MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
EVGENIJA TANCHEVA
od 16. listopada 2019. (1)
Predmet C‑371/18
Sky plc,
Sky International AG,
Sky UK Limited
protiv
SkyKick UK Limited,
SkyKick Inc
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (Chancery Division) (Visoki sud, Odjel Chancery, Ujedinjena Kraljevina))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakona država članica – Žigovi – Utvrđivanje proizvoda ili usluga za koje se traži zaštita žiga – Zahtjev jasnoće i preciznosti – Zla vjera – Zla vjera zbog nepostojanja namjere uporabe žiga za navedene proizvode i usluge – Tumačenje presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361)”
1. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio High Court of Justice (England and Wales) (Visoki sud, Engleska i Wales), otvara neka važna pitanja u pogledu prava Unije u području žiga. To se također odražava i u presudi suda koji je uputio zahtjev u glavnom postupku, donesenoj 6. veljače 2018. ([2018] EWHC 155 (Ch), sudac R. Arnold), donesenoj nakon petodnevnog suđenja i koja sadržava 94 stranice (358 točaka) (u daljnjem tekstu: presuda u glavnom postupku).
2. U glavnom postupku tužitelji (u daljnjem tekstu zajedno: društva Sky, koja se u biti bave satelitskim i digitalnim emitiranjem televizijskih sadržaja) tvrde da su tuženici (u daljnjem tekstu zajedno: društva SkyKick, pri čemu je SkyKick Inc start‑up društvo koje pruža tehnološke usluge migracije podataka u oblak (cloud migration information)(2)) upotrebom znaka „SkyKick” i njegovih inačica povrijedili četiri žiga Europske unije u vlasništvu drugog tužitelja (u daljnjem tekstu: društvo Sky AG) i jedan žig Ujedinjene Kraljevine u vlasništvu prvog tužitelja (u daljnjem tekstu: društvo Sky plc) koji se sastoje od riječi SKY (u daljnjem tekstu: sporni žigovi).
3. Ovaj je predmet poprilično složen, ali, u bitnome, društva SkyKick negiraju postojanje povrede te protutužbom zahtijevaju da se utvrdi da su sporni žigovi u cijelosti ili djelomično nevaljano registrirani iz razloga što: (i) specifikacija proizvoda i usluga nije jasna i precizna i što su (ii) prijave za njihovu registraciju podnesene u zloj vjeri.
4. Ovaj je predmet značajan jer omogućuje Sudu da razmotri pitanja povezana s nekoliko nedostataka koji su se pojavili u sustavu žiga Europske unije. Kao što to društva SkyKick primjećuju, svih pet pitanja suda koji je uputio zahtjev odnose se na jedan od najproblematičnijih aspekata žiga – ulogu i funkciju takozvane „specifikacije” proizvoda ili usluga. Većina sudske prakse Suda u području žiga odnosi se na znak koji je registriran kao žig. Pravo u tom području je sada relativno dobro ustaljeno. Međutim, u pravu koje se odnosi na specifikacije proizvoda i usluga i dalje postoje praznine i nedosljednosti. Zaštita žigova Europske unije pruža se u skladu s načelom posebnosti(3), to jest u odnosu na određene proizvode ili usluge čija priroda i broj određuju opseg zaštite koja se u vezi sa znakom pruža nositelju žiga.
5. Sud koji je uputio zahtjev naglašava da je problem osobito u tome što se čini da društva SkyKick nemaju protuargument u pogledu tvrdnje društava Sky da je došlo do povrede žiga u skladu s primjenjivim Unijinim i nacionalnim zakonodavstvom u području žiga. To otvara pitanje jesmo li došli do točke u pravu žiga u kojoj nositelj žiga ima apsolutni monopolistički položaj protiv kojeg se pojedinac više ne može braniti u postupku zbog povrede – i to unatoč činjenici da žig nije bio, a vjerojatno i neće biti upotrebljavan za mnoge proizvode i usluge u pogledu kojih je registriran. Stoga ovaj predmet ilustrira sukob koji danas postoji između različitih interesa, među kojima je potrebno pronaći ravnotežu.
I. Činjenično stanje koje je dovelo do spora u glavnom postupku i prethodna pitanja
6. Sporni žigovi društava Sky o kojima je riječ u ovom predmetu su: (i) figurativni žig Europske unije br. 3 166 352 za koji je prijava podnesena 14. travnja 2003., a koji je registriran 12. rujna 2012. („EU352”) za proizvode i usluge u razredima 9., 16., 18., 25., 28., 35., 38., 41. i 42.; (ii) figurativni žig Europske unije br. 3 203 619 za koji je prijava podnesena 30. travnja 2003., a koji je registriran 6. rujna 2012. („EU619”) za proizvode i usluge u razredima 9., 16., 18., 25., 28., 35., 38., 41. i 42.; (iii) verbalni žig Europske unije SKY br. 5 298 112 za koji je prijava podnesena 6. rujna 2006., a koji je registriran 18. lipnja 2015. („EU112”) za proizvode i usluge u razredima 9., 16., 28., 35., 37., 38., 41.; (iv) verbalni žig Europske unije SKY br. 6 870 992 za koji je prijava podnesena 18. travnja 2008., a koji je registriran 8. kolovoza 2012. („EU992”) za proizvode i usluge u razredima 3., 4., 7., 9., 11., 12., 16., 17., 18., 25., 28. i 35. do 45.; i (v) verbalni žig Ujedinjene Kraljevine SKY br. 2 500 604 za koji je prijava podnesena 20. listopada 2008., a koji je registriran 7. rujna 2012. („UK604”) za proizvode i usluge u razredima 3., 4., 7., 9., 11., 12., 16., 17., 18., 25., 28. i 35. do 45.
7. Društva Sky su podnijela tužbu tvrdeći da su društva SkyKick povrijedila te žigove. Za potrebe svoje tužbe zbog povrede društva Sky se pozivaju na registracije spornih žigova u odnosu na sljedeće proizvode i usluge (iako nisu svi sporni žigovi registrirani za sve te proizvode i usluge): i) softver (razred 9.); ii) računalni programi preuzeti s Interneta (razred 9.); iii) računalni aparati i telekomunikacijski uređaji koji omogućuju povezivanje s bazama podataka i internetom (razred 9.); iv) pohrana podataka (razred 9.); v) telekomunikacijske usluge (razred 38.); vi) elektronička pošta (razred 38.); vii) usluge internetskih portala (razred 38.); i viii) računalne usluge za pristup i preuzimanje informacija/podataka preko računala ili računalne mreže (razred 38.).
8. Društva Sky uvelike su upotrebljavala žig SKY u vezi s nizom proizvoda i usluga, a osobito s proizvodima i uslugama koji su povezani s ključnim područjima njihova poslovanja, a to su (i) televizijsko emitiranje, (ii) telefonija i (iii) pružanje usluga širokopojasnog pristupa internetu. Društva SkyKick priznaju da je SKY u studenome 2014. u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj bilo dobro poznato ime u tim područjima. Međutim, društva Sky ne nude nikakve usluge migracije elektroničke pošte ili sigurnosnog kopiranja podataka u oblak, niti postoje ikakvi dokazi o tome da to namjeravaju činiti u neposrednoj budućnosti.
9. Društva SkyKick navode da sve sporne žigove treba proglasiti (djelomično) ništavima iz razloga što su registrirani za proizvode i usluge koji nisu dovoljno jasno i precizno navedeni.
10. Sud koji je uputio zahtjev ističe da taj navod otvara dva pitanja. Prvo se odnosi na to može li se na taj razlog ništavosti pozivati protiv registriranog žiga.
11. U presudi od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), utvrđeno je (a člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1001(4) se to sada zahtijeva) da podnositelj prijave za registraciju žiga mora proizvode i usluge za koje traži registraciju navesti dovoljno jasno i precizno kako bi nadležna tijela i treće strane isključivo na temelju prijave toga mogli odrediti opseg zaštite koju žig pruža. Ako podnositelj prijave to ne učini, nadležno tijelo mora odbiti prijavu ako se specifikacija ne izmijeni tako da bude dovoljno jasna i precizna.
12. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, to ne znači nužno da se, ako podnositelj prijave to ne učini i tijelo ne osigura da podnositelj prijave ispravi nedostatak jasnoće i preciznosti tijekom razmatranja prijave, žig može proglasiti ništavim zbog navedenog razloga nakon registracije. Razlozi ništavosti navedeni u uredbi ne sadržavaju nikakav izričit zahtjev da proizvodi i usluge u prijavi za registraciju žiga Europske unije moraju biti jasno i precizno navedeni. Isto u biti vrijedi i u pogledu nacionalnog žiga.
13. Drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev jest, ako se može pozivati na razlog ništavosti, može li se prigovoriti specifikacijama ijednog od spornih žigova.
14. Sud koji je uputio zahtjev smatra da je registracija žiga za „softver” preširoka, neopravdana i protivna javnom interesu. Međutim, ujedno navodi da to ne znači nužno da je taj izraz nejasan i neprecizan. Naime, na prvi se pogled čini da je značenje tog izraza relativno jasno i precizno. On je stoga dovoljno jasan i precizan da bi se moglo odlučiti jesu li mu proizvodi društava SkyKick istovjetni. S druge strane, sud koji je uputio zahtjev ne vidi zašto zaključci ureda za žigove koji čine Europsku mrežu žigova i dizajna (ETMDN), kako su utvrđeni u Zajedničkoj komunikaciji od 20. studenoga 2013., u pogledu izraza „strojevi” iz razreda 7. ne vrijede za izraz „softver”(5).
15. Usto, sud koji je uputio zahtjev pita se može li na valjanost predmetnih žigova utjecati zla vjera u kojoj je podnositelj prijave postupao u trenutku podnošenja prijave za registraciju spornih žigova.
16. Društva SkyKick u glavnom postupku navode da su sporni žigovi registrirani u zloj vjeri jer ih društva Sky nisu namjeravala upotrebljavati u odnosu na sve proizvode i usluge navedene u odnosnim specifikacijama. Društva SkyKick prihvaćaju da su društva Sky sporne žigove namjeravala koristiti u odnosu na neke od navedenih proizvoda i usluga. Unatoč tomu, glavna tvrdnja društava SkyKick jest da su sporni žigovi u cijelosti ništavi. Podredno, tvrde da su sporni žigovi ništavi u dijelu u kojem specifikacije obuhvaćaju proizvode i usluge za koje ih društva Sky nisu namjeravala upotrebljavati.
