Predmet T‑466/14
Kraljevina Španjolska
protiv
Europske komisije
„Carinska unija – Uvoz proizvoda od tune koji potječu iz El Salvadora – Naknadna naplata uvozne carine – Zahtjev za nenaplatu uvozne carine – Članak 220. stavak 2. točka (b) i članak 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 – Pravo na dobru upravu u okviru članka 872.a Uredbe (EEZ) br. 2454/93 – Pogreška nadležnih tijela koju nije moguće razumno otkriti”
Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016.
1. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na saslušanje – Obveza nacionalnih uprava da u okviru postupka naplate carina poštuju navedena načela – Doseg
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2., čl. 47. i 48.; Uredba Komisije br. 2454/93, čl. 872., 872.a i 873.)
2. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Kumulativnost
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 220. st. 2. t. (b))
3. Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Tužbeni razlog koji je prvi puta istaknut u fazi replike – Nedopuštenost
(Poslovnik Općeg suda, čl. 76. t. (d) i čl. 84. st. 1.)
4. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Pogreška uprave koju „porezni obveznik nije mogao razumno otkriti” – Pogreške koje se nalaze u potvrdi o podrijetlu „obrazac A” – Kriteriji za ocjenu
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 220. st. 2. t. (b))
5. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Kriteriji za ocjenu
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 220. st. 2. t. (b))
6. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Dobra vjera osobe odgovorne za plaćanje – Pojam – Veza s uvjetom u pogledu neznanja za pogrešku koju su počinila carinska tijela
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 220. st. 2. t. (b))
7. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Poštovanje propisa na snazi u vezi s prijavom carine – Doseg
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 220. st. 2. t. (b))
8. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Pogreška uprave koju „porezni obveznik nije mogao razumno otkriti” – Kriteriji za ocjenu
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 220. st. 2. t. (b))
9. Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Obveza pružanja carinskim tijelima svih nužnih informacija predviđenih pravom Unije i nacionalnim pravom
(Uredba Vijeća br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 2700/2000, čl. 84.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 39.‑42.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 47.‑50., 124.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 71.‑73.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 79.‑81., 86.)
5. Člankom 220. stavkom 2. točkom (b) drugom do petom alinejom Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice uspostavljena su posebna pravila u skladu s kojima se dugovana uvozna carina ne knjiži naknadno kada je povlašteni status robe određen na temelju sustava administrativne suradnje u kojoj sudjeluju tijela treće zemlje.
U tom pogledu, ispitivanje zahtjeva za naknadnu nenaplatu uvozne carine treba provesti s obzirom na članak 220. stavak 2. točku (b) drugu do pete alineje Carinskog zakonika Zajednice.
Međutim, navedeno ispitivanje treba također provesti uzimajući u obzir odredbe članka 220. stavka 2. točke (b) prve alineje navedenog zakonika, a time i kumulativne uvjete koji su u tom članku sadržani i koji, osim toga, moraju biti prisutni uz uvjet razumne mogućnosti otkrivanja pogreške koju su počinila nadležna tijela, odnosno da je dužnik postupio s dobrom vjerom i da se pridržavao svih odredbi određenih važećim propisom.
(t. 106., 107.)
6. Što se tiče uvjeta u pogledu dobre vjere dužnika predviđene u članku 220. stavku 2. točki (b) prvoj alineji Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, iz četvrte alineje te odredbe proizlazi da se dužnik može pozvati na dobru vjeru kada može dokazati da je tijekom razdoblja obavljanja predmetnih trgovinskih djelatnosti postupao s dužnom pažnjom kako bi se uvjerio da su ispunjeni svi uvjeti za povlašteno postupanje.
Međutim, između uvjeta u pogledu dobre vjere gospodarskog subjekta i uvjeta u pogledu neznanja za pogrešku koju su počinila carinska tijela postoji određena veza. Pitanje je li gospodarski subjekt postupao u dobroj vjeri podrazumijeva, osobito, utvrđivanje njegove razumne nemogućnosti otkrivanja pogreške koju su počinila nadležna tijela.
U tom pogledu, uvodnu izjavu 11. Uredbe br. 2700/2000 o izmjeni Uredbe br. 2913/92 treba tumačiti na način da predstavlja naznaku o tome da dobru vjeru dužnika treba ispitati kada je pogreška koju su počinila tijela treće zemlje dovela do izdavanja netočne potvrde, neovisno o podrijetlu te pogreške, bilo da potječe od samih tijela ili proizlazi iz netočnih činjenica koje je iznio izvoznik.
(t. 108., 110., 112., 118., 122.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 125.)
8. Pogreška koju su počinila nadležna tijela mora biti takva da je dužnik koji postupa u dobroj vjeri nije razumno mogao otkriti, bez obzira na svoje profesionalno iskustvo i dužnu pažnju s kojom mora postupati. Točno je da profesionalno iskustvo samo po sebi ne isključuje dobru vjeru ili nemogućnost otkrivanja pogreške. Međutim, treba napomenuti da od iskusnog profesionalca treba očekivati da će posvetiti veću pažnju administrativnim i činjeničnim elementima čija je ocjena dio njegovih redovnih aktivnosti, posebno na način da lakše može utvrditi bilo kakvo odstupanje u odnosu na ono što predstavlja ispravnu uobičajenu praksu. Što se tiče dužne pažnje, na gospodarskom je subjektu koji ima dvojbe, informirati se i zatražiti sva moguća objašnjenja kako ne bi povrijedio analizirane odredbe.
U pogledu toga se ne može osporiti da je uvjet u pogledu nemogućnosti otkrivanja pogreške koju su počinila nadležna tijela povezan, u određenoj mjeri, s pitanjem dobre vjere dužnika. Međutim, ne može se prihvatiti da činjenica da se pretpostavlja da pogrešku nije moguće razumno otkriti, što je utvrđenje koje proizlazi iz primjene pravila iz članka 220. stavka 2. točke (b) druge alineje Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, uvedene Uredbom br. 2700/2000, koje je uvedeno Uredbom br. 2700/2000, ima za automatsku i nužnu posljedicu utvrđivanje dobre vjere dužnika.
(t. 131., 133., 134., 143.)
9. Deklarant je obvezan nadležnim carinskim tijelima dostaviti sve potrebne podatke predviđene pravilima Unije, kao i nacionalnim pravilima kojima se, ovisno o slučaju, dopunjuju pravila Unije ili se s njima usklađuje unutarnje pravo u pogledu carinskog postupanja koje je zatraženo za predmetnu robu.
Međutim, ta obveza ne može nadilaziti podatke koje deklarant može pribaviti i razumno znati, tako da je dostatno da su ti podaci, pa i ako su netočni, dostavljeni u dobroj vjeri.
(t. 176., 177.)