da je negativna cijena koju je Financière Sernam platio za Sernamovu imovinu u paketu bila tržišna cijena koja je bila rezultat transparentnog i otvorenog javnog nadmetanja. Tužitelj iz istih razloga smatra nebitnim upućivanje u uvodnoj izjavi 145. pobijane odluke na ugovornu ravnotežu između njega i Financière Sernama. Tužitelj i Francuska Republika smatraju, dakle, da povrat nije mogao biti naložen ni primatelju predmetne imovine, odnosno Sernam Xpressu, ni njegovu stjecatelju, u ovom slučaju Financière Sernamu, te tvrde da je povrat trebalo zahtijevati od prodavatelja, odnosno Sernama.

254    Uvodna izjava 145. pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Komisija, uostalom, primjećuje da prijenos na Sernam Xpress ne odgovara tržišnim uvjetima. Prijenos Sernam Xpressa proveden je po negativnoj cijeni u postupku koji nije bio transparentan i otvoren (vidjeti odjeljak 3.2.5. [pobijane odluke]). Na negativnu cijenu od 57 milijuna eura, koja je zamišljena kao operativna potpora koja omogućava pokrivanje Sernam Xpressovih gubitaka u razdoblju od 2005. do 2008., pridodaje se otpis [tužiteljeva] potraživanja prema [Sernamu] u iznosu od 38,5 milijuna eura (vidjeti uvodnu izjavu 27. [pobijane odluke]) [...]. Kapitalnom uplatom 57 milijuna eura [tužitelj] je Sernam Xpressu omogućio barem za razdoblje od 2005. do 2008. ispunjavanje tih potraživanja u cijelosti. Da je, nasuprot tomu, tužitelj prodao samo imovinu po pozitivnoj cijeni, [Sernamovi] dugovi prema trećim osobama bili bi plaćeni samo u visini prihoda od prodaje. To je dodatan pokazatelj [da] ugovorna ravnoteža između [tužitelja] i Financière Sernama ne odgovara tržišnim uvjetima.“

255    Argument da je plaćena negativna cijena u ovom slučaju bila tržišna cijena koja proizlazi iz transparentnog i otvorenog javnog nadmetanja mora se odbiti jer iz ispitivanja petog dijela četvrtog tužbenog razloga proizlazi da se ne može smatrati da je ponuda upravnog tima rezultat transparentnog i otvorenog postupka. Zbog istih razloga treba odbiti i kritiku upućivanja na ugovornu ravnotežu između tužitelja i Financière Sernama.

256    Iz točke 207. gore također proizlazi da je ponuda za preuzimanje koju je podnio upravni tim bila prilagođena financiranju novog plana Sernamova oporavka i dokapitalizaciji potrebnoj za suočavanje s procijenjenim gubicima za predstojeće razdoblje od 2005. do 2008. Dakle, Komisija je također opravdano naglasila u uvodnoj izjavi 145. pobijane odluke da je negativna cijena od 57 milijuna eura bila zamišljena kao operativna potpora koja omogućava pokrivanje Sernam Xpressovih gubitaka za razdoblje od 2005. do 2008., čemu se pridodaje otpis tužiteljeva potraživanja prema Sernamu u iznosu od 38,5 milijuna eura.

257    Kao drugo, tužitelj se u mnogim dijelovima i tužbenim razlozima svoje tužbe poziva na činjenicu da je negativnu cijenu od 57 milijuna eura neto potvrdio veći broj nezavisnih vještačenja te u tom pogledu upućuje na izvješće revizorskog odjela banke X od 21. srpnja 2005., na svoju savjetodavnu banku koja je organizirala javno nadmetanje, na izvješće revizorskog ureda (u daljnjem tekstu: revizorski ured Y) od 3. lipnja 2005. (koje je ažurirano 2008.), koje je naručio tužitelj, na izvješće banke Z od 18. srpnja 2005., koje je naručio Commission des participations et transferts (Povjerenstvo za udjele i prijenose), kao i na mišljenje Commission des participations et transferts (Povjerenstvo za udjele i prijenose) 2005-AC 2 od 22. srpnja 2005., u kojem je, s obzirom na usklađenost vještačenja, zaključeno da se projekt prijenosa činio kao „rješenje koje [je], osiguravajući razumne mogućnosti uspjeha novog Sernama, predstavlja[lo] najmanji trošak za tužitelja“.

258    U tom pogledu, treba podsjetiti da se prodaja imovine u paketu u skladu s člankom 3. stavkom 2. odluke Sernam 2 trebala provesti po tržišnoj cijeni „u transparentnom i otvorenom postupku“. Također, članak 4. odluke Sernam 2 pojašnjavao je da se „[s]vaka djelomična ili cjelokupna prodaja Sernama mora[la] provesti po tržišnoj cijeni u transparentnom i otvorenom postupku koji je otvoren svim konkurentima“. Stoga je Komisija u odluci Sernam 2 zahtijevala da tržišna cijena proizlazi iz transparentnog i otvorenog javnog nadmetanja, što u ovom slučaju nije poštovano (vidjeti točke 160. do 187. gore).

259    U svakom slučaju, dva izvješća o kojima je riječ, izvješće revizorskog ureda Y i izvješće banke Z, odnose se samo na pitanje primjene kriterija privatnog ulagača, odnosno na usporedbu između predviđenih troškova prijenosa i troškova moguće Sernamove likvidacije, pa, dakle, nisu relevantna za odgovor na pitanje je li cijena plaćena za Sernamovu imovinu i obveze bila tržišna cijena. Također, istaknuti odlomak iz mišljenja Commission des participations et transferts (Povjerenstvo za udjele i prijenose) odnosi se na usporedbu između troškova prijenosa i troškova Sernamove likvidacije. Osim toga, što se tiče zaključaka revizorskog odjela banke X od 21. srpnja 2005., valja utvrditi da se radi o vještačenju provedenom nakon podnošenja ponude upravnog tima i na temelju te ponude (kao i poslovnog plana za razdoblje 2005. – 2008. koji je izradio upravni tim).

260    Stoga tužitelj pogrešno tvrdi da su podnesena vještačenja potvrđivala stajalište da je cijena prijenosa bila tržišna cijena.

261    Kao treće, tužitelj prigovara Komisiji da je u dvije posljednje rečenice točke 145. pobijane odluke utvrdila da bi, u slučaju da je tužitelj prodao samo imovinu za pozitivnu cijenu, Sernamovi dugovi u pogledu trećih osoba bili plaćeni samo u visini prihoda od prodaje. Tužitelj tvrdi da, s obzirom na to da prema nacionalnom pravu prodaja imovine u paketu zahtijeva prijenos ne samo dugova nego i radnika na temelju članka L 1224‑1 code du travail (Zakonik o radu), nijedan preuzimatelj ne bi mogao predložiti pozitivnu cijenu za stjecanje te imovine u paketu.

262    Tužiteljev argument usmjeren protiv dvije posljednje rečenice u uvodnoj izjavi 145. pobijane odluke treba odbiti kao bespredmetan. Naime, Komisijina tvrdnja koju tužitelj kritizira izložena je podredno u odnosu na druge tvrdnje sadržane na početku iste uvodne izjave kao „dodatan pokazatelj“ da ugovorna ravnoteža između tužitelja i Financière Sernama ne odgovara tržišnim uvjetima. S obzirom na to da je utvrđeno da je Komisija na početku uvodne izjave 145. pobijane odluke opravdano utvrdila da negativna cijena prijenosa na Sernam Xpress nije rezultat transparentnog i otvorenog postupka, argumenti koji se odnose na dvije posljednje rečenice te uvodne izjave nisu takve naravi da omogućuju poništenje pobijane odluke.

263    Kao četvrto, tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnoj izjavi 146. pobijane odluke utvrdila da je negativna cijena od 57 milijuna eura bila viša nego najbolja ponuda zaprimljena u neuspjelom javnom nadmetanju, odnosno viša od negativne cijene od 56,4 milijuna eura (ponuda kandidata br. 5 u drugom krugu), te u tom pogledu tvrdi da ta ponuda iz drugog kruga nije bila obvezujuća te se dakle ne mora uzeti u obzir.

264    Iz točke 167. gore proizlazi da je Komisija u uvodnoj izjavi 146. pobijane odluke opravdano utvrdila da je negativna ponuda od 57 milijuna eura bila neprivlačnija od negativne ponude iz drugog kruga od 56,4 milijuna eura koju je podnio konzorcij kandidata br. 5. U tom su pogledu bespredmetni tužiteljevi argumenti da je očitovanje interesa konzorcija uspostavljenog s kandidatom br. 5 bilo neobvezujuće, za razliku od ponude upravnog tima, pa ga ne treba uzeti u obzir kod uspoređivanja, s obzirom na to da iz ispitivanja petog dijela četvrtog tužbenog razloga proizlazi da se ni ponuda upravnog tima ne može uzeti u obzir jer nije proizašla iz transparentnog i otvorenog postupka javnog nadmetanja.

265    Iz prethodno navedenoga proizlazi (vidjeti točke 237. i 264. gore) da je Komisija u uvodnoj izjavi 148. pobijane odluke opravdano zaključila da je zbog prijenosa Sernamovih djelatnosti na Sernam Xpress potonji zadržao konkurentsku prednost povezanu s korištenjem dodijeljenih potpora jer je postojao gospodarski kontinuitet između dvaju društava.

266    Osim toga, Francuska Republika poziva se na sudsku praksu u području prodaje dionica prema kojoj se, ako je poduzetnik koji je primio državnu potporu kupljen po tržišnoj cijeni, odnosno cijeni koju je privatni ulagač koji djeluje u normalnim uvjetima konkurencije bio spreman platiti za to društvo u situaciji u kojoj se ono nalazilo, osobito nakon što je primilo državne potpore, smatra da je element potpore bio procijenjen u okviru tržišne cijene i uključen u kupovnu cijenu. U takvim se okolnostima ne može smatrati da je kupac koristio prednost u odnosu na druge tržišne subjekte. Međutim, načelno, kada je društvo koje koristi potporu prodano po tržišnoj cijeni, prodajna cijena odražava posljedice ranije potpore te prodavatelj navedenog društva zadržava korist od potpora. U tom slučaju, ponovna uspostava ranije situacije mora se ponajprije osigurati prodavateljevim povratom potpore (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2001., Banks, C‑390/98, Zb., EU:C:2001:456, t. 77. i 78.). Francuska Republika smatra da nalaganje prodanom poduzeću, odnosno Sernam Xpressu, povrata nezakonite i nespojive potpore in fine dovodi do kažnjavanja stjecatelja tog poduzetnika, odnosno Financière Sernama, koji je plaćanjem tog poduzetnika po tržišnoj cijeni već platio nezakonitu i nespojivu potporu. Prema mišljenju Francuske Republike to bi bilo izjednačeno s time da stjecatelj dionica prodanog poduzetnika dva puta plati navedenu nezakonitu i nespojivu potporu.

267    Međutim, s jedne strane, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 138. i 149. i bilješke br. 32. pobijane odluke, sudska praksa razlikuje stjecatelja dionica i društvo koje koristi nezakonitu potporu, a čije su dionice prodane. Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da dioničarska prodaja trećoj osobi dionica društva koje koristi nezakonitu potporu ne utječe na obvezu povrata (vidjeti u tom smislu presudu Seleco, t. 52. supra, EU:C:2003:252, t. 83.) i da, ako poduzetnik kojem su dodijeljene nezakonite državne potpore zadrži svoju pravnu osobnost te nastavi za sebe obavljati djelatnosti koje su subvencionirane državnim potporama, normalno je da taj poduzetnik zadrži konkurentsku prednost povezanu s navedenim potporama pa je dakle on obvezan vratiti iznos jednak iznosu tih potpora. Dakle, ne može se od kupca tražiti povrat tih potpora (vidjeti u tom smislu presudu SMI, t. 52. supra, EU:C:2004:238, t. 81.).