17. Sud koji je uputio zahtjev ističe da su se sudovi Ujedinjene Kraljevine, u usporedbi sa sudskom praksom sudova Unije, više usredotočili na zahtjev u vezi s namjerom uporabe zbog uloge koju članak 32. stavak 3. United Kingdom Trade Marks Act 1994 (u daljnjem tekstu: Zakon iz 1994.) ima u sustavu žiga Ujedinjene Kraljevine(6).
18. Međutim, sud koji je uputio zahtjev pita se je li ta odredba u skladu s pravom Unije. Ako se utvrdi da jest, tada sud koji je uputio zahtjev ujedno ima dvojbe o opsegu zahtjeva u vezi s namjerom uporabe žiga.
19. High Court of Justice (England and Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery) je zato odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Može li se žig Europske unije ili nacionalni žig registriran u državi članici u cijelosti ili djelomično proglasiti ništavim zbog toga što neki ili svi izrazi u specifikaciji proizvoda i usluga nisu dovoljno jasni i precizni da bi omogućili da nadležna tijela i treće osobe samo na temelju tih izraza utvrde opseg zaštite koju žig pruža?
2. Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, je li izraz poput ‚softver’ preopćenit i obuhvaća li proizvode koji su previše raznoliki da bi bio u skladu s funkcijom žiga kao oznake podrijetla, tako da taj izraz nije dovoljno jasan i precizan da bi nadležnim tijelima i trećim osobama omogućio da samo na temelju njega utvrde opseg zaštite koju žig pruža?
3. Može li jednostavno podnošenje prijave za registraciju žiga bez namjere da ga se upotrebljava u odnosu na navedene proizvode ili usluge predstavljati zlu vjeru?
4. Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, može li se zaključiti da je podnositelj prijave podnio prijavu djelomično u dobroj vjeri a djelomično u zloj vjeri ako je i u mjeri u kojoj je tužitelj imao namjeru upotrebljavati taj žig u odnosu na neke od navedenih proizvoda ili usluga, ali nije imao namjeru upotrebljavati ga u odnosu na druge navedene proizvode ili usluge?
5. Je li članak 32. stavak 3. UK Trade Marks Act 1994 (Zakon Ujedinjene Kraljevine o žigovima iz 1994.) u skladu s [Direktivom (EU) 2015/2436(7)] i njezinim prethodnicama?”
II. Analiza
20. Društva Sky, društva SkyKick, vlada Ujedinjene Kraljevine, finska, francuska, mađarska, poljska i slovačka vlada kao i Europska komisija podnijeli su Sudu pisana očitovanja. Na raspravi su sudjelovale sve navedene stranke, osim mađarske, poljske, slovačke i finske vlade.
A. Prvo i drugo prethodno pitanje
1. Kratak sažetak argumenata stranaka
21. Društva Sky tvrde da je zahtjev jasnoće i preciznosti, koji proizlazi iz presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), povezan samo s prijavom za registraciju. Jedina moguća sankcija za nepoštovanje tog zahtjeva je stoga radnja koju tijela poduzimaju po službenoj dužnosti kako bi osigurala da prijava ne rezultira registracijom proizvoda i usluga koje nisu formulirane ni jasno ni precizno. Društva Sky ističu da su razlozi za odbijanje i razlozi ništavosti žiga iscrpno navedeni u nacionalnom pravu i pravu Unije te da ne uključuju zahtjev da specifikacija mora biti jasna i precizna. Osim toga, Sud je u presudama od 16. veljače 2017., Brandconcern/EUIPO i Scooters India (C‑577/14 P, EU:C:2017:122, t. 29. i 30.) i od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus (C‑501/15 P, EU:C:2017:750, t. 38.), utvrdio da se na zahtjev jasnoće i preciznosti koji proizlazi iz presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), ne može pozivati u odnosu na žigove koji su već registrirani. Društva Sky predlažu da se na drugo pitanje odgovori niječno jer izrazi poput izraza „softver”, na kojem se temelji predmetna tužba zbog povrede registriranog žiga, zadovoljavaju kriterij jasnoće i preciznosti.
22. Društva SkyKick predlažu da se na prvo pitanje odgovori potvrdno. U suprotnom, društva poput društava SkyKick ne bi imala nikakvo praktično rješenje ni sredstvo da se zaštite u postupcima zbog povrede koji se protiv njih vode, a u kojima se nositelj žiga poziva na izraz koji, protivno zahtjevima prava Unije, nije jasan i precizan. Sud je stoga jasno dao do znanja da Direktiva 2008/95/EZ(8) (i, po analogiji, Uredba (EZ) br. 207/2009(9)) zahtijeva da specifikacije budu jasne i precizne. Međutim, Sud se nije izričito osvrnuo na posljedice situacije u kojoj specifikacija registriranog žiga nije u skladu s tim zahtjevima. Kada bi društva Sky bila u pravu, tada bi značaj presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), u praksi bio veoma ograničen.
23. Prema navodu društava SkyKick, zahtjev jasnoće i preciznosti može se izvesti iz članka 4., članka 7. stavka 1. točke (a) i članka 8. Uredbe 2017/1001 te članaka 3., 4. i 5. Direktive 2015/2436, tumačenima u vezi s presudom od 12. prosinca 2002., Sieckmann (C‑273/00, EU:C:2002:748). Društva SkyKick tvrde da je očito da sam Sud u presudi od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 43. do 45.), upućuje na te odredbe i činjenicu da se njima utvrđuju razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim.
24. Društva SkyKick u bitnome tvrde da bi na drugo pitanje trebalo odgovoriti potvrdno. Navode da nepreciznost uzrokovana općenitošću izraza i njegovom primjenom na raznovrsne proizvode i usluge predstavlja nedostatak koji je utvrđen u presudi od 19. lipnja 2012., The Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361).
25. Vlada Ujedinjene Kraljevine, francuska, mađarska, poljska, slovačka i finska vlada predlažu da se na prvo pitanje odgovori niječno zato što su razlozi za odbijanje registracije iscrpno navedeni, a nigdje u zakonodavstvu ne postoji izričit zahtjev da specifikacija proizvoda i usluga mora biti jasna i precizna. Osim toga, iz sudske prakse (točka 21. ovog mišljenja) proizlazi da je zahtjev jasnoće i preciznosti primjenjiv samo u fazi registracije žiga.
26. Vlada Ujedinjene Kraljevine i finska vlada smatraju da, s obzirom na odgovor koji predlažu na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.
27. Mađarska, francuska, poljska i slovačka vlada u bitnome tvrde da izraz „softver” nije preopćenit i da ne obuhvaća proizvode koji su previše raznoliki za potrebe određivanja proizvoda i usluga koji su obuhvaćeni registracijom.
28. Komisija, na temelju argumenata sličnih onima vlada koje su intervenirale u postupak, u bitnome navodi da na prvo pitanje treba odgovoriti niječno. Komisija dodaje da se ispitivanje razlikovnog karaktera temelji na odnosu koji postoji između „znaka” i „proizvoda i usluga”, a ne na preciznosti ili nepreciznosti specifikacije tih proizvoda ili usluga(10). Ako je specifikacija proizvoda nejasna, tumačit će se na štetu nositelja žiga te će se donijeti zaključak o tome da ne postoji razlikovni karakter. Komisija ističe da na drugo pitanje, s obzirom na odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti. Međutim, smatra da Zajednička komunikacija nije primjenjiva ratione temporis na osporene žigove.
2. Ocjena
29. Sud koji je uputio zahtjev prvim i drugim pitanjem, koja treba zajedno razmotriti, u biti pita može li nedostatak jasnoće i preciznosti izraza kojima se određuju proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom predstavljati razlog ništavosti registriranog žiga. Ako je odgovor potvrdan, želi znati je li izraz „softver”, o kojem je riječ u glavnom postupku, dovoljno jasan i precizan da nadležnim tijelima i trećim osobama omogući da samo na temelju tog izraza utvrde opseg zaštite koju žig pruža.
30. Ipak, smatram da Sud na potonje pitanje treba odgovoriti čak i ako je odgovor na prvo pitanje niječan. To je zato što je potrebno ispitati može li se nedostatak jasnoće i preciznosti specifikacije proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom žiga povezati s jednim od razloga ništavosti koji su izričito predviđeni primjenjivim zakonodavstvom Unije.
31. Prije nego što se posvetim meritumu pitanjâ, sud koji je uputio zahtjev će prilikom razmatranja tih problema morati odrediti koji je točno zakonodavni okvir Unije primjenjiv ratione temporis jer u zahtjevu za prethodnu odluku nažalost ne upućuje izričito ni na jedan konkretan akt.
32. Predmetni se postupak odnosi i na žigove Europske unije, s jedne strane, i na nacionalni žig, s druge strane, za razdoblje od 2003. do 2018. godine. Priroda glavne tužbe (zbog povrede) i protutužbe za proglašenje ništavosti podrazumijevaju da je moguće da se u postupku primjenjuje više od jedne uredbe i direktive iz pravne stečevine Unije u području žiga.
33. Kao što je to istaknula Komisija, relevantan datum za ocjenu zahtjeva iz protutužbe istaknutog u postupku zbog povrede jest datum na koji je podnesena prijava za registraciju. Tužitelji su prijave za sporne žigove podnijeli u razdoblju od 14. travnja 2003. do 20. listopada 2008. To bi značilo da je zakonodavstvo mjerodavno za žigove Europske unije Uredba (EZ) br. 40/94(11) (a ne Uredba br. 207/2009), a za nacionalni žig Direktiva 89/104/EEZ(12) (a ne Direktiva 2015/2436).
34. Što se tiče navoda o povredi, postupak se, kada je riječ o predmetnim žigovima Europske unije, odnosi na razdoblja obuhvaćena Uredbom br. 207/2009; dok je za nacionalni žig mjerodavan propis Direktiva 2008/95.
35. Iz toga proizlazi da se, kada je riječ o žigovima Europske unije, Uredba br. 207/2009 primjenjuje na povredu, a Uredba br. 40/94 na prijavu za registraciju; dok se, kada je riječ o nacionalnom žigu, Direktiva 2008/95 primjenjuje na povredu, a Direktiva 89/104 na prijavu za registraciju, što je na nacionalnom sudu da provjeri.
