Predmet T‑10/13

Bank of Industry and Mine

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička i vanjska sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprečavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Tužba za poništenje – Rok za podnošenje tužbe – Dopuštenost – Prigovor nezakonitosti – Pogreška koja se tiče prava – Proporcionalnost – Pravo na vlasništvo – Nadležnost Vijeća – Obveza obrazlaganja – Pravo na obranu – Preispitivanje donesenih mjera ograničavanja – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pogreška u ocjeni“

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 29. travnja 2015.

1.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Odluka o zamrzavanju financijskih sredstava – Sudski nadzor nad zakonitošću – Opseg – Članak 20. stavak 1. točka (c) Odluke 2010/413, i članak 1. stavak 8. Odluke 2012/635 – Isključenje

(čl. 29. UEU‑a; čl. 263. st. 4. UFEU‑a i 275. st. 2. UFEU‑a; odluke Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (c), i 2012/635/ZVSP, čl. 1. st. 8.)

2.      Tužba za poništenje – Pretpostavke za dopuštenost – Pravni interes – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Tužba protiv akta kojim se u pogledu tužitelja uvode mjere ograničavanja – Javno tijelo koje se poziva na zaštitu i jamstva povezana s temeljnim pravima – Pitanja koja se ne odnose na dopuštenost razloga nego na njegovu osnovanost

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a i 275. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP; Uredba Vijeća br. 945/2012)

3.      Pravo Europske unije – Temeljna prava – Područje primjene ratione personae – Pravne osobe koje su emanacija trećih država – Uključenost – Odgovornost trećih država za poštovanje temeljnih prava na vlastitom državnom području – Nepostojanje utjecaja

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17., 41. i 47.)

4.      Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru borbe protiv širenja nuklearnog oružja – Doseg nadzora – Ograničen nadzor za opća pravila – Nadzor koji se proširuje na ocjenu činjenica i na provjeru dokaza u odnosu na akte koji se primjenjuju na posebne subjekte

(čl. 29. UEU‑a; čl. 215. st. 2. UFEU‑a i 275. st. 2. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (c); Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 23, st. 2. t. (d))

5.      Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru borbe protiv širenja nuklearnog oružja – Doseg nadzora – Ograničen nadzor za opća pravila – Kriteriji za donošenje mjera ograničavanja – Pružanje potpore iranskoj vladi – Opseg – Poštovanje načela pravne sigurnosti na temelju kojeg se zahtijeva jasnoća, preciznost i predvidljivost učinaka pravnih pravila

(odluke Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (c) i 2012/35/ZVSP, uv. izj. 13.; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 23. st. 2. t. (d))

6.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Ograničenje prava na vlasništvo i prava na slobodno bavljenje gospodarskim aktivnostima – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(odluke Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 20. st. 1. t. (c), 2012/35/ZVSP, uv. izj. 13. i 2012/635/ZVSP, čl. 1. st. 8.; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 23. st. 2. t. (d))

7.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Odluka donesena u okviru UEU‑a – Postupovni zahtjevi propisani člankom 215. stavkom 2. UFEU‑a – Neprimjenjivost

(čl. 29. UEU‑a; čl. 215. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP)

8.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Ovlast Vijeća, na području mjera ograničavanja utemeljenih na članku 215. UFEU‑a, da upotrijebi postupak propisan u članku 291. st. 2. UFEU‑a

(čl. 215. UFEU‑a i 291. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 23. st. 2.)

9.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru borbe protiv širenja nuklearnog oružja – Postupak uvrštavanja na popis osoba i subjekata na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Izbor pravne osnove – Uredba br. 267/2012 – Poštovanje uvjeta propisanih u članku 291. UFEU‑a

(čl. 24. st. 1. podst. 2. UEU‑a, čl. 29. UEU‑a i čl. 31. st. 1. UEU‑a; čl. 215. UFEU‑a i 291. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, Prilog II.; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 23. st. 2. i 46. st. 2.)

