Language of document : ECLI:EU:C:2016:672

Predmet C322/15

Google Ireland LimitediGoogle Italy Srl

protiv

Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda – Nepostojanje dostatnih pojašnjenja činjeničnog i zakonodavnog okvira spora u glavnom postupku i razloga koji opravdavaju potrebu odgovora na prethodno pitanje – Očita nedopuštenost”

Sažetak – Rješenje Suda (četvrto vijeće) od 8. rujna 2016.

Prethodna pitanja – Dopuštenost – Nužnost dostavljanja Sudu zadovoljavajućih objašnjenja o činjeničnom i pravnom kontekstu – Doseg – Zahtjev koji ne navodi dovoljno detaljno činjenični i zakonodavni kontekst – Nemogućnost Suda da sudu koji je uputio zahtjev pruži koristan odgovor – Očita nedopuštenost

(čl. 267. UFEUa; Statut Suda, čl. 23.; Poslovnik Suda, čl. 53. st. 2. i čl. 94.)

Zahtjev za prethodnu odluku očito je nedopušten ako samo navodi odluku nacionalnog tijela za komunikacije koja je donesena nakon zakonskih izmjena kojima se proširuje obveza objavljivanja sustavne ekonomske izjave na agencije za oglašavanje koje trguju internetskim oglasnim prostorom i na društva sa sjedištem u inozemstvu, a da pritom ne objašnjava ni doseg, ni sadržaj, ni načine primjene obveze čije je područje primjene prošireno.

Naime, neophodno je da se u zahtjevu za prethodnu odluku navede sadržaj nacionalnih odredaba primjenjivih u glavnom postupku i, ako je to potrebno, mjerodavna nacionalna sudska praksa kako bi se omogućilo zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda i Sudu da ocijene sukladnost navedene obveze s pravom Unije, osobito s obzirom na njezinu vrstu, sadržaj i opseg.

Kada u predmetu čiji se meritum odnosi na moguće ograničenje temeljne slobode sud koji je uputio zahtjev nije omogućio Sudu da ocijeni postojanje i opseg takvog ograničenja niti da ispita njegovu opravdanost, što osobito uključuje ispitivanje proporcionalnosti takvog ograničenja, tada Sud ne može sudu koji je uputio zahtjev pružiti koristan odgovor. Osobito, iako zaštita tržišnog natjecanja i pluralizma doista jest važan razlog u općem interesu koji može opravdavati ograničenje slobodnom pružanju usluga, samo dovoljno detaljan opis načina na koji se taj cilj nastoji ostvariti navedenom odlukom omogućuje Sudu ispitati je li i u kojoj mjeri ta odluka prikladna i nužna za postizanje općeg interesa kojem teži.

(t. 25.‑32. i izreka)