36. Radi praktičnosti smatram da je dovoljno da se u ovom mišljenju uglavnom govori o odredbama Direktive 89/104 i Uredbe br. 40/94, osobito zato što za predmetne potrebe nema sadržajne razlike između relevantnih odredbi ranije Uredbe br. 40/94 i njezine nasljednice, Uredbe br. 207/2009, iako su se neki brojevi članaka promijenili; a isto vrijedi za Direktivu 89/104 i Direktivu 2008/95(13).
a) Zahtjev jasnoće i preciznosti nije među razlozima ništavosti koji su iscrpno utvrđeni u zakonodavstvu Unije
37. Prvim prethodnim pitanjem od Suda se zahtijeva da pojasni opseg sudske prakse koja je proizašla iz presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361). Osobito, sud koji je uputio zahtjev pita o posljedicama koje iz te sudske prakse treba izvesti kada registrirani žig ne zadovoljava zahtjev jasnoće i preciznosti.
38. Došao sam do zaključka – s kojim se uvelike slažu sve države članice koje su intervenirale u postupak i Komisija – da bi na prvo pitanje trebalo odgovoriti niječno.
39. Razlog tomu je jednostavan: ni u jednom relevantnom zakonodavstvu ne postoji odredba koja predviđa ništavost registriranog žiga iz razloga što neki ili svi izrazi u specifikaciji proizvoda ili usluga nisu dovoljno jasni i precizni.
40. Iako je točno da nedostatak jasnoće i preciznosti prikaza znaka predstavlja razlog ništavosti na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 89/104 (i Direktive 2008/95) i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94, to ipak ne vrijedi kada je u pitanju specifikacija proizvoda i usluga. Svako drukčije tumačenje lišilo bi članak 2. Direktive 89/104 i članak 4. navedene uredbe velikog dijela njihova praktičnog učinka.
41. Što se tiče nacionalnih žigova, članak 3. Direktive 89/104 (razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim) jednostavno ne predviđa konkretan razlog ništavosti koji se temelji na nedostatku jasnoće i preciznosti specifikacije proizvoda ili usluga obuhvaćenih registracijom. Sud koji je uputio zahtjev to i priznaje (vidjeti točku 159. presude u glavnom postupku).
42. I u sudskoj praksi je naglašeno da, „[k]ao što to proizlazi iz njezine sedme uvodne izjave, Direktiva sadržava iscrpan popis razloga za odbijanje ili ništavost registracije u pogledu samog žiga”(14). U sudskoj praksi je također pojašnjeno da Direktiva 2008/95, kojom je kodificirana Direktiva 89/104, „zabranjuje državama članicama uvođenje novih razloga za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim, pored onih koji su predviđeni u toj direktivi”(15).
43. Stoga, budući da nedostatak jasnoće ili preciznosti specifikacije proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom nacionalnog žiga nije izričito predviđen u članku 3. Direktive 89/104, ne može ga se smatrati dodatnim razlogom ništavosti uz one predviđene tim člankom.
44. Isto tako, kada je riječ o žigovima Europske unije, potrebno je istaknuti da popis razloga apsolutne ništavosti sadržan u članku 51. Uredbe br. 40/94 i u članku 7. te uredbe, na koji se u članku 51. upućuje, ne uključuje razlog ništavosti koji se temelji na nedostatku jasnoće i preciznosti izraza upotrijebljenih za određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom žiga Europske unije.
45. Članak 96. Uredbe br. 40/94, naslovljen „Protutužba”, predviđa da se „protutužba za opoziv ili proglašavanje ništavosti može temeljiti samo na razlozima za opoziv ili proglašavanje žiga ništavim koji su predviđeni u ovoj Uredbi”. [neslužbeni prijevod]
46. Sudska praksa navedena u točki 42. ovog mišljenja očito se primjenjuje i na propise Unije u području žiga i na žigove Europske unije.
47. Iz toga proizlazi da je popis razloga apsolutne ništavosti sadržan u članku 51. Uredbe br. 40/94 iscrpan te da nedostatak jasnoće i preciznosti specifikacije proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom žiga Europske unije nije moguće smatrati dodatnim razlogom ništavosti, uz one koje je zakonodavac Unije utvrdio u toj uredbi.
48. Slažem se da su pitanja poput nedostatka jasnoće i preciznosti važna u pravu u području žiga, ali to su pitanja koja moraju razmotriti nadležni uredi za žigove kada ispituju prijave za registraciju žiga.
49. Iako postojeće registracije koje ne zadovoljavaju zahtjev jasnoće i preciznosti nije moguće proglasiti ništavima na toj osnovi, to će ipak utjecati na opseg zaštite registriranog žiga.
50. Gorenavedenom razmatranju u prilog ide sustavna analiza zakonodavnog okvira Unije. Kako što je to Komisija istaknula, moguće je upitati se zašto je zakonodavac došao do zaključka da nedostatak jasnoće i preciznosti prikaza znaka treba biti razlog ništavosti, dok on to ne treba biti kad je riječ o specifikaciji proizvoda i usluga. To je zato što prikaz znaka, nakon što je prijava žiga podnesena, načelno nije moguće izmijeniti (podložno nekoliko vrlo ograničenih iznimki) zbog razloga pravne sigurnosti. Zato prijavu ili registraciju znaka protivnu članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 89/104 ili članku 7. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 40/94 nije moguće naknadno ispraviti. U tim su okolnostima odbijanje (prije registracije) ili brisanje (nakon registracije) jedina moguća rješenja.
51. Nasuprot tomu, specifikacija proizvoda i usluga se u skladu s Uredbom br. 40/94 može naknadno ograničiti ili je se može djelomično odreći (nositelj naknadno može dodatno konkretizirati i suziti, ali nikada proširiti popis proizvoda i usluga i tako ispraviti eventualni nedostatak jasnoće i preciznosti). Prema tome, eventualni nedostatak jasnoće i preciznosti specifkacije proizvoda i usluga moguće je ispraviti prije ili nakon registracije. Direktiva 89/104 predviđa postupovnu autonomiju koja državama članicama dopušta da učine to isto.
b) Može li se zahtjev jasnoće i preciznosti povezati s razlogom ništavosti koji je utvrđen u zakonodavstvu Unije?
52. Sada je potrebno ispitati može li se nedostatak jasnoće i preciznosti specifikacije proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom žiga povezati s jednim od razloga ništavosti koji su iscrpno utvrđeni u primjenjivom zakonodavstvu Unije.
53. Društva SkyKick u tom pogledu ističu dvije mogućnosti.
54. Najprije ističu da, iako u presudi od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), nije navedeno gdje se točno u primjenjivim direktivama i uredbama nalaze riječi iz kojih proizlazi navodni uvjet jasnoće specifikacije koji je njome utvrđen, njome je vrlo jasno utvrđeno da je [jasnoća] implicitni zahtjev za registraciju žiga, odnosno njegovu valjanost, i uvjet za registraciju. Odredbama iz kojih takav implicitni zahtjev proizlazi logički se mogu smatrati članak 2. u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) Direktive 89/104, kada je riječ o nacionalnim žigovima, te članak 4. u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 40/94, kada je riječ o žigovima Europske unije.
55. Sud je u presudi od 12. prosinca 2002., Sieckmann (C‑273/00, EU:C:2002:748, t. 51. i 52.), utvrdio, u pogledu grafičkog prikaza znakova, da „gospodarski subjekti moraju moći jasno i precizno doznati o registracijama ili prijavama za registraciju koje su podnijeli njihovi sadašnji ili potencijalni konkurenti i tako steći relevantne informacije o pravima trećih strana”, a „da bi korisnici tog registra mogli odrediti točnu prirodu žiga na temelju njegove registracije, njegov grafički prikaz u registru mora biti sam po sebi potpun, lako dostupan i razumljiv”.
56. Društva SkyKick tvrde da isto treba vrijediti i za zahtjev jasnoće i preciznosti specifikacije proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom.
57. Dovoljno je reći, kao što to u bitnome tvrde sve stranke osim društava SkyKick, da sudsku praksu koja je proizašla iz presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361) – unatoč oštrini formulacija koje je Sud upotrijebio – jednostavno nije moguće tumačiti u smislu da se njome uvodi novi razlog ništavosti, osobito s obzirom na to da je samo zakonodavstvo tako jasno u pogledu toga da je popis razloga ništavosti iscrpan.
58. Smatram (kao i Komisija) da je Sud, povlačeći u presudi Chartered Institute of Patent Attorneys usporedbu s presudom od 12. prosinca 2002., Sieckmann (C‑273/00, EU:C:2002:748), jako pazio da navede da je svrha zahtjeva jasnoće i preciznosti koji se primjenjuje na znakove utvrditi predmet zaštite kako bi se utvrdio opseg zaštite koja se traži(16). Registracija znaka kao žiga uvijek se mora tražiti u vezi s određenim proizvodima ili uslugama. Iako je funkcija grafičkog prikaza znaka u prijavi za registraciju da se utvrdi konkretan predmet zaštite koju pruža registrirani žig(17), opseg te zaštite određuju priroda i broj proizvoda i usluga navedenih u toj prijavi. U skladu s tim, presuda Chartered Institute of Patent Attorneys pokazuje da je riječ samo o razlogu za prigovor registraciji žiga i da ta presuda ne pruža osnovu za podnošenje zahtjeva za proglašenje žiga ništavim nakon njegove registracije. Sud nije ništa naveo o posljedicama registracije žiga koja ne zadovoljava zahtjev jasnoće i preciznosti.
59. Kao drugo, društvo SkyKick ističe da bi taj zahtjev ujedno mogao biti obuhvaćen razlogom za odbijanje ili proglašavanje ništavim žigova koji se protive javnom poretku ili javnom redu, u smislu članka 3. stavka 1. točke (f) Direktive 89/104 i članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 40/94.
60. Došao sam do zaključka da je to tako u ovom postupku te se, kako ću objasniti u nastavku (točka 79. ovog mišljenja), slažem sa sudom koji je uputio zahtjev da je registracija žiga za „softver” neopravdana i protivna javnom interesu.
61. Iz sudske je prakse ujedno moguće izvesti da žig koji ne zadovoljava zahtjev jasnoće i preciznosti povrjeđuje javni red (vidjeti osobito presudu od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 46. do 48.).
