PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)
19. prosinca 2019.(*)
„Žig Europske unije – Postupak proglašavanja žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije CINKCIARZ – Apsolutni razlozi za odbijanje – Razlikovni karakter – Nepostojanje opisnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001) – Pogrdni izraz u vezi s predmetnim proizvodima ili uslugama”
U predmetu T‑501/18,
Currency One S. A., sa sjedištem u Poznańu (Poljska), koji zastupaju P. Szmidt i B. Jóźwiak, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa D. Walicka, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Cinkciarz.pl sp. z o.o., sa sjedištem u Zielonoj Gori (Poljska), koji zastupaju E. Skrzydło‑Tefelska i K. Gajek, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 18. lipnja 2018. (predmet R 2598/2017‑5), koja se odnosi na postupak proglašenja žiga ništavim između društava Currency One i Cinkciarz.pl,
OPĆI SUD (prvo vijeće),
u sastavu: P. Nihoul, u svojstvu predsjednika vijeća, J. Svenningsen (izvjestitelj) i U. Öberg, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 22. kolovoza 2018.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 31. listopada 2018.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 30. listopada 2018.,
nakon rasprave održane 7. svibnja 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Intervenijent Cinkciarz.pl sp. z o.o. podnio je 26. siječnja 2015. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju verbalni je znak CINKCIARZ.
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija obuhvaćeni su razredima 9., 36. i 41. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i među ostalim odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 9.: „Softver; softver za igrice; računalni programi [snimljeni]; informatički programi koji se mogu učitati; aplikacije za računalne programe koje se mogu preuzeti s interneta; programi za obradu podataka; interaktivni multimedijalni računalni programi; publikacije preuzete u elektroničkom obliku s interneta; informatički materijal i pribor; nosači podataka (magnetski i optički); uređaji za snimanje, prijenos i reprodukciju zvuka i slike; sunčane naočale”;
– razred 36.: „Bankarstvo; usluge deviznog trgovanja i razmjene; usluge mjenjačnice; pružanje podataka u svezi s deviznim tečajem; stavljanje na raspolaganje stranih valuta; trgovanje devizama; online trgovanje devizama u realnom vremenu; financijske informacije u obliku deviznih tečajeva; kotacije deviznog tečaja; prognoza deviznih tečajeva; devizno tržište; računalne financijske usluge za valutne poslove; pripremanje i kotacija i informacija u svezi s deviznim tečajem; usluge razmjene valutnog tečaja; pružanje podataka o deviznim tečajevima; usluge agencija za mijenjanje valute; savjetodavne usluge za razmjenu stranih valuta; usluge baze financijskih podataka u području valutne razmjene; mijenjanje i prijenos novca; pružanje tečajnih lista; mjenjačnice; usluge izdavanja gotovine, čekova i doznaka; elektronički prijenos sredstava putem telekomunikacija; usluge automatiziranog plaćanja; usluge prijenosa novca; usluge elektroničkog plaćanja; agencija za nekretnine; agencije za utjerivanje potraživanja; financijska analiza; kućno bankarstvo; financijske obavijesti; bankarstvo; davanje zajma uz zalog; informacijski uredi u području kreditiranja; ubiranje najamnine; savjetovanje o financijskim pitanjima; savjetovanje o osiguranju; financijsko upravljanje; financijske procjene u osiguranjima, bankarstvu i poslovanju s nekretninama; savjetovanje o financijskim pitanjima; financijske obavijesti; bankarstvo; financijske usluge; osnivanje investicijskih fondova; usluge osiguravateljskih fondova; burzovne kotacije; burzovno posredovanje; osiguranja kao jamstva; osiguravateljske informacije; financijske obavijesti; ulaganja sredstava; kapitalna ulaganja; prijenos elektroničkim putem novčanih sredstava; usluge povezane s kreditnim ili debitnim karticama; usluge kreditnog ili debitnog kartičarstva; izdavanje kreditnih i debitnih kartica; posredovanje u osiguranju; usluge burzovnog posredovanja; burzovne kotacije; usluge fiskalnih ekspertiza; burzovno posredovanje; posredovanje u osiguranju; usluge davanja financijskih zajmova; bankarstvo; osiguranja; usluge deviznog trgovanja i razmjene; financijsko upravljanje; upravljanje imovinom [nekretninama]; upravljanje aktivom”;
– razred 41.: „objavljivanje tekstova [osim u reklamne svrhe]; elektroničke objave na internetu materijala koji se ne mogu preuzimati; objavljivanje materijala kojemu je moguće pristupiti iz baza podataka ili s interneta; usluge elektroničkih igara i natjecanja putem interneta; obrazovne online informacije omogućene putem računalne baze podataka ili putem interneta; obrazovanje (poduka); obrazovanje (obavijesti o -); kino studiji; fotografija; fotografske reportaže; dobavljanje rekreativnih arkadnih igara; usluge u području igara na internetu; kockanje; usluge klubova [za zabavu ili za obrazovanje]; elektroničke publikacije; demonstriranje praktične izobrazbe; organiziranje i vođenje radionica; organiziranje i vođenje koncerata; organiziranje i održavanje konferencija; organiziranje i održavanje kongresa; organiziranje i održavanje seminara; simpoziji (organizacija i vođenje simpozija); organiziranje i vođenje razgovora; organiziranje natjecanja; mrežno objavljivanje elektroničkih knjiga i časopisa; pružanje elektroničkih publikacija koje se ne mogu preuzimati; izdavanje knjiga; objavljivanje tekstova [osim u reklamne svrhe]”.
4 Osporavani žig registriran je 15. lipnja 2015. pod brojem 13678991 za, među ostalim, proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.
5 Tužitelj, društvo Currency One S. A., podnio je 22. prosinca 2015. zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 2017/1001) za sve proizvode i usluge navedene u točki 3. ove presude, koji se temelji, s jedne strane, na članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001, čiji je sadržaj identičan i na koji će se u daljnjem tekstu upućivati), s obrazloženjem da je znak koji čini navedeni žig opisni za navedene proizvode i usluge i, s druge strane, na članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001, čiji je sadržaj identičan i na koji će se u daljnjem tekstu upućivati), s obrazloženjem da navedeni žig nema razlikovni karakter.