268    Posljedično, Komisija je u uvodnoj izjavi 149. pobijane odluke opravdano zaključila iz te sudske prakse da prodaja društvenih udjela Sernam Xpressa Financière Sernamu nije oslobodila Sernam Xpress od povrata potpore u iznosu od 41 milijuna eura.

269    Kritike Francuske Republike i tužitelja u vezi s činjenicom da bi takvo zaključivanje značilo da stjecatelj dionica dvostruko plaća cijenu nezakonite i nespojive potpore moraju se odbiti. Naime, kao što to naglašava Komisija, to razlikovanje između stjecatelja dionica i prodanog društva može imati praktične posljedice jer u tom slučaju stjecatelj dionica nije dužan, osim u posebnim okolnostima, za potporu koja je dodijeljena kupljenom poduzetniku pod uvjetom da nad kupljenim poduzetnikom ima vlasništvo u obliku društva s ograničenom odgovornošću.

270    S druge strane, suprotno onome što se navodi u argumentaciji Francuske Republike, na Financière Sernam nije prenesena obveza povrata nezakonite i nespojive potpore u iznosu od 41 milijuna eura zato što je stekao društvene udjele u Sernam Xpressu, nego zato što je bio pravni sljednik Sernam Xpressa uslijed spajanja sa Sernam Xpressom 30. lipnja 2011. i činjenice univerzalnog prijenosa imovine kupljene tom transakcijom (vidjeti uvodnu izjavu 150. pobijane odluke). S obzirom na to da je Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala gospodarski kontinuitet između Sernama i Sernam Xpressa (vidjeti točke 237. do 265. gore), a tužitelj ne osporava spajanje Sernam Xpressa i Financière Sernama, treba potvrditi to zaključivanje.

271    Naposljetku, Francuska Republika tvrdi da je u ovom slučaju zadovoljen kriterij privatnog ulagača jer bi, kao što je to izložila u svojim dopisima od 8. listopada 2008. i 5. svibnja 2009., trošak prodaje Sernamove imovine u paketu Financière Sernamu bio niži od troškova koje bi snosio tužitelj u slučaju Sernamovog stečaja.

272    Međutim, treba navesti da ti argumenti Francuske Republike u vezi s kriterijem privatnog ulagača nisu povezani s obvezom povrata 41 milijuna eura, nego se oni odnose na kvalifikaciju „novih“ potpora u pobijanoj odluci s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU‑a. Dakle, ti su argumenti bespredmetni u okviru ovog tužbenog razloga.

273    Posljedično, u skladu sa sudskom praksom na koju se podsjeća u presudi Komisija/Španjolska, točka 234. supra (EU:C:2012:781), Komisija je opravdano smatrala da u ovom slučaju obično upisivanje potpore, koja je odlukom Sernam 2 proglašena nezakonitom i nespojivom, u obveze likvidacije nije bilo dostatno za uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog navedenom potporom.

274    Stoga valja odbiti prvi prigovor tužitelja.

 Drugi prigovor, koji se temelji na činjenici da je upisivanje 41 milijuna eura u obveze Sernamove likvidacije bilo u skladu s člankom 4. odluke Sernam 2

275    Tužitelj tvrdi da je upisivanje potpore, koja je odlukom Sernam 2 proglašena nezakonitom i nespojivom, u obveze Sernamove likvidacije bilo sukladno članku 4. odluke Sernam 2, koji je predviđao da bi u slučaju djelomične ili potpune Sernamove prodaje po tržišnoj cijeni u postupku koji je transparentan i otvoren svim konkurentima povrat potpore od 41 milijuna eura snosilo „društvo Sernam ako bi nastavi[lo] postojati“. Tužitelj tvrdi da članak 4. odluke Sernam 2 ne upućuje na prekid Sernamove gospodarske djelatnosti te se samo ograničava na razlikovanje postoji li ili ne postoji društvo Sernam.

276    Komisija u uvodnoj izjavi 135. pobijane odluke navodi da „[č]lanak 4. [odluke Sernam 2] razlikuje je li Sernamova gospodarska djelatnost prekinuta ili nije prekinuta[, te da] u slučaju prestanka te djelatnosti nije potrebno izvršiti povrat [iznosa potpore] od onih koji su stekli imovinu po tržišnoj cijeni u okviru transparentnog i otvorenog postupka“.

277    U skladu sa sudskom praksom na koju se podsjeća u presudi Komisija/Španjolska, točka 234. supra (EU:C:2012:781), potpora se mora povratiti od društva koje obavlja gospodarsku djelatnost poduzetnika koji je početno koristio prednost povezanu s dodjelom državnih potpora i koje ih stoga nastavlja stvarno uživati.

278    U kontekstu povrata državnih potpora, upućivanje na nastavak postojanja Sernama u članku 4. odluke Sernam 2 moglo je samo uputiti na zadržavanje Sernamove gospodarske djelatnosti.

279    Stoga tužitelj pogrešno navodi da je upisivanje 41 milijuna eura u obveze Sernamove likvidacije bilo sukladno članku 4. odluke Sernam 2 jer iz ispitivanja prvog prigovora proizlazi da je Sernam nastavio gospodarski postojati u okviru Sernam Xpressa, a zatim Financière Sernama.

280    Stoga valja odbiti drugi prigovor.

281    Iz toga proizlazi da se peti tužbeni razlog u cijelosti mora odbiti.

3.      Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj pogrešci koja se tiče prava jer je smatrala da su mjere predviđene memorandumom o razumijevanju od 21. srpnja 2005. u vezi s prijenosom Sernamove imovine u paketu bile nove državne potpore u korist Sernam Xpressa‑Financière Sernama

282    Šesti tužbeni razlog u biti se sastoji od dvaju dijelova. U okviru prvog dijela tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnim izjavama 154. do 158. pobijane odluke proglasila neprimjenjivim kriterij privatnog ulagača u situaciji prodaje po negativnoj cijeni jer su mjere iz memoranduma o razumijevanju od 21. srpnja 2005. kvalificirane kao državna potpora, odnosno kao dokapitalizacija od 57 milijuna eura neto, otpis potraživanja od 38,5 milijuna eura i jamstva (u daljnjem tekstu: sporne mjere). U okviru drugog dijela tužitelj prigovara Komisiji da je u uvodnim izjavama 159. do 171. pobijane odluke ocijenila da su sporne mjere dodijelile prednost Sernam Xpressu‑Financière Sernamu.

 Prvi dio, koji se temelji na činjenici da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava proglasivši u ovom slučaju neprimjenjivim kriterij privatnog ulagača

283    Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, u biti smatra da je kriterij privatnog ulagača bio primjenjiv na sporne mjere jer iz sudske prakse proizlazi da radi utvrđivanja sadržava li privatizacija poduzetnika po negativnoj cijeni elemente državne potpore treba ocijeniti bi li se u sličnim okolnostima moglo navesti privatnog ulagača veličine usporedive veličini upravnih tijela javnog sektora na provedbu kapitalnih ulaganja u tom iznosu u okviru prodaje navedenog poduzetnika ili bi se on odlučio za njegovu likvidaciju (vidjeti u tom smislu presudu od 28. siječnja 2003., Njemačka/Komisija, C‑334/99, Zb., EU:C:2003:55, t. 133. i navedenu sudsku praksu) (u daljnjem tekstu: kriterij privatnog ulagača tipa „Gröditzer“).

284    Tužitelj i Francuska Republika smatraju da u ovom slučaju provedenim prijenosom nije dodijeljena nikakva državna potpora jer je ukupan trošak prijenosa bio manji od predvidljivih troškova Sernamove likvidacije, kao što su to dokazali elementima dostavljenima Komisiji tijekom upravnog postupka.

285    Tužiteljevi argumenti, koje podupire Francuska Republika, u biti su usmjereni protiv dvaju razloga koje Komisija ističe u uvodnim izjavama 154. i 155. pobijane odluke kako bi odbacila primjenjivost kriterija privatnog ulagača tipa „Gröditzer“, kako je opisan u točki 283. gore.

286    Prvi razlog neprimjenjivosti kriterija privatnog ulagača izlaže se u uvodnoj izjavi 154. pobijane odluke. Komisija je u toj uvodnoj izjavi smatrala da u slučaju povrata potpore nije trebalo primijeniti načelo privatnog ulagača jer prilikom povrata potpore država postupa na osnovi obveza koja je dužna ispuniti na temelju prava Unije, a ne kao dioničar.

287    Drugi razlog neprimjenjivosti kriterija privatnog ulagača izlaže se u uvodnoj izjavi 155. pobijane odluke. Komisija je u toj uvodnoj izjavi u biti smatrala da je u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2 prodaja imovine izjednačena s kompenzacijskim mjerama propisanima u članku 3. stavku 1. te da se, u skladu sa stavkom 40. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, prijenos gubitaške djelatnosti nije mogao smatrati kompenzacijskom mjerom. Komisija je navela da je dogovorena negativna cijena između tužitelja i Financière Sernama pokazala da je bila riječ o prijenosu gubitaške djelatnosti koja nije mogla biti izjednačena s kompenzacijskom mjerom. Ona je u ovom slučaju iz toga zaključila da je negativna cijena odgovarala operativnoj potpori poduzeću, što je po svojoj naravi bilo neprikladno za smanjenje narušavanja tržišnog natjecanja.

288    Iz uvodne izjave 155. pobijane odluke proizlazi da se Komisija, kako ne bi primijenila kriterij privatnog ulagača, oslonila na poseban kontekst ovog slučaja u kojem je tužitelj pogrešno proveo kompenzacijsku mjeru koja je bila uvjet za spojivost potpore za restrukturiranje u iznosu od 503 milijuna eura. Opći sud smatra da ponajprije treba ispitati tužiteljeve argumente u vezi s drugim razlogom neprimjene kriterija privatnog ulagača.

289    Što se tiče drugog razloga neprimjene kriterija privatnog ulagača iz uvodne izjave 155. pobijane odluke, tužitelj u biti navodi dva prigovora. Kao prvo, on smatra da prodaja imovine u paketu nije bila alternativa kompenzacijskim mjerama iz članka 3. stavka 1. odluke Sernam 2 i, kao drugo, da provedba kompenzacijske mjere koja uvjetuje spojivost potpore ne sprečava primjenjivost kriterija privatnog ulagača jer država kao javna vlast nije nikada dužna provoditi kompenzacijsku mjeru.

290    Prema sudskoj praksi Suda, pojam državne potpore, kako je definiran u Ugovoru, pravne je naravi te ga je potrebno tumačiti na temelju objektivnih elemenata. Stoga sud Unije treba u načelu i uzimajući u obzir kako konkretne elemente spora koji se pred njime vodi tako i tehnički karakter ili složenost Komisijinih procjena provesti cjelovit nadzor glede toga ulazi li mjera u područje primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti presudu od 22. prosinca 2008., British Aggregates/Komisija, C‑487/06-P, Zb., EU:C:2008:757, t. 111 i navedenu sudsku praksu).

291    Prema sudskoj praksi, iz načela jednakog postupanja prema javnim i privatnim poduzetnicima proizlazi da se kapital koji je država stavila na raspolaganje jednom poduzetniku, izravno ili neizravno, u okolnostima koje odgovaraju normalnim tržišnim uvjetima ne smatra državnom potporom (presuda Francuska/Komisija, C‑482/99, Zb., EU:C:2002:294, t. 69. i navedena sudska praksa). Za javne poduzetnike ta se ocjena u načelu obavlja primjenom kriterija privatnog ulagača (presuda od 5. lipnja 2012., Komisija/EDF, C‑124/10 P, Zb., EU:C:2012:318, t. 78. i navedena sudska praksa).

