Predmet T‑168/13

European Platform Against Windfarms (EPAW)

protiv

Europske komisije

„Tužba za poništenje – Pravna osoba privatnog prava – Nepostojanje dokaza pravne osobnosti – Članak 44. stavak 5. točka (a) Poslovnika Općeg suda – Očita nedopuštenost“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (drugo vijeće) od 21. siječnja 2014.

Tužba za poništenje – Procesna legitimacija – Pravne osobe – Pojam – Posjedovanje pravne osobnosti prema nacionalnom pravu ili priznavanje kao neovisnog pravnog subjekta od strane institucija Zajednice

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 5. t. (a); Sporazum između Europskog parlamenta i Europske komisije o osnivanju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Europske unije)

Dopuštenost tužbe za poništenje, koju podnese određeni subjekt na temelju članka 263. stavka 4. UFEU‑a, ovisi prije svega o njegovom svojstvu pravne osobe.

Članak 44. stavak 5. Poslovnika Općeg suda u tom pogledu određuje da, ako je tužitelj pravna osoba privatnog prava, on tužbi prilaže osnivački akt ili noviji izvadak iz sudskog registra, ili noviji izvadak iz registra udruga, ili bilo koji drugi dokaz svojeg pravnog postojanja, kao i dokaz da je njegovog odvjetnika na zastupanje uredno ovlastila za to ovlaštena osoba.

Ograničeno i posebno pravo na podnošenje tužbe, na temelju sektorskog zakonodavstva, u samo jednom stupnju pred tijelom čiji sudski karakter k tome nije u potpunosti utvrđen, nedostatno je za utvrđenje da tužitelj prema irskom pravu ima pravnu osobnost utemeljenu na common law sustavu, koje bi mu, u nedostatku ikakvog dokumentiranog dokaza o njegovom pravnom postojanju, omogućilo podnošenje tužbe pred sudovima Unije na temelju članka 263. stavka 4. UFEU‑a.

Upis tužitelja u registar transparentnosti Unije, uspostavljenog Sporazumom između Europskog parlamenta i Europske komisije o osnivanju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Europske unije, također ne predstavlja dokaz pravnog postojanja, utoliko što upis u navedeni registar nije uvjetovan postojanjem pravne osobnosti predmetnog subjekta.

U sudskom sustavu Unije tužitelj ima svojstvo pravne osobe ako institucije Unije s njim postupaju kao s neovisnim pravnim subjektom. U tom pogledu, elementi koje treba uzeti u obzir kako bi se ocijenilo je li institucija postupala s tužiteljem kao s neovisnim pravnim subjektom su, kao prvo, reprezentativnost predmetnog tijela; kao drugo, njegova samostalnost, koja je potrebna za odgovorno djelovanje subjekta u pravnim odnosima i koja se jamči njegovom unutarnjom strukturom u skladu s njegovim osnivačkim aktom i, kao treće, činjenica da je institucija Unije priznala predmetni subjekt kao sugovornika. Međutim, činjenica da je Komisija na temelju navedenih podataka u pobijanoj odluci postupala s tužiteljem kao s neovisnim pravnim subjektom ne može dokazati njegovo svojstvo pravne osobe, utoliko što je do takvog postupanja došlo jer je sam tužitelj dostavio pogrešne podatke.

(t. 9., 10., 16., 17., 19., 23.‑26.)