62. Osim toga, ako se žigovi mogu previše lako i/ili preširoko registrirati, tada to predstavlja prepreku ulasku trećima s obzirom na to da je ponuda prikladnih žigova smanjena, što povećava troškove koji se mogu prebaciti na potrošače i dovodi do erozije javne domene (vidjeti točku 95. ovog mišljenja).
63. Smatram, kao prvo, da je Sud u presudi od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), izričito predvidio da općeniti izrazi koji se mogu odnositi na raznolike proizvode i usluge nisu jasni i precizni. Kao drugo, kao što su to istaknula društva SkyKick, preopćeniti izrazi predstavljaju iste probleme za javni poredak kao i druge vrste nejasnih i nepreciznih izraza. Taj problem javnog poretka izražen je u uvodnoj izjavi 28. Uredbe br. 2017/1001. Kao treće, dopuštanje registracije za tako općenito određene proizvode i usluge nije u skladu s bitnom svrhom žiga, kako je utvrđeno u presudi od 29. rujna 1998., Canon (C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 28.).
64. Sud koji je uputio zahtjev naveo je da bi, pod pretpostavkom da žigovi valjano obuhvaćaju proizvode i usluge u pitanju, bio prisiljen utvrditi postojanje povrede žiga na temelju usporedbe između vrlo općenito određenih proizvoda i usluga na koje se odnose registrirani žigovi društava Sky (neovisno o tome jesu li društva Sky te žigove doista upotrebljavala za takve proizvode i usluge te o ugledu koji imaju u vezi s takvim proizvodima i uslugama; u biti, kao što ćemo to kasnije vidjeti, moguće je govoriti o žigovima koji se upotrebljavaju „za izuzetno velik i raznolik raspon proizvoda”) i proizvoda i usluga društava SkyKick. Sud koji je uputio zahtjev s tim zaključkom očito nije bio zadovoljan.
65. Sud koji je uputio zahtjev donio je činjenična utvrđenja o širini raspona proizvoda i usluga navedenih u prijavama za registraciju žigova (vidjeti točku 4. odluke kojom je upućeno prethodno pitanje): primjerice, društva Sky na datume podnošenja prijava za žigove Europske unije nisu imala nikakvu namjeru da te žigove upotrebljavaju u odnosu na sve proizvode i usluge obuhvaćene specifikacijama (vidjeti točku 250. glavne presude). Izjava društava Sky, dana na temelju članka 32. stavka 3. Zakona iz 1994., da upotrebljavaju (ili namjeravaju upotrebljavati) žig Ujedinjene Kraljevine u vezi s proizvodima/uslugama za koje su tražila zaštitu bila je djelomično lažna (vidjeti točku 254. presude u glavnom postupku).
66. Dalje, specifikacije obuhvaćaju proizvode/usluge u pogledu kojih društva Sky nisu imala opravdani komercijalni razlog za traženje registracije. Sud pred kojim se vodi glavni postupak je nakon analize svih dokaza i provedenog suđenja naveo da je „prisiljen […] zaključiti da je razlog za uključivanje tih proizvoda i usluga bila strategija društava Sky da traže vrlo široku zaštitu žigova bez obzira na to je li to komercijalno opravdano” (točka 250. presude u glavnom postupku). Primjerice, specifikacije su izrazito općenite u prijavama za žigove EU112 (2836 riječi), EU992 (8127 riječi) i UK604 (8255 riječi) (točka 4. odluke kojom je upućeno prethodno pitanje). Svjedok društava Sky često nije mogao reći da su ona imala ikakvu namjeru žigove upotrebljavati u vezi s konkretnim proizvodima i uslugama koje su obuhvaćene specifikacijama (točka 246. presude u glavnom postupku).
67. U tom pogledu naglašavam da je sud koji je uputio zahtjev ispitao razne kategorije i iz te analize izvukao zaključke, saslušao svjedoke i utvrdio činjenice, kako i treba postupiti u slučaju poput ovoga.
68. Prema mojem mišljenju, iako uporaba žiga nije preduvjet za njegovu registraciju, u konačnici čitav sustav funkcionira na (određenoj) uporabi, prije ili kasnije.
69. U tom pogledu ističem uvodnu izjavu 9. Direktive 2008/95 i uvodnu izjavu 10. Uredbe br. 207/2009.
70. Sud(18) je utvrdio da „iz […] [tih uvodnih izjava] proizlazi da je zakonodavac [Unije] očuvanje prava povezanih sa žigom namjeravao uvjetovati time da se taj žig stvarno rabi. […] žig [Europske unije] koji se ne rabi mogao bi predstavljati prepreku za tržišno natjecanje ograničavanjem niza znakova koje bi drugi mogli registrirati kao žig te onemogućavanjem konkurentima da rabe taj ili sličan žig prilikom stavljanja na unutarnje tržište proizvoda ili usluga koji su jednaki ili slični onima koji su zaštićeni predmetnim žigom. Posljedično, neuporaba žiga [Europske unije] može dovesti do ograničavanja slobodnog kretanja proizvoda i usluga”. Iako je točno da se ti komentari odnose na svrhu opoziva nakon pet godina neuporabe, izraženi stavovi vrijede za zahtjev uporabe tijekom čitavog životnog vijeka žiga, a problematika prenatrpanosti registra dobro pokazuje nužnost veće preciznosti(19). Sud je prethodno utvrdio da registar žigova mora biti „odgovarajući i precizan”(20). Naime, zatrpanost registra narušava ravnotežu „kompromisa” u području intelektualnog vlasništva na štetu javnog interesa, zbog čega oni koji traže zaštitu moraju jasno navesti što točno žele valjano zaštititi(21).
71. Osim toga, ističem da je nova Direktiva 2015/2436 još strože sročena. U njezinim uvodnim izjavama 31. i 32. navedeno je sljedeće: „Žigovi ispunjavaju svoju svrhu međusobnog razlikovanja proizvoda ili usluga te omogućavanja potrošačima da donesu odluke na temelju stručnih informacija samo kada se doista rabe na tržištu. Uvjet uporabe također je potreban kako bi se smanjio ukupni broj žigova registriranih i zaštićenih u Uniji, čime bi se smanjio broj mogućih sukoba među njima. Stoga svakako treba zahtijevati da se registrirani žigovi doista rabe u odnosu na proizvode ili usluge za koje su registrirani ili da u slučaju neuporabe u odnosu na njih u roku od pet godina od datuma završetka postupka registracije podliježu mogućnosti opoziva” (moje isticanje) te bi se stoga „registrirani žig trebao štititi samo u onoj mjeri u kojoj se doista rabi”. Naime, nema razloga da se žig Europske unije štiti osim ako se istinski ne upotrebljava(22).
72. Ako su izrazi koji se ne primjenjuju, ali se ipak nalaze u registru, nejasni i neodređeni, tada će i to odvratiti konkurente od ulaska na tržište(23) jer će se društvo poput društava Sky činiti većim na tržištu nego što to stvarno jest.
73. Ukratko, društva Sky nisu namjeravala žigove upotrebljavati za proizvode i usluge obuhvaćene registracijama, i to u tri različita pogleda (točka 251. presude u glavnom postupku): (i) specifikacije uključuju izričito navedene proizvode i usluge u odnosu na koje društva Sky uopće nisu namjeravala upotrebljavati žigove, kao što su „pripravci za izbjeljivanje”, „izolacijski materijali” i „bičevi”; (ii) specifikacije uključuju kategorije proizvoda i usluga koje su tako široke da društva Sky žigove nisu namjeravala upotrebljavati u odnosu na čitavu kategoriju: tipičan primjer je izraz „softver”, ali tu su i drugi, poput izraza „telekomunikacije/telekomunikacijske usluge” u svih pet registracija; te se (iii) namjeravalo da specifikacije obuhvaćaju sve proizvode/usluge iz relevantnih razreda (primjerice, sve vrste softvera na koje se razred 9. odnosi, neovisno o činjenici da društva Sky nisu i ne bi mogla pružiti sve vrste softvera), ali su društva Sky namjeravala obuhvatiti sve proizvode iz razreda 9. Taj razred sadržava stotine različitih proizvoda, od električnih zvonca za vrata do tajmera za jaja te od uređaja dojavljivača požara do žica osigurača. Društva Sky su žigove (kao i druge žigove čiji su nositelji) upotrebljavala kako bi osporila dijelove prijava žigova trećih osoba koji se odnose na proizvode i usluge u odnosu na koje društva Sky nisu namjeravala upotrebljavati žigove (točka 255. presude u glavnom postupku).
74. Iako je izraz „softver” u određenom smislu jasan (čini ga računalni kôd), njemu nedvojbeno nedostaje preciznosti u smislu da obuhvaća proizvode koji se previše razlikuju po svojoj funkciji i području uporabe da bi bili u skladu s funkcijom žiga.
75. Kao što je to Sud utvrdio u presudi od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361, t. 54.), „neke opće oznake u nazivima razreda Nicanske klasifikacije […] ne zadovoljavaju [zahtjev dovoljne jasnoće i preciznosti] jer su preopćenite i pokrivaju proizvode ili usluge koji su previše raznoliki da bi bile u skladu s funkcijom žiga kao oznake podrijetla” (moje isticanje).
76. U ovom se predmetu suočavamo upravo s tom situacijom. Slažem se sa sudom koji je uputio zahtjev da je registracija žiga za „softver” preširoka zbog razloga koje je naveo sudac H. Laddie u predmetu Mercury v Mercury(24), koji još više vrijede gotovo četvrt stoljeća kasnije, sada kada su softveri još rasprostranjeniji nego u 1995.