292    Sud je presudio da primjenjivost kriterija privatnog ulagača u konačnici ovisi o tome da predmetna država članica dodjeljuje, ne u svojstvu javne vlasti već u svojstvu dioničara, gospodarsku prednost poduzetniku koji joj pripada (presude Komisija/EDF, t. 291. supra, EU:C:2012:318, t. 81. i od 3. travnja 2014., Komisija/Nizozemska i ING Groep, C‑224/12 P, Zb., EU:C:2014:213, t. 31.). Naime, državna postupanja kojima se nastoje ispuniti obveze koje je država dužna ispuniti kao javna vlast ne mogu se uspoređivati s obvezama privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu (presuda od 15. prosinca 2009., EDF/Komisija, T‑156/04, Zb., EU:T:2009:505, t. 228.). Posebice, u tom pogledu mogu biti relevantni narav i predmet te mjere, kontekst u kojem se nalazi kao i cilj koji nastoji ostvariti te pravila kojima je navedena mjera podvrgnuta (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Komisija/EDF, EU:C:2012:318, t. 86.).

 Prvi prigovor protiv uvodne izjave 155. pobijane odluke, koji se temelji na činjenici da prodaja imovine u paketu nije bila alternativa kompenzacijskim mjerama iz članka 3. stavka 1. odluke Sernam 2

293    Tužitelj navodi tri argumenta u prilog tom prigovoru.

294    Kao prvo, tužitelj smatra da se prodaja cjelokupne Sernamove imovine ne može izjednačiti s kompenzacijskim mjerama iz članka 3. stavka 1. odluke Sernam 2, odnosno s usredotočivanjem na djelatnost „Train bloc express“ (u daljnjem tekstu: TBE) i s povlačenjem iz djelatnosti cestovnog prijevoza.

295    U tom pogledu treba navesti da članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 odgovara provedbi jednog od dvaju alternativnih uvjeta za spojivost potpore za restrukturiranje, koji su propisani u članku 3. odluke Sernam 2, putem mjera za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja koje je nastalo zbog potpore za restrukturiranje i radi ponude posebnih kompenzacijskih mjera konkurentima. To osobito proizlazi iz naslova točke 6.3.7., koja je posvećena obrazloženju uvjeta iz članka 3. odluke Sernam 2 i naslovljena „Sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja – posebne kompenzacijske mjere“, a u kojoj se nalaze uvodne izjave 200. do 217. odluke Sernam 2, već spomenute u točkama 191. i 193. gore.

296    Članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 jest alternativa izjednačena s uvjetima iz stavka 1. istog članka jer se potonji primjenjuju „[p]odložno stavku 2.“. Kao što to proizlazi iz točke 194. gore, u skladu s uvodnom izjavom 217. odluke Sernam 2, oslobađanje Sernamovih tržišnih udjela u korist neovisnog stjecatelja prodajom Sernamove imovine u paketu po tržišnoj cijeni u transparentnom i otvorenom postupku ima isti kompenzacijski cilj zbog narušavanja tržišnog natjecanja kao i povlačenje prekapacitiranog cestovnog prijevoznika s tržišta. Naime, u tom bi slučaju u potpunosti bila obustavljena Sernamova subvencionirana djelatnost.

297    Stoga tužitelj pogrešno tvrdi da se u ovom slučaju prodaja cjelokupne Sernamove imovine u paketu istom stjecatelju ne može izjednačiti s mjerama usredotočivanja na TBE‑ovu djelatnost i s povlačenjem iz djelatnosti cestovnog prijevoza.

298    Kao drugo, tužitelj tvrdi da bi, prema uvodnoj izjavi 217. odluke Sernam 2, nastavak Sernamova poslovanja u pravnom obliku koji je prethodio prijenosu opravdao poštovanje kompenzacijskih mjera iz članka 3. stavka 1. odluke Sernam 2.

299    Međutim, iz točaka 191. i 192. gore proizlazi da taj argument treba odbiti jer zadržavanje gospodarske djelatnosti korisnika potpore za restrukturiranje na tržištu opravdava poštovanje uvjeta navedenih u članku 3. stavku 1. odluke Sernam 2, a ne sama činjenica da je zadržana njegova pravna osobnost. 

300    Kao treće, tužitelj smatra da, ako je Komisija bila mišljenja da je prodaja Sernamove imovine u paketu izjednačena s kompenzacijskim mjerama propisanima u članku 3. stavku 1. odluke Sernam 2, tada je u navedenoj odluci trebala pojasniti da nije moguć prijenos po negativnoj cijeni, s obzirom na to da je imala potpuno saznanje o Sernamovu financijskom stanju te je trebala očekivati takvu mogućnost. 

301    Taj argument također treba odbiti. S obzirom na to da je uvjet koji se odnosio na prodaju imovine u paketu isključivao obveze, mogućnost dobivanja negativne cijene u ovom je slučaju bila isključena po definiciji, kao što to proizlazi iz točaka 154. do 158. gore.

302    Stoga prvi prigovor protiv uvodne izjave 155. pobijane odluke (vidjeti točku 287. gore) treba odbiti.

 Drugi prigovor protiv uvodne izjave 155. pobijane odluke, koji se temelji na činjenici da je za provedbu kompenzacijske mjere bio zadužen korisnik potpore ili država kao dioničar, ali ne država kao javna vlast

303    Tužitelj u svakom slučaju tvrdi da pri provedbi kompenzacijske mjere koja se nalaže u Komisijinoj odluci njezine troškove snosi korisnik potpore za restrukturiranje, a ne država kao javna vlast. 

304    Tužitelj i Francuska Republika također navode da, kad javno poduzeće odluči prodati jedno od svojih društava kćeri, svoju sveukupnu imovinu odnosno dio imovine primjenom Komisijine odluke, to javno poduzeće i, ovisno o slučaju, država njegovim posredstvom djeluju u svojstvu dioničara. Posljedično, uzimajući u obzir narav, predmet i cilj spornih mjera, one su ulaganje usporedivo s ulaganjem privatnog ulagača.

305    U ovom slučaju valja utvrditi da, suprotno onomu što navode tužitelj i Francuska Republika, prodaja Sernamove imovine u paketu primjenom članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 nije bila odluka koju bi donio privatni ulagač u „normalnim“ tržišnim uvjetima s ciljem maksimiziranja dobiti ili minimiziranja gubitaka u skladu s gospodarskom opravdanosti postupanja.

306    Naime, logikom na kojoj se temelje kompenzacijske mjere propisane u članku 3. odluke Sernam 2 nastojalo se spriječiti svako prekomjerno narušavanje tržišnog natjecanja uzrokovano dodjelom potpore za restrukturiranje, koja je proglašena spojivom pod uvjetima iz odluke Sernam 2.

307    Dakle, te su kompenzacijske mjere mogle obvezati kako korisnika potpore tako i njegova dioničara na poduzimanje rješenja koje nije optimalno s gledišta same financijske isplativosti i koje privatni ulagač u „normalnoj“ situaciji ne bi poduzeo.

308    Prodaja Sernamove imovine u paketu na temelju kompenzacijskih mjera pretpostavljala je u ovom slučaju prodaju imovine s pozitivnom vrijednošću, koju korisnik ne bi nužno prenio s obzirom na razmatranja povezana s gospodarskom opravdanosti postupanja.

309    Stoga je kompenzacijska logika prodaje Sernamove imovine u paketu, na koju se podsjeća u uvodnoj izjavi 155. pobijane odluke, bila različita od logike privatnog subjekta koji nastoji maksimizirati svoj prihod odnosno, u ovom slučaju, minimizirati svoje gubitke.

310    Osim toga, iz ispitivanja trećeg, četvrtog i šestog dijela četvrtog tužbenog razloga gore proizlazi da, u skladu s člankom 3. stavkom 2. odluke Sernam 2, nije bila riječ o prodaji cjelokupnog gubitaškog društva, nego samo imovine s pozitivnom gospodarskom vrijednošću. U ovom slučaju ponuda upravnog tima uključivala je zahtjeve dokapitalizacije, otpisa potraživanja i jamstva prodavatelja jer je prodan cjelokupni Sernam, uz potrebu financiranja. Dakle, sporne mjere izravna su posljedica povrede članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 te, dakle, nemaju nikakvu vezu s primjenom kriterija privatnog ulagača.

311    Stoga drugi prigovor protiv uvodne izjave 155. pobijane odluke treba odbiti.

312    U tim okolnostima ne treba ispitivati druge argumente koji se odnose na prvi Komisijin razlog koji je navela kako bi opravdala neprimjenu kriterija privatnog ulagača, koji se temelji na kontekstu „povrata“ državnih potpora.

313    S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio šestog tužbenog razloga treba odbiti.

 Drugi dio, koji se temelji na činjenici da nijedna od spornih mjera nije bila prednost u korist Sernam Xpressa‑Financière Sernama

314    Tužitelj u biti osporava da su dokapitalizacija i otpis potraživanja dali prednost Sernam Xpressu‑Financière Sernamu. Ponajprije, što se tiče jamstava, tužitelj ističe nedostatak obrazloženja jer pobijana odluka ništa ne govori o tome odstupa li se jamstvima od normalnih uvjeta prijenosa od strane privatnog prodavatelja. Nadalje, tužitelj podredno tvrdi da je svako jamstvo odobrio privatni prodavatelj. Naposljetku, tužitelj u biti tvrdi da ta jamstva nisu dala prednost Sernam Xpressu‑Financière Sernamu jer su bila u malom iznosu i nisu bila provedena.

315    Kao prvo, tužitelj smatra da Sernamova dokapitalizacija u svrhe prijenosa njegove imovine u paketu nije dala nikakvu prednost Financière Sernamu ili bilo kojem drugom poduzetniku jer je taj prijenos proveden po tržišnoj cijeni.

316    Valja navesti da se Komisija u pobijanoj odluci nije očitovala o pitanju prednosti Financière Sernamu kao stjecatelju udjela u Sernam Xpressu, nego kao sljedniku Sernam Xpressa nakon njihova spajanja.

317    U tom pogledu, Komisija je u uvodnoj izjavi 159. pobijane odluke zapravo pojasnila da, „s obzirom na to da su se [Sernam Xpress i Financière Sernam] zatim spojili, nije [bilo] potrebno razlikovati prednosti dodijeljene jednom ili drugom društvu“. Komisija je isto zaključivanje primijenila na sve sporne mjere, uključujući dokapitalizaciju.

318    Usto, uvodna izjava 172. pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Komisija je u uvodnoj izjavi 164. odluke o pokretanju postupka također postavila pitanje je li negativna cijena koju je ‚platio’ Financière Sernam zaista tržišna vrijednost. Komisija je u tom pogledu primijetila da je u međuvremenu provedeno spajanje između Sernam Xpressa i Financière Sernama te da moguća potpora Financière Sernamu u obliku previsoke negativne cijene nije prelazila 57 milijuna eura potpore koje je Sernam Xpress primio kao novu potporu. Stoga se nije više potrebno očitovati o mogućoj potpori kupcu.“

319    Što se tiče Sernama, njegova dokapitalizacija jest nesporna financijska prednost u odnosu na njegove konkurente. Osim toga, iz ispitivanja prvog dijela šestog tužbenog razloga proizlazi da u ovom specifičnom slučaju Komisija opravdano nije uspoređivala postupanje države s postupanjem privatnog ulagača u normalnim tržišnim uvjetima. Stoga se financijska prednost u obliku te dokapitalizacije treba smatrati državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

320    Osim toga, iz petog tužbenog razloga proizlazi da između Sernama i Sernam Xpressa postoji gospodarski kontinuitet i da je, posljedično, prednost povezana s dokapitalizacijom prenesena na Sernam Xpress. U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je prodajna cijena bila tržišna cijena, to ne sprečava Sernam Xpress, za koji je gore dokazano da je nastavio obavljati Sernamove djelatnosti na koje se odnose odobrene državne potpore, da zadrži prednost koja proizlazi iz svih predmetnih državnih potpora, uključujući dokapitalizaciju u iznosu od 57 milijuna eura neto (vidjeti u tom smislu presudu SMI, t. 52. supra, EU:C:2004:238, t. 80. i 81.).

