PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
14. srpnja 2022.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Približavanje zakonodavstava – Uredba (EZ) br. 715/2007 – Homologacija motornih vozila – Članak 5. stavak 2. – Poremećajni uređaj – Motorna vozila – Dizelski motor – Sustav za kontrolu emisije – Programska podrška ugrađena u upravljačko računalo motora – Ventil za povrat ispušnih plinova (ventil EGR) – Smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) koje se ograničava ‚temperaturnim okvirom’ – Zabrana upotrebe poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisija – Članak 5. stavak 2. točka (a) – Iznimka od te zabrane – Zaštita potrošača – Direktiva 1999/44/EZ – Prodaja robe široke potrošnje i jamstva za takvu robu – Članak 2. stavak 2. točka (d) – Pojam ‚roba koja pokazuje kakvoću i funkcionalnost kakve su uobičajene za robu iste vrste i koje potrošač može razumno očekivati s obzirom na prirodu robe’ – Motorno vozilo obuhvaćeno EZ homologacijom – Članak 3. stavak 6. – Pojam ‚neznatna neusklađenost’”
U predmetu C‑145/20,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija), odlukom od 17. ožujka 2020., koju je Sud zaprimio 24. ožujka 2020., u postupku
DS
protiv
Porsche Inter Auto GmbH & Co. KG,
Volkswagen AG,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, L. Bay Larsen, potpredsjednik, A. Arabadjiev, A. Prechal, K. Jürimäe, C. Lycourgos i I. Ziemele, predsjednici vijeća, M. Ilešič, J.-C. Bonichot, F. Biltgen, P. G. Xuereb (izvjestitelj), N. Piçarra i N. Wahl, suci,
nezavisni odvjetnik: A. Rantos,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za osobu DS, M. Poduschka, Rechtsanwalt,
– za Porsche Inter Auto GmbH & Co. KG i Volkswagen AG, H. Gärtner, F. Gebert, F. Gonsior, C. Harms, N. Hellermann, F. Kroll, M. Lerbinger, S. Lutz‑Bachmann, L.‑K. Mannefeld, K.‑U. Opper, H. Posser, J. Quecke, K. Schramm, P. Schroeder, W. F. Spieth, J. von Nordheim, K. Vorbeck, B. Wolfers i B. Wollenschläger, Rechtsanwälte,
– za njemačku vladu, J. Möller i D. Klebs, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, M. Huttunen, M. Noll‑Ehlers i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 23. rujna 2021.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.) kao i članka 2. stavka 2. točke (d) i članka 3. stavka 6. Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL 1999., L 171, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 22., str. 17. i ispravak SL 2017., L 153, str. 41.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe DS i društava Porsche Inter Auto GmbH & Co. KG i Volkswagen AG u vezi sa zahtjevom za poništenje kupoprodajnog ugovora koji se odnosi na motorno vozilo opremljeno programskom podrškom kojom se smanjuje povrat onečišćujućih plinova tog vozila, među ostalim, ovisno o utvrđenoj temperaturi.
Pravni okvir
Pravo Unije
Direktiva 1999/44
3 Direktiva 1999/44 stavljena je izvan snage Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL 2019., L 136, str. 28.), s učinkom od 1. siječnja 2022. Međutim, s obzirom na datum glavnog postupka, na njega se i dalje primjenjuje Direktiva 1999/44.
4 Uvodne izjave 1.,10., 11. i 12. Direktive 1999/44 glasile su:
„(1) budući da se u članku 153. stavcima 1. i 3. [UEZ‑a] utvrđuje da bi Zajednica trebala doprinijeti postizanju visoke razine zaštite potrošača putem mjera koje usvaja u skladu s […] člankom 95. [UEZ‑a];
[…]
(10) budući da bi, u slučaju neusklađenosti robe s ugovorom, potrošač trebao imati pravo na besplatno dovođenje robe u stanje usklađenosti s ugovorom, birajući bilo popravak bilo zamjenu, ili, ako to izostane, na sniženje cijene ili na raskid ugovora;
(11) budući da potrošač od trgovca kao prvo može tražiti popravak ili zamjenu robe, osim ako su takva otklanjanja neusklađenosti nemoguća ili nerazmjerna; budući da bi pitanje nerazmjernosti otklanjanja neusklađenosti trebalo objektivno utvrditi; budući da bi otklanjanje neusklađenosti bilo nerazmjerno ako bi nametalo, u usporedbi s drugim načinom otklanjanja neusklađenosti, nerazumne troškove; budući da, kako bi se utvrdilo jesu li troškovi nerazumni, troškovi jednog načina otklanjanja neusklađenosti trebali bi biti znatno viši od troškova nekog drugog načina otklanjanja neusklađenosti;
(12) budući da u slučajevima neusklađenosti trgovac uvijek može ponuditi potrošaču, kao nagodbu, bilo koje otklanjanje neusklađenosti koje mu je na raspolaganju; budući da je na potrošaču da odluči hoće li prihvatiti ili odbaciti taj prijedlog”.
5 Članak 1. stavak 2. točka (f) te direktive propisivao je:
„Za potrebe ove Direktive:
[…]
(f) popravak: znači dovođenje robe široke potrošnje u stanje usklađenosti s ugovorom o kupoprodaji, u slučaju postojanja neusklađenosti.”
6 Članak 2. navedene direktive, naslovljen „Usklađenost s ugovorom”, u stavcima 1. do 3. određivao je:
„1. Trgovac mora potrošaču isporučiti robu koja je u skladu s ugovorom o kupoprodaji.
2. Za robu široke potrošnje podrazumijeva se da je usklađena s ugovorom ako:
(a) odgovara opisu koji je dao trgovac i ima osobine robe koju je trgovac pokazao potrošaču kao uzorak ili model;
(b) je prikladna za svaku specifičnu namjenu za koju je potrošač treba i s kojom je upoznao trgovca u trenutku sklapanja ugovora i na koju je trgovac pristao;
(c) je prikladna za upotrebu u svrhe za koje se roba iste vrste obično koristi;
(d) pokazuje kakvoću i funkcionalnost kakve su uobičajene za robu iste vrste i koje potrošač može razumno očekivati, s obzirom na prirodu robe i uzimajući u obzir bilo koju od javnih izjava koje je o specifičnim osobinama robe dao trgovac, proizvođač ili njegov predstavnik, posebno prilikom reklamnog oglašavanja ili na etiketama.
3. Za potrebe ovog članka, ne smatra se da postoji neusklađenost ako je u trenutku sklapanja ugovora potrošač znao za neusklađenost ili mu ona razumno nije mogla ostati nepoznata ili ako je neusklađenost uzrokovana materijalima koje je potrošač isporučio.”
7 Članak 3. iste direktive, naslovljen „Prava potrošača”, glasio je kako slijedi:
„1. Trgovac je odgovoran potrošaču za bilo kakvu neusklađenost koja postoji u trenutku isporuke robe.
2. U slučaju neusklađenosti, potrošač ima pravo na besplatno usklađivanje robe s ugovorom putem popravka ili zamjene, u skladu sa stavkom 3., ili na odgovarajuće sniženje cijene ili pravo na raskid ugovora u odnosu na tu robu, u skladu sa stavcima 5. i 6.
3. Potrošač od trgovca najprije može tražiti popravak robe ili zamjenu robe, u oba slučