PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

25. rujna 2014.

Predmet T‑86/13 P

Diana Grazyte

protiv

Europske komisije

„Žalba – Javna služba – Privremeno osoblje – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjet propisan člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Priloga VII. Pravilniku – Desetogodišnje referentno razdoblje – Obavljanje službe u međunarodnoj organizaciji“ 

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 5. prosinca 2012., Grazyte/Komisija (F‑76/11, Zb. SS, EU:F:2012:173) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Žalba se odbija. Diana Grazyte snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije u okviru ovog postupka.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjeti za odobravanje – Rad obavljan za drugu državu ili međunarodnu organizaciju – Pojam – Rad obavljan unutar Europske zaklade za stručnu izobrazbu (ETF) te u Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA) – Uključenost

(čl. 4. st. 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjeti za odobravanje – Uobičajeno boravište izvan države članice mjesta rada tijekom referentnog razdoblja – Računanje razdoblja – Zanemarivanje razdoblja rada obavljanog u drugoj državi ili međunarodnoj organizaciji – Dopuštenost

(čl. 4. st. 1. t. (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

3.      Dužnosnici – Primici od rada – Naknada za život u inozemstvu – Uvjeti za odobravanje – Utemeljenost na objektivnim elementima – Uzimanje u obzir razloga koji su nagnali dotičnu osobu na to da napusti državu čije državljanstvo ima ili je imala – Nepostojanje

(čl. 4. st. 1. t. (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

1.      Europska zaklada za stručnu izobrazbu (ETF) i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), kao agencije koje je osnovala Unija, moraju se kvalificirati kao međunarodne organizacije, u smislu članka 4. stavka 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.

Osim toga, s obzirom na to da se aktivnosti obavljane u Komisiji smatraju radom obavljanim za međunarodnu organizaciju, u smislu navedene odredbe, drukčije rješenje što se tiče agencija Unije ne može nikako biti opravdano.

(t. 33. do 35.)

Izvori:

Sud: presuda od 10. listopada 1989., Atala‑Palmerini/Komisija, 201/88, Zb., EU:C:1989:365, t. 6.

Opći sud: presude od 30. ožujka 1993., Vardakas/Komisija, T‑4/92, Zb., EU:T:1993:29, t. 47. i od 3. svibnja 2001., Liaskou/Vijeće, T‑60/00, Zb. SS, EU:T:2001:129, t. 49. i 50.

2.      Što se tiče uvjeta za odobravanje naknade za život u inozemstvu, sukladno članku 4. stavku 1. točki (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju, dužnosnik mora dokazati da je imao uobičajeno boravište izvan europskog područja države mjesta rada zbog razloga koji nisu povezani s radom u nekoj drugoj državnoj službi ili međunarodnoj organizaciji. Ako je dužnosnik stvarno imao uobičajeno boravište izvan područja države mjesta rada, ali dok je radio za određenu državu ili međunarodnu organizaciju, ne može se smatrati da je taj dužnosnik prekinuo uspostavljene trajne veze s državom mjesta rada čije državljanstvo ima ili je imao. Prema tome, sama činjenica da je tijekom desetogodišnjeg referentnog razdoblja radio za državu ili međunarodnu organizaciju opovrgava pretpostavku prema kojoj se trajne veze s državom mjesta rada čije državljanstvo dotična osoba ima ili je imala mogu smatrati prekinutima.

Slijedom toga, prilikom izračunavanja desetogodišnjeg referentnog razdoblja, bit će potrebno uzeti u obzir, tako da ih se zanemari, razdoblja tijekom kojih je osoba u pitanju obavljala službu u državi ili međunarodnoj organizaciji, što dovodi do analognog produljenja referentnog razdoblja. Naime, pristup koji se sastoji u tome da se za razgraničavanje navedenog razdoblja ne izvuče nikakva posljedica iz činjenice da je rad bio obavljan za račun države ili međunarodne organizacije protivan je i tekstu i svrsi članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju, jer zapravo izjednačuje takav rad s radom obavljanim za bilo kojeg drugog poslodavca.

(t. 50., 51. i 54.)

Izvori:

Sud: presuda od 24. siječnja 2008., Adam/Komisija, C‑211/06 P, Zb. SS, EU:C:2008:34, t. 41. i navedena sudska praksa

Opći sud: presuda od 27. rujna 2000., Lemaître/Komisija, T‑317/99, Zb. SS, EU:T:2000:218, t. 59.

3.      Iz teksta članka 4. stavka 1. točke (b) Priloga VII. Pravilniku o osoblju nikako ne proizlazi da se razlozi selidbe ili odluke ostajanja u novoj državi moraju uzeti u obzir u svrhu dodjele naknade za život u inozemstvu. Naime, detaljno ispitivanje različitih razloga koji su nagnali dotičnu osobu da napusti državu čije državljanstvo ima ili je imala i da se nastani u drugoj državi bilo bi nužno utemeljeno na ocjenama subjektivne naravi, što je nepomirljivo i s tekstom i s ciljevima navedene odredbe.

Povrh toga, iz članka 4. Priloga VII. Pravilniku o osoblju nikako se ne može zaključiti da su njegovi autori imali namjeru pripisati posebnu važnost trenutku prijenosa boravišta izvan države čije državljanstvo dotična osoba ima ili je imala ili razloge takvog prijenosa.

(t. 56., 58. i 78.)

Izvori:

Opći sud: presude od 8. travnja 1992., Costacurta Gelabert/Komisija, T‑18/91, Zb., EU:T:1992:56, t. 42. i od 13. travnja 2000., Reichert/Parlament, T‑18/98, Zb. SS, EU:T:2000:113, t. 25.