Predmeti T-639/15 do T-666/15 i T-94/16
Maria Psara i dr.
protiv
Europskog parlamenta
„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Europski parlament – Trošenje naknada članova Parlamenta – Odbijanje pristupa – Nepostojeći dokumenti – Osobni podaci – Uredba (EZ) br. 45/2001 – Nužnost prijenosa podataka – Konkretno i pojedinačno ispitivanje – Djelomičan pristup – Neprimjerena razina administrativnog opterećenja – Obveza obrazlaganja”
Sažetak – Presuda Općeg suda (peto prošireno vijeće) od 25. rujna 2018.
1. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Odbijanje pristupa dokumentu jer on ne postoji ili ga dotična institucija ne posjeduje – Zahtjev za pristup koji se odnosi na dokumente o trošenju naknada općih troškova zastupnika Europskog parlamenta – Dokumenti koji nisu u posjedu Parlamenta
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1049/2001; Odluka Predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008., čl. 25. i 26.)
2. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Ograničenja načela pristupa dokumentima – Postojanje dokumenata koji su predmet zahtjeva za pristup – Pretpostavka o nepostojanju utemeljena na tvrdnji predmetne institucije – Jednostavna oboriva pretpostavka na temelju relevantnih i usklađenih indicija
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1049/2001)
3. Institucije Europske unije – Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba br. 45/2001 – Pojam osobnih podataka – Dokumenti koji se odnose na naknade i troškove isplaćene zastupnicima u Europskom parlamentu – Uključenost – Povezanost osobnih podataka s drugim, javnim podacima – Nepostojanje utjecaja
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 45/2001, čl. 2. podt. (a))
4. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita privatnosti i integriteta pojedinca – Doseg – Obveza ocjene u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti osobnih podataka –Potpuna primjenjivost odredbi Uredbe br. 45/2001 na sve zahtjeve za pristup dokumentima koji sadržavaju osobne podatke
(Uredbe br. 45/2001 i br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 1. t. (b))
5. Institucije Europske unije – Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba br. 45/2001 – Zahtjev za pristup osobnim podacima – Obveza utvrđivanja nužnosti prijenosa navedenih podataka – Doseg – Provjera koju provodi predmetna institucija – Kriteriji za ocjenu – Pozivanje podnositelja zahtjeva na općenite ciljeve koji se odnose na transparentnost – Odbijanje
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 45/2001, čl. 8. i Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1049/2001, čl. 4. st. 1. t. (b))
6. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Odbijanje pristupa – Obveza institucije da izvrši konkretnu i pojedinačnu provjeru dokumenata – Mogućnost oslanjanja na opće pretpostavke koje se primjenjuju na određene kategorije dokumenata – Granice
(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4.)
7. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Obveza dodjele djelomičnog pristupa podacima koji nisu obuhvaćeni izuzećima – Isključenje obveze u slučaju prekomjernog administrativnog opterećenja – Uklanjanje osobnih podataka iz više od četiri milijuna dokumenata – Odbijanje djelomičnog pristupa– Dopuštenost
(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 6.)
8. Institucije Europske unije – Pravo na javni pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Odbijanje pristupa – Obveza obrazlaganja – Doseg – Nužnost davanja odgovora na sve argumente istaknute u ponovnom zahtjevu za pristup – Nepostojanje
(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4.)
1. Pravo na javni pristup utvrđeno Uredbom br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije odnosi se samo na dokumente institucija kojima one stvarno raspolažu jer se to pravo ne može proširiti na dokumente koji nisu u posjedu institucija ili ne postoje.
Kad je riječ o zahtjevu za pristup dokumentima u kojima se podrobno navodi kako su i u kojem trenutku članovi Parlamenta iz svake države članice tijekom različitih razdoblja trošili svoje naknade za opće troškove, iz članaka 25. i 26. Odluke Predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008. o Provedbenim mjerama Statuta zastupnika u Europskom parlamentu proizlazi da primaju mjesečno paušalnu naknadu u iznosu u cijelosti poznatom javnosti, slijedom zahtjeva podnesenog na početku njihova mandata. Međutim, u pogledu paušalne naravi naknada općih troškova, Europski parlament ne raspolaže podrobnim aktima o tome kako se navedenim naknadama materijalno ili vremenski koriste njegovi članovi. Slijedom toga, Europski parlament ne raspolaže predmetnim podacima i, prema tome, ne može po toj osnovi otkriti zahtijevane dokumente.
(t. 27., 29.-31.)
2. Vidjeti tekst odluke.
33.-35.)
3. Dokumenti Parlamenta koji se odnose na naknade putnih troškova i dnevnice, a koji nužno identificiraju svakog dotičnog člana Parlamenta, čak i ako je to samo u svrhu plaćanja tih naknada su dokumenti koji sadržavaju informacije koje se odnose na identificirane fizičke osobe u smislu članka 2 točke a) Uredbe 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka. Tako je i s dokumentima kojima raspolaže Parlament, a odnose se troškove parlamentarne pomoći, koji nužno identificiraju svakog dotičnog člana Parlamenta i korisnike tih naknada, čak i ako je to također samo u svrhu plaćanja tih naknada.
