Presuda Općeg suda od 6. prosinca 2023. – Češka Republika/Komisija
(predmet T-48/22)1
„EFJP i EPFRR – Izdaci isključeni iz financiranja – Postupak potvrde o sukladnosti – Aktivni poljoprivrednik – Trajni travnjaci – Kontrolni uzorak – Neosnovana plaćanja – Nepravodobno podnošenje zahtjeva – Financijska disciplina – Obveza obrazlaganja – Legitimna očekivanja – Proporcionalnost”
Jezik postupka: češki
Stranke
Tužitelj: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, J. Vláčil, O. Serdula i J. Očková, agenti)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Aquilina, A. Becker, K. Walkerová i M. J. Hradil, agenti)
Predmet
Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU-a Češka Republika zahtijeva djelomično poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2021/2020 od 17. studenoga 2021. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2021., L 413, str. 10.), u dijelu u kojem se odnosi na izdatke koje je imala u razdoblju od 2015. do 2017. u iznosu od 43 470 836,30 eura.
Izreka
Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/2020 od 17. studenoga 2021. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) poništava se u dijelu u kojem se njome Češkoj Republici nalaže financijski ispravak zbog, s jedne strane, povrede odredaba prava Unije u pogledu odabira uzorka korisnika potpore koji moraju biti podvrgnuti standardnoj kontroli, u iznosu od 18 833,24 eura i, s druge strane, nedostataka u kontroli kojom se provjerava je li površina koja je neprihvatljiva za potporu za jednu godinu bila neprihvatljiva i za prethodne godine i je li morala dovesti do pokretanja postupka povrata neosnovanih plaćanja u okviru programa jedinstvenog plaćanja po površini, u iznosu od 17 855 884,41 eura.
U preostalom dijelu tužba se odbija.
Češka Republika i Europska komisija snose vlastite troškove.
____________
1 SL C 128, 21. 3. 2022.