77. Sudac H. Laddie utvrdio je da „tuženik tvrdi da tužiteljeva registracija žiga, kako trenutno glasi, stvara monopol u pogledu žiga (i žigova koji su toliko slični da postoji mogućnost zablude) kada se on koristi za izuzetno velik i raznolik raspon proizvoda, uključujući proizvode u pogledu kojih tužitelj ne može imati nikakav legitiman interes. Tijekom rasprave sam [tužitelju] napomenuo da bi registracija žiga za ‚softver’ obuhvaćala sve skupove snimljenih digitalnih uputa namijenjene upravljanju bilo kojom vrstom računala. Ne bi obuhvaćala samo vrstu proizvoda koje tužitelj nudi, nego i softvere za videoigre, računovodstveni softver, softver za izradu genealoških tablica, softver namijenjen medicinskoj dijagnostici, softver za upravljanje računalima u satelitima i softver koji se upotrebljava u računalima za upravljanje londonskom podzemnom željeznicom. Smatram da je u konačnici prihvatio da su neki od njih toliko nepovezani s područjem poslovanja i interesa njegova klijenta, da bi možda bilo poželjno ograničiti opseg registracije kako bi se isključili neki ezoterični proizvodi. U svakom slučaju, neovisno o tome je li on to prihvatio ili ne, smatram opravdanim tvrditi da će registracija žiga samo za ‚softver’ obično biti preširoka. Prema mojemu mišljenju, glavna značajka softvera nije medij na kojem je snimljen, niti činjenica da upravlja računalom, niti su to trgovinski kanali kojima prolazi, nego funkcija koju izvršava. Softver koji omogućuje računalu da se ponaša poput simulatora letenja potpuno je drukčiji proizvod od softvera koji, primjerice, optički prepoznaje znakove teksta ili dizajnira kemijsku tvornicu. Smatram da je sasvim nepoželjno to da trgovac koji je zainteresiran za jedno ograničeno područje softvera registracijom stekne zakonski monopol neodređenog trajanja u pogledu svih vrsta softvera, uključujući one koji su jako daleko od njegova komercijalnog interesa”.
78. Društva SkyKick u tom pogledu pravilno primjećuju da u modernom društvu praktično neograničen spektar „pametnih” proizvoda sadržava softver ili je njime popraćen: igraće konzole, e‑knjige, kućanski aparati, igračke, televizije, satovi itd. (da ne spominjemo aplikacije poput softvera za upravljanje radnim procesima velikog hadronskog sudarivača). Svi oni sadržavaju softver, ali riječ je o sasvim različitim vrstama proizvoda. Uostalom, smisao pravila o žigu Europske unije nije taj da se društvo koje nudi pametne hladnjake nađe u situaciji da se ocjenjuje je li povrijedilo žig zato što pruža proizvode – softver ‐ koji su istovjetni onima koje pruža pružatelj usluga trgovinskih platformi.
79. Ukratko, smatram da je registracija žiga za „softver” neopravdana i protivna javnom interesu jer njegovu nositelju daje monopol velike širine koji se ne može opravdati nikakvim legitimnim poslovnim interesom nositelja.
80. Valja istaknuti, kao što je to naveo sud koji je uputio zahtjev, da gore izloženo stajalište potvrđuje i praksa United States Patent and Trademark Office (Ured za patente i žigove Sjedinjenih Američkih Država, u daljnjem tekstu: USPTO) i njegov Priručnik o postupku ispitivanja žigova (u daljnjem tekstu: Priručnik) (u sustavu žiga Sjedinjenih Američkih Država nije dopušteno tražiti registraciju za „softver” kao takav – umjesto toga, podnositelj prijave u interesu preciznosti mora navesti i vrstu/svrhu softvera i područje uporabe)(25). Dana 21. lipnja 2012. ispitivač USPTO‑a prigovorio je na izraze „softver” i „računalne usluge”: „izraz ‚softver’ […] neodređen je i mora ga se pojasniti jer njegova svrha mora biti navedena […] Opis softvera mora sadržavati svrhu ili funkciju softvera”.
81. Također se slažem sa sudom koji je uputio zahtjev da je teško vidjeti zašto razmatranje ETMDN‑a u pogledu „strojeva” iz razreda 7. nije jednako primjenjivo na „softver” (vidjeti bilješku 5. ovog mišljenja); „telekomunikacijske usluge” (vidjeti točku 163. Presude u glavnom postupku); ili pak „financijske usluge”(26).
c) Koji su relevantni kriteriji za ocjenu je li izraz dovoljno jasan i precizan?
82. Došao sam do zaključka da kao početna točka za analizu relevantnih kriterija za utvrđenje jasnoće i preciznosti treba poslužiti postojeća sudska praksa sudova Unije o ispunjenju zahtjeva „uporabe” u pogledu nekih, ali ne svih, proizvoda ili usluga. Kao što su to sugerirali pravni komentatori(27), to je važno jer objašnjava kako su dijelovi žigova koji se nisu upotrebljavali odvojeni od onih dijelova koji jesu. U njoj se navodi stupanj preciznosti koji bi u idealnom slučaju morao postojati da bi žig bio valjan te, u svakom slučaju, koliko precizan mora biti nakon pet godina.
83. Do sada je samo Opći sud imao priliku odlučivati o tom pitanju. On je u presudi od 14. srpnja 2005., Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (T‑126/03, EU:T:2005:288; nije pobijana)(28) izložio opći pristup djelomičnoj uporabi žiga u odnosu na proizvode ili usluge. Identificirao je dvije sile koje ograničavaju opseg uporabe. Kada se žig upotrebljavao samo za neke proizvode i usluge, ne može se smatrati da se upotrebljavao za sve proizvode i usluge za koje je registriran (točka 44. te presude). Taj pristup smatram pravilnim jer konkretne proizvode promatra iz perspektive kategorija i potkategorija. Upotreba unutar kategorije dovoljna je da registracija bude valjana u odnosu na čitavu kategoriju kada se ona ne može podijeliti na dovoljno različite potkategorije (točke 45. i 46.), osim proizvoljno(29). Stoga je potrebno utvrditi obuhvaća li dana kategorija neovisne potkategorije kako bi Sud mogao odlučiti je li uporaba dokazana samo u pogledu te potkategorije proizvoda ili usluga ili, s druge strane, kada nije moguće odrediti nikakve potkategorije, je li uporaba dokazana u odnosu na čitavu kategoriju(30).
84. Stoga smatram da Sud treba utvrditi da namjera uporabe treba odgovarati opozivu zbog neuporabe(31).
85. Komisija je takav pristup već predložila prije otprilike 11 godina u predmetu u kojem je donesena presuda od 11. lipnja 2009., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (C‑529/07, EU:C:2009:361, t. 31. i 32.)(32), prema kojem EUIPO tijekom postupka registracije znaka kao žiga mora provjeriti traži li se registracija s ciljem njegove stvarne uporabe. S druge strane, ako EUIPO registrira znak kao žig koji se potom u stvarnosti ne upotrebljava, tada treće strane mogu, na temelju članka 51. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94, tvrditi, u roku od pet godina, da je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri u vrijeme registracije tog znaka kao žiga i zatražiti da se žig zbog toga proglasi ništavim. Što se tiče kriterija relevantnih za ocjenu je li podnositelj prijave postupao u zloj vjeri, Komisija upućuje na podnositeljevo ponašanje na tržištu, ponašanje drugih gospodarskih subjekata u odnosu na znak čija se registracija traži, činjenicu da je podnositelj prijave, u vrijeme njezina podnošenja, možda imao portfelj žigova i na sve ostale konkretne okolnosti danog slučaja.
86. To je razuman pristup jer ako „u vrijeme podnošenja prijave namjeravana uporaba žiga nije dovoljna da spriječi njegov opoziv pet godina kasnije, sud treba zaključiti da je prijava podnesena u zloj vjeri. Tijekom ispitivanja se ništa ne bi promijenilo, ured za žigove i dalje ne bi morao utvrditi je li u vrijeme podnošenja prijave postojala namjera uporabe, […] nego bi umjesto toga bilo na trećim osobama da zahtijevaju proglašenje žiga ništavim nakon njegove registracije [ili u postupcima povodom prigovora pred uredima za žigove u kojima se mogu istaknuti apsolutni razlozi za odbijanje]. […] To bi u praksi (obično) značilo da bi se proglašenje žiga ništavim zahtijevalo samo kada treća osoba doista želi upotrebljavati neupotrijebljeni žig [– kao što je slučaj u glavnom postupku –]; neupotrijebljeni žigovi (uključujući one koji se nikada ne namjeravaju upotrebljavati) u suprotnom bi jednostavno ostali u registru (kao što je to sada slučaj)”(33).
B. Treće prethodno pitanje
1. Kratak sažetak argumenata stranaka
87. Društva Sky navode da ne postoje zahtjevi za uporabu žiga registriranog bilo na razini države članice bilo na razini Unije osim onih koji su posebno predviđeni primjenjivim zakonodavstvom Unije, koje treba potpuno objektivno ocijeniti u okviru inter partes zahtjeva za nametanje sankcija podnesenog nakon isteka neprekinutog petogodišnjeg razdoblja neuporabe. Primjena sankcija zbog neuporabe ne ovisi o postojanju subjektivne namjere nositelja žiga. Društva Sky dodaju da je nedopustivo usvojiti ili primijeniti ikakvo pravilo prema kojem je zaštita registriranih žigova uvjetovana postojanjem izričite ili prešutne „izjave o namjeri uporabe žiga” dane na datum podnošenja prijave za registraciju, bilo na razini države članice bilo na razini Unije. Ujedinjena Kraljevina ne može samostalno usvojiti ili primijeniti nikakvo svoje drukčije pravilo na temelju obavijesti koju je dala u skladu s člankom 7. stavkom 2. Common Regulations under the Madrid Agreement and Madrid Protocol (Zajedničkog pravilnika prema Madridskom sporazumu protokolu)(34). Nije dopušteno usvojiti ni primijeniti nijedno pravilo prema kojem je postojanje zle vjere moguće jednostavno izjednačiti s nepostojanjem namjere uporabe žiga u odnosu na proizvode ili usluge obuhvaćene prijavom za registraciju tog žiga podnesenom bilo na razini države članice bilo na razini Unije.
88. Društva SkyKick u bitnome ističu da na treće pitanje treba potvrdno odgovoriti s obzirom na to da su društva Sky postupala u zloj vjeri.
89. Vlada Ujedinjene Kraljevine predlaže da se na treće i četvrto pitanje odgovori zajedno i potvrdno.
90. Francuska vlada navodi da treće, četvrto i peto pitanje treba razmotriti zajedno i na njih odgovoriti niječno. Osobito tvrdi da Sud također zahtijeva da podnositelj prijave ima namjeru naštetiti trećoj strani, zbog čega puka činjenica podnošenja prijave za registraciju žiga bez namjere njegove uporabe nije dovoljan razlog za utvrđenje postojanja zle vjere. Osim toga, ta vlada ističe da nositelj žiga Unije koji u petogodišnjem razdoblju počeka nije taj žig stvarno upotrebljavao u odnosu na proizvode i usluge za koje je registriran podliježe sankciji zbog neuporabe te se takva sankcija primjenjuje neovisno o tome namjerava li nositelj žiga upotrebljavati proizvode i usluge navedene u prijavi za registraciju.