6 Navedeni zahtjev za proglašenje ništavosti odbijen je odlukom Odjela za poništaje od 6. listopada 2017.
7 Tužitelj je 5. prosinca 2017. podnio žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 66. do 71. Uredbe br. 2017/1001.
8 Odlukom od 18. lipnja 2018. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) peto je žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo žalbu.
9 Kada je, s jedne strane, riječ o razlogu iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001, žalbeno je vijeće smatralo da nijedno značenje pojma „cinkciarz” nije opisno za predmetne proizvode ili usluge ili za neko njihovo bitno obilježje. Ono je osobito smatralo da taj izraz, koji je izvorno u Narodnoj Republici Poljskoj označavao osobe koje se upuštaju u nezakonitu trgovinu stranim valutama, u svojem trenutačnom značenju, koje se odnosi na valutnu razmjenu, sadržava isključivo negativne prizvuke, isključujući vrijednosno neutralno označavanje takve djelatnosti. Prema tome, navedeni izraz priziva fantaziju, doduše na sugestivni odnosno aluzivni način, ali koji je stoga tek posredno opisni za tu djelatnost, i može usmjeriti potrošača na obilježja usluga vezanih uz navedenu djelatnost tek posredstvom mentalnih asocijacija. Kada je, s druge strane, riječ o razlogu iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001, žalbeno je vijeće smatralo da znak CINKCIARZ relevantna javnost doživljava kao originalan, varljiv ili ironičan, te stoga iznenađujući, prikladan za upućivanje na komercijalno podrijetlo usluga vezanih uz djelatnost razmjene stranih valuta. Naposljetku, žalbeno vijeće smatra da navedene ocjene vrijede a fortiori za druge predmetne proizvode ili usluge.
Zahtjevi stranaka
10 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova postupka, uključujući troškove žalbenog postupka.
11 EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
12 Tužitelj ističe tri tužbena razloga, pri čemu se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001 u dijelu koji se odnosi na usluge valutne razmjene, drugi na povredi te iste odredbe i obveze obrazlaganja u dijelu koji se odnosi na druge predmetne proizvode i usluge, a treći na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.
13 Uvodno valja podsjetiti da se, s jedne strane, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 2017/1001 neće registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda, ili pružanja usluge, ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga.
14 Kako bi se znak mogao smatrati opisnim i stoga potpadati pod zabranu predviđenu tom odredbom mora s predmetnim proizvodima i uslugama biti u dovoljno izravnoj i konkretnoj vezi koja relevantnoj javnosti omogućuje da odmah i bez daljnjeg promišljanja percipira opis proizvoda ili usluga o kojima je riječ odnosno jednog njihova obilježja (vidjeti presudu od 12. siječnja 2005., Deutsche Post EURO EXPRESS/OHIM (EUROPREMIUM), T‑334/03, EU:T:2005:4, t. 25. i navedenu sudsku praksu).
15 S druge strane, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) te uredbe, žigovi koji nemaju razlikovni karakter neće se registrirati.
16 Razlikovni karakter žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena kao proizvoda i usluge koji potječu od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda ili te usluge od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 21. siječnja 2010., Audi/OHIM, C‑398/08 P, EU:C:2010:29, t. 33. i navedenu sudsku praksu).
17 Za znak se može smatrati da dolazi od određenog poduzetnika te da stoga ima razlikovni karakter ako relevantna javnost mora uložiti napor pri tumačenju i ako on posjeduje stanovitu originalnost i intenzitet koji ga čine lako pamtljivim (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2010., Audi/OHIM, C‑398/08 P, EU:C:2010:29, t. 59.).
18 Iz tih uvodnih razmatranja proizlazi da je u svrhu ocjene osnovanosti razloga koje je iznio tužitelj potrebno prethodno utvrditi značenje poljskog izraza „cinkciarz”, koje se mora utvrditi u odnosu na način kako ga shvaća relevantna javnost (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2008., Lancôme/OHIM – CMS Hasche Sigle (COLOR EDITION), T‑160/07, EU:T:2008:261, t. 44. i navedenu sudsku praksu).
19 U tom pogledu, iz dokaza koji su izneseni u okviru upravnog postupka proizlazi da izraz „cinkciarz” označava osobu koja je potajno obavljala nezakonitu djelatnost valutne razmjene za vrijeme Narodne Republike Poljske i neposredno nakon nje, kada je postojao državni monopol na tu djelatnost. Negativni prizvuk vezan je uz taj izraz zbog toga što se radi o djelatnosti koja se smatra nezakonitim prometom koju obavljaju sumnjive osobe. Obavljanje djelatnosti valutne razmjene privatnopravnim subjektima dopušteno je 1989., od kada tu djelatnost mogu slobodno obavljati mjenjačnice, koje su se, zbog toga što su to činile zakonito, razlikovale od osoba na koje se taj izraz odnosi. Čini se da je potonji izraz od tog trena dobio u biti povijesnu konotaciju, označavajući osobe koje su se do 1989. potajno bavile nezakonitom djelatnošću valutne razmjene.
20 Vodeći računa o činjenici da je kontekst iz kojeg izvire izraz „cinkciarz” postojao do 1989. i o ozloglašenosti povijesnog lika osoba koje se u poljskoj kulturi označavaju tim izrazom, kao što to među ostalim potvrđuju brojni naslovi članaka koji govore o tom povijesnom liku (prilozi E. 20, E. 24 do E. 26), ali i novija izdanja na tu temu (prilozi E. 19, E. 21, E. 36 do E. 41), valja zaključiti da je 26. siječnja 2015., u trenutku podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga, velikom dijelu relevantne javnosti bilo poznato povijesno značenje tog izraza.
