Predmeti T-351/18 i T-584/18
Ukrselhosprom PCF LLC
i
Versobank AS
protiv
Europske središnje banke
Presuda Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 6. listopada 2021.
„Ekonomska i monetarna politika – Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama – Posebne nadzorne zadaće povjerene ESB-u – Odluka o oduzimanju odobrenja za rad danog kreditnoj instituciji – Povreda zakonodavstva u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma – Dopuštenost – Nadležnosti nacionalnih nadležnih tijela država članica sudionica i ESB-a u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) – Jednako postupanje – Proporcionalnost – Zaštita legitimnih očekivanja – Pravna sigurnost – Zlouporaba ovlasti – Prava obrane – Obveza obrazlaganja”
1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Tužba podnesena protiv odluke Europske središnje banke (ESB) o oduzimanju odobrenja za rad kreditne institucije – Odluka koja je stavljena izvan snage i zamijenjena odlukom istovjetnog sadržaja donesenom u okviru postupka preispitivanja – Gubitak pravnog interesa – Obustava postupka
(čl. 263. 4. st. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 131.)
(t. 70.-72., 87.-92., 95.)
2. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijina financijskog sektora – Jedinstveni nadzorni mehanizam – Podvrgavanje manje značajnih subjekata izravnom bonitetnom nadzoru koji izvršavaju nacionalna tijela – Decentralizirana provedba isključive nadležnosti Europske središnje banke (ESB) od strane tih tijela – Načini pomoći ESB-u radi izvršenja njegovih nadzornih zadaća – Oduzimanje odobrenja za rad kreditne institucije – Izjava o propadanju ili vjerojatnoj propasti – Odluka o sanaciji kreditne institucije – Različiti akti
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 806/2014, uv. izj. 26. i čl. 18. st. 1., čl. 18. st. 4. t. (a); Uredba Vijeća br. 1024/2013, uv. izj. 15., 28. i 37. do 40. i čl. 4. st. 1. i čl. 6. st. 2. do 7.; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/36, čl. 18.)
(t. 134.-139., 148., 150., 152.)
3. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijina financijskog sektora – Jedinstveni nadzorni mehanizam – Podvrgavanje manje značajnih subjekata izravnom bonitetnom nadzoru koji izvršavaju nacionalna tijela – Provjere i pomoć pružena Europskoj središnjoj banci (ESB) u izradi i provedbi svakog akta povezanog s oduzimanjem odobrenja za rad – Nadležnosti nacionalnih tijela – Oduzimanje odobrenja za rad kreditne institucije – Isključiva nadležnost ESB-a
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 806/2014, čl. 83.; Uredba Vijeća br. 1024/2013, čl. 4. st. 1. t. (a) i čl. 14. st. 5.)
(t. 162.-166., 171.-174., 179., 180.)
4. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijina financijskog sektora – Jedinstveni nadzorni mehanizam – Podvrgavanje manje značajnih subjekata izravnom bonitetnom nadzoru koji izvršavaju nacionalna tijela – Utvrđenje činjenica koje čine povrede zakonodavstva u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma – Nadležnosti nacionalnih tijela – Oduzimanje odobrenja za rad kreditne institucije zbog povrede tog zakonodavstva – Isključiva nadležnost Europske središnje banke (ESB)
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 806/2014, čl. 83; Uredba Vijeća br. 1024/2013, čl. 4. st. 1. t. (a) i čl. 14. st. 5.; direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2005/60, uv. izj. 1. i 2. i 2013/36, čl. 67.)
(t. 185.-187., 190., 197.)
5. Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Nadzor Unijina financijskog sektora – Jedinstveni nadzorni mehanizam – Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama – Kreditna institucija koja namjerava osnovati podružnicu u drugoj državi članici – Postupak obavješćivanja nadležnog tijela matične države – Obvezujući karakter
(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2013/36, uv. izj. 19. i čl. 35. do 39.)
(t. 250.-256.)