91. Mađarska, poljska i slovačka vlada nisu predložile odgovor na to pitanje.
92. Finska vlada ističe da na treće pitanje treba odgovoriti niječno. Finska vlada i Komisija iznose slične argumente te smatraju da namjera podnositelja prijave može biti „element zle vjere” u određenim okolnostima u kojima je jedini cilj spriječiti ulazak trećih strana na tržište. Nepostojanje istinske namjere uporabe žiga može „u određenim okolnostima” ići u prilog zaključku da je prijava podnesena u zloj vjeri, kada se dokaže da je jedini cilj podnositelja prijave bio spriječiti treće osobe da „uđu na tržište”(35).
2. Ocjena
93. Trećim se pitanjem pita jesu li žigovi registrirani u zloj vjeri zato što ih društva Sky nisu namjeravala upotrebljavati u vezi sa svim proizvodima i uslugama navedenima u odnosnim specifikacijama i zato što su, zapravo, registraciju nekih žigova zatražila bez ikakve namjere da ih upotrebljavaju u vezi s navedenim proizvodima ili uslugama. Sud će u ovom predmetu stoga morati odlučiti o značenju i opsegu pojma „zla vjera” u smislu članka 51. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 i članka 3. stavka 2. točke (d) Direktive 89/104(36).
94. Prema mojemu mišljenju, kada sud koji je uputio zahtjev utvrdi da je podnositelj prijave – kao što je to ovdje slučaj s društvima Sky – imao namjeru steći prava koja nije namjeravao upotrebljavati, možebitno i zato, među ostalim, da spriječi treće osobe da upotrebljavaju registrirani žig za prodaju tih proizvoda i usluga, tada je riječ o zloj vjeri(37). Tome je tako zato što namjerno zahtijevanje registracije u odnosu na proizvode i usluge kojima se ne namjerava trgovati odražava namjeru zlouporabe sustava žiga. Mogućnost proglašenja žiga ništavim zbog zle vjere koja proizlazi iz nepostojanja namjere uporabe žiga u vezi s nekima od proizvoda i usluga navedenih u prijavi u skladu je ne samo sa samim ciljem Uredbe br. 40/94 i Direktive 89/104 (i njihovih nasljednica), nego i sa zakonodavnom poviješću tog pojma (vidjeti točku 115. ovog mišljenja).
95. Doista, sud koji je uputio zahtjev pravilno ističe da su to važna pitanja: okolnosti u kojima se registracija žiga može ishoditi i opseg njome stečene zaštite ključna su obilježja svakog sustava žiga te su od temeljne važnosti za njegovu ravnotežu. Mogućnost registracije žigova bez zahtijevanja njihove stvarne uporabe, kakva postoji u europskom sustavu (za razliku od sustava Sjedinjenih Američkih Država), nedvojbeno ima prednosti. Dvije ključne prednosti sastoje se u tome da ona vlasnicima robnih marki olakšava da svoje žigove zaštite prije stavljanja odnosnih proizvoda i usluga na tržište te da postupak registracije čini jednostavnijim, bržim i jeftinijim. Međutim, ako se registracija može ishoditi previše lako i/ili preširoko, kao što je ovdje slučaj, tada to predstavlja prepreku ulasku trećima jer je ponuda prikladnih žigova smanjena, što povećava troškove koji će se vjerojatno prebaciti na potrošače te erodira javnu domenu.
96. Ujedno dijelim stajalište suda koji je uputio zahtjev prema kojem ako podnositelj prijave podnese prijavu za registraciju žiga koji nema namjeru upotrebljavati u vezi s navedenim proizvodima i uslugama, ništa ne sprječava registraciju tog žiga (pod pretpostavkom da su ispunjeni drugi uvjeti za njegovu registraciju). Jedini način na koji se registracija može izbrisati ili ograničiti u opsegu prije isteka petogodišnjeg razdoblja potrebnog da bi je se moglo pobijati zbog neuporabe jest na temelju podnošenja prijave u zloj vjeri. Ako se žig može registrirati bez ikakve namjere da ga se upotrebljava u vezi sa svim ili nekim proizvodima i uslugama navedenima u prijavi, a registracija se ne može pobijati ili ograničiti na temelju zle vjere, tada je sustav izložen zlouporabi. Primjere takve zlouporabe moguće je pronaći u sudskoj praksi(38).
97. Povoljna je okolnost ta da je Sud ta pitanja razmatrao u nedavnom predmetu. Slažem se s nezavisnom odvjetnicom J. Kokott koja kao kriterij za utvrđivanje zle vjere predlaže činjenicu da je subjekt stekao neopravdanu prednost od sustava žiga Europske unije(39).
98. Sud je u tom predmetu (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO (C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 45.)) prvo podsjetio na to da se pravilima o žigu Europske unije želi doprinijeti sustavu nenarušenog tržišnog natjecanja u Uniji. U tom sustavu svaki poduzetnik mora, kako bi privukao i zadržao klijente kvalitetom svojih proizvoda ili usluga, biti u mogućnosti kao žigove registrirati znakove kojima se potrošaču omogućava da bez eventualne zablude razlikuje te proizvode ili usluge od onih drugog podrijetla.
99. Potom je, u točki 46. te presude, utvrdio da se „apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje kada iz relevantnih i usklađenih indicija proizlazi da je nositelj žiga Europske unije podnio prijavu za registraciju tog žiga ne s ciljem poštenog sudjelovanja u tržišnom natjecanju nego s namjerom nanošenja štete na način koji nije u skladu s poštenom praksom, interesima trećih osoba ili s namjerom ostvarivanja, ne imajući pritom u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivog prava u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga, točnije na glavnu funkciju označavanja podrijetla”.
100. Sud je u tom pogledu ranije presudio da se „u svrhu ocjenjivanja postojanja zle vjere podnositelja prijave žiga, u smislu članka 51. stavka 1. (b) Uredbe br. 40/94, mora provesti sveobuhvatna ocjena, uzimajući relevantne čimbenike danog slučaja” te da je „namjera podnositelja prijave u relevantnom trenutku subjektivan čimbenik koji treba utvrditi s obzirom na objektivne okolnosti danog slučaja”(40).
101. Osim toga, Sud je u presudi od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO (C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 62. i sljedeće), ujedno smatrao potrebnim utvrditi da je Opći sud u tom predmetu „propustio […] ispitati je li prijava za registraciju žiga koji sadržava stiliziranu riječ ‚KOTON’ za proizvode i usluge iz razreda 25., 35. i 39. u smislu Nicanskog sporazuma imala poslovnu logiku s obzirom na intervenijentove djelatnosti”. Nadalje je utvrdio da, iako je spomenuo „poslovnu logiku na kojoj se temelji podnošenje prijave za registraciju” i „kronologiju događaja koji su obilježili navedeno podnošenje prijave” kao elemente koji mogu biti relevantni, Opći ih sud u nastavku svoje presude nije u potpunosti ispitao. Sud je prihvatio žalbeni razlog i ukinuo presudu Općeg suda.
102. Za razliku od Suda, Opći sud je u pogledu zle vjere već razvio određenu sudsku praksu. Iako je točno da mnogi predmeti mogu ovisiti o svojim konkretnim okolnostima, Opći sud ujedno priznaje da registracija žiga bez (stvarne) namjere njegove uporabe može, barem u određenim okolnostima, predstavljati zlu vjeru(41).
103. Smatram da gore spomenuta sudska praksa Općeg suda pravilno potvrđuje da je relevantno ispitati poslovnu logiku na kojoj se temelji podnošenje prijave za registraciju(42). Primjerice, Opći sud je utvrdio da je postupanje koje nije bilo legitimna poslovna praksa, nego se protivilo ciljevima Uredbe br. 207/2009, predstavljalo zlu vjeru jer je bilo blisko zlouporabi prava. Ta presuda ujedno podupire stajalište da podnošenje prijave za registraciju žiga bez namjere da ga se upotrebljava u vezi s proizvodima i uslugama navedenima u prijavi načelno predstavlja zlu vjeru(43).
104. Protivno mišljenju francuske vlade, smatram da moj pristup i tumačenje pojma „zle vjere” podnositelja prijave – koji obuhvaća slučajeve u kojima on znak registrira za proizvode i usluge bez namjere da ga za te proizvode i usluge upotrebljava – ne dovodi do opasnosti od lišavanja tog mehanizma opoziva njegova korisnog učinka. Kao što to objašnjava primjer koji je na raspravi istaknula vlada Ujedinjene Kraljevine, ako je netko podnio prijavu za registraciju žiga „Taxi” za tri vrste prehrambenih proizvoda: kekse, jogurte i kuhano meso, on ima namjeru taj žig upotrebljavati za sve tri vrste. Ako ga potom, nakon pet godina, nije upotrijebio za kekse, tada postoji opasnost da će njegov žig zbog neuporabe jednostavno biti opozvan s obzirom na kekse. Drugim riječima, podnositelju prijave bit će teško pozivati se na taj žig protiv drugog proizvođača. U tom primjeru ne postoji nikakav sukob sa zlom vjerom. Postojalo je poslovno opravdanje u tom smislu što je podnositelj prijave želio obuhvatiti eventualnu uporabu ili eventualno proširenje uporabe svojeg žiga u odnosu na druge proizvode u budućnosti. S druge strane, ako je podnositelj prijave zatražio registraciju istog žiga „Taxi” za kekse, jogurte, kuhano meso, zrakoplove i kirurške instrumente, tada će njegov monopol spriječiti sve proizvođače zrakoplova i kirurških instrumenata da upotrebljavaju izraz „Taxi” kao žig za svoje društvo. Stoga, ako je podnositeljeva prijava trebala spriječiti treće strane da upotrebljavaju taj izraz iako taj podnositelj nije imao nikakvu namjeru upotrebljavati ga kao žig, tada ta prijava za registraciju predstavlja zlouporabu jer nema nikakve veze s poslovnim djelatnostima njezina podnositelja.
105. Osim toga, tu su relevantni motivi u trenutku podnošenja prijave za registraciju, dok se, kada je riječ o opozivu, treba usredotočiti na uporabu ili neuporabu tijekom prvih pet godina.
106. Umjesto toga, mišljenja sam da bi zapravo mehanizam opoziva mogao biti taj koji možda dovodi do opasnosti od toga da se mehanizam zle vjere liši njegova područja primjene.