21 Navodeći u točki 10. tužbe, u vezi s izrazom „cinkciarz”, da to „zanimanje […] nije službeno priznato” ili da je „vrijeme njegove slave prošlo”, tužitelj implicitno priznaje da izraz u biti označava osobu koja je potajno obavljala djelatnost valutne razmjene u vrijeme Narodne Republike Poljske. Osim toga, on izričito u točki 11. tužbe priznaje da se taj izraz u izdanjima uglavnom upotrebljavao za označavanje takve osobe. On međutim u spomenutim dvjema točkama tužbe tvrdi da to „zanimanje”, koje se sastoji od upuštanja u „tajnu trgovinu valutama”, nije nestalo i da se osobu koja se sada upušta u takvu djelatnost uvijek može opisati izrazom „cinkciarz”, pri čemu u točki 12. tužbe priznaje da taj izraz ima negativan prizvuk te da se koristi kritički i uglavnom pogrdno.
22 Te su izjave potkrijepljene određenim dokazima izvedenima u okviru upravnog postupka.
23 U tom su pogledu definicije iz rječnika (prilozi E. 1 do E. 15) dvosmislene. Naime, iako sve one navode da je imenica „cinkciarz” govorni izraz koji označava ilegalnog trgovca valutama, čini se da citati odgovaraju povijesnom značenju tog izraza. Međutim, određeni članci objavljeni na internetu potvrđuju da se taj izraz i dalje upotrebljava i shvaća na način da označava osobu koja se trenutačno upušta u valutnu razmjenu, čineći to na tajan i prijevaran način, pa stoga nezakonito poput „cinkciarza” koji su postojali u vrijeme Narodne Republike Poljske (prilozi E. 32 i E. 33), i, s tim u vezi, u svaku djelatnost koja ima prijevaran, nezakonit ili nepošten karakter, ili koja se tako shvaća (prilog E. 31).
24 Ipak, budući da u točki 10. tužbe navodi da izraz „cinkciarz” može također označavati „subjekte koji pružaju usluge valutne razmjene izvan službenih kanala”, a u točki 25. tužbe da se taj izraz „obično koristi u kontekstu pružanja usluga koje se odnose na valutnu razmjenu izvan službenih kanala od strane više subjekata”, dodajući u točki 24. tužbe da taj izraz „služi, u uobičajenim uvjetima, za predstavljanje proizvoda ili usluga” o kojima je riječ, čini se da tužitelj podrazumijeva da se izraz „cinkciarz” može koristiti u vrijednosno neutralnom smislu, to jest bez negativnog ili pogrdnog prizvuka, kako bi se označila fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost valutne razmjene. Tužba ne sadržava međutim nikakvo upućivanje na dokaze izvedene tijekom upravnog postupka.
25 Upitan o tome tijekom rasprave, tužitelj je naveo da tu tvrdnju podupiru prilozi E. 29, E. 30 i E. 34.
26 Tužitelj je potom ipak, predstavljajući članak koji čini prilog E. 30, a koji je naslovljen „Tako cinkciarzi iznuđuju novac od putnika u zračnim lukama”, priznao da taj članak kritički opisuje djelatnost koja se sastoji od prijevare. Kada je riječ o članku u prilogu E. 29, naslovljenom „Glumi li vlada cinkciarza?”, tužitelj je samo istaknuo da taj članak pokazuje trenutačni način primjene izraza „cinkciarz”, pri čemu nije poricao njegov kritički ton.
27 S druge strane, tužitelj je na raspravi tvrdio i to da je u članku koji čini prilog E. 34, objavljenom 17. travnja 2014. i naslovljenom „Cinkciarzi na internetu. Priča o četiri mladića koji su bankama ‚maznuli’ 20 milijardi”, izraz „cinkciarz” bio upotrijebljen radi označavanja više različitih gospodarskih subjekata, među kojima i tužitelja i intervenijenta, odnosno za označavanje „usluga trgovanja valutama izvan službenih kanala”.
28 Iz sadržaja tog potonjeg članka može se zaključiti da izrazom „različiti gospodarski subjekti” tužitelj misli na poduzetnike koji obavljaju djelatnost valutne razmjene drugim kanalima, odnosno internetom, čime se razlikuju od banaka u odnosu na tečajnu stopu koju koriste. Iz navedenog članka proizlazi da su ti poduzetnici doživjeli svoj uzlet zahvaljujući zakonu iz 2011. koji je ovlastio zajmoprimce, koji su od poljskih banaka uzeli zajmove u švicarskim francima, da plate mjesečne rate tih zajmova valutama kupljenima od subjekata koji nisu bili banke. Predmetni članak tvrdi da su tužitelj i intervenijent na gotovo jednake dijelove podijelili skoro cijelo poljsko tržište valuta na internetu, te da je na tom tržištu bilo prisutno još četrdesetak drugih poduzetnika marginalne važnosti.
29 Međutim, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, u tom se članku ne tvrdi da se izraz „cinkciarz” upotrebljava radi vrijednosno neutralnog označavanja određenih poduzetnika koji pružaju usluge valutne razmjene, odnosno onih koji djeluju na internetu, ili za označavanje usluga koje ti poduzetnici pružaju.
30 Naime, predmetni članak bavi se u biti dvama poduzećima, uključujući intervenijenta, čiji je naziv u nekoliko navrata spomenut. U tom se kontekstu prisutnost izraza „cinkciarz” u naslovu i u jednom odlomku tog članka ne može uzeti u obzir a da se pritom ne vodi računa o nazivu intervenijenta. K tomu, kao što to proizlazi iz naslova navedenog članka, uporaba tog izraza se u njemu ne odnosi na dva poduzeća o kojima je u predmetnom članku riječ, nego na četiri osobe koje su osnovale ta poduzeća, čiji su profesionalni putevi opisani i čije su izjave prenesene. Isto tako, u jedinoj njegovoj uporabi u tekstu navedenog članka izraz „cinkciarz” se ne odnosi na ta dva poduzeća, nego na njihove osnivače, pri čemu su ta poduzeća predstavljena kao „njihovo poduzeće”. Štoviše, kada nisu spomenuta upućivanjem na njihov naziv u pravnom prometu ili na nazive koji upućuju na njihove internetske stranice (Currency One, Internetowykantor.pl i Walutomat.pl, s jedne strane, Cinkciarz.pl, s druge strane), navedena poduzeća označena su u predmetnom članku izrazima poput „internet mjenjačnica” ili „virtualna mjenjačnica”.
