Predmet T-894/16
Société Air France
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 11. srpnja 2019.
„Tužba za poništenje – Državne potpore – Mjere koje je Francuska poduzela u korist Zračne luke Marseille Provence i zračnih prijevoznika korisnika zračne luke – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Subvencije za ulaganje – Različite naknade zračnih luka koje se primjenjuju na domaće i međunarodne letove – Smanjene naknade zračnih luka s ciljem poticanja uvođenja letova s novog terminala Marseille Provence 2 – Nepostojanje osobnog utjecaja – Nepostojanje bitnog utjecaja na konkurentnost – Nedopuštenost”
1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih odnose izravno i osobno – Osobni utjecaj – Kriteriji – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Tužba poduzetnika koja ne dokazuje odnos tržišnog natjecanja s korisnikom potpore – Nedopuštenost
(Čl. 108. st. 2. i 3. i čl. 263. st. 4. UFEU-a)
(t. 24.-44.)
2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih odnose izravno i osobno – Osobni utjecaj – Kriteriji – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Tužba konkurentskog poduzetnika koja ne dokazuje bitan utjecaj na njegov položaj na tržištu – Nedopuštenost – Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu – Nepostojanje
(Čl. 108. st. 2. i 3. te čl. 263. st. 4. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)
(t. 53.-69., 80.)
3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih odnose izravno i osobno – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Tužba poduzetnika koji je sudjelovao u upravnom postupku – Nedovoljna karakteristika za priznanje aktivne procesne legitimacije
(Čl. 108. st. 2. i 3. te čl. 263. st. 4. UFEU-a)
(t. 71., 72.)
Kratak prikaz
U presudi Air France/Komisija (T-894/16), donesenoj 11. srpnja 2019., Opći sud odbacio je kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je zračni prijevoznik Air France podnio protiv odluke iz područja državnih potpora, koju je Komisija donijela u vezi s određenim mjerama koje su francuska tijela poduzela u korist Zračne luke Marseille Provence i zračnih prijevoznika korisnika te zračne luke(1).
Zračna luka Marseille Provence jedna je od najvećih zračnih luka u Francuskoj. S ciljem da učini svoj promet dinamičnijim i da preusmjeri svoj razvoj prema europskim destinacijama, upravitelj te zračne luke odlučio je 2004. uspostaviti pored glavnog terminala novi terminal namijenjen niskotarifnim letovima. Radi financiranja tog novog terminala upravitelj je, među ostalim, primio od francuske države subvenciju za ulaganje. Usto je za novi terminal uveden poseban propis kojim su predviđene snižene cijene naknade po putniku. Naposljetku, ugovor o zakupu prostora za oglašavanje sklopljen je na trajanje od pet godina s mogućnošću produljenja kako bi se osiguralo oglašavanje odredišta Marseille u svrhu privlačenja velikog broja putnika.
Nakon što je ispitala njezine različite mjere s obzirom na pravo državnih potpora, Komisija je smatrala da se Zračna luka Marseille Provence koristila potporom za ulaganje koja je bila spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a. Glede smanjenih naknada koje se primjenjuju na novi terminal, koji je rezerviran za niskotarifne letove, i ugovora o zakupu prostora za oglašavanje, Komisija je, s druge strane, zaključila da nije postojala potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Ta je Komisijina odluka bila predmet tužbe za poništenje koju je podnio Air France koji je prigovarao, među ostalim, zato što su niskotarifni zračni prijevoznici, poput Ryanaira, pribavili konkurentsku prednost od korištenja novim terminalom namijenjenim toj vrsti letova.
Opći sud je, međutim, odbacio tužbu Air Francea kao nedopuštenu, uz obrazloženje da potonji nije imao aktivnu procesnu legitimaciju na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.
U tom je pogledu Opći sud, prije svega, naglasio da na temelju navedene odredbe tužitelj poput Air Francea mora ispuniti dvostruki uvjet u vidu postojanja izravnog i osobnog utjecaja pobijane odluke na njega. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, može se, usto, tvrditi da postoji osobni utjecaj na Air France samo ako se ovaj potonji nalazi u odnosu tržišnog natjecanja s korisnikom mjera potpore koje su predmet odluke pobijane pred Općim sudom i ako su te mjere bitno utjecale na njegov položaj na tržištu.
S obzirom svoja načela, Opći sud je potom istaknuo da je subvencija za ulaganje dodijeljena radi financiranja izgradnje novog terminala Zračne luke Marseille Provence bila odobrena samo upravitelju te zračne luke koji je bio jedini njezin korisnik. U nedostatku odnosa tržišnog natjecanja između navedenog upravitelja i Air Francea, Komisijina odluka kojom se ta subvencija proglašava spojivom s unutarnjim tržištem posljedično se nije osobno odnosila na Air France.
Glede smanjenih naknada koje se primjenjuju na novi terminal za niskotarifne letove i ugovora o zakupu prostora za oglašavanje, Opći sud je, naposljetku, pojasnio da se mjerodavno tržište za koje je potrebno ispitati učinak tih mjera sastoji od svih linija od ove zračne luke i natrag, neovisno o tome koji je terminal korišten. Tako je na Air Franceu bilo da kao tužitelj dokaže da su na njegovu konkurentnost na tom tržištu bitno utjecali smanjene naknade i ugovor o zakupu prostora za oglašavanje. No, čak i uz pretpostavku da su navedene mjere izravno utjecale na konkurentnost Air Francea na mjerodavnom tržištu, uzevši u obzir njegovo tržišno natjecanje s Ryanairom, on nije podnio elemente na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je takav utjecaj bio bitan. Stoga je njegovu tužbu trebalo u cijelosti odbaciti kao nedopuštenu.