321    Dakle, valja utvrditi da je Komisija u uvodnoj izjavi 160. pobijane odluke opravdano smatrala da „[j]e [tužiteljevom] dokapitalizacijom [Sernama] u iznosu od 57 milijuna eura Sernam ostvario značajnu financijsku prednost kojom ni[su] raspola[gali] njegovi konkurenti“ i da „[j]e ta prednost zatim prenesena s drugom imovinom i obvezama na Sernam Xpress“.

322    Kao drugo, tužitelj navodi da je Komisija u uvodnoj izjavi 162. pobijane odluke počinila pogrešku koja se tiče prava kao i pogrešku koja se tiče činjenica tvrdeći da je otpisom 38,5 milijuna eura tužiteljevih potraživanja prema Sernamu dana prednost Sernam Xpressu ili Financière Sernamu jer je tužitelj dug uračunao u obveze Sernamove likvidacije, a nije bio Sernam Xpressov ili Financière Sernamov vjerovnik.

323    Taj argument treba odbiti s obzirom na to da je tužitelj bio Sernamov vjerovnik i na to da iz ispitivanja petog tužbenog razloga proizlazi da postoji gospodarski kontinuitet između Sernama i Sernam Xpressa, a zatim, nakon spajanja, između Sernam Xpressa i Financière Sernama. U tim okolnostima, upisivanje tih potraživanja u obveze Sernamove likvidacije jednako je davanju prednosti Sernam Xpressu, a zatim Financière Sernamu.

324    Kao treće, tužitelj navodi da Komisija nije obrazložila svoj zaključak u uvodnim izjavama 163. do 171. pobijane odluke u vezi s jamstvima koja je tužitelj odobrio prilikom prijenosa Sernamove „imovine u paketu“ jer pobijana odluka ništa ne navodi o tome odstupaju li ta jamstva od normalnih uvjeta prijenosa privatnog subjekta. U tom pogledu, tužitelj pojašnjava da prijenose (bilo da se radi o prijenosu imovine ili poduzetnika) sustavno prate jamstva te da se prilikom ocjene tih jamstava u kontekstu državnih potpora postavlja pitanje jesu li ona obuhvaćena postupanjem privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu (u ovom slučaju „privatnog prodavatelja“ u tržišnom gospodarstvu). Tužitelj smatra da jamstva za obveze mogu biti državna potpora samo ako su dana u uvjetima koji ne bi bili prihvatljivi privatnom prodavatelju u tržišnom gospodarstvu.

325    U skladu s Obavijesti Komisije o primjeni članaka [107. i 108. UFEU‑a] na državne potpore u obliku jamstava (SL 2000., C 71, str. 14.), jamstva koja izravno izdaje država, kao i jamstva koja izdaju poduzeća koja su pod prevladavajućim utjecajem javne vlasti, mogu biti državna potpora na isti način kao i drugi oblici mogućih potpora.

326    Ponajprije, treba utvrditi da je Komisija svoje odbijanje primjene kriterija privatnog ulagača u točkama 152. do 158. pobijane odluke općenito obrazložila svim spornim mjerama. Stoga nije bilo potrebno da Komisija doda posebno obrazloženje u vezi s jamstvima. Dakle, u tom pogledu ne može se utvrditi postojanje nedostatka u obrazloženju. Štoviše, prednost koju čini svako od tih jamstava u korist Sernam Xpressa (te, zbog spajanja, u korist Financière Sernama) propisno je obrazložena u uvodnim izjavama 164. do 171. pobijane odluke.

327    Nadalje, iz točaka 293. do 313. gore proizlazi da Komisija opravdano nije primijenila kriterij privatnog ulagača na sporne mjere koje obuhvaćaju jamstva. Posljedično, bespredmetni su tužiteljevi podredno izneseni argumenti kojima se nastoji dokazati da bi svako jamstvo odobrio privatni prodavatelj.

328    Naposljetku, drugi tužiteljevi argumenti kojima se nastoji osporiti činjenica da je svako od jamstava moglo donijeti prednost u korist Sernam Xpressa‑Financière Sernama moraju se odbiti iz sljedećih razloga.

 Jamstvo u vezi s uređenjem lokacije Valenton i jamstvo u vezi s povećanjem najamnina za nove operativne lokacije

329    Tužitelj ističe da su jamstvo u vezi s uređenjem lokacije Valenton, nužno za poslovanje TBE, pod prijetnjom novčane kazne od 1 milijun eura u slučaju zakašnjenja radova, te jamstvo u vezi s povećanjem najamnina za nove operativne lokacije, za razlikovni najviši iznos od 3 milijuna eura i u ograničenom trajanju od tri godine, bila ograničenog iznosa te da nisu bila provedena.

330    Prije svega, Komisija je u uvodnoj izjavi 164. pobijane odluke opravdano smatrala da su ta jamstva davala prednost jer bi, u slučaju da ne postoje, Sernam Xpress‑Financière Sernam morali sami snositi predmetne troškove.

331    Nadalje, kad je riječ o tužiteljevoj argumentaciji koja se temelji na umjerenom iznosu spornih potpora, valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi relativno skromna potpora ili relativno mala veličina poduzetnika korisnika potpore ne isključuje a priori mogućnost da trgovina između država članica bude pogođena (vidjeti presudu od 24. srpnja 2003., Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg, C‑280/00, Zb., EU:C:2003:415, t. 81. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu presudu od 4. travnja 2001., Regione Autonoma Friuli‑Venezia Giulia/Komisija, T‑288/97, Zb., EU:T:2001:115, t. 44. i navedenu sudsku praksu).

332    Naposljetku, također valja navesti da, u skladu s točkom 2.1.2. obavijesti o državnim potporama u obliku jamstva, gore navedene u točki 325., činjenica da ta jamstva nisu bila plaćena nije bitna za kvalifikaciju prednosti, s obzirom na to da je potpora odobrena u trenutku kada je jamstvo ponuđeno, a ne kada je ono aktivirano ili plaćeno.

333    Štoviše, treba odbiti tužiteljev argument da je jamstvo u vezi s uređenjem lokacije Valenton bilo posljedica njegove želje za povratom druge lokacije, s obzirom na to da je tužitelj mogao zahtijevati preseljenje u Valenton (Francuska) a da pritom nije odobrio jamstvo za radove u vezi s uređenjem te lokacije.

 Jamstvo trajnosti i pristupa TBE‑u

334    Kad je riječ o jamstvu trajnosti i pristupa TBE‑u, tužitelj tvrdi da ono nije bilo isključivo i da, dakle, nije davalo nikakvu prednost Sernam Xpressu u odnosu na njegove konkurente.

335    Međutim, valja navesti da je Komisija u uvodnoj izjavi 165. pobijane odluke opravdano smatrala da je to jamstvo u znatnoj mjeri umanjilo rizik za Sernam Xpress‑Financière Sernam, što jest prednost. U tom pogledu treba navesti da tužitelj ne tvrdi da su drugi poduzetnici koristili TBE u praksi. Osim toga, iz uvodne izjave 163. pobijane odluke proizlazi da je to jamstvo omogućilo tužitelju stvarno plaćanje 3 milijuna eura Sernam Xpressu, a što nije osporeno. Stoga je postojanje prednosti u korist Sernam Xpressa u odnosu na njegove konkurente nedvojbeno.

 Trogodišnje produljenje jamstva ponovnog zapošljavanja zaposlenika u okviru tužiteljeve grupe

336    Tužitelj smatra da je uvodna izjava 169. pobijane odluke, prema kojoj je trogodišnje produljenje jamstva ponovnog zapošljavanja zaposlenika u okviru njegove grupe činilo privlačnijim zadržavanje zaposlenja u Sernam Xpressu, načelna neobrazložena tvrdnja.

337    Međutim, treba utvrditi da je Komisija u uvodnim izjavama 169. i 171. pobijane odluke u dovoljnoj mjeri obrazložila postojanje prednosti za Sernam Xpress u činjenici da je to jamstvo činilo privlačnijim zadržavanje zaposlenja u Sernam Xpressu tijekom tog razdoblja, a kojemu je navedena činjenica omogućavala zadržavanje zaposlenika bez dodatnih troškova. Dakle, prednost se nije sastojala u cjelovitom iznosu isplaćenih plaća, nego u razlici koja odgovara povećanju plaća koje bi Sernam Xpress morao odobriti kako bi zadržao te zaposlenike, a kada to jamstvo ne bi postojalo.

338    Iz toga proizlazi da drugi dio šestog tužbenog razloga treba odbiti.

339    Iz svega prethodno navedenog proizlazi da šesti tužbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

4.      Prvi tužbeni razlog i razlog Francuske Republike, koji se temelje na povredi njihovih prava obrane

340    Tužitelj prvim tužbenim razlogom u biti prigovara Komisiji da je u pobijanoj odluci zauzela stajalište koje se nije nalazilo u odluci o pokretanju postupka i na koje se Komisiji nije moglo uredno podnijeti svoja očitovanja. Tužitelj upućuje na uvodne izjave 154. do 158. pobijane odluke prema kojima u ovom slučaju ne treba primijeniti načelo privatnog ulagača.

341    Francuska Republika u zasebnom razlogu tvrdi da su tom razlikom između odluke o pokretanju postupka i pobijane odluke također povrijeđena njezina prava obrane.

342    Komisija osporava tužiteljeve argumente i smatra da je razlog koji ističe Francuska Republika očito nedopušten, a u svakom slučaju neosnovan.

343    Kada se čini da se razlog koji ističe intervenijent, čija je povezanost s predmetom spora upitna, mora u svakom slučaju odbaciti kao nedopušten zbog drugog obrazloženja odnosno odbiti kao neosnovan, sudac može odbiti taj razlog bez odlučivanja je li intervenijent prekoračio svoju ulogu podupiranja zaključaka jedne od glavnih stranaka (vidjeti presudu od 15. lipnja 2005., Regione autonoma della Sardegna/Komisija, T‑171/02, Zb., EU:T:2005:219, t. 155. i navedenu sudsku praksu).

344    U ovom slučaju Opći sud smatra da radi ekonomičnosti postupka treba ispitati razlog koji ističe Francuska Republika koji se temelji na povredi prava obrane a da se prethodno ne odlučuje o Komisijinu isticanju prigovora nedopuštenosti tog razloga, s obzirom na to da ti argumenti ionako ne omogućavaju, zbog gore navedenih razloga, dokazivanje da je Komisija u pobijanoj odluci povrijedila prava obrane države članice. U nastavku će se ispitati tužiteljev prvi tužbeni razlog kojim se kritizira isto postojanje razlike između odluke o pokretanju postupka i pobijane odluke.

 Razlog Francuske Republike, koji se temelji na povredi njezinih prava obrane

345    Francuska Republika u biti kritizira činjenicu da Komisija prilikom odluke o pokretanju postupka, ali i tijekom upravnog postupka pa sve do njegova okončanja, nikada nije smatrala pa čak ni nagovijestila da je kriterij privatnog ulagača u ovom slučaju neprimjenjiv. Francuska tijela nisu bila u mogućnosti podnijeti očitovanja o primjenjivosti kriterija privatnog ulagača, kako je utvrđen u presudi Njemačka/Komisija, točka 283. supra (EU:C:2003:55), na ovaj slučaj nego ih se, naprotiv, najviše ispitivalo o uvjetima primjene usporedbe između troškova prijenosa Sernamove imovine i troškova njegove likvidacije. Međutim, Komisija je u pobijanoj odluci nenadano i neočekivano navela da je u ovom slučaju ta usporedba nebitna jer kriterij privatnog ulagača nije bio primjenjiv na posebne okolnosti ovog slučaja. Ne obavješćujući Francusku Republiku o radikalnoj promjeni svoje ocjene tijekom postupka, Komisija je onemogućila Francusku Republiku da tijekom službenog istražnog postupka proturječi njezinu stajalištu u odnosu na kvalifikaciju mjera iz memoranduma o razumijevanju od 21. srpnja 2005., u vezi s prodajom Sernamove imovine u paketu, kao državnih potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

346    Tužitelj je u očitovanjima na intervencijski podnesak Francuske Republike naveo da podržava razlog Francuske Republike koji se temelji na povredi njezinih prava obrane kao države članice.