31 Usto treba istaknuti da je u točki 33. pobijane odluke žalbeno vijeće u biti provelo sličnu analizu dokumenata na kojima se zasniva mišljenje koje čini prilog E. 43, jedino mišljenje koje upućuje na vrijednosno neutralno značenje izraza „cinkciarz”. Tužitelj nije osporio navedenu analizu, niti se uostalom pozvao na navedeno mišljenje pred Općim sudom.
32 Kao zaključak o tom pitanju, dva značenja izraza „cinkciarz” odnose ne na usluge valutne razmjene. Riječ je, kao prvo, o povijesnom značenju, u kojem on upućuje na osobu koja se tajno i nezakonito upuštala u valutnu razmjenu u vrijeme Narodne Republike Poljske. Riječ je, kao drugo, o suvremenom značenju u kojem se taj izraz koristi u izvedenom smislu, općenito kao sinonim za varalicu ili prevaranta, ali isto tako, u smislu koji je blizak povijesnom značenju, radi označavanja osobe koja se sada još uvijek bavi tajnom i prijevarnom, pa stoga nezakonitom, valutnom trgovinom. S druge strane, kao što je to žalbeno vijeće pravilno utvrdilo, nije dokazano da izraz „cinkciarz” trenutačno na vrijednosno neutralni način označava osobu ili poduzetnika koji pružaju usluge valutne razmjene.
33 Na temelju tih značenja izraza „cinkciarz” valja ispitati osnovanost tužiteljevih razloga.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001 u dijelu koji se odnosi na usluge valutne razmjene
34 Tužitelj tvrdi da se izraz „cinkciarz” može koristiti za označavanje subjekta koji pruža usluge valutne razmjene izvan službenih kanala i da je stoga riječ o nazivu zanimanja koje se mora moći slobodno koristiti, neovisno o činjenici da se koristi ponajprije u negativnom smislu.
35 EUIPO i intervenijent osporavaju osnovanost ovog prigovora. Prema mišljenju intervenijenta, izraz „cinkciarz” ima samo povijesno značenje, označava osobu koja se upuštala u tajno nedopušteno trgovanje valutama u vrijeme Narodne Republike Poljske te se ne može koristiti za označavanje aktualne djelatnosti valutne razmjene.
36 U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe 2017/1001, neće se registrirati žigovi koji se sastoje isključivo od znakova ili oznaka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda, ili pružanja usluge, ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga.
37 Kao što je to navedeno u točki 14. ove presude, da bi znak bio obuhvaćen zabranom navedenom u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 2017/1001, on mora s predmetnim proizvodima i uslugama biti u dovoljno izravnoj i konkretnoj vezi koja relevantnoj javnosti omogućuje da odmah i bez daljnjeg promišljanja percipira opis proizvoda i usluga o kojima je riječ ili jednog njihova obilježja.
38 Ocjena opisnog karaktera znaka može se provesti samo, s jedne strane, u odnosu na percepciju relevantne javnosti i, s druge strane, u odnosu na proizvode ili usluge o kojima je riječ (vidjeti presudu od 8. srpnja 2008., COLOR EDITION, T‑160/07, EU:T:2008:261, t. 44. i navedena sudska praksa).
39 U ovom slučaju predmetni proizvodi i usluge su u biti, kada je riječ o razredu 9., softver, elektroničke publikacije i nosači podataka, kada je riječ o razredu 36., bankarske i financijske usluge, usluge povezane s valutnom razmjenom, agencijske usluge i upravljanje nekretninama, usluge naplate potraživanja, usluge povezane s osiguranjem i usluge fiskalne procjene i, kada je riječ o razredu 41., izdavačke i nakladničke usluge, pružanje igara i usluge povezane s obrazovanjem i osposobljavanjem. Žalbeno vijeće utvrdilo je da su takvi proizvodi i usluge namijenjeni kako profesionalcima tako i običnim građanima i da razina očekivanja relevantne javnosti varira od srednje do visoke. Smatralo je osim toga da je ocjenu opisnog karaktera osporavanog žiga trebalo provesti sa stajališta javnosti s poljskog govornog područja s obzirom na to da se spomenuti žig sastoji od izraza koji ima svoje značenje u tom jeziku.
40 Te ocjene nisu osporavane i nijedan ih element ne dovodi u pitanje. Valja međutim naglasiti da činjenica da je relevantna javnost u jednom svojem dijelu specijalizirana ne može imati odlučujući utjecaj na pravne kriterije koji se upotrebljavaju za ocjenu opisnog karaktera znaka (presuda od 7. svibnja 2019., Fissler/EUIPO (vita), T‑423/18, EU:T:2019:291, t. 14.).
41 Zabranjujući registraciju njime predviđenih znakova ili oznaka kao žiga, članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 2017/1001 teži cilju od općeg interesa, a to je da se svi mogu slobodno koristiti znakovima ili opisnim oznakama obilježja proizvoda ili usluga za koje je podnesena prijava za registraciju. Ta odredba stoga sprečava da se navedeni znakovi ili oznake zbog svoje registracije kao žiga rezerviraju samo za jednog poduzetnika (vidjeti presudu od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, EU:C:2003:579, t. 31. i navedenu sudsku praksu).
42 To što je zakonodavac Europske unije odabrao izraz „obilježje” ukazuje na činjenicu da su u članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 2017/1001 predviđeni samo oni znakovi koji služe opisivanju svojstva proizvoda ili usluga za koje je podnesena prijava za registraciju, koje relevantna javnost lako prepoznaje. Prema tome, registracija znaka može se odbiti na temelju te odredbe samo ako je razumno predvidjeti da će ga relevantna javnost doista prepoznati kao opis jednog od navedenih obilježja (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, EU:C:2011:139, t. 50. i od 7. svibnja 2019, vita, T‑423/18, EU:T:2019:291, t. 43.).