107. Opći sud je također presudio da „namjera sprječavanja trećih strana da stave proizvod na tržište u određenim okolnostima može predstavljati element zle vjere na strani podnositelja prijave ako kasnije postane očito da je on registraciju znaka kao žiga Europske unije zatražio a da ga nije namjeravao upotrebljavati”(44). Moglo bi se reći da je time jasno odlučeno da podnošenje prijave za registraciju žiga bez namjere njegove uporabe u vezi s proizvodima ili uslugama navedenima u toj prijavi samo po sebi predstavlja zlu vjeru.
108. Slažem se i sa stajalištem u sudskoj praksi Ujedinjene Kraljevine(45) prema kojem zla vjera „uključuje nepoštenje i […] određene radnje koje ne zadovoljavaju standarde prihvatljivog poslovnog ponašanja koje razumni i iskusni ljudi primjenjuju u danom području”(46).
109. Već se iz postojeće sudske prakse Suda može zaključiti da registracija žiga bez ikakve namjere da ga se upotrebljava može predstavljati zlu vjeru(47). Naime, smatram (kao i sud koji je uputio zahtjev) da, kao prvo, iz sudske prakse Suda i Općeg suda proizlazi, iako ni u primjenjivim uredbama ni u primjenjivim direktivama ne postoji izričit zahtjev u vezi s namjerom uporabe te se registrirani žig ne može opozvati zbog neuporabe prije isteka petogodišnjeg razdoblja, da podnošenje prijave za registraciju žiga bez ikakve namjere da ga se upotrebljava u vezi s proizvodima i uslugama navedenima u prijavi, barem u određenim okolnostima, može predstavljati zlu vjeru jer se radi o zlouporabi sustava žiga (to je i stajalište vlade Ujedinjene Kraljevine i Komisije). Kao drugo, u sudskoj praksi je utvrđeno da za dokazivanje zle vjere nije dovoljna činjenica da je podnositelj prijave zahtijevao registraciju žiga u odnosu na širok raspon proizvoda ili usluga ako on ima razumno poslovno opravdanje za traženje takve zaštite s obzirom na njegovu uporabu ili namjeravanu uporabu tog žiga.
110. Dodao bih da opravdanje za prijavu registracije žiga otpada kad je podnositelj podnese bez ikakve namjere uporabe tog žiga. U tom slučaju nije riječ o prijavi za registraciju žiga koja ima bitnu funkciju, nego više o prijavi protivnoj pravilima tržišnog natjecanja kojom se treće osobe nastoji spriječi u razvoju vlastitih poslovnih djelatnosti. To očito nije cilj sustava žiga.
111. Sud je ujedno priznao da zlu vjeru može predstavljati podnošenje prijave za registraciju žiga bez namjere da ga se upotrebljava u trgovini, nego s isključivim ciljem da ga se upotrijebi za registraciju naziva domene(48). U tom je slučaju podnositelj prijave želio kao naziv domene „.eu” registrirati njemačku riječ (za automobilske gume) tako da je registrira kao švedski žig (za pojaseve u automobilima ili „sigurnosne pojaseve”), kako bi je potom pretvorio u naziv domene u skladu s primjenjivom uredbom. Sud je primijenio presudu Lindt(49) te utvrdio da je iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazilo da, iako je žalitelj u Švedskoj registrirao verbalni žig &R&E&I&F&E&N& za sigurnosne pojaseve, on taj žig nije namjeravao upotrebljavati jer je „zapravo namjeravao upravljati internetskim portalom za trgovanje gumama, koji je namjeravao registrirati”. Dakle, u tom se predmetu zapravo radilo o pokušaju „izigravanja” pravila o žigu(50). Drugim riječima, Sud je zaključio da podnošenje prijave za registraciju žiga radi „cybersquattinga” može predstavljati zlu vjeru u kontekstu odnosne odredbe. Kako navodim u predmetnom mišljenju, slična razmatranja primjenjuju se općenitije i na sustav registracije žigova.
112. Opći sud je također utvrdio da podnošenje prijave za registraciju žiga Europske unije pri Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo u okviru strategije blokiranja konkurenata može predstavljati zlu vjeru(51).
113. Opći sud je u točki 51. te presude utvrdio da „uzastopni niz prijava nacionalnih žigova za isti znak za robu i usluge koje barem djelomično pripadaju istovjetnim razredima ima za cilj pružiti osobi A. mogućnost blokiranja. Naime, kad treća osoba prijavi istovjetan ili sličan žig Europske unije, osoba A. prijavljuje žig Europske unije, zahtijeva za njega pravo prvenstva, oslanjajući se na posljednji element u lancu prijava nacionalnih žigova, i podnosi prigovor, pozivajući se na svoju prijavu žiga Europske unije. Dakle, uzastopni niz prijava nacionalnih žigova ima za cilj pružiti joj mogućnost blokiranja tijekom razdoblja koje je dulje od šestomjesečnog roka za razmišljanje u skladu s člankom 29. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, pa čak i od petogodišnjeg razdoblja počeka u skladu s člankom 51. stavkom 1. točkom (a) te uredbe”.
114. Prema mojem mišljenju, ako podnositelj prijave ne namjerava upotrebljavati žig, nevažno je namjerava li on spriječiti da taj žig upotrebljava konkretna treća osoba ili sve treće osobe. U tim okolnostima podnositelj prijave nepropisno traži monopol kako bi sve potencijalne konkurente spriječio da upotrebljavaju znak koji on ne namjerava upotrebljavati. To predstavlja zlouporabu sustava žiga.
115. Naposljetku, smatram da pripremni akti podupiru gore izloženu analizu. Oni upućuju, u pogledu pojma zle vjere, na to da proglašavanje žiga ništavim zbog zle vjere obuhvaća i situacije u kojima je takva prijava za registraciju žiga podnesena bez namjere upotrebe svih/nekih proizvoda/usluga koji su u njoj navedeni. Njemačka delegacija je 1984. u radnoj skupini Vijeća za uredbu o žigu izričito predložila propisivanje obveze da pri podnošenju prijave za registraciju žiga Europske unije mora postojati „namjera uporabe u dobroj vjeri” (Schreiben der deutschen Delegation doc., od 12. listopada 1984., 9755/84, str. 7. i 8.). Taj je prijedlog zatim prihvaćen 1985. godine, a 1986. godine je usvojen u okviru članka 41. stavka 1. točke (b) kao apsolutni razlog ništavosti. U kasnijoj verziji navedene odredbe tekst u smislu nepostojanja namjere uporabe u „dobroj vjeri” zamijenjen je općenitijim izrazom „zla vjera”, koji je u konačnici rezultirao člankom 51. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 40/94 (sada članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001).
116. Neki pravni komentatori(52) zauzeli su stajalište da je zamjena izričitog zahtjeva za postojanje namjere uporabe žiga u dobroj vjeri samo „zlom vjerom” izvršena kako bi se iz uredbe (i direktive) isključio zahtjev u vezi s namjerom uporabe. To stajalište smatram pogrešnim.
117. U pripremnim aktima ne vidim ništa što bi na to upućivalo te puno uvjerljivijim smatram stajalište drugih pravnih komentatora(53), da je zamjena izričitog zahtjeva općenitijom „zlom vjerom” izvršena kako bi se proširio opseg odredbe jer se smatralo da obuhvaća namjeru uporabe u dobroj vjeri i druge vrste zle vjere(54).
C. Četvrto prethodno pitanje
1. Kratak sažetak argumenata stranaka
118. Prema tvrdnji društava Sky, ako se prihvati prigovor koji se temelji na postojanju zle vjere, on se obvezno mora primijeniti samo u pogledu određenih proizvoda ili usluga. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se ispitivanje razloga za odbijanje ili ništavost mora provesti s obzirom na svaki od proizvoda ili usluga za koje je registracija žiga zatražena ili ostvarena(55).
119. Društva SkyKick prije svega navode da, kada je prijava žiga podnesena bez namjere da ga se upotrebljava za sve proizvode i usluge za koje je podnositelj zatražio registraciju i kada zahtijevanje preširokih prava predstavlja njegovu namjernu stratešku odluku, posljedica mora biti ništavost registracije u cijelosti. Društva SkyKick se u tom pogledu pozivaju na članak 59. stavak 1. točku (b) Uredbe 2017/1001, prema kojem se žig Europske unije „proglašava […] ništavim” kad je „podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu žiga”. Ona ističu da jedina presuda sudova Unije (koja je njima poznata) koja se izravno tiče tog pitanja podupire njihov glavni argument. Opći sud je u presudi „GRUPPO SALINI”(56) utvrdio da „postojanje zle vjere u trenutku podnošenja prijave za registraciju samo u sebi sadržava ništavost koja obuhvaća cijeli osporavani žig”. To je u skladu i s načelom fraus omnia corrumpit (prijevara sve pokvari), koje je zajedničko pravima mnogih država članica, uključujući engleski common law(57).
120. Društva SkyKick podredno navode da odgovor na pitanje dovodi li zla vjera do ništavosti žiga ovisi o analizi okolnosti konkretnog slučaja, u okviru koje se ispituje više čimbenika. Među čimbenicima koje treba uzeti u obzir su: postojanje poslovnih opravdanja; mjera u kojoj je podnositelj prijave zanemario pravnu sigurnost za treće osobe i tijela vlasti; veličina nositelja žiga i sredstva koja su mu dostupna; broj proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom te mjera u kojoj se međusobno preklapaju; mjera u kojoj žig obuhvaća proizvode/usluge za koje podnositelj prijave žig nije namjeravao upotrebljavati; razlikovni karakter žiga; jesu li prava u pitanju duplicirana/„ovjekovječena”; jesu li poduzete ikakve radnje radi zaštite žigova u odnosu na proizvode/usluge za koje ih nositelj žiga nije namjeravao upotrijebiti; te može li nositelj žiga razumno opravdati svoju prijavu unatoč nepostojanju namjere.
121. Vlada Ujedinjene Kraljevine predlaže odgovor na to pitanje u kontekstu svojeg odgovora na treće pitanje. Francuska vlada predlaže da se na to pitanje odgovori zajedno s trećim i petim pitanjem. Mađarska, poljska i slovačka vlada ne predlažu nikakav odgovor na to pitanje.