10.    Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Odluka donesena u okolnostima koje su zainteresiranoj osobi poznate, omogućujući joj da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi – Dopuštenost sažetog obrazloženja

(čl. 296. st. 2. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP; Uredba Vijeća br. 945/2012)

11.    Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Pravo na pristup dokumentima – Pravo koje je uvjetovano podnošenjem Vijeću zahtjeva u tom smislu

(Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP;Uredba Vijeća br. 945/2012)

12.    Pravo Europske unije – Načela – Pravo na obranu – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata ili tijela koja pružaju potporu iranskoj vladi – Obveza davanja obavijesti o inkriminirajućim dokazima – Opseg

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP; Uredba Vijeća br. 945/2012)

13.    Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza Vijeća da redovito preispita te mjere – Povreda – Nepostojanje utjecaja na valjanost tih mjera – Pretpostavke – Poštovanje cilja obveze preispitivanja i nepostojanje negativnih učinaka na položaj subjekta o kojem je riječ

(Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 26. st. 3.; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 46. st. 6.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 27.‑30.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 48., 49.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 53., 55., 57., 58.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 74., 75., 170.‑173.)

5.      Vijeće ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu opće i apstraktne definicije pravnih kriterija i načina donošenja mjera ograničavanja. U tom pogledu, kriterij koji se odnosi na pružanje potpore iranskoj vladi svojom vrlo širokom formulacijom dodjeljuje Vijeću diskrecijsku ovlast. Međutim, ta ovlast nije ni prekomjerna ni proizvoljna. Naime, kao prvo, točno je da je načelo pravne sigurnosti, koje predstavlja opće načelo prava Unije i koje osobito nalaže da su pravna pravila jasna, precizna i predvidljiva u svojim učincima, osobito kada mogu imati nepovoljne učinke na pojedince i poduzetnike, primjenjivo u pogledu mjera ograničavanja koje uvelike utječu na prava i slobode predmetnih osoba i subjekata. Kao drugo, kriterij koji se odnosi na pružanje potpore iranskoj vladi dio je pravnog okvira koji je jasno ograničen ciljevima koji se žele postići propisima kojima se uređuju mjere ograničavanja protiv Irana, osobito uvodnom izjavom 13. Odluke 2012/35 kojom se taj kriterij unosi u članak 20. stavak 1. Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 13. Odluke 2012/35, navedeni kriterij se ciljano i selektivno odnosi na aktivnosti svojstvene predmetnoj osobi ili subjektu koji, čak i ako sami po sebi izravno ili neizravno uopće nisu povezani sa širenjem nuklearnog oružja, ipak ga mogu poticati, osiguravajući iranskoj vladi materijalna, financijska ili logistička sredstva ili pogodnosti koje joj omogućuju izvršavanje aktivnosti širenja nuklearnog oružja.

Navedeni kriterij ne odnosi se stoga na sve oblike potpore iranskoj vladi, nego na oblike potpore koji svojom kvantitativnom ili kvalitativnom važnošću pridonose izvršavanju iranskih nuklearnih aktivnosti. On stoga objektivno definira ograničenu kategoriju osoba i subjekata na koje se mogu odnositi mjere zamrzavanja financijskih sredstava. On se slijedom toga može primijeniti na sve subjekte koji pružaju potporu iranskoj vladi, osobito u obliku financijske potpore. Suprotno tomu, taj se kriterij ne odnosi na sve subjekte u vlasništvu iranske vlade ili na sve subjekte koji su s njom povezani, odnosno na sve iranske porezne obveznike.

(t. 75.‑80., 83., 84., 88.)

6.      S obzirom na temeljnu važnost održavanja mira i međunarodne sigurnosti, Vijeće može smatrati, a da ne prekorači ograničenja svoje diskrecijske ovlasti, da su povrede prava na vlasništvo – koje proizlaze iz primjene kriterija koji se odnosi na pružanje potpore iranskoj vladi, predviđenog uvodnom izjavom 13. Odluke 2012/35 kojom je izmijenjena odluka 2010/413, i člankom 20. stavkom 1. Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana, kako bi se određenim osobama i subjektima koje pružaju takvu potporu odredilo zamrzavanje financijskih sredstava – prikladne i nužne, radi pritiska na iransku vladu kako bi prestala sa svojim aktivnostima širenja nuklearnog oružja. Stoga je taj kriterij, sukladan načelu proporcionalnosti i ne dodjeljuje Vijeću prekomjernu ovlast.

(t. 78., 91., 92., 195.‑199.)

7.      Prethodno donošenje odluke u skladu s poglavljem 2. glave V. ugovora o EU‑u, predstavlja nužan uvjet za to da Vijeće može donijeti mjere ograničavanja na temelju ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 215. stavka 2. UFEU‑a. Međutim, to utvrđenje ne znači da za donošenje odluke u skladu s poglavljem 2. glave V. ugovor o EU‑a više važe postupovni zahtjevi postavljeni člankom 215. stavkom 2. UFEU‑a, a ne zahtjevi postavljeni samim člankom 29. UEU‑a. Potonjim se člankom Vijeću dopušta da odlučuje samo kada donosi u njemu navedene odluke.