43 Kako bi se odbila registracija znaka na temelju članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001, nije potrebno da se znakovi i oznake koji čine žig iz tog članka doista upotrebljavaju, u trenutku podnošenja prijave za registraciju, za opisivanje proizvoda ili usluga poput onih za koje je podnesena prijava odnosno njihovih obilježja. Kao što to navodi sam tekst te odredbe, dovoljno je da se te oznake i podatke mogu upotrebljavati u spomenute svrhe (presuda od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, EU:C:2003:579, t. 32.).
44 Naposljetku, valja ponoviti da je, na temelju članka 7. stavka 2. iste uredbe, njezin članak 7. stavak 1. primjenjiv čak i ako razlozi za odbijanje postoje u samo jednom dijelu Unije, pri čemu se taj dio može ograničiti na jednu državu članicu (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 83.).
45 U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je izraz „cinkciarz” opisni za usluge valutne razmjene, tako da je registraciju osporavanog znaka, koji se sastoji isključivo od tog izraza, valjalo poništiti jer žig obuhvaća navedene usluge.
46 Iz razmatranja navedenih u točkama 19. do 32. ove presude proizlazi da je izraz „cinkciarz”, u značenjima koja su u ovom predmetu relevantna, s jedne strane, i povijesno i aktualno povezan s uslugama valutne razmjene i, s druge strane, ima isključivo pogrdan prizvuk, odnosno sadržava negativnu ideju koja obezvređuje označenu osobu, odnosno osobu koja su upušta u nezakoniti promet, prijevare ili akte koji se smatraju nepoštenima, osobito, iako ne isključivo, u okviru djelatnosti valutne razmjene koja se obavlja tajno.
47 Tužitelj tvrdi da primjena članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001 ne zahtijeva da opisna oznaka bude vrijednosno pozitivna ili neutralna, nego samo to da opisuje proizvod ili uslugu na koju se zahtjev za registraciju odnosi ili neko njihovo obilježje. Nadalje, negativni prizvuk izraza „cinkciarz” mogao bi s vremenom iščeznuti.
48 U skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 37. i 38. ove presude, primjena članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001 moguća je samo ako je osporavani žig – vodeći računa o načinu na koji ga shvaća relevantna javnost – s predmetnom uslugom u dovoljno izravnoj i konkretnoj vezi koja toj javnosti omogućuje da odmah i bez daljnjeg promišljanja percipira opis te usluge ili jednog njezinog obilježja.
49 Tu sudsku praksu treba dovesti u vezu s onom prema kojoj su oznake i znakovi opisni, u smislu navedene odredbe, ako u uobičajenoj uporabi, sa stajališta potrošača, mogu poslužiti za označavanje proizvoda ili usluga za koje je registracija zatražena, bilo izravno bilo navođenjem jednog njihova bitnog obilježja (vidjeti presudu od 28. lipnja 2012., XXXLutz Marken/OHIM, C‑306/11 P, neobjavljena, EU:C:2012:401, t. 77. i navedenu sudsku praksu).
50 U tom pogledu valja istaknuti da, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 3., Uredba 2017/1001 ima za cilj doprinijeti uklanjanju prepreka slobodnom kretanju robe i usluga na unutarnjem tržištu. Ipak, ta se sloboda odnosi samo na robu koja je na zakonit način uvedena u gospodarski i trgovinski tok Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 16. prosinca 2010., Josemans, C‑137/09, EU:C:2010:774, t. 42.) i, po analogiji, pružanje zakonitih usluga. Iz toga proizlazi da zaštita predviđena pravnim propisima Unije koji se odnose na žigove može biti dodijeljena žigu samo ako on označava zakonom dopuštene proizvode i usluge koji se zakonito pružaju.
51 Valja pretpostaviti da je prosječni potrošač, koji je uobičajeno obaviješten te razumno pažljiv i oprezan, svjestan te činjenice, barem stoga što zna da su vrijednosti pravne države u temeljima Unije, kao što to proizlazi iz članka 2. UEU‑a, te da je pravnoj državi svojstveno to da zakon ne može štititi ili favorizirati nezakonite akte s obzirom na to da je to obilježje pravne države općepoznato. U tom pogledu valja istaknuti da se, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, za izraz „cinkciarz” ne može smatrati da označava „zanimanje” jer se isključivo odnosi na obavljanje nezakonitih radnji.
52 Prema tome, relevantna je javnost u ovom slučaju svjesna činjenice da tajne i nezakonite djelatnosti valutne razmjene ne mogu biti usluge obuhvaćene osporavanim žigom.
53 Iz toga proizlazi da izraz „cinkciarz”, koji čini taj žig i koji označava takve tajne i nezakonite aktivnosti, u uobičajenoj uporabi s gledišta relevantne javnosti ne može služiti za označavanje usluga zakonite valutne razmjene. Moguće je u tom pogledu uspostaviti vezu sa sudskom praksom prema kojoj se, kada je riječ o znakovima ili oznakama koji se u trgovini mogu koristiti za označavanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluge za koje je podnesena prijava za registraciju, članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe 2017/1001 ne protivi registracija zemljopisnih naziva za koje zbog obilježja opisanog mjesta nije vjerojatno da će zainteresirani krug osoba moći percipirati da predmetna skupina proizvoda potječe iz tog mjesta (vidjeti presudu od 6. rujna 2018., Bundesverband Souvenir – Geschenke – Ehrenpreise/EUIPO, C‑488/16 P, EU:C:2018:673, t. 39. i navedenu sudsku praksu).
