Language of document : ECLI:EU:C:2019:504

Predmet C-591/17

Republika Austrija

protiv

Savezne Republike Njemačke

 Presuda Suda (veliko vijeće) od 18. lipnja 2019.

„Povreda obveze države članice – Članci 18., 34., 56. i 92. UFEU‑a – Propis države članice kojim se predviđa infrastrukturna pristojba za osobna vozila – Situacija u kojoj se vlasnicima vozila registriranih u toj državi članici priznaje oslobođenje od poreza na motorna vozila u iznosu te pristojbe”

1.        Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju državljanstva – Zabrana – Nacionalni propis kojim se predviđa infrastrukturna pristojba za vozila – Oslobođenje samo vlasnika vozila koja su registrirana u dotičnoj državi članici – Nedopuštenost

(čl. 18. UFEUa)

(t. 46., 49.-51., 54.-57., 60., 69., 78.)

2.        Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju državljanstva – Zabrana – Infrastrukturna pristojba za vozila – Način oblikovanja i primjena infrastrukturne pristojbe – Različito postupanje prema osobama koje su povrijedile propise o cestovnom prometu ovisno o mjestu registracije vozila – Nalaganje vlasnicima vozila registriranih u drugoj državi članici da plate jamstvo – Dopuštenost – Uvjeti

(čl. 18. UFEUa)

(t. 94., 103., 109.)

3.        Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Nacionalni propis kojim se predviđa infrastrukturna pristojba za vozila – Mjera kojom se sprečava pristup nacionalnom tržištu proizvoda podrijetlom iz drugih država članica – Nedopuštenost – Opravdanje – Nepostojanje

(čl. 34. UFEUa)

(t. 120., 127., 132.-134.)

4.        Sloboda pružanja usluga – Ograničenja – Porezno zakonodavstvo – Nacionalni propis kojim se predviđa infrastrukturna pristojba za vozila – Povećanje troška usluga koje pružaju pružatelji s poslovnim nastanom u drugoj državi članici – Mjera kojom se sprečava pristup nacionalnom tržištu pružatelja i primatelja usluga koji dolaze iz druge države članice – Nedopuštenost – Opravdanje – Nepostojanje

(čl. 56. UFEUa)

(t. 135., 144., 149.)

5.        Sloboda pružanja usluga – Odredbe Ugovora – Područje primjene – Nacionalni propis kojim se predviđa infrastrukturna pristojba za vozila – Naknade koje se za uporabu cesta naplaćuju teškim teretnim vozilima – Različito postupanje prema prijevoznicima koji su registrirani u drugoj državi članici – Domaći prijevoznici kojima se priznaje nadoknada za tu pristojbu – Nepovoljan položaj stranih prijevoznika – Nedopuštenost

(čl. 92. UFEUa)

(t. 141., 143., 161., 162.)

Kratak prikaz

Njemačka vinjeta za korištenje saveznih cesta za osobna vozila protivna je pravu Unije

U presudi Austrija/Njemačka (C-591/17) donesenoj 18. lipnja 2019. veliko vijeće Suda utvrdilo je u pogledu tužbe zbog povrede obveze koju je Republika Austrija podnijela na temelju članka 259. UFEU-a da je Savezna Republika Njemačka povrijedila članke 18., 34., 56. i 92. UFEU-a uvođenjem infrastrukturne pristojbe za osobna vozila i oslobođenja, u iznosu najmanje jednakom iznosu te pristojbe, od poreza na motorna vozila u korist vlasnika vozila registriranih u Njemačkoj. U prilog tužbi Republika Austrija istaknula je četiri prigovora. Prva dva prigovora temelje se na povredi članka 18. UFEU-a do koje je došlo, s jedne strane, zajedničkim djelovanjem infrastrukturne pristojbe i oslobođenja vozila registriranih u Njemačkoj od poreza na motorna vozila i, s druge strane, načinom oblikovanja i primjenom infrastrukturne pristojbe. Treći prigovor temelji se na povredi članaka 34. i 56. UFEU-a počinjenoj ukupnošću mjera koje se kritiziraju u okviru prvih dvaju prigovora. Četvrti prigovor temelji se na povredi članka 92. UFEU-a zajedničkim djelovanjem infrastrukturne pristojbe i oslobođenja vozila registriranih u Njemačkoj od poreza na motorna vozila.