347    Iz sudske prakse proizlazi da je poštovanje prava obrane u svakom postupku pokrenutom protiv neke osobe koji može rezultirati aktom koji negativno utječe na prava te osobe temeljno načelo prava Unije koje mora biti zajamčeno, pa i onda kada ne postoje nikakva postupovna pravila (vidjeti presudu od 21. ožujka 1990., Belgija/Komisija, C‑142/87, Zb., EU:C:1990:125, t. 46. i navedenu sudsku praksu). Sud je već presudio da to načelo zahtijeva da se dotičnoj državi članici omogući da izrazi svoje stajalište o elementima na kojima je Komisija temeljila svoju ocjenu (vidjeti u tom smislu analogijom gore navedenu presudu Belgija/Komisija, EU:C:1990:125, t. 47.).

348    U skladu s člankom 6. Uredbe br. 659/1999, kada Komisija odluči pokrenuti službeni istražni postupak, odluka o njegovu pokretanju može biti ograničena na sažet prikaz bitnih činjeničnih i pravnih pitanja, obuhvaćati prethodnu ocjenu o tome predstavlja li predložena mjera potporu te navoditi moguće sumnje u pogledu njezine spojivosti s načelima unutarnjeg tržišta (presude od 23. listopada 2002., Diputación Foral de Guipúzcoa i dr./Komisija, T‑269/99, T‑271/99 i T‑272/99, Zb., EU:T:2002:258, t. 104. i od 22. listopada 2008., TV2/Danmark i dr./Komisija, T‑309/04, T‑317/04, T‑329/04 i T‑336/04, Zb., EU:T:2008:457, t. 138.).

349    Treba navesti da službeni istražni postupak omogućava produbljivanje i pojašnjavanje pitanja postavljenih u odluci o pokretanju postupka (presuda od 4. ožujka 2009., Italija/Komisija, T‑424/05, EU:T:2009:49, t. 69.).

350    Iz članka 7. Uredbe br. 659/1999 proizlazi da se po okončanju službenog istražnog postupka Komisijina analiza može razviti s obzirom na to da ona u konačnici može odlučiti da mjera nije potpora ili da su sumnje u vezi s njezinom spojivosti uklonjene. Iz toga slijedi da konačna odluka može odstupati od odluke o pokretanju postupka a da to ne znači da je stoga konačna odluka nepravilna (presude Italija/Komisija, t. 349. supra, EU:T:2009:49, t. 69. i od 16. prosinca 2010., Nizozemska i NOS/Komisija, T‑231/06 i T‑237/06, Zb., EU:T:2010:525, t. 50.).

351    U ovom slučaju treba navesti da je Komisija u odluci o pokretanju postupka, a osobito u njezinim točkama 131. do 133. i 166., navela da je radi utvrđivanja jesu li dokapitalizacija i otpis potraživanja bili državna potpora namjeravala primijeniti kriterij privatnog ulagača tipa „Gröditzer“, uspoređujući troškove transakcije provedene na temelju članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2 s troškovima koje bi podrazumijevala tužiteljeva likvidacija Sernama.

352    Međutim, kao prvo, treba navesti da je u točkama 141. i 142. odluke o pokretanju postupka jasno istaknuto da je taj zaključak o kvalifikaciji nove potpore preliminaran, kao što to prikazuje upotreba izraza „u ovoj fazi“. Činjenica da su drugi odlomci bili asertivniji ne poništava taj zaključak, osobito s obzirom na cilj odluke o pokretanju postupka i na preliminarnost provedene analize.

353    Dakle, iako je Komisija smatrala nužnim prikupiti informacije o troškovima Sernamove likvidacije, zaključak iz točke 140. odluke o pokretanju postupka, prema kojem treba utvrditi je li ukupan trošak dokapitalizacije bio veći ili manji od teoretskog troška Sernamove likvidacije, treba ponovno smjestiti u kontekst službenog istražnog postupka i njegovih ciljeva, odnosno omogućavanja zainteresiranim osobama da ih se sasluša i Komisiji da u potpunosti razjasni sve podatke u predmetu prije donošenja svoje odluke. Službeni istražni postupak može imati samo doseg koji je gore naveden, a osobito ne može imati učinak konačnog odlučivanja prije nego što je donesena konačna odluka o određenim elementima u spisu (vidjeti u tom smislu presudu od 1. srpnja 2010., ThyssenKrupp Acciai Speciali Terni/Komisija, T‑62/08, Zb., EU:T:2010:268, t. 174. i 175. i navedenu sudsku praksu).

354    Kao drugo, s obzirom na to da se pitanje kriterija privatnog ulagača navelo u odluci o pokretanju postupka, kako bi se ocijenilo jesu li dokapitalizacija i otpis potraživanja prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, država članica stoga je mogla istaknuti sve argumente koji objašnjavaju zašto se trebao primijeniti taj kriterij, osobito s obzirom na specifičan kontekst slučaja. Komisija u tom pogledu naglašava da nisu postojali presedani primjene kriterija privatnog ulagača u kontekstu provedbe odluke o uvjetnoj spojivosti.

355    Također treba navesti da je Komisija u točki 161. odluke o pokretanju postupka spomenula da bi iz SNCF‑ovih jamstava mogla nastati druga dodatna sredstva na raspolaganju Sernam Xpressa, osobito u obliku financijske prednosti.

356    Posljedično, s obzirom na odluku o pokretanju postupka, Francuska Republika mogla je saznati koje je zaključivanje dovelo Komisiju do privremenog stajališta da su dokapitalizacija, otpis potraživanja i jamstva mogli biti nespojive nove potpore te je mogla uredno priopćiti svoje stajalište o elementima na kojima je Komisija temeljila svoju ocjenu.

357    Kao treće, ni iz jedne odredbe o državnim potporama kao ni iz sudske prakse ne proizlazi da je Komisija bila dužna saslušati korisnika državnih sredstava o svojoj pravnoj ocjeni predmetne mjere ili da je bila dužna obavijestiti dotičnu državu članicu – i, a fortiori, korisnika potpore – o svojem stajalištu prije donošenja svoje odluke, s obzirom na to da su zainteresirane osobe i država članica pozvani na podnošenje očitovanja (presuda od 1. srpnja 2010., Italija/Komisija, T‑53/08, Zb., EU:T:2010:267, t. 123.).

358    Kao četvrto, s obzirom na obrazloženje neprimjenjivosti kriterija privatnog ulagača na ovaj slučaj u uvodnoj izjavi 154. pobijane odluke, odnosno u kontekstu povrata državnih potpora, i na obrazloženje u uvodnoj izjavi 155. pobijane odluke činjenice da je članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 bio mjera izjednačena s kompenzacijskim mjerama iz stavka 1. koja nije poštovana, valja navesti da je u fazi odluke o pokretanju postupka Komisija trebala također provjeriti jesu li članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 i povrat nezakonite i nespojive potpore od 41 milijun eura bili pravilno primijenjeni. Stoga Komisija u trenutku odluke o pokretanju postupka još nije mogla odrediti da je u ovom slučaju neprimjenjiv kriterij privatnog ulagača.

359    Iz toga slijedi da razlog koji se temelji na povredi prava obrane Francuske Republike treba odbiti.

 Prvi tužiteljev tužbeni razlog, koji se temelji na povredi njegovih prava obrane

360    Tužitelj, kojeg podupire Francuska Republika, u biti navodi dva prigovora. Tužitelj svojim prvim prigovorom tvrdi da su povrijeđena njegova prava obrane zbog razlike između odluke o pokretanju postupka i pobijane odluke, o kojoj je riječ u točki 345. gore. Tužitelj svojim drugim prigovorom tvrdi da je navedenom razlikom povrijeđeno njegovo pravo na podnošenje očitovanja kao zainteresirane osobe o bitnom elementu koji je omogućio zaključak da su načini prijenosa bili državne potpore.

361    Što se tiče tužiteljevih postupovnih prava, valja podsjetiti da su ona u svakom slučaju uža od onih Francuske Republike kao države članice na koju se odnosi službeni istražni postupak, u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a. U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da zainteresirane osobe, kao što je to tužitelj u ovom slučaju, koje nisu dotična država članica u postupku nadzora državnih potpora, imaju jedino mogućnost da Komisiji upute informacije kako bi joj razjasnile njezino buduće postupanje, pri čemu one same ne mogu tražiti kontradiktornu raspravu s Komisijom, kao što je to omogućeno navedenoj državi članici (vidjeti u tom smislu presudu od 15. studenoga 2011., Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina, C‑106/09 P i C‑107/09 P, Zb., EU:C:2011:732, t. 180. i 181. i navedenu sudsku praksu). Pravo zainteresiranih osoba na pristup informacijama ne premašuje pravo na saslušanje od strane Komisije. Posebice, izjašnjavanje o svim mogućim ključnim pitanjima koja su istaknuta tijekom službenog istražnog postupka ne može postati opće pravo (vidjeti presudu od 30. studenoga 2009., Francuska/Komisija, T‑427/04 i T‑17/05, Zb., EU:T:2009:474, t. 149. i navedenu sudsku praksu).

362    Uzimajući u obzir ta načela, valja, dakle, utvrditi da tužitelj, daleko od toga da uživa prava obrane priznata osobama protiv kojih je postupak pokrenut, raspolaže samo pravom da u odgovarajućoj mjeri bude uključen u upravni postupak uzimajući u obzir okolnosti predmetnog slučaja (presude od 25. lipnja 1998., British Airways i dr./Komisija, T‑371/94 i T‑394/94, Zb., EU:T:1998:140, t. 60. i od 6. ožujka 2003., Westdeutsche Landesbank Girozentrale i Land Nordrhein‑Westfalen/Komisija, T‑228/99 i T‑233/99, Zb., EU:T:2003:57, t. 125.).

363    Stoga treba odbiti tužiteljev prigovor koji se temelji na povredi njegovih prava obrane.

364    Što se tiče tužiteljeva prigovora koji se temelji na povredi njegovih prava obrane kao zainteresirane osobe, treba navesti da je on imao mogućnost uputiti Komisiji komentare o odluci o pokretanju postupka, u kojoj se precizno utvrdilo da su sporne mjere moguće nespojive državne potpore, a tu je mogućnost tužitelj i iskoristio. Posljedično, tužitelj je bio dostatno obaviješten o postojanju istražnog postupka te je kao zainteresirana osoba mogao podnijeti sva očitovanja za koja je smatrao da su korisna.

365    S obzirom na to da uočena razlika između odluke o pokretanju postupka i pobijane odluke nije povreda prava obrane Francuske Republike te da tužitelj u biti ističe iste argumente kao i Francuska Republika, treba utvrditi da navedena razlika između odluke o pokretanju postupka i pobijane odluke nije ni povreda tužiteljevih postupovnih prava kao zainteresirane osobe u postupku.

366    Stoga treba odbiti prigovor koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na podnošenje korisnih očitovanja kao zainteresirane osobe.

367    S obzirom na prethodno navedeno, prvi tužiteljev tužbeni razlog treba odbiti.

5.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja

368    Tužitelj u biti navodi tri prigovora. Prvim prigovorom navodi da su u njegovu pogledu članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 stvorili utemeljena očekivanja u smislu da mu je bilo dopušteno postupati kako je to činio prilikom prijenosa imovine i prilikom povrata 41 milijuna eura potpore koja je proglašena nespojivom u odluci Sernam 2. Tužitelj drugim prigovorom tvrdi da ga je Komisijin zahtjev od 14. ožujka 2006. za dostavljanje informacija o detaljnim troškovima Sernamove likvidacije uvjerio da će se na prijenos Sernamove imovine u paketu primijeniti kriterij privatnog ulagača te da je stoga taj prijenos izuzet od državnih potpora. Trećim prigovorom u biti osporava uvodne izjave 126. i 177. do 182. pobijane odluke.

 Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da su članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 stvorili utemeljena očekivanja u pogledu tužitelja u smislu da mu je bilo dopušteno postupati kako je to činio prilikom prijenosa imovine i prilikom povrata 41 milijuna eura

369    Tužitelj tvrdi da su članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 bili „nedvosmislena načela“ i „donesena stajališta“ koja su bila temelj njegovih legitimnih očekivanja da mu je bila dopuštena njihova provedba na način kako ih je proveo.

370    U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja obuhvaća svakog pojedinca prema kojem Unijina institucija stvara utemeljena očekivanja (presuda od 11. ožujka 1987., Van den Bergh en Jurgens i Van Dijk Food Products (Lopik)/EEZ, 265/85, EU:C:1987:121, t. 44.). Navedeno pravo pretpostavlja postojanje triju kumulativnih uvjeta. Kao prvo, Unijina uprava mora zainteresiranoj osobi pružiti precizna, bezuvjetna i podudarajuća jamstva koja dolaze od ovlaštenih i pouzdanih izvora. Kao drugo, ta jamstva moraju biti takve naravi da stvaraju legitimno očekivanje kod onih kojima su upućena. Kao treće, jamstva moraju biti u skladu s primjenjivim propisima (vidjeti presudu od 30. lipnja 2005., Branco/Komisija, T‑347/03, Zb., EU:T:2005:265, t. 102. i navedenu sudsku praksu; presude od 23. veljače 2006., Cementbouw Handel & Industrie/Komisija, T‑282/02, Zb., EU:T:2006:64, t. 77. i od 30. lipnja 2009., CPEM/Komisija, T‑444/07, Zb., EU:T:2009:227, t. 126.).

371    Treba navesti da članak 1. odluke Sernam 2 (vidjeti točku 14. gore) izričito propisuje da je državna potpora u korist Sernama, odobrena u svibnju 2001. u iznosu od 503 milijuna eura, spojiva sa zajedničkim tržištem pod uvjetima predviđenima u člancima 3. i 4. te odluke.

372    Iz točaka 118., 278. i 279. gore proizlazi da su članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 bili dovoljno razumljivi u odnosu na činjenicu da prodaja Sernamove imovine u paketu nije dopuštala prijenos njegovih obveza te da bi, u slučaju da Sernam ili drugi subjekt koji gospodarski nastavlja Sernam nastavili postojati na tržištu, oni bili dužni izvršiti povrat 41 milijuna eura, čak i u slučaju ostvarivanja tržišne cijene u transparentnom postupku otvorenom svim njegovim konkurentima. Osim toga, iz ispitivanja četvrtog i petog tužbenog razloga proizlazi da je tužitelj pogrešno primijenio te dvije odredbe odluke Sernam 2.

373    Posljedično, članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 nisu mogli biti temelj ni za kakva tužiteljeva legitimna očekivanja u smislu da je mogao pripojiti Sernamove obveze imovini i upisati 41 milijun eura u obveze Sernamove likvidacije, s obzirom na to da je postojao gospodarski kontinuitet između Sernama i Sernam Xpressa.

374    Usto, članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 sadržavali su uvjete i stoga nisu mogli dati precizna i bezuvjetna jamstva da će se ti uvjeti smatrati ispunjenima. Kao što je to Komisija opravdano navela, taj se prigovor ne odnosi na legitimna očekivanja kao takva, nego više na provjeru poštovanja uvjeta spojivosti postavljenih u odluci Sernam 2.

375    Iz toga slijedi da prvi prigovor treba odbiti.

 Drugi prigovor, koji se temelji na sadržaju zahtjeva od 14. ožujka 2006. za dostavljanje informacija o detaljnim troškovima Sernamove likvidacije

376    Tužitelj tvrdi da ga je Komisijin zahtjev od 14. ožujka 2006. za dostavljanje informacija o detaljnim troškovima Sernamove likvidacije uvjerio u to da će Komisija primijeniti kriterij privatnog ulagača tipa „Gröditzer“ iz područja prodaje po negativnoj cijeni i da će, posljedično, prijenos Sernamove imovine u paketu biti izuzet od državnih potpora.

377    Kao prvo, treba navesti da je dopis od 14. ožujka 2006. dio postupka provjere poštovanja uvjeta iz odluke Sernam 2 te da je uslijedio nakon transakcije koju je organizirao tužitelj radi provedbe članka 3. stavka 2. odluke Sernam 2. Posljedično, taj dopis ne može biti temelj tužiteljevih legitimnih očekivanja da njegova transakcija prije navedenog dopisa nije sadržavala nove državne potpore.

378    Kao drugo, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, takva naznaka u dopisu od 14. ožujka 2006. ni u kojem slučaju nije bila takve naravi da bi mu pružila precizna, bezuvjetna i podudarajuća jamstva, s jedne strane, da će se u Komisijinoj konačnoj odluci zaista primijeniti kriterij privatnog ulagača i, s druge strane, da će se u ovom slučaju smatrati da je taj kriterij ispunjen. Naime, radilo se o običnom Komisijinu zahtjevu za dostavljanje informacija koje su dio postupka provjere, a ne o potpunoj i konačnoj analizi predmetnih mjera.

379    Iz toga slijedi da drugi prigovor treba odbiti.

 Treći prigovor, koji se temelji na činjenici da je Komisija počinila pogrešku u uvodnim izjavama 126. i 177. do 182. pobijane odluke

380    Tužitelj u biti tvrdi da je Komisija počinila pogrešku u uvodnim izjavama 177. do 182. pobijane odluke osporavajući činjenicu da su Francuska Republika odnosno korisnici potpore stekli legitimna očekivanja o sukladnosti transakcije s odlukom Sernam 2 zbog postupanja francuskih tijela prema Komisiji.

381    Opći sud smatra da u okviru ovog prigovora treba ispitati i određene argumente navedene u okviru šestog dijela četvrtog tužbenog razloga protiv uvodne izjave 126. pobijane odluke, a koji se u velikoj mjeri podudaraju s argumentima istaknutima u okviru ovog prigovora.

382    Tužitelj u biti navodi tri argumenta u prilog svojem trećem prigovoru.

383    Iz uvodnih izjava 126. i 177. do 182. pobijane odluke proizlazi da je Komisija u biti osporavala činjenicu da su legitimna očekivanja u odnosu na usklađenost provedene transakcije s odlukom Sernam 2 i pravom Unije nastala iz postupanja francuskih tijela, kao što je to njihov posjet Komisiji 24. studenoga 2004., njihov dopis od 21. prosinca 2004. kao i drugi kontakti s njom. Komisija je u uvodnim izjavama 178. do 181. ocijenila da su informacije koje je priopćila Francuska Republika bile ograničene na davanje informacija o odluci da se imovina proda u paketu, a da pritom nisu navedeni bitni elementi transakcije prijenosa Sernamove imovine, kao i to da se u svakom slučaju francuska tijela ne mogu pozivati na legitimna očekivanja jer su je o tim bitnim elementima spontano obavijestila 21. prosinca 2004. ili kasnije. Komisija je u uvodnim izjavama 126. i 182. pobijane odluke dodala da, ako su francuska tijela imala teškoća u provedbi odluke Sernam 2, trebala su ponovno stupiti u kontakt s Komisijom kako bi u dogovoru s njom pronašla rješenje u obliku drugog uređenja na temelju načela lojalne suradnje predviđenog člankom 4. stavkom 3. UEU‑a i odjeljka 3.2.3. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, prema kojem država članica ne može odstupiti od plana restrukturiranja a da o tome ne obavijesti Komisiju i ne dobije njezino prethodno odobrenje.

384    Kao prvo, tužitelj navodi kontakte s Komisijom koji su utemeljili njegova legitimna očekivanja da je provedena transakcija bila u skladu s odlukom Sernam 2.

385    Kad je riječ o telefonskom kontaktu od 8. studenoga 2004. između glavnog direktora Agence des participations de l’État (APE; Agencija za državne udjele) i glavnog direktora Glavne uprave (GU) za energetiku i promet, valja utvrditi da tužitelj ne navodi nijedan zapisnik o tom razgovoru te da ni u spisu ne postoji službeni zapisnik o tom razgovoru. Ista se utvrđenja nameću što se tiče sastanka održanog 24. studenoga 2004. između direktora za opće poslove Glavne uprave za energetiku i promet te delegacije APE‑SNCF kao i u odnosu na telefonski kontakt u srpnju 2005. između predsjednika SNCF‑a i direktora Glavne uprave za energetiku i promet. Nekoliko usputnih upućivanja na te kontakte sadržanih u spisu ne omogućava ni jasan i iscrpan pregled razgovora koji su se odvili ni zaključak da je francuskim tijelima dano dopuštenje u vezi sa spornim elementima transakcije.

386    Kao drugo, tužitelj upućuje na dopis od 21. prosinca 2004. francuskih tijela Komisiji. Međutim, iz čitanja tog dokumenta proizlazi da je Komisija u uvodnoj izjavi 179. pobijane odluke opravdano smatrala da joj on nije omogućavao točno predvidjeti na koji će način francuska tijela provesti odluku Sernam 2 jer u njemu nisu bili navedeni bitni i sporni elementi transakcije, odnosno činjenica da se prijenos temeljio na prijenosu imovine i obveza unutar grupe u okviru drugog pravnog subjekta (Sernam Xpressa), nakon čega je uslijedio prijenos tog drugog subjekta (share deal); da je većina obveza prenesena s imovinom i da samo nalog za povrat potpore u iznosu od 41 milijun eura i SNCF‑ova potraživanja u iznosu od 38,5 milijuna eura ostaju u obvezama Sernamove likvidacije odnosno da je Francuska Republika bila spremna dokapitalizirati Sernam i Sernam Xpress u slučaju ponude za preuzimanje po negativnoj cijeni.

387    Naime, nijedan od tih elemenata nije izričito naveden u tom dopisu. Kao što to naglašava Komisija, „naprotiv, bilješka od 21. prosinca 2004. daje dojam da će se prijenos provesti bez razlikovanja između obveza, i to po pozitivnoj cijeni, jer navodi da će se ‚[n]akon provedbe prijenosa ostvareni prihod upotrijebiti za povrat obveza pravne osobe, Sernama, uključujući nespojivu potporu, u okviru uobičajenih nacionalnih postupaka’“.

388    Kao treće, tužitelj kritizira uvodne izjave 126. i 182. pobijane odluke navodeći da je odluka Sernam 2 pravilno primijenjena te da nije bilo nikakvih promjena plana restrukturiranja. Tu argumentaciju treba odbiti jer iz ispitivanja četvrtog tužbenog razloga proizlazi da članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 u stvarnosti nije bio poštovan. Doista, taj je uvjet spojivosti potpore bio sastavni dio plana restrukturiranja koji je odobren odlukom Sernam 2. Stoga su francuska tijela trebala u skladu sa stavkom 52. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje zatražiti od Komisije prihvaćanje promjena plana restrukturiranja.

389    Iz toga slijedi da treći prigovor treba odbiti.

390    S obzirom na prethodno navedeno, drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

6.      Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze poštovanja razumnog roka i načela pravne sigurnosti

391    Tužitelj u biti tvrdi da je donošenjem pobijane odluke više od sedam godina nakon provedbe transakcije „prodaje imovine u paketu“ Komisija povrijedila obvezu poštovanja razumnog roka iz članka 41. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačenog zajedno s njezinim člankom 52. stavkom 2., i načelo pravne sigurnosti. Tužiteljevi argumenti mogu se u biti podijeliti na tri prigovora.

392    Uvodno valja podsjetiti da je poštovanje razumnog roka u vođenju upravnih postupaka u području politike tržišnog natjecanja opće načelo prava Unije čije poštovanje osigurava sud Unije i koje je ujedno i sastavni dio prava na dobru upravu iz članka 41. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima (presuda od 13. siječnja 2004., JCB Service/Komisija, T‑67/01, Zb., EU:T:2004:3, t. 36.).