Kratak prikaz
Versobank AS je kreditna institucija sa sjedištem u Estoniji, čiji je glavni dioničar Ukrselhosprom PCF LLC.
Versobank je, kao manje značajna kreditna institucija, bio predmet bonitetnog nadzora Finantsinspektsioona (FSA, Estonija), koji je djelovao u svojstvu nacionalnog nadležnog tijela(1). To je tijelo bilo nadležno i za nadzor poštovanja pravila u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma (u daljnjem tekstu: SPN/FT).
Od 2015. FSA je opetovano utvrđivao povrede Versobanka povezane sa, s jedne strane, nedjelotvornošću njegova sustava u području SPN/FT-a u upravljanju rizicima koji proizlaze iz njegova poslovnog modela i, s druge stane, neprikladnošću njegovih sustava upravljanja primijenjenih u tom području. Nakon što je proveo nadzor na licu mjesta i Versobanku uputio više zahtjeva za postupanje u skladu s regulatornim zahtjevima, FSA je donio uputu kojom mu je naložio da odmah ispravi manjkove otkrivene prilikom tog nadzora i od njega zahtijevao da poduzme određene mjere.
Nakon drugih nadzora na licu mjesta FSA je utvrdio da Versobank još uvijek nije postupio u skladu sa svim obvezama predviđenima navedenom uputom te je zaključio da je potrebno provesti temeljitu istragu. Tako je utvrdio teške i ozbiljne povrede zakonodavstva u području SPN/FT-a.
Europska središnja banka (ESB) je 8. veljače 2018. od FSA-a primila prijedlog za oduzimanje odobrenja za rad Versobanka(2). ESB je 26. ožujka 2018. donio svoju odluku o oduzimanju odobrenja za pružanje bankovnih usluga tog društva(3) te ju je dostavio Versobanku.
Nastavno na zahtjev koji je podnio Ukrselhosprom PCF u pogledu revizije odluke ESB-a od 26. ožujka 2018., upravno vijeće ESB-a donijelo je odluku od 17. srpnja 2018.(4), kojom je stavljena izvan snage i zamijenjena odluka od 26 ožujka.
Opći sud, zasjedajući u proširenom sastavu, obustavio je postupak u predmetu T‑351/18. Usto, on je u predmetu T‑584/18 u cijelosti odbio tužbu društava Ukrselhosprom PCF i Versobank.
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, Opći sud je utvrdio da se obustavlja postupak po tužbi koja je podnesena u predmetu T‑351/18, a kojom se zahtijevalo poništenje odluke od 26. ožujka 2018.
S tim u vezi, nakon što je podsjetio na doseg i tijek postupka upravnog preispitivanja odluka ESB-a(5), Opći sud je naglasio da odluka donesena nakon tog preispitivanja ima retroaktivan učinak od trenutka kada je prvotna odluka počela proizvodi učinke, neovisno o rezultatu navedenog preispitivanja. Stoga zamjena prvotne odluke odlukom koja je istovjetna ili izmijenjena nakon postupka preispitivanja uključuje konačno prestajanje postojanja prvotne odluke u pravnom poretku.
U predmetnom je slučaju Opći sud istaknuo da je odluka od 17. srpnja 2018. donesena nakon upravnog preispitivanja odluke od 26. ožujka 2018. te da ima sadržaj istovjetan potonjoj odluci. Stoga je odlukom od 17. srpnja 2018. ESB zamijenio odluku od 26. ožujka 2018. s retroaktivnim učinkom ex tunc, a nije samo stavio izvan snage potonju odluku ex nunc. Slijedom toga, Ukrselhosprom PCF i Versobank više nemaju nikakav interes za poništenje odluke od 26. ožujka 2018. te je tužba protiv tih akata bespredmetna.