S tim u vezi, predmetni podaci ne mogu se razlikovati ovisno o tome pripadaju li oni u privatnu ili javnu sferu, s obzirom na to da se pojmovi osobnih podataka u smislu članka 2. točke (a) Uredbe br. 45/2001 i podataka o privatnosti ne miješaju međusobno Pitanje postoji li opasnost od nanošenja štete zakonitim interesima članova Parlamenta ne može utjecati na kvalifikaciju predmetnih podataka osobnim podacima. Isto tako, činjenica da su podaci vezani uz predmetne osobe usko povezani s javnim podacima o tim osobama, osobito jer su javno objavljeni na internetskoj stranici Parlamenta, kada je riječ posebice o imenima članova Parlamenta, ni na koji način ne implicira da su ti podaci izgubili svoju narav osobnih podataka u smislu navedene odredbe. Drugim riječima, kvalifikacija predmetnih podataka kao osobnih podataka ne može se isključiti samo zbog činjenice da su ti podaci povezani s drugim podacima koji su javni, i to neovisno o pitanju ugrožava li otkrivanje tih podataka zaštitu zakonitih interesa predmetnih osoba.
(t. 46.-48., 50.-53.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 65., 66.)
5. U kontekstu odluka kojima određena institucija odbija zahtjev za pristup informacijama koje sadržavaju osobne podatke zbog toga što je on obuhvaćen izuzećem iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, a što se temelji na zaštiti privatnosti i integriteta pojedinca, ti podaci mogu biti otkriveni samo ako njihov adresat dokaže nužnost otkrivanja i ako ne postoji nijedan razlog kako bi se mislilo da bi to otkrivanje moglo narušiti zakonite interese predmetne osobe, na temelju članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka, koje institucije moraju poštovati kada rješavaju zahtjev za pristup dokumentima koji sadržavaju osobne podatke.
Tako, iz samog teksta članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001 proizlazi da se tom odredbom prijenos osobnih podataka uvjetuje postojanjem dviju kumulativnih pretpostavki. U tom je kontekstu dužnost utvrđivanja nužnosti na onomu tko traži takav prijenos. Ako se utvrdi ta nužnost, tada je na dotičnoj instituciji provjera da ne postoji nijedan drugi razlog za pretpostavku da bi se predmetnim prijenosom mogli narušiti zakoniti interesi predmetne osobe. Tako navedena odredba od institucije kojoj je podnesen zahtjev zahtijeva da, kao prvo, ocijeni potrebu za prijenosom osobnih podataka, a stoga i njegovu proporcionalnost, s obzirom na cilj koji želi postići podnositelj zahtjeva, s obzirom na to da ispunjavanje uvjeta nužnosti predviđenog člankom 8. točkom (b) Uredbe br. 45/2001, koji treba usko tumačiti, za podnositelja zahtjeva podrazumijeva dokazivanje da je prijenos osobnih podataka najprikladnija od svih mogućih mjera za ostvarivanje cilja koji podnositelj zahtjeva želi postići te da je ona proporcionalna tom cilju, zbog čega je podnositelj zahtjeva obvezan ponuditi izričite i zakonite razloge u tom smislu
S tim u vezi, kada se, u svrhu dokazivanja nužnosti prijenosa predmetnih podataka, istaknu različiti ciljevi, poput osiguravanja prava javnosti na informacije i transparentnost, koji su formulirani vrlo široko i općenito, predmetnoj instituciji ne može se prigovoriti da iz tih ciljeva nije izvela implicitni dokaz nužnosti prijenosa tih osobnih podataka. Protivna ocjena u načelu bi obvezivala instituciju da iz općenitih razmatranja o javnom interesu za otkrivanje osobnih podataka zaključi da postoji implicitna nužnost njihova prijenosa. Osim toga, volja za pokretanjem javne rasprave nije dostatna kao dokaz nužnosti prijenosa osobnih podataka, s obzirom na to da je taj argument samo povezan s ciljem zahtjeva za pristup dokumentima. Nije moguće općenito priznati nikakav automatski prioritet cilja transparentnosti nad pravom zaštite osobnih podataka.
(t. 69.-76., 90., 91.)
6. Vidjeti tekst odluke.
102.-105.)
7. Ne može se ozbiljno pobijati da bi uklanjanje svih osobnih podataka u više od četiri milijuna dokumenata dovelo do neprimjerene razine administrativnog opterećenja koja može opravdati odbijanje djelomičnog pristupa navedenim dokumentima na temelju članka 4 stavka 6 Uredbe br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.
(t. 127., 129.)
8. Kad je riječ o odluci o odbijanju zahtjeva za pristup dokumentima, predmetnoj instituciji ne može se valjano prigovoriti da je povrijedila obvezu obrazlaganja jer u toj odluci nije odgovorila na sve argumente koje je podnositelj zahtjeva istaknuo u okviru svojeg ponovljenog zahtjeva za pristup. Naime, obveza obrazlaganja za predmetnu instituciju ne znači obvezu odgovaranja na svaki od argumenata istaknutih tijekom postupka koji je prethodio donošenju konačne odluke
(t. 133., 134.)