(t. 99., 101.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 105.‑107.)

9.      Uredbe, kao što je Uredba br. 267/2012 o izmjeni Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana kojom se predviđaju mjere ograničavanja na temelju članka 215. UFEU‑a, odnose se na provedbu odluka, unutar područja primjene Ugovora o FEU‑u, donesenih na temelju članka 29. UEU‑a u okviru ZVSP‑a. Stoga je Uredba br. 267/2012 namijenjena postizanju ciljeva i provedbi aktivnosti Unije u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP). Mjere ograničavanja, donesene na temelju članka 23. stavka 2. Uredbe br. 267/2012, koje imaju za cilj izvršiti pritisak na Islamsku Republiku Iran kako bi prestala sa širenjem nuklearnog oružja, zbog svojeg su cilja, prirode i predmeta uže povezane s provedbom ZVSP‑a nego s izvršavanjem nadležnosti koje su Uniji dodijeljene Ugovorom o FEU‑u.

Međutim, u okviru Ugovora o EU‑u, iz članka 24. stavka 1. UEU‑a drugog podstavka u vezi s člankom 29. UEU‑a i člankom 31. stavkom 1. UEU‑a proizlazi da Vijeće, općenito govoreći, može izvršavati ovlast odlučivanja u području ZVSP‑a, odlučujući jednoglasno. Vijeće, odlučujući samo, osobito odlučuje o uvrštenju imena osobe ili subjekta u Prilog II. Odluci 2010/413. Međutim, upravo se to uvrštenje provodi, u okviru područja primjene Ugovora o FEU‑u, donošenjem mjere zamrzavanja financijskih sredstava na temelju članka 23. stavka 2. Uredbe br. 267/2012.

U tim okolnostima, s obzirom na posebnosti mjera donesenih na temelju članka 23. stavka 2. Uredbe br. 267/2012, na potrebu za osiguravanjem dosljednosti između popisa koji se nalazi u Prilogu II. Odluci 2010/413 i popisa koji se nalazi u Prilogu IX. navedenoj uredbi, kao i na činjenicu da Komisija nema pristup podacima obavještajnih službi država članica koji se mogu pokazati potrebnima za provedbu navedenih mjera, Vijeće može pravilno smatrati da provedba članka 23. stavka 2. Uredbe br. 267/2012 koji se odnosi na zamrzavanje financijskih sredstava predstavlja poseban slučaj u smislu članka 291. stavka 2. UFEU‑a te da je stoga sebi mogla zadržati pravo provesti ga, u članku 46. stavku 2. navedene uredbe.

Što se tiče pitanja je li postojanje posebnog slučaja valjano utemeljeno, opravdanje za zadržavanje provedbe u korist Vijeća, u članku 46. stavku 2. Uredbe br. 267/2012, proizlazi iz zajedničkog tumačenja uvodnih izjava i odredbi navedene uredbe, u kontekstu teksta relevantnih odredbi Ugovora o EU‑u i Ugovora o FEU‑u u području zamrzavanja financijskih sredstava.

Prema tome, zahtjevi postavljeni u članku 291. stavku 2. UFEU‑a, kako bi se Vijeću mogle dodijeliti provedbene ovlasti, ispunjeni su u pogledu članka 46. stavka 2. Uredbe br. 267/2012.

(t. 109.‑114., 119.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 122.‑127., 133.‑139.)

11.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 144.)

12.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 149., 151.)

13.    Na temelju članka 26. stavka 3. Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana i članka 46. stavka 6. Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, Vijeće je dužno preispitati mjere ograničavanja koje se odnose na tužitelja u roku od dvanaest mjeseci od dana donošenja Odluke 2012/635 o izmjeni Odluke 2010/413, i Provedbene uredbe br. 945/2012 o provedbi Uredbe br. 267/2012.

Međutim, povreda obveze preispitivanja donesenih mjera ograničavanja ne opravdava poništenje akata kojima su određene jer je – iako sa zakašnjenjem– bio ispunjen cilj odredbi kojima se predviđa periodično preispitivanje mjera ograničavanja i jer povreda roka za preispitivanje od strane Vijeća ne proizvodi negativne učinke na položaj tužitelja. Taj je cilj osigurati redovitu provjeru toga jesu li donesene mjere ograničavanja i dalje opravdane.

(t. 155.‑157., 160.‑162., 164., 165.)