Predmet C‑133/15

H. C. Chavez‑Vilchez i dr.

protiv

Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Građanstvo Unije – Članak 20. UFEU‑a – Pravo na boravak u državi članici koje je pretpostavka za pristup socijalnoj pomoći i obiteljskim doplacima – Državljanin treće zemlje koji se svakodnevno i stvarno brine o svojem maloljetnom djetetu, državljaninu te države članice – Obveza državljanina treće zemlje da dokaže da je drugi roditelj, državljanin navedene države članice, nesposoban brinuti se o djetetu – Odbijanje boravka koje može prisiliti dijete da napusti područje države članice odnosno područje Unije”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 10. svibnja 2017.

1.        Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Direktiva 2004/38 – Nositelji prava – Članovi obitelji građanina Unije koji su državljani trećih zemalja – Pretpostavka – Građanin Unije koji se koristio svojim pravom na slobodno kretanje

(Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 1.)

2.        Građanstvo Unije – Odredbe Ugovora – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Građanin Unije koji se vraća u državu članicu svojeg državljanstva nakon što je boravio u drugoj državi članici samo u svojstvu građanina Unije – Izvedeno pravo na boravak članova njegove obitelji, državljana treće zemlje – Pretpostavke – Stvarni boravak građanina Unije u državi članici domaćinu na temelju članaka 7. i 16. Direktive 2004/38 – Analogna primjena pretpostavki za dodjelu predviđenih tom direktivom

(čl. 21. st. 1. UFEU‑a; Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6., čl. 7. st. 1. i 2., čl. 16. st. 1. i 2.)

3.        Građanstvo Unije – Odredbe Ugovora – Područje primjene ratione personae – Maloljetnik državljanin države članice koji se nikad nije koristio svojim pravom na slobodno kretanje – Uključenost – Učinci – Pravo na boravak i rad roditelja državljanina treće zemlje koji se brine o maloljetniku u državi članici državljanstva i boravišta maloljetnika

(čl. 20. UFEU‑a)

4.        Građanstvo Unije – Odredbe Ugovora – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Maloljetnik, građanin Unije, čiji je roditelj državljanin treće zemlje – Odbijanje prava na boravak navedenom roditelju koje može imati za učinak da prisili dijete da napusti područje Unije – Postojanje odnosa zavisnosti između djeteta i tog roditelja – Drugi roditelj, građanin Unije, koji je sposoban i spreman sam preuzeti svakodnevnu i stvarnu brigu o djetetu – Okolnost koja nije dovoljna da bi se utvrdilo da između djeteta i njegova roditelja državljanina treće zemlje nema odnosa zavisnosti – Ocjena na temelju uzimanja u obzir svih okolnosti slučaja

(čl. 20. UFEU‑a)

5.        Građanstvo Unije – Odredbe Ugovora – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Državljanin treće zemlje koji se svakodnevno i stvarno brine o svojem djetetu, građaninu Unije – Nacionalni propis koji pravo na boravak navedenog državljanina uvjetuje obvezom dokazivanja posljedica odluke o odbijanju boravka koja može prisiliti dijete da napusti područje Unije – Dopuštenost – Pretpostavka – Obveza nadležnih nacionalnih tijela da učine potrebne provjere kako bi ocijenila posljedice takve odluke o odbijanju

(čl. 20. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 52.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 54., 55.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 61.‑63.)

4.      Članak 20. UFEU‑a treba tumačiti na način da je prilikom ocjene o tome bi li dijete, građanin Unije – u slučaju nepriznavanja prava na boravak u predmetnoj državi članici njegovu roditelju, državljaninu treće zemlje – bilo prisiljeno napustiti cjelokupno područje Unije, čime bi bilo lišeno stvarnog uživanja bitnog sadržaja prava dodijeljenih mu tim člankom, važna okolnost je li drugi roditelj, građanin Unije, doista sposoban i spreman sam preuzeti svakodnevnu i stvarnu brigu o djetetu, ali to nije samo po sebi dovoljno za zaključak da između roditelja državljanina treće zemlje i djeteta ne postoji takav odnos ovisnosti da bi dijete u slučaju navedenog odbijanja moralo napustiti područje Unije. Takva ocjena mora se temeljiti na uzimanju u obzir, u primarnom cilju zaštite interesa dotičnog djeteta, svih okolnosti slučaja, a osobito djetetove dobi, njegova fizičkog i emocionalnog razvoja, stupnja emocionalne povezanosti i s roditeljem građaninom Unije i s roditeljem državljaninom treće zemlje, kao i rizika koji bi mogli nastati za stabilnost tog djeteta u slučaju razdvajanja od potonjeg roditelja.

(t. 72. i t. 1. izreke)

5.      Članak 20. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da država članica uvjetuje pravo na boravak na svojem području državljaninu treće zemlje – koji je roditelj maloljetnog djeteta koje je državljanin te države članice, a o kojem se svakodnevno i stvarno brine – time da taj državljanin podnese dokaze na temelju kojih se može utvrditi da bi odluka o odbijanju prava na boravak roditelju državljaninu treće zemlje oduzela djetetu stvarno uživanje bitnog sadržaja prava vezanih uz status građanina Unije tako što bi ono bilo prisiljeno napustiti cjelokupno područje Unije. Međutim, na nadležnim tijelima predmetne države članice je da na temelju dokaza koje podnese državljanin treće zemlje učine potrebne provjere kako bi utvrdila, s obzirom na sve okolnosti slučaja, bi li odluka o odbijanju imala takve posljedice.

(t. 78. i t. 2. izreke)