PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)
21. svibnja 2014.
Predmet T‑347/12 P
Dana Mocová
protiv
Europske komisije
„Žalba – Javna služba – Privremeno osoblje – Ugovor na određeno vrijeme – Odluka o neobnavljanju ugovora – Odbijanje žalbe – Obveza obrazlaganja – Razlog iznesen u odluci o odbijanju žalbe“
Predmet: Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (treće vijeće) od 13. lipnja 2012., Mocová/Komisija (F‑41/11), kojom se traži njezino ukidanje.
Odluka: Žalba se odbija. Dana Mocová snosit će svoje troškove i troškove Europske komisije u ovom postupku.
Sažetak
1. Tužbe dužnosnikâ – Tužba protiv odluke o odbijanju žalbe – Učinak – Pobijanje akta pred sudom – Iznimka – Odluka koja nema potvrđujući karakter
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
2. Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i pravne osnove – Cilj – Mirno rješenje spora
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
3. Dužnosnici – Promaknuće – Žalba kandidata koji nije promaknut – Negativna odluka – Obveza obrazlaganja – Opseg
(čl. 25. st. 2., čl. 45. i čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
4. Tužbe dužnosnikâ – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i pravne osnove – Razlozi i argumenti koji nisu istaknuti u žalbi, a kojima se nastoji osporiti osnovanost razloga izloženih u odgovoru na žalbu – Dopuštenost
(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
5. Tužbe dužnosnikâ – Ocjena zakonitosti pobijanog akta na temelju činjeničnih i pravnih elemenata koji su postojali u trenutku njezina donošenja
(čl. 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)
1. Žalba u upravnom postupku i njezino izričito ili prešutno odbijanje sastavni su dio složenog postupka te prethodni uvjet za pokretanje postupka pred sudom. U tim okolnostima tužba, iako formalno usmjerena protiv odbijanja žalbe, dovodi do toga da sud odlučuje o prvotnom aktu protiv kojeg je žalba podnesena, osim ako odbijanje žalbe ima drukčiji doseg u odnosu na akt koji je predmet žalbe. Izričitom odlukom o odbijanju žalbe može se, imajući u vidu njezin sadržaj, i ne potvrditi akt koji osporava žalitelj. Takav je slučaj kada se u odluci o odbijanju žalbe situacija podnositelja preispituje na osnovi novih pravnih i činjeničnih elemenata ili kada se tom odlukom izmjenjuje ili upotpunjuje prvotna odluka. U tim uvjetima odbijanje žalbe predstavlja akt podložan nadzoru suda koji ga uzima u obzir pri ocjeni zakonitosti akta kojim se nanosi šteta ili ga, štoviše, smatra novim takvim aktom.
(t. 34.)
Izvori:
Opći sud: 21. rujna 2011., Adjemian i dr. /Komisija, T‑325/09 P, Zb., str. II‑6515., t. 32. i navedena sudska praksa
2. Pravilo o podudarnosti između tužbenog zahtjeva i žalbe također ima za cilj izbjeći to da dužnosnik ili službenik određene ili, štoviše, sve prigovore ističe samo u sudskom postupku, čime se bitno smanjuje mogućnost rješavanja spora izvansudskom nagodbom. Budući da se u tim okolnostima ne može dovoljno precizno upoznati s prigovorima odnosno zahtjevima zainteresirane osobe, administracija ni na koji način ne može prihvatiti njezine zahtjeve ili joj predložiti mirno rješenje te na taj način izbjeći nužnost da sudu izravno prepusti odlučivanje u sporu.
Cilj koji se sastoji u tome da se zainteresiranoj osobi i administraciji omogući rješavanje spora u predsudskom postupku ne znači, međutim, da dužnosnik u svakom slučaju raspolaže pravom da u tom postupku pobija svaki novi razlog koji bi administracija navela u okviru upravnog postupka.
(t. 39. i 40.)
Izvori:
Sud: 23. listopada 1986., Schwiering/Revizorski sud, 142/85, Zb., str. 3177., t. 11.
Opći sud: 12. ožujka 1996., Weir/Komisija, T‑361/94, Zb. SS, str. I‑A‑121. i II‑381., t. 27.
3. Iako tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu nije dužno obrazložiti odluku o promaknuću ni s obzirom na njezina primatelja ni s obzirom na kandidate koji nisu promaknuti, ono ima obvezu obrazložiti odluku o odbijanju žalbe koju je na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnio kandidat koji nije bio promaknut, pri čemu se to obrazloženje smatra podudarnim s obrazloženjem odluke protiv koje je žalba podnesena. Obrazloženje se mora ponuditi najkasnije pri odbijanju žalbe.
Suprotno tomu, spomenuto tijelo nije dužno izričito odgovoriti na žalbu ako je prvotna odluka obrazložena.
(t. 41. i 42.)
Izvori:
Sud: 30. listopada 1974., Grassi/Vijeće, 188/73, Zb., str. 1099., t. 13.; 16. prosinca 1987., Delauche/Komisija, 111/86, Zb., str. 5345., t. 13.; 7. veljače 1990., Culin/Komisija, C‑343/87, Zb., str. I‑225., t. 13.; 9. prosinca 1993., Parlament/Volger, C‑115/92 P, Zb., str. I‑6549., t. 23.
Opći sud: 12. veljače 1992., Volger/Parlament, T‑52/90, Zb., str. II‑121., t. 36.; 6. srpnja 1999., Séché/Komisija, T‑112/96 i T‑115/96, Zb. SS, str. I‑A‑115. i II‑623., t. 76.; 20. veljače 2002., Roman Parra/Komisija, T‑117/01, Zb. SS, str. I‑A‑27. i II‑121., t. 26.; 12. prosinca 2002., Morello/Komisija, T‑338/00 i T‑376/00, Zb. SS, str. I‑A‑301. i II‑1457., t. 48.; 15. rujna 2005., Casini/Komisija, T‑132/03, Zb. SS, str. I‑A‑253. i II‑1169., t. 32.
4. U okviru poštovanja prava na djelotvornu sudsku zaštitu važno je istaknuti da u situaciji u kojoj se žalitelj tek u odgovoru na žalbu upoznao s obrazloženjem akta kojim mu se nanosi šteta ili u situaciji u kojoj se navedenim obrazloženjem u bitnom izmjenjuje ili upotpunjuje obrazloženje sadržano u prvotnom aktu, treba smatrati dopuštenim svaki razlog po prvi put istaknut u tužbenom zahtjevu kojim se nastoji osporiti osnovanost razloga izloženih u odgovoru na žalbu. U takvim slučajevima, naime, zainteresiranoj osobi nije bilo omogućeno podrobno se i u cijelosti upoznati s razlozima na kojima se temelji akt kojim mu je nanesena šteta.
(t. 44.)
5. Zakonitost odluke treba ocjenjivati na temelju činjeničnih i pravnih elemenata kojima je institucija raspolagala u trenutku donošenja odluke. Međutim, imajući u vidu razvojnu narav predsudskog postupka, priprema akta kojim se utvrđuje konačno stajalište institucije završava usvajanjem teksta odgovora tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu na žalbu člana privremenog osoblja. Iz navedenog proizlazi da se zakonitost konačnog akta kojim se nanosi šteta žalitelju ocjenjuje s obzirom na činjenične i pravne elemente kojima je institucija raspolagala u trenutku izričitog ili prešutnog usvajanja tog odgovora, ne zadirući time u mogućnost da potonja pruži dodatna pojašnjenja u postupku pred sudom.
(t. 45.)