54 Prema tome, izraz „cinkciarz” ne omogućava relevantnoj javnosti da odmah i bez daljnjeg promišljanja percipira opis usluga dopuštene valutne razmjene ili subjekta koji pruža takve usluge. Naime, budući da je ključno obilježje tog izraza, odnosno to što označava tajne i nezakonite djelatnosti, u potpunoj suprotnosti s jednim obilježjem tih usluga, to jest svojstvenom im dopuštenosti, relevantna će javnost moći povezati osporavani žig s dopuštenim djelatnostima valutne razmjene samo tako da zanemari to proturječje i zaključi da navedeni žig ironično ili kroz igru riječi, suprotno svojem značenju, obuhvaća dopušteno pružanje usluga valutne razmjene.
55 Prema tome, osporavani žig nije u izravnoj i konkretnoj vezi s uslugama valutne razmjene koje su njime obuhvaćene.
56 Taj zaključak potvrđuje ispitivanje u pogledu cilja od općeg interesa kojem teži zabrana registracije iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 2017/1001, a koji treba uzeti u obzir u okviru konkretnog ispitivanja svih relevantnih elemenata prijave za registraciju (vidjeti po analogiji presudu od 8. travnja 2003., Linde i dr., C‑53/01 do C‑55/01, EU:C:2003:206, t. 75.) ili, kao u ovom slučaju, registracije čije se poništenje zahtijeva.
57 U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 41. ove presude, ta odredba teži tomu da se svi zainteresirani subjekti i dalje mogu slobodno koristiti znakovima i oznakama koji opisuju obilježja predmetnih usluga. Naime, kada bi jednom poduzeću bilo dopušteno monopolizirati uporabu opisnog izraza, smanjio bi se opseg rječnika koji konkurentima stoji na raspolaganju za označavanje vlastitih proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 16. listopada 2014., Larrañaga Otaño/OHIM (GRAPHENE), T‑458/13, EU:T:2014:891, t. 18. i navedenu sudsku praksa). Taj cilj od općeg interesa i sam je dio sustava nenarušenog tržišnog natjecanja koje UFEU namjerava uspostaviti i održati na snazi i čije pravo na žigove predstavlja ključni element (vidjeti po analogiji presudu od 6. svibnja 2003., Libertel, C‑104/01, EU:C:2003:244, t. 48. do 52.).
58 Međutim, iz razmatranja vezanih uz značenje izraza „cinkciarz” proizlazi da je ono neodvojivo povezano s jednim bitnim aspektom djelatnosti koju označava, odnosno s njezinom tajnošću i nezakonitošću, koji je u potpunoj suprotnosti s jednim obilježjem predmetnih usluga valutne razmjene, svojstvenom im dopuštenosti.
59 Naposljetku, doista je točno da su, u skladu sa samim tekstom članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001, znakovi i oznake čija je registracija zabranjena na temelju te odredbe oni koji jednostavno mogu biti upotrijebljeni kao opisni, pri čemu nije potrebno da je u trenutku podnošenja zahtjeva za registraciju doista došlo do takve uporabe.
60 Međutim, takva mogućnost uporabe može se uzeti u obzir samo ako je razumno pretpostaviti da će u budućnosti u zainteresiranom krugu osoba predmetni znak predstavljati opis obilježja predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti po analogiji presudu od 12. veljače 2004.., Koninklijke KPN Nederland, C‑363/99, EU:C:2004:86, t. 56. i navedenu sudsku praksu). Prema tome, ta se mogućnost ne može zasnivati samo na pukim nagađanjima, nego suprotno tomu mora biti potvrđena određenim dokazima koji je čine među ostalim razumno vjerojatnom (vidjeti u tom smislu presudu od 12. ožujka 2008., Compagnie générale de diététique/OHIM (GARUM), T‑341/06, neobjavljena, EU:T:2008:70, t. 43.).
61 Jedno takvo nagađanje predstavlja i mogućnost koju je istaknuo tužitelj, a to je da će izraz „cinkciarz” u budućnosti izgubiti svoj negativni prizvuk povezan s tajnim i nezakonitim karakterom djelatnosti na koju se odnosi, koji je za njega ključan, i da će, posljedično, na vrijednosno neutralan način označavati obavljanje djelatnosti valutne razmjene.
62 U tom pogledu valja podsjetiti da – kao što to proizlazi iz dokaza podnesenih u okviru upravnog postupka i utvrđenja izvedenih u točkama 19., 23. i 32. ove presude – izraz „cinkciarz”, u značenjima koja su u ovom predmetu relevantna, od svojeg nastanka ima vrijednosno negativno značenje povezano s tajnom i nezakonitom djelatnošću osoba koje označava te da je, nakon promjene povijesnog konteksta u kojem se pojavio, njegov doseg evoluirao na način da je taj negativni aspekt naglašen jer je njegova uporaba poopćena na način da obuhvaća svaku osobu koja se upušta u djelatnost koja se smatra nezakonitom, prijevarnom ili nepoštenom. K tomu, kao što to proizlazi iz točaka 29. i 30. ove presude, ne postoji relevantna indicija da bi navedeni izraz bio upotrebljavan na vrijednosno neutralni način za označavanje subjekta koji pruža usluge valutne razmjene.
63 Imajući te elemente u vidu, na dan podnošenja zahtjeva za registraciju osporavanog žiga nije bilo razumno predvidjeti da će u budućnosti u zainteresiranim krugovima izraz „cinkciarz” predstavljati opis predmetnih usluga.
64 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je žalbeno vijeće osnovano odlučilo da osporavani žig ne može biti poništen na temelju članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001 u dijelu koji se odnosi na valutnu razmjenu. Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001 i obveze obrazlaganja u dijelu koji se odnosi na predmetne proizvode i usluge različite od usluga valutne razmjene
65 Tužitelj tvrdi da je pobijana odluka nedostatno obrazložena, što se tiče odbijanja zahtjeva za proglašenje ništavim u dijelu u kojem se temeljila na opisnom karakteru predmetnih proizvoda i usluga različitih od usluga valutne razmjene, s obzirom na to da je žalbeno vijeće te druge proizvode i usluge razmatralo općenito, a ne svaku kategoriju pojedinačno.