Kao drugo, odlučujući o tužbi koju su podnijela društva Ukrselhosprom PCF i Versobank u predmetu T‑584/18, Opći sud potvrđuje, prvo, ESB-ovu nadležnost za oduzimanje odobrenja za rad kreditne institucije i konkretnije za donošenje odluke od 17. srpnja 2018. Tako je on pojasnio da odluka kojom se utvrđuje da sanacija nije u javnom interesu, poput one koju je donio FSA djelujući kao nacionalno sanacijsko tijelo, ni na koji način ne sprječava ESB da zatim donese odluku o oduzimanju odobrenja za rad. Usto, supostojanje jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) i jedinstvenog sanacijskog mehanizma (SRM), koji dijele istu zadaću zaštite stabilnosti i sigurnosti financijskog sustava Unije, ne može se razumjeti tako kao da isključuje mogućnost da tijelo nadležno u području bonitetnog nadzora, u predmetnom slučaju ESB, povuče odobrenje za rad ako ne postoje uvjeti za donošenje sanacijske mjere, odnosno kada ne postoji rizik da predmetna institucija neće moći uspješno poslovati.
Drugo, Opći sud potvrđuje ESB-ovu nadležnost za donošenje odluke o oduzimanju odobrenja za rad zbog povrede obveza u području SPN/FT-a, podsjećajući na to da je oduzimanje odobrenja za rad previđeno i u slučaju kada ta kreditna institucija ne poštuje navedene obveze(6). Stoga Opći sud smatra da je FSA utvrdio činjenice koje čine povrede zakonodavstva u području SPN/FT-a a da pritom nije povrijedio raspodjelu nadležnosti između nacionalnih nadležnih tijela država članica sudionica i ESB-a u okviru SSM-a, dok je, suprotno tomu, za pravnu ocjenu toga opravdavaju li te činjenice oduzimanje odobrenja za rad te ocjenu proporcionalnosti bio nadležan ESB.
Treće, Opći sud utvrđuje da je postupak obavješćivanja, takozvani „sustav jedinstvene putovnice” obvezujući(7). Tako on podsjeća na to da kreditna institucija koja želi osnovati podružnicu na području druge države članice obavješćuje nadležna tijela svoje matične države članice(8). Osim toga Opći sud pojašnjava da to što postupak obavješćivanja nije puko formalan proizlazi, s jedne strane, iz ovlasti nadležnog tijela matične države članice da odbije dostaviti navedene informacije nacionalnom nadležnom tijelu države domaćina i, s druge strane, iz margine kojom raspolaže prvonavedeno tijelo prilikom ocjene tih informacija.
Četvrto, odlučujući o povredi načela proporcionalnosti, Opći sud smatra da u predmetnom slučaju mjera oduzimanja odobrenja za rad nije prekoračila ono što je prikladno i nužno za postizanje ciljeva prestanka povreda koje je počinio Versobank. Usto, on osobito pojašnjava da mogućnosti samolikvidacije i prodaje drugom ulagaču nisu činile mjere alternativne oduzimanju odobrenja za rad radi postizanja ciljeva koje je ESB zakonito nastojao ostvariti.
Peto, Opći sud odbija argumente koji se temelje na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije zbog nepostojanja komparativne analize između povreda koje se pripisuju Versobanku i onih koje je počinila druga kreditna institucija. Naime, prema mišljenju Općeg suda, takva analiza nije nužna radi pobijanja bilo koje nezakonite radnje koju je počinila fizička ili pravna osoba.
Šesto i posljednje, Opći sud odbija argumente koji se temelje na povredi prava društva Ukrselhosprom PCF na pristup spisu. Odlučujući, s jedne strane, o prvom zahtjevu za pristup spisu, Opći sud ističe da ESB nije počinio nikakvu pogrešku time što nije dopustio taj pristup s obzirom na to da to društvo nije bilo zainteresirana stranka(9) u trenutku podnošenja navedenog zahtjeva. S druge strane, odlučujući o drugom zahtjevu za pristup koji je podnesen u okviru postupka preispitivanja, Opći sud naglašava da je Administrativni odbor za preispitivanje prihvatio taj tužiteljev zahtjev u njegovu svojstvu podnositelja zahtjeva za preispitivanje(10).