393    Međutim, povreda načela razumnog roka opravdava poništenje odluke donesene po okončanju upravnog postupka u području tržišnog natjecanja samo ako se time također povređuju prava obrane dotičnog poduzetnika. Naime, ako nije utvrđeno da je pretjerano dug protek vremena utjecao na mogućnost djelotvorne obrane dotičnih poduzetnika, nepoštovanje načela razumnog roka ne utječe na valjanost upravnog postupka i može se promatrati samo kao uzrok nastanka štete na koju se može pozivati pred sudom Unije. U svakom slučaju, valja također podsjetiti da se u fazi istrage, koja je propisana u članku 108. stavku 2. UFEU‑a, zainteresirane osobe, kao što je to tužitelj u ovom slučaju, ne mogu pozivati na prava obrane koja su priznata osobama protiv kojih je postupak pokrenut, nego samo raspolažu pravom da se priključe upravnom postupku u mjeri koja je odgovarajuća s obzirom na okolnosti slučaja (vidjeti u tom smislu presudu Eridania Sadam/Komisija, t. 230. supra, EU:T:2011:608, t. 80. i 81. i navedenu sudsku praksu).

 Prvi prigovor, koji se temelji na proteku trogodišnjeg roka nakon prodaje Sernamove imovine u paketu do pokretanja službenog istražnog postupka 16. srpnja 2008.

394    Tužitelj u biti prigovara Komisiji pretjerano dug rok od tri godine koji je nakon prodaje Sernamove imovine u paketu protekao do pokretanja službenog istražnog postupka 16. srpnja 2008. Tužitelj ističe više elemenata kako bi dokazao da se Komisiju ažurno obavještavalo o izvršenim oblicima prijenosa Sernamove imovine, kao što su to pritužba koju je prvi podnositelj pritužbe podnio u lipnju 2005., intervju s predsjednikom SNCF‑a u časopisu Les Echos od 26. srpnja 2005. i telefonska informacija upućena direktoru Glavne uprave za energetiku i promet o oblicima prijenosa nakon srpnja 2005. Osim toga, tužitelj navodi da je 22. veljače 2006. podnesena tužba protiv Komisije zbog propusta te da je od 11. travnja 2006. Komisija posjedovala sve informacije i dokumente potrebne za svoju analizu.

395    Kao što se na to već podsjetilo, Komisijino poštovanje razumnog roka prilikom donošenja odluka po okončanju upravnih postupaka u području politike tržišnog natjecanja predstavlja načelo dobre uprave (vidjeti u tom smislu presude od 27. studenoga 2003., Regione Siciliana/Komisija, T‑190/00, Zb., EU:T:2003:316, t. 136. i navedenu sudsku praksu i JCB Service/Komisija, t. 392 supra, EU:T:2004:3, t. 36.).

396    Prema sudskoj praksi, činjenica da je faza prethodnog ispitivanja pokrenuta pritužbom, a ne prijavom, ne omogućava Komisiji diskrecijsko produljenje prethodne faze ispitivanja. Tako je presuđeno da, s obzirom na to da Komisija ima isključivu nadležnost ocjenjivanja spojivosti državne potpore s unutarnjim tržištem, ona je dužna, u interesu dobre primjene temeljnih pravila Ugovora u vezi s državnim potporama, savjesno i nepristrano ispitati pritužbu kojom se prijavljuje postojanje nespojive potpore s unutarnjim tržištem, kao i to da ne može na neodređeno vrijeme produljiti prethodno ispitivanje državnih mjera koje su predmet prigovora u vezi s državnom potporom. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, razumno trajanje takvog upravnog postupka mora se ocjenjivati s obzirom na okolnosti svojstvene svakom predmetu i osobito s obzirom na njegov kontekst, različite postupovne faze koje Komisija mora slijediti, složenost predmeta kao i njegov značaj za različite zainteresirane strane (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2011., Regione autonoma della Sardegna i dr./Komisija, T‑394/08, T‑408/08, T‑453/08 i T‑454/08, Zb., EU:T:2011:493, t. 98. i 99. i navedenu sudsku praksu).

397    U ovom slučaju iz spisa proizlazi da je Komisija bez odgađanja ispitala informacije koje je posjedovala u vezi s pritužbama o zlouporabi potpore, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe br. 659/1999, koji se mutatis mutandis primjenjuje na zlouporabu potpora, u skladu s člankom 16. navedene uredbe, te da nije bila neaktivna tijekom trogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo odluci o pokretanju postupka.

398    Glavne faze bile su kako slijedi:

–        Komisijina pitanja upućena francuskim tijelima dopisima od 30. rujna 2005. i odgovor francuskih tijela od 2. studenoga 2005.;

–        Komisijina pitanja upućena francuskim tijelima dopisom od 14. ožujka 2006. i odgovor francuskih tijela od 11. travnja 2006.;

–        druga zainteresirana osoba uputila je Komisiji pritužbu dopisima od 10. travnja 2006. i 23. travnja 2007.;

–        Komisijina pitanja upućena francuskim tijelima dopisom od 8. rujna 2006. i odgovori francuskih tijela od 10. listopada 2006.;

–        sastanak francuskih tijela i Komisije održan 14. svibnja 2007.; francuska tijela odgovorila su na Komisijina pitanja dopisom od 25. srpnja 2007.;

–        sastanak Komisije i francuskih tijela održan 18. travnja 2008. te, nastavno na taj sastanak, podnesak francuskih tijela od 6. svibnja 2008. kojim se daju odgovori na pitanja postavljena tijekom tog sastanka.

399    Suprotno onomu što navodi tužitelj, Komisija nije imala cjelovito saznanje o spisu 11. travnja 2006. jer je u svojim novim pitanjima od 8. rujna 2006. smatrala da se, slijedom dvaju odgovora francuskih tijela i novih elemenata o kojima je bila obaviještena, pojavljuju dodatna pitanja.

400    Osim toga, taj se rok ne čini nerazumnim s obzirom na činjeničnu i pravnu složenost predmeta.

401    Stoga prvi prigovor treba odbiti.

 Drugi prigovor, koji se temelji na proteku roka duljeg od tri godine između pokretanja službenog istražnog postupka 16. srpnja 2008. i zahtjeva za informacijama od 29. studenoga 2011.

402    Tužitelj u biti prigovara Komisiji da je protekao rok dulji od tri godine između pokretanja službenog istražnog postupka 16. srpnja 2008. i zahtjeva za informacijama od 29. studenoga 2011. Kao prvo, tužitelj tvrdi da su posljednji komentari francuskih tijela o primjedbama prvog podnositelja pritužbe u vezi s odlukom o pokretanju postupka bili poslani 7. svibnja 2009., odnosno dvije i pol godine prije donošenja pobijane odluke. Kao drugo, što se tiče zahtjeva za informacijama od 29. studenoga 2011., tužitelj se čudi što su se postavljena pitanja odnosila samo na troškove Sernamove likvidacije, a što je pitanje koje se više nije razmatralo tri mjeseca kasnije prilikom donošenja pobijane odluke, kao i roku od šest godina koji je Komisiji trebao da bi zatražila presliku prijedlogâ za preuzimanje Sernamove imovine u paketu koji su zaprimljeni tijekom postupka javnog nadmetanja.

403    Kao prvo, valja navesti da su nakon pokretanja službenog postupka 16. srpnja 2008. glavne faze bile sljedeće:

–        8. listopada 2008., 13. studenoga 2008. te 6. i 9. veljače 2009. francuska tijela, prvi podnositelj pritužbe, tužitelj i investicijski fond koji je stekao kapital Sernam Xpressa redom su izlagali očitovanja o odluci o pokretanju postupka; Komisija je primljena očitovanja proslijedila Francuskoj Republici 25. ožujka 2009.;

–        5. svibnja 2009. francuska tijela podnijela su svoja očitovanja o očitovanjima prvog podnositelja pritužbe (koja je Komisija zaprimila 7. svibnja 2009.);

–        25. studenoga 2009. Komisija je francuskim tijelima uputila novi zahtjev za informacijama, koja su na njega odgovorila 14. siječnja 2010.;

–        15. ožujka 2011. drugi podnositelj pritužbe službeno je zatražio od Komisije da provede istražne radnje radi provjere uvjeta primjene odluke Sernam 2; Komisija je na taj zahtjev odgovorila 18. svibnja 2011.;

–        29. studenoga 2011. i 13. siječnja 2012. Komisija je ponovno postavila pitanja francuskim tijelima, koja su na njih odgovorila 6. i 25. siječnja 2012.;

–        9. ožujka 2012. donesena je pobijana odluka.

404    Valja navesti da je rok dulji od tri godine koji je protekao između pokretanja službenog istražnog postupka i zahtjeva za informacijama iz studenoga 2011., koji tužitelj kritizira, ipak bio prekinut različitim primljenim očitovanjima u vezi s odlukom o pokretanju postupka i zahtjevom za informacijama od 25. studenoga 2009.

405    Na taj način Komisija je morala analizirati primljena očitovanja u vezi s odlukom o pokretanju postupka, uključujući osobito određene dokumente priložene očitovanjima Francuske Republike od 8. listopada 2008., kao što su to ažurirano izvješće revizorskog ureda Y i izvješće koje je izradio profesor francuskog prava u vezi s nacionalnim pravom.

406    S obzirom na činjeničnu i pravnu složenost predmeta, taj rok za analizu ne čini se nerazumnim. Naime, kontekst slučaja bio je poseban jer je Komisija već morala dva puta ispitati nezakonito dodijeljene potpore te je već utvrdila zlouporabu potpora koje su bile proglašene spojivima u odluci Sernam 1. Nadalje, transakcije prijenosa koje je trebalo analizirati bile su složene i Komisija je morala ispitati ne samo provedbu uvjeta za spojivost iz odluke Sernam 2 te pitanja povrata 41 milijuna eura potpore proglašene nespojivom u odluci Sernam 2 i gospodarskog kontinuiteta između više subjekata nego i pitanje novih potpora sadržanih u memorandumu o razumijevanju od 21. srpnja 2005.

407    Osim toga, ni tužitelj ni Francuska Republika ne navode da su tijekom postupka prigovarali trajanju upravnog postupka.

408    Kao drugo, ponajprije valja navesti da je Komisija opravdano mogla čekati prije nego što je zatražila presliku ponuda primljenih tijekom javnog nadmetanja. Naime, ona je početno mogla smatrati dostatnima objašnjenja francuskih tijela u vezi s prethodno poslanim ponudama, osobito u dopisima od 11. travnja 2006. i od 6. svibnja 2008., u njihovim očitovanjima o odluci o pokretanju postupka od 8. listopada 2008. i u njihovim očitovanjima od 5. svibnja 2009. Kao drugo, činjenica da su se pitanja postavljena u zahtjevu za informacijama od 29. studenoga 2011. odnosila osobito, ali ne isključivo, na troškove Sernamove likvidacije, što je problematika koja se više neće razmatrati tri mjeseca kasnije prilikom donošenja pobijane odluke, nije dostatna za utvrđivanje povrede načela razumnog roka jer Komisija nije bila neaktivna te je opravdano mogla nastaviti analizirati predmet. 

409    Iz toga slijedi da drugi prigovor treba odbiti i da se stoga ne može utvrditi povreda prava na rješavanje predmeta u razumnom roku.

 Treći prigovor, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti, koje Komisiji nalaže savjesno postupanje, i na povredi članka 41. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima

410    Kao prvo, tužitelj tvrdi da je prekomjerno trajanje postupka povrijedilo članak 41. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima. Tužitelj u replici u tom pogledu naglašava da ta odredba, tumačena u vezi s člankom 52. stavkom 3. navedene Povelje, nalaže postojanje učinkovitih pravnih lijekova u slučaju povrede temeljnog prava, kao što je pravo na suđenje u razumnom roku. Ukidanje svih sankcija i obustava postupaka bio bi jedan od mogućih načina uklanjanja posljedica povrede načela razumnog roka u smislu članka 41. Povelje o temeljnim pravima.