66 U točki 59. pobijane odluke žalbeno vijeće je zaključilo, prihvaćajući u tom pogledu obrazloženje odluke Odjela za poništaje, da s obzirom na to da izraz „cinkciarz” nije opisni za usluge valutne razmjene, on je to tim manje za druge predmetne proizvode i usluge, čija je veza sa spomenutim izrazom još slabija.
67 Valja podsjetiti da obveza obrazlaganja koju ima žalbeno vijeće, a koja među ostalim proizlazi iz članka 94. stavka 1. Uredbe 2017/1001, ima dvojaku svrhu: s jedne strane, omogućiti zainteresiranim osobama da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere kako bi mogle zaštititi svoja prava i, s druge strane, omogućiti sudu Unije da izvršava nadzor nad zakonitošću odnosne odluke. Obrazloženje mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke autora akta, pri čemu nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer pitanje zadovoljava li obrazloženje akta navedene zahtjeve ne treba ocjenjivati samo u odnosu na njegov tekst, nego i na njegov kontekst i sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno pravno područje (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C‑564/16 P, EU:C:2018:509, t. 64. i 65. i navedenu sudsku praksu).
68 U tom pogledu valja istaknuti da je argumentacija koju je tužitelj razvio pred tijelima EUIPO‑a, koju je uostalom iznio u svojoj tužbi, ograničena na navode o načinu na koji određene predmetne kategorije proizvoda i usluga različite od usluga valutne razmjene mogu, prema njegovu mišljenju, biti povezane s potonjim uslugama ili s pružateljima takvih usluga. Tužitelj iz toga zaključuje da je izraz „cinkciarz”, koji on smatra opisnim u dijelu koji se odnosi na usluge valutne razmjene, isto tako opisni i za jedno obilježje tih drugih proizvoda i usluga.
69 S tim u vezi, budući da je žalbeno vijeće prethodno utvrdilo da izraz „cinkciarz” nije opisni za usluge valutne razmjene, odbacujući tako premisu na kojoj se temelji tužiteljeva argumentacija o proizvodima i uslugama različitima od usluga valutne razmjene, to se vijeće moglo ograničiti na iznošenje jednog općenitog obrazloženja za sve predmetne proizvode i usluge.
70 Naime, EUIPO‑u je dopušteno dati općenito obrazloženje, u pogledu apsolutnog razloga za odbijanje registracije, za proizvode ili usluge koji nisu međusobno izravno i konkretno povezani tako da čine dovoljno homogenu kategoriju ili grupu proizvoda ili usluga, osobito na temelju obilježja koja su im zajednička i koja su relevantna za analizu mogućnosti isticanja predmetnog razloga za odbijanje. Ocjenu je potrebno dati in concreto u svakom pojedinom predmetu, ne isključujući mogućnost da svi proizvodi i usluge obuhvaćeni zahtjevom za registraciju imaju obilježje koje je relevantno za analizu apsolutnog razloga za odbijanje i da se stoga, u cilju ispitivanja predmetne prijave za registraciju u odnosu na taj apsolutni razlog za odbijanje, mogu razvrstati u samo jednu dovoljno homogenu kategoriju ili skupinu (vidjeti u tom smislu presudu od 17. svibnja 2017., EUIPO/Deluxe Entertainment Services Group, C‑437/15 P, EU:C:2017:380, t. 30. do 34.).
71 Međutim, u ovom je slučaju sam tužitelj razvrstao predmetne proizvode i usluge različite od usluga valutne razmjene s obzirom na općenito i jedinstveno obilježje koje opravdava priznavanje opisnog karaktera znaka CINKCIARZ u odnosu na te druge proizvode i usluge, a to je da su svi oni povezani s djelatnošću valutne razmjene.
72 Prema tome, nakon što je zaključilo da osporavani žig nije opisni u dijelu koji se odnosi na same usluge valutne razmjene, žalbeno je vijeće moglo u okviru dostatnog ispitivanja smatrati da taj zaključak vrijedi a fortiori za proizvode i usluge različite od usluga valutne razmjene, koje su s potonjima na određeni način povezane. Naime, na taj je način žalbeno vijeće provelo ocjenjivanje in concreto, odlučujući o vezi na kojoj je sam tužitelj zasnovao svoj zahtjev za poništenje, na temelju članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe 2017/1001, u odnosu na druge proizvode i usluge. Štoviše, to je ispitivanje dovelo do zaključka koji je u skladu s tom odredbom.
73 Prema tome, drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001
74 Kao prvo, tužitelj tvrdi da se primjena članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 nameće zbog opisnog karaktera znaka CINKCIARZ jer opisni znak nema nužno razlikovni karakter.
75 Kao drugo, tužitelj prigovara žalbenom vijeću to da nije ispitalo razlikovni karakter osporavanog žiga u odnosu na predmetne proizvode i usluge i u odnosu na percepciju koju taj žig ima u relevantnoj javnosti. On osobito smatra da pogrdni karakter izraza „cinkciarz” ne sprečava utvrđenje nepostojanja razlikovnog karaktera. U ovom slučaju, budući da je navedeni izraz općenito korišten u okviru pružanja usluga valutne razmjene izvan službenih kanala, žig koji se sastoji od tog izraza ne može ispunjavati zadaću prepoznavanja komercijalnog podrijetla predmetnih proizvoda i usluga. Zbog istog razloga navedeni izraz nije za poljsku javnost maštovit, atipičan, neočekivan ili iznenađujući.
76 Žalbeno vijeće je smatralo da relevantna javnost shvaća verbalni znak CINKCIARZ na način da on označava osobu koja se upušta u nezakonitu trgovinu valutama, špekulanta, varalicu. Stavljen u odnos s predmetnim proizvodima i uslugama, javnost taj izraz doživljava kao originalan, varljiv ili ironičan, te stoga iznenađujući, prikladan za upućivanje na komercijalno podrijetlo predmetnih proizvoda ili usluga, te kao takav lako pamtljiv.
