Rješenje Općeg suda (drugo vijeće) od 13. siječnja 2015. –

Istituto di vigilanza dell’urbe protiv Komisije

(predmet T‑579/13)

„Tužba za poništenje i naknadu štete – Ugovori o javnoj nabavi usluga – Postupak javne nabave – Pružanje usluga zaštite i prijema – Odbijanje ponude jednog ponuditelja – Dodjela ugovora drugom ponuditelju – Tužba djelomično očito nedopuštena, a djelomično očito pravno neosnovana“

1.                     Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Zahtjev za donošenje deklaratorne presude – Nedopuštenost (čl. 263. UFEU‑a) (t. 20.‑23.)

2.                     Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Nedvosmisleno formulirani zahtjevi tužitelja (Statut Sida, čl. 2.; Poslovnik općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c) i (d)) (t. 26.‑29., 35., 36.)

3.                     Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – akti koji proizvode pravne učinke – Pojam – Pretpostavke (čl. 263. UFEU‑a) (t. 30.‑32.)

4.                     Javna nabava Europske unije – Sklapanje ugovora nakon poziva na nadmetanje – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice (t. 42.‑45., 53.)

5.                     Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Neispunjenje jednog od uvjeta – Odbijanje u cijelosti tužbe za naknadu štete (čl. 340. st. 2. UFEU‑a) (t. 75., 76.)

Predmet

S jedne strane, zahtjev za poništenje odluke Komisije o odbijanju ponude koju je tužitelj podnio u okviru poziva na nadmetanje objavljenog u Dodatku Službenom listu Europske unije (2013/S 101 172120) i o dodjeli lota br. 1, koji se odnosi na pružanje usluga zaštite i prijema, drugom ponuditelju, kao i na sve prethodne, povezane ili naknadne akte, uključujući ugovor sklopljen s odabranim ponuditeljem i, s druge strane, zahtjev za naknadu štete pretrpljene zbog dodjele ugovora odabranom ponuditelju.

Izreka

1. Tužba se odbija.

2. Istituto di vigilanza dell’urbe SpA snosi, osim vlastitih, i troškove Europske komisije, uključujući one koji se odnose na postupak privremene pravne zaštite, u skladu sa zahtjevom Komisije.