122. Finska vlada i Komisija u bitnome tvrde da odgovor na četvrto pitanje mora biti potvrdan. Proširenje učinka razloga ništavosti na proizvode i usluge za koje se žig doista upotrebljava predstavljalo bi posljedicu koja ima prirodu sankcije, što nema uporište u tekstu odredbi.
2. Ocjena
123. Budući da je na treće pitanje potvrdno odgovoreno, potrebno je pojasniti koje su posljedice podnositeljeve zle vjere prilikom podnošenja prijave kada se ta zla vjera odnosi samo na dio proizvoda i usluga obuhvaćenih registracijom.
124. Prema mojemu mišljenju, sud koji je uputio zahtjev pravilno navodi da je žig moguće proglasiti djelomično ništavim ako je prijava djelomično podnesena u zloj vjeri.
125. Naime, dovoljno je primijetiti da iz članka 51. stavka 3. Uredbe br. 40/94 i članka 13. Direktive 89/104 jasno proizlazi da žig, kada razlog ništavosti postoji samo u pogledu nekih proizvoda ili usluga za koje je žig registriran, treba proglasiti ništavim samo u pogledu tih proizvoda ili usluga.
126. Stoga smatram da sudska praksa Općeg suda(58) koja govori u prilog suprotnome (to jest, da postojanje zle vjere dovodi do ništavosti žiga u cijelosti) nije pravilna.
127. Iz toga proizlazi, s obzirom na članak 13. Direktive 89/104 i članak 51. stavak 3. Uredbe br. 40/94, da žig, kada razlog ništavosti postoji samo u pogledu nekih proizvoda ili usluga za koje je žig registriran, treba proglasiti ništavim samo u pogledu tih proizvoda ili usluga.
D. Peto prethodno pitanje
1. Kratak sažetak argumenata stranaka
128. Društva Sky ističu da članak 32. stavak 3. Zakona iz 1994. nije u skladu sa sustavom prava Unije koji se primjenjuje na zaštitu žigova registracijom na razini države članice i na razini Unije. U svakom slučaju, nacionalnu zakonodavnu mjeru poput članka 32. stavka 3. nije moguće tumačiti ili primijeniti na način: (1) da pojam zle vjere koji on sadržava ne odgovara autonomnom pojmu zle vjere prava Unije odnosno (2) da se njime, kao preduvjet za ostvarenje prava koja pruža registracija, izravno ili neizravno uspostavlja različit ili stroži zahtjev u vezi s uporabom registriranih žigova od onoga koji je stvarno propisan i uređen – a djeluje tek od i nakon registracije – zakonodavstvom Unije primjenjivim na opoziv registracija i „dokaz uporabe”.
129. Vlada Ujedinjene Kraljevine tvrdi da je to pitanje nedopušteno jer Direktiva 2015/2436 još nije prenesena u pravo Ujedinjene Kraljevine.
130. Društva SkyKick i vlada Ujedinjene Kraljevine (kao svoj podredni argument) ističu da članak 32. stavak 3. nameće postupovni zahtjev da se u prijavi navede da se žig doista upotrebljava ili da ga podnositelj prijave namjerava upotrebljavati te da je ta odredba stoga u skladu sa zakonodavstvom Unije u području nacionalnih žigova i žigova Europske unije.
131. Francuska vlada predlaže da se na to pitanje odgovori zajedno s trećim i četvrtim pitanjem. Mađarska, poljska, slovačka i finska vlada ne predlažu nikakav odgovor na to pitanje.
132. Komisija u bitnome tvrdi da članak 32. stavak 3. Zakona iz 1994. nije u skladu s pravom Unije.
2. Ocjena
133. Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da sudovi Ujedinjene Kraljevine smatraju da je u kontekstu zahtjeva za proglašenje žiga ništavim koji se temelji na zabrani zle vjere moguće pozvati se na povredu članka 32. stavka 3. Zakona iz 1994. počinjenu davanjem lažne izjave. Drugim riječima, izjava dana na temelju članka 32. stavka 3. u Ujedinjenoj Kraljevini može se upotrijebiti kao dokaz možebitne zle vjere podnositelja prijave, što je apsolutni razlog ništavosti.
134. Sud koji je uputio zahtjev pita se o sukladnosti te odredbe s Direktivom 2015/2436 i njezinim prethodnicama te stoga tvrdnju vlade Ujedinjene Kraljevine o nedopuštenosti treba odbiti.
135. Relevantne direktive uređenje pitanja postupovne autonomije ostavljaju državama članicama, ali zasigurno postoje i određena materijalna pitanja koja se ne usklađuju na razini Unije. Naime, u skladu s petom uvodnom izjavom Direktive 89/104 (koja odgovara uvodnoj izjavi 6. Direktive 2008/95), „države članice i dalje imaju mogućnost utvrđivanja odredaba postupka vezano uz registraciju, opoziv i proglašenje ništavosti žigova stečenih registracijom; one mogu, primjerice, odlučiti o načinu registracije žiga i postupcima za proglašenje žiga ništavim, odlučiti o tome bi li se ranija prava morala uvesti u postupak registracije ili u postupak proglašenja žiga ništavim ili u oba i, ako dopuste uvođenje ranijih prava u postupak registracije, mogu uvesti postupak povodom prigovora ili ispitni postupak ex officio ili oba; države članice morale bi imati mogućnost odrediti učinke opoziva žigova ili njihova proglašenja ništavima” [neslužbeni prijevod] (moje isticanje).
136. Osim toga, u sedmoj uvodnoj izjavi te direktive (koja odgovara uvodnoj izjavi 8. Direktive 2008/95) među ostalim se navodi da će „države članice […] u svom zakonodavstvu moći zadržati ili u njega uvesti razloge za odbijanje ili proglašenje žiga ništavim, povezane s uvjetima za stjecanje i zadržavanje žiga za koje ne postoji odredba o usklađenju, vezano uz primjerice ispunjavanje uvjeta za dodjelu žiga, produljenje žiga ili odredbe o pristojbama, ili one koji se odnose na nepoštovanje pravila postupka” [neslužbeni prijevod](59).
137. U svakom slučaju, ono što je važno za potrebe ovog predmeta jest to da se, prema mojemu mišljenju, člankom 32. stavkom 3. Zakona iz 1994. ne predviđa novi razlog ništavosti.
138. Umjesto toga, on propisuje samo postupovne zahtjeve u pogledu prijava žigova jer određuje elemente koje te prijave moraju sadržavati. Odredba poput članka 32. stavka 3. ujedno može služiti raznim svrhama povezanima s opozivom ili ništavosti, uključujući nepoštovanje postupovnih ili materijalnih pravila.
139. Iako je točno da povreda postupovne obveze iz te odredbe može dovesti do ništavosti registriranog žiga, takva ništavost, ako se utvrdi, temeljit će se na zahtjevu zle vjere iz članka 3. stavka 2. točke (d) Direktive 89/104.
140. Smatram (kao i Komisija) da je članak 32. stavak 3. kao takav tek postupovni zahtjev u vezi s nepoštovanjem koji pomaže u dokazivanju zle vjere u svim okolnostima danog slučaja. U članku 32. stavku 3. nisu predviđene pravne posljedice netočne izjave podnositelja prijave žiga. To samo po sebi treba izjednačiti s razlogom ništavosti prema kojem zla vjera postoji ako podnositelj nije imao, u dobroj vjeri, namjeru uporabe žiga u odnosu na sve proizvode i usluge navedene u prijavi. Drugim riječima, puko davanje lažne izjave u smislu članka 32. stavka 3. Zakona iz 1994. ne izaziva primjenu razloga ništavosti koji se temelji na zloj vjeri. Međutim, ta činjenica može biti dio dokaza.
141. Stoga ne vidim na koji način članak 32. stavak 3. može spriječiti sud koji je uputio zahtjev da ispuni svoju obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s direktivom s obzirom na to da ta odredba ne predviđa pravne posljedice netočne izjave podnositelja prijave žiga.
142. Iz toga proizlazi da je članak 32. stavak 2. Zakona iz 1994. u skladu s Direktivom 89/104, pod uvjetom da ne čini isključivu osnovu za utvrđivanje postojanja zle vjere.
III. Zaključak
143. Zbog navedenih razloga predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio High Court of Justice (England and Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery, Ujedinjena Kraljevina) odgovori na sljedeći način:
1. Žig Europske unije ili nacionalni žig registriran u državi članici ne može se u cijelosti ili djelomično proglasiti ništavim isključivo zato što neki ili svi izrazi u specifikaciji robe i usluga nisu dovoljno jasni i precizni. Unatoč tomu, nedostatak jasnoće i preciznosti u specifikaciji robe i usluga može se uzeti u obzir prilikom određivanja opsega zaštite koju treba pružiti takvom žigu.
2. Međutim, zahtjev jasnoće i preciznosti mogao bi biti obuhvaćen razlogom za odbijanje ili ništavost žigova koji se protive javnom poretku, u smislu članka 3. stavka 1. točke (f) Prve direktive Vijeća 89/104 od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima i članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe Vijeća br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice, u mjeri u kojoj je registracija žiga za „softver” neopravdana i protivna javnom interesu. Izraz poput „softver” je preopćenit i obuhvaća proizvode i usluge koji su preraznoliki da bi bio u skladu s funkcijom žiga kao oznake podrijetla, tako da taj izraz nije dovoljno jasan ni precizan da bi nadležnim tijelima i trećim osobama omogućio da samo na temelju njega utvrde opseg zaštite koju žig pruža.
3. U određenim okolnostima podnošenje prijave za registraciju žiga bez ikakve namjere da ga se upotrebljava u vezi s navedenim proizvodima ili uslugama može biti element zle vjere, osobito ako je jedini cilj podnositelja prijave spriječiti treću osobu da uđe na tržište, uključujući kada postoje dokazi o postojanju strategije podnošenja prijave s ciljem zlouporabe, što je na nacionalnom sudu da ocijeni.
4. S obzirom na članak 13. Direktive 89/104 i članak 51. stavak 3. Uredbe br. 40/94, kada razlog ništavosti postoji samo u pogledu nekih proizvoda ili usluga za koje je žig registriran, žig treba proglasiti ništavim samo u pogledu tih proizvoda ili usluga.
5. Članak 32. stavak 3. United Kingdom Trade Mark Act 1994 (Zakon Ujedinjene Kraljevine o žigovima iz 1994.) u skladu je s Direktivom 89/104, pod uvjetom da ne čini isključivu osnovu za utvrđivanje postojanja zle vjere.