77 Na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001, odbit će se registracija žigova koji nemaju razlikovni karakter.
78 Kao što je to navedeno u točki 16. ove presude, razlikovni karakter žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe 2017/1001 znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena kao proizvoda i usluge koji potječu od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda ili te usluge od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 21. siječnja 2010., Audi/OHIM, C‑398/08 P, EU:C:2010:29, t. 33. i navedenu sudsku praksu).
79 Taj razlikovni karakter znaka mora se ocijeniti, s jedne strane, s obzirom na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija i, s druge strane, s obzirom na percepciju koju o njima ima relevantna javnost (vidjeti presudu od 29. travnja 2004., Henkel/OHIM, C‑456/01 P i C‑457/01 P, EU:C:2004:258, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
80 Na početku valja utvrditi da, vodeći računa o danim odgovorima na prvi i drugi tužbeni razlog, tužiteljeve argumente treba odbaciti u mjeri u kojoj se zasnivaju na tvrdnji o opisnom karakteru osporavanog žiga za predmetne proizvode i usluge.
81 Potom, iz točaka 53. i 54. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, ispitalo razlikovni karakter osporavanog žiga vodeći računa o percepciji relevantne javnosti kao i o predmetnim proizvodima i uslugama. Iako se doduše iz konteksta može razlučiti, implicitno, da se analiza sadržana u tim točkama odnosi u biti na usluge valutne razmjene, valja voditi računa o činjenici da je u točkama 59. i 60. navedene odluke žalbeno vijeće proširilo svoje obrazloženje smatrajući da zaključci koji se odnose na usluge valutne razmjene vrijede a fortiori za druge sporne proizvode i usluge, imajući u vidu slabiju vezu koja postoji između tih drugih proizvoda i usluga i izraza „cinkciarz”.
82 Konačno, budući da se tvrdnja o nepostojanju razlikovnog karaktera osporavanog žiga zasniva na navodu prema kojem se izraz „cinkciarz” „obično koristio u kontekstu pružanja usluga koje se odnose na valutnu razmjenu izvan službenih kanala”, valja istaknuti da je u okviru odgovora na prvi tužbeni razlog zaključeno da se taj navod ne može prihvatiti jer pretpostavlja mogućnost da se tim izrazom na vrijednosno neutralan način označe djelatnosti valutne razmjene, neovisno o njihovu zakonitom ili nezakonitom karakteru.
83 S druge strane, imajući u vidu uobičajenu, relevantnoj javnosti poznatu uporabu izraza „cinkciarz” za tajnu i nezakonitu djelatnost valutne razmjene, valja, poput žalbenog vijeća, priznati da taj izraz ima aludirajući i sugestivni karakter u odnosu na dopuštene usluge valutne razmjene.
84 Međutim, kao što je to utvrđeno u točki 54. ove presude, s obzirom na to da je ključno obilježje tog izraza, odnosno to što označava tajne i nezakonite djelatnosti, u potpunoj suprotnosti s jednim obilježjem predmetnih usluga valutne razmjene, svojstvenom im dopuštenosti, relevantna će javnost moći povezati osporavani žig s dopuštenim djelatnostima valutne razmjene samo tako da zanemari to proturječje i zaključi da navedeni žig, ironično ili kroz igru riječi, suprotno svojem značenju, obuhvaća dopušteno pružanje usluga valutne razmjene. Iz toga proizlazi da, kada je riječ o tim uslugama, taj znak traži od navedene javnosti da uloži napor pri tumačenju i da zbog te činjenice sadržava stanovitu originalnost i intenzitet koji ga čine lako pamtljivim (vidjeti po analogiji presudu od 21. siječnja 2010., Audi/OHIM, C‑398/08 P, EU:C:2010:29, t. 59.) te je prikladan za upućivanje potrošača na komercijalno podrijetlo predmetnih proizvoda i usluga. Prema tome, valja priznati da navedeni izraz ima razlikovni karakter u odnosu na usluge valutne razmjene.
85 Ta su razmatranja isto tako primjenjiva na predmetne usluge obuhvaćene razredom 36., povezane s uslugama valutne razmjene, odnosno, u biti, na bankarske i financijske usluge.
86 Kada je riječ o drugim proizvodima i uslugama o kojima je riječ, kao što je to utvrdilo žalbeno vijeće, veza između značenja izraza „cinkciarz” koje je ponudio tužitelj, odnosno značenja koje se odnosi na nezakonitu i tajnu djelatnost valutne razmjene, i tih drugih proizvoda i usluga, koji nisu neposredno povezani s trgovinom valutama, slaba je, čak i nepostojeća. Posljedično, osporavani bi žig mogao tim više biti smanjeno aluzivan za neke od tih proizvoda ili usluga, tako da tužiteljevi argumenti, koji se u biti zasnivaju na opisnom karakteru navedenog žiga u dijelu koji se odnose na usluge valutne razmjene i na odnosu koji postoji između tih usluga i drugih predmetnih proizvoda i usluga, nisu utemeljeni. Uostalom, može se istaknuti da razmatranja iznesena u točki 84. ove presude isto tako u svojoj biti vrijede za druge predmetne proizvode i usluge, imajući u vidu opće značenje navedenog izraza, koji označava osobu koja se upušta u bilo koju djelatnost koja se smatra nezakonitom, prijevarnom ili nepoštenom. Naime, suprotnost koja proizlazi iz korištenja tim izrazom za označavanje dopuštenih proizvoda ili usluga stvara efekt iznenađenja i traži promišljanje iz kojeg proizlazi određeni razlikovni karakter.
87 Posljedično, valja odbiti i treći tužbeni razlog kao neosnovan i, stoga, tužbu u cijelosti.
Troškovi
88 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
89 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova postupka EUIPO‑a i intervenijenta, sukladno njihovim zahtjevima.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (prvo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Currency One S. A. nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i troškova društva Cinkciarz.pl sp. z o.o.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 19. prosinca 2019.
Potpisi