U pogledu prvog prigovora, koji se temelji na povredi članka 18. UFEU-a zbog zajedničkog djelovanja spornih nacionalnih mjera, Sud je, nakon što je utvrdio da s vremenskog i materijalnog gledišta postoji povezanost između spornih nacionalnih mjera i da je stoga opravdano zajedno ih razmotriti iz perspektive prava Unije, najprije utvrdio da postoji različito postupanje na temelju državljanstva. U tom pogledu Sud je, među ostalim, istaknuo da, kad je riječ o prikupljanju predmetne infrastrukturne pristojbe, svi korisnici njemačkih autocesta podliježu infrastrukturnoj pristojbi, neovisno o mjestu registracije vozila. Međutim, vlasnicima vozila registriranih u Njemačkoj priznaje se oslobođenje od poreza na motorna vozila u iznosu najmanje jednakom pristojbi koju su morali platiti, tako da financijski teret te pristojbe snose de facto samo vlasnici i vozači vozila registriranih u državi članici različitoj od Savezne Republike Njemačke. Iz toga proizlazi da se zbog zajedničkog djelovanja spornih nacionalnih mjera, prema potonjim vozačima koji se koriste njemačkim autocestama, postupa – u pogledu korištenja tim cestama – nepovoljnije nego prema vlasnicima vozila registriranih u Njemačkoj, iako se oni nalaze u usporedivim situacijama kada je riječ o tom korištenju. Prema mišljenju Suda, to postupanje dovodi do istog rezultata kao različito postupanje koje se temelji na državljanstvu.

Međutim, Sud je podsjetio da prilikom uvođenja poreza na motorna vozila države članice moraju poštovati, među ostalim, načelo jednakog postupanja, tako da načini primjene tog poreza ne budu sredstvo diskriminacije.

Točno je da države članice, na temelju slobodnog odabira kojim raspolažu u pogledu definiranja načinâ financiranja svoje javne infrastrukture, mogu mijenjati sustav financiranja svoje cestovne infrastrukture pod uvjetom da se prilikom spomenutih izmjena poštuje pravo Unije, uključujući načelo nediskriminacije utvrđeno u članku 18. prvom stavku UFEU‑a. Međutim, Sud je utvrdio da je predmetni mehanizam nadoknade u vidu oslobođenja od poreza diskriminirajući prema vlasnicima i vozačima vozila registriranih u državama članicama različitima od Savezne Republike Njemačke s obzirom na to da Savezna Republika Njemačka nije uspjela dokazati da spomenuti mehanizam odgovara cilju koji je navela, a to je prelazak sa sustava financiranja infrastrukture porezom na sustav financiranja sredstvima svih korisnika jer je smanjenje poreza na motorna vozila koje je uvela u praksi dovelo do toga da su vlasnici vozila registriranih u Njemačkoj oslobođeni infrastrukturne pristojbe.

Što se tiče drugog prigovora, koji se temelji na povredi članka 18. UFEU-a zbog načina oblikovanja i primjene infrastrukturne pristojbe, Sud je istaknuo da činjenica da se sastavni elementi pojedinih prekršaja poput nepotpunog plaćanja pristojbe ili pružanja netočnih informacija mogu utvrditi samo kada je riječ o vlasnicima i vozačima vozila registriranih u državi članici različitoj od Savezne Republike Njemačke ne ide u prilog tvrdnji Republike Austrije da te odredbe pretežito zahvaćaju spomenute vlasnike i vozače. Stoga je među ostalim utvrdio da cilj osiguravanja naplate novčanih kazni izrečenih počiniteljima prekršaja koji se koriste vozilom registriranim u državi članici različitoj od Njemačke, koji se želi postići tako što se od potonjih počinitelja traži polaganje jamstva, opravdava posljedično različito postupanje prema tim počiniteljima u odnosu na počinitelje koji se koriste vozilom registriranim u Njemačkoj i da je ta mjera proporcionalna s obzirom na navedeni cilj.

Što se tiče trećeg prigovora, koji se temelji na povredi članaka 34. i 56. UFEU-a, Sud je presudio da sporne nacionalne mjere mogu zapriječiti pristup robe iz drugih država članica njemačkom tržištu. Naime, infrastrukturna pristojba kojoj u stvarnosti podliježu samo vozila koja prevoze tu robu može povećati troškove prijevoza i, prema tome, cijenu navedenih proizvoda, utječući tako na njihovu konkurentnost.

Sud je također istaknuo da sporne nacionalne mjere mogu zapriječiti pristup na njemačko tržište pružatelja i primatelja usluga iz države članice različite od Njemačke. Naime, infrastrukturna pristojba može, zbog oslobođenja od poreza na motorna vozila, koje je dio spornih nacionalnih mjera, povećati troškove usluga tih pružatelja u Njemačkoj odnosno troškove koji za te primatelje usluga nastaju odlaskom u tu državu članicu kako bi se ondje koristili uslugom.

Naposljetku, što se tiče četvrtog prigovora, koji se temelji na povredi članka 92. UFEU-a, Sud je također naglasio da sporne nacionalne mjere dovode do pogoršavanja situacije stranih prijevoznika u odnosu na njemačke prijevoznike tako što se novi teret infrastrukturne pristojbe, koju plaćaju svi prijevoznici, u cijelosti nadoknađuje samo njemačkim, ali ne i stranim prijevoznicima, oslobođenjem od poreza na motorna vozila u iznosu najmanje jednakom plaćenoj pristojbi. Stoga su sporne nacionalne mjere ocijenjene kao protivne navedenom članku 92. UFEU-a.