411    Iz točke 409. gore slijedi da se u ovom slučaju ne može utvrditi povreda prava na rješavanje predmeta u razumnom roku. Stoga prigovor koji se temelji na povredi članka 41. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima, tumačenog u vezi s člankom 52. stavkom 3. navedene Povelje, treba također odbiti.

412    Kao drugo, tužitelj tvrdi da je prekomjerno trajanje postupka povrijedilo načelo pravne sigurnosti, koje Komisiji nalaže savjesno postupanje.

413    Prema sudskoj praksi, načelo pravne sigurnosti zahtijeva da su Unijina pravna pravila jasna i precizna kako bi se zainteresirane osobe mogle orijentirati u situacijama i pravnim odnosima uređenima njezinim pravnim poretkom (vidjeti presudu od 30. travnja 2014., Tisza Erőmű/Komisija, T‑468/08, EU:T:2014:235, t. 221. i navedenu sudsku praksu).

414    S obzirom na to da je tužitelj samo naveo da je trajanje postupka povrijedilo načelo pravne sigurnosti a da nije naveo precizne argumente, iz točke 409. gore proizlazi da taj prigovor treba odbiti jer iz spisa ne proizlazi da je Komisija povrijedila svoju obvezu poštovanja razumnog roka.

415    U tom pogledu valja navesti da je tužitelj od odluke o pokretanju postupka 16. srpnja 2008. mogao biti siguran da će Komisija donijeti konačnu odluku o pitanjima u vezi s poštovanjem uvjeta iz odluke Sernam 2, o povratu potpore od 41 milijun eura koja je proglašena nespojivom u odluci Sernam 2 i o novim državnim potporama. Dakle, tužitelj ne može tvrditi da Unijina pravna pravila u tom pogledu nisu bila jasna i precizna.

416    Pod eventualnom pretpostavkom da je tužitelj, čudeći se da su se postavljena pitanja u zahtjevu za informacijama od 29. studenoga 2011. odnosila samo na troškove Sernamove likvidacije, što je pitanje koje je naknadno zanemareno, želio istaknuti i povredu načela pravne sigurnosti, dostatno je navesti da takav zahtjev za informacijama, kao što je to onaj od 14. ožujka 2006., ne povređuje načelo pravne sigurnosti, kao ni načelo legitimnih očekivanja, kao što to proizlazi iz točaka 376. do 379. gore, jer je taj zahtjev bio u okviru službenog istražnog postupka te da, iako je tužitelj bio siguran da će se donijeti odluka u vezi s kvalifikacijom mjera iz memoranduma o razumijevanju od 21. srpnja 2005. u pogledu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, on nije mogao unaprijed zatražiti pravnu ocjenu koju će Komisija u konačnici donijeti o navedenim mjerama.

417    Stoga treći prigovor treba odbiti.

418    Iz toga slijedi da treći tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

419    Iz prethodno navedenoga proizlazi da tužbu treba odbiti u cijelosti a da nije potrebno prethodno odlučivati o njezinoj dopuštenosti zbog razloga procesne ekonomije (presude od 26. veljače 2002., Vijeće/Boehringer, C‑23/00 P, Zb., EU:C:2002:118, t. 51. i 52. i Regione autonoma della Sardegna/Komisija, t. 343. supra, EU:T:2005:219, t. 155.).

 Troškovi

420    Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da u ovom slučaju tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje Komisijinih troškova, sukladno njezinu zahtjevu.

421    Francuska Republika snosit će vlastite troškove, primjenom članka 138. stavka 1. Poslovnika.

422    Mory i Mory Team snosit će vlastite troškove, primjenom članka 138. stavka 3. Poslovnika.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (sedmo vijeće),

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba društva Société nationale des chemins de fer français (SNCF) se odbija.

2.      SNCF snosi vlastite troškove kao i troškove koje zahtijeva Europska komisija.

3.      Francuska Republika snosi vlastite troškove.

4.      Mory i Mory Team snose vlastite troškove.

van der Woude Wiszniewska‑Białecka Ulloa Rubio

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 17. prosinca 2015.

Potpisi

Sadržaj

Okolnosti spora

1. Tužitelj Sernam u vrijeme nastanka relevantnih činjenica

2. Odluka Sernam 1

3. Odluka Sernam 2

4. Prijenos Sernamove imovine u paketu na Financière Sernam i događaji koji su uslijedili

5. Postupak koji je doveo do donošenja pobijane odluke

6. Pobijana odluka

Zlouporaba državne potpore odobrene odlukom Sernam 2

Povrat potpore u iznosu od 41 milijun eura

Nove potpore dodijeljene Sernam Xpressu‑Financière Sernamu

7. Činjenice koje su uslijedile nakon pobijane odluke

Postupak i zahtjevi stranaka

Pravo

1. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu nije poštovao uvjete navedene u članku 3. stavku 2. odluke Sernam 2

Prvi dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 97. i 98. pobijane odluke smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu nije nastupio 30. lipnja 2005.

Drugi dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 99. do 102. pobijane odluke smatrala da prijenos Sernamove imovine u paketu uz negativnu cijenu nije bio prodaja

Treći dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 103. do 116. pobijane odluke smatrala da je transakcija obuhvaćala prijenos „cjelokupnog“ Sernama (imovine i obveza)

Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da je Komisija u uvodnim izjavama 103. i 113. do 116. pobijane odluke pogrešno ocijenila da prijenos koji je proveo tužitelj nije bio ograničen na imovinu, nego je obuhvaćao cjelokupni Sernam (imovinu i obveze)

– Prvi argument, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija pogrešno tumačila članak 3. stavak 2. odluke Sernam 2 kada je pretpostavila da se prodaja imovine u paketu trebala odnositi samo na Sernamovu imovinu, a isključivati obveze

– Drugi argument, koji se temelji na činjenici da su ograničenja nacionalnog prava prisilila tužitelja na spajanje određenih obveza sa Sernamovom imovinom (osim financijskih obveza)

– Treći argument, koji se temelji na činjenici da se prijenos u biti nije odnosio na „cjelokupni“ Sernam (imovinu i obveze)

Drugi prigovor, koji se temelji na činjenici da je Komisija u uvodnim izjavama 108. do 112. i 124. pobijane odluke pogrešno smatrala da se prijenos sastojao od prijenosa imovine i obveza unutar grupe u paketu, nakon čega je uslijedila prodaja dionica (share deal) društva kćeri koje je steklo tu imovinu i obveze

Četvrti dio, koji se temelji na Komisijinoj pogrešci koja se tiče prava jer je u uvodnoj izjavi 117. pobijane odluke smatrala da prijenos nije bio ograničen na Sernamovu imovinu, nego je bio povećan za 57 milijuna eura neto

Peti dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 118. i 119. pobijane odluke ocijenila da prodaja Sernamove imovine u paketu nije bila provedena u transparentnom i otvorenom postupku

Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da je upravni tim od početka sudjelovao u javnom nadmetanju

Drugi prigovor, koji se temelji na valjanosti ponude Financière Sernama, iako nije bio osnovan u trenutku podnošenja ponude upravnog tima

Treći prigovor, koji se temelji na činjenici da su svi kandidati imali priliku podnijeti ponudu, da se prema njima postupalo na jednak način i da su imali istovjetne mogućnosti informiranja i uvjete u pogledu rokova

Četvrti prigovor, koji se temelji na činjenici da je prema sudskoj praksi činjenica da su prodaji imovine prethodili neuspješni pokušaji s drugim društvom, kao što je to ovdje slučaj, „pokazatelj koji dokazuje da je provedeni postupak bio dovoljno otvoren i transparentan“

Prigovor Francuske Republike, koji se temelji na činjenici da su podnesene stručne procjene potvrdile valjanost negativne cijene od 57 milijuna eura kao tržišne cijene

Šesti dio, koji se temelji na Komisijinim pogreškama koje se tiču prava i činjenica jer je u uvodnim izjavama 121. do 123. pobijane odluke smatrala da nije poštovana svrha prodaje imovine

Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da je poštovana svrha prodaje imovine u paketu jer je Sernamova djelatnost bila prekinuta

Drugi prigovor, koji se temelji na činjenici da je pojam prodaje imovine u paketu u stvarnosti omogućavao nastavak Sernamove djelatnosti

Zaključak o četvrtom tužbenom razlogu

2. Peti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj pogrešci koja se tiče prava jer je smatrala da je obveza povrata državne potpore od 41 milijun eura, koja je proglašena nespojivom odlukom Sernam 2, prenesena na Financičre Sernam i njegova društva kćeri

Prvi prigovor, koji se temelji na tome da u ovom slučaju nije ispunjen nijedan od kriterija gospodarskog kontinuiteta

Predmet prijenosa

Identitet dioničara ili vlasnika poduzeća koje obavlja preuzimanje i prvobitnog poduzeća

Trenutak prijenosa

Gospodarska logika transakcije

Cijena prijenosa

Drugi prigovor, koji se temelji na činjenici da je upisivanje 41 milijuna eura u obveze Sernamove likvidacije bilo u skladu s člankom 4. odluke Sernam 2

3. Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinoj pogrešci koja se tiče prava jer je smatrala da su mjere predviđene memorandumom o razumijevanju od 21. srpnja 2005. u vezi s prijenosom Sernamove imovine u paketu bile nove državne potpore u korist Sernam Xpressa‑Financičre Sernama

Prvi dio, koji se temelji na činjenici da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava proglasivši u ovom slučaju neprimjenjivim kriterij privatnog ulagača

Prvi prigovor protiv uvodne izjave 155. pobijane odluke, koji se temelji na činjenici da prodaja imovine u paketu nije bila alternativa kompenzacijskim mjerama iz članka 3. stavka 1. odluke Sernam 2

Drugi prigovor protiv uvodne izjave 155. pobijane odluke, koji se temelji na činjenici da je za provedbu kompenzacijske mjere bio zadužen korisnik potpore ili država kao dioničar, ali ne država kao javna vlast

Drugi dio, koji se temelji na činjenici da nijedna od spornih mjera nije bila prednost u korist Sernam Xpressa‑Financičre Sernama

Jamstvo u vezi s uređenjem lokacije Valenton i jamstvo u vezi s povećanjem najamnina za nove operativne lokacije

Jamstvo trajnosti i pristupa TBE‑u

Trogodišnje produljenje jamstva ponovnog zapošljavanja zaposlenika u okviru tužiteljeve grupe

4. Prvi tužbeni razlog i razlog Francuske Republike, koji se temelje na povredi njihovih prava obrane

Razlog Francuske Republike, koji se temelji na povredi njezinih prava obrane

Prvi tužiteljev tužbeni razlog, koji se temelji na povredi njegovih prava obrane

5. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja

Prvi prigovor, koji se temelji na činjenici da su članak 3. stavak 2. i članak 4. odluke Sernam 2 stvorili utemeljena očekivanja u pogledu tužitelja u smislu da mu je bilo dopušteno postupati kako je to činio prilikom prijenosa imovine i prilikom povrata 41 milijuna eura

Drugi prigovor, koji se temelji na sadržaju zahtjeva od 14. ožujka 2006. za dostavljanje informacija o detaljnim troškovima Sernamove likvidacije

Treći prigovor, koji se temelji na činjenici da je Komisija počinila pogrešku u uvodnim izjavama 126. i 177. do 182. pobijane odluke

6. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze poštovanja razumnog roka i načela pravne sigurnosti

Prvi prigovor, koji se temelji na proteku trogodišnjeg roka nakon prodaje Sernamove imovine u paketu do pokretanja službenog istražnog postupka 16. srpnja 2008.

Drugi prigovor, koji se temelji na proteku roka duljeg od tri godine između pokretanja službenog istražnog postupka 16. srpnja 2008. i zahtjeva za informacijama od 29. studenoga 2011.

Treći prigovor, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti, koje Komisiji nalaže savjesno postupanje, i na povredi članka 41. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima

Troškovi

* Jezik postupka: francuski