Predmet C‑185/15

Marjan Kostanjevec

protiv

F&S Leasing GmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EZ) br. 44/2001 – Članak 6. točka 3. – Pojam ‚protutužba’ – Zahtjev koji se temelji na stjecanju bez osnove – Isplata iznosa dugovanog na temelju ukinute sudske odluke – Vremenska primjena”

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 12. listopada 2016.

1.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost Suda – Prethodna pitanja – Kvalifikacija „pravni postupak” u smislu članka 66. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 – Zahtjev za povrat istaknut u okviru novog ispitivanja prvotne tužbe kao posljedica ukidanja odluke sa snagom pravomoćnosti, posljedica te tužbe – Uključenost – Dopuštenost

(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 66. st. 1.)

2.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Vremensko područje primjene – Država članica koje je pristupila Europskoj uniji 2004. – Zahtjev za povrat istaknut 2008. u okviru novog ispitivanja prvotne tužbe kao posljedica ukidanja odluke sa snagom pravomoćnosti, posljedica te tužbe – Podnošenje prvotne tužbe prije stupanja uredbe na snagu – Nepostojanje utjecaja – Mjerodavnost uredbe u okviru zahtjeva za prethodnu odluku

(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 66. st. 1.)

3.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Posebne nadležnosti – Protutužba u smislu članka 6. točke 3. – Zahtjev za povrat iznosa ugovorenog u okviru izvansudske nagodbe na temelju izvršenja odluke proizišle iz prvotne tužbe koja je zatim ukinuta – Podnošenje nove tužbe među istim strankama nakon ukidanja prvotne odluke – Nadležnost suda pred kojim je podnesena prvotna tužba

(Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 6. st. 3.)

1.      Zahtjev za povrat istaknut u okviru novog ispitivanja prvotne tužbe kao posljedica ukidanja odluke sa snagom pravomoćnosti, do kojeg je ta tužba dovela, mora biti kvalificiran kao „pravni postupak” u smislu članka 66. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Naime, iako rješenja donesena po nacionalnom pravu država članica mogu odudarati od načina provedbe načela pravomoćnosti, činjenica da je prema relevantnim nacionalnim postupovnim pravilima takva odluka postala pravomoćna dovoljna je da bi se smatralo da kasnija tužba, kojom se želi na sudu pozvati na pravo na temelju stjecanja bez osnove protiv suprotne stranke, ulazi u pojam „pravni postupak” u smislu te odredbe.

(t. 27., 28.)

2.      Kada je riječ o primjenjivosti ratione temporis Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, s obzirom na to da se sva pitanja postavljena na temelju zahtjeva za prethodnu odluku tiču sudskog postupka na temelju stjecanja bez osnove koji je pokrenuo M. Kostanjevec tijekom 2008., takva tužba ulazi u područje vremenske primjene te uredbe.

(t. 29.)

3.      Članak 6. točku 3. Uredbe br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da je sud određen tom odredbom u području protutužbi nadležan za takvu tužbu radi povrata na temelju stjecanja bez osnove iznosa koji odgovara iznosu dogovorenom u okviru izvansudske nagodbe, kada je takva tužba podnesena tijekom novog sudskog postupka između istih stranaka, nakon ukidanja odluke do koje je prvotna tužba među njima dovela i čije je izvršenje dovelo do te izvansudske nagodbe.

Naime, s jedne strane, protutužba se mora moći razdvojiti od tužiteljeve tužbe i odnositi na zaseban nalog. Tako u okolnostima u kojima je korisnik leasinga podnio protutužbu protiv davatelja leasinga nakon ukidanja presude kojom je tom korisniku naloženo da isplati jedan iznos, uvećan za ugovorne kamate, koji odgovara dospjelim mjesečnim obrocima na temelju tog ugovora o leasingu, zahtjev za povrat isplate učinjene na temelju izvršenja prvotne odluke, prije nego što je ona ukinuta, predstavlja autonoman zahtjev korisnika leasinga, kojim se želi dobiti zaseban nalog davatelju leasinga da vrati ono što mu je neosnovano isplaćeno.

S druge strane, članak 6. točka 3. Uredbe br. 44/2001, zahtijeva da protutužba proizlazi iz istog ugovora ili činjeničnog stanja kao i prvotna tužba, pri čemu taj izraz treba biti predmet autonomnog tumačenja, imajući na umu ciljeve te uredbe. U tom smislu, radi dobrog sudovanja posebna sudska nadležnost u području protutužbe omogućava strankama da tijekom istog postupka i pred istim sucem riješe sve svoje recipročne zahtjeve koji imaju zajedničko porijeklo. Treba smatrati da protutužba za povrat na temelju stjecanja bez osnove potječe iz ugovora o leasingu iz kojeg je proistekla prvotna tužba davatelja leasinga, s obzirom na to da se navodno stjecanje bez osnove u visini iznosa plaćenog na ime izvršenja u međuvremenu ukinute presude ne bi dogodilo bez navedenog ugovora.

(t. 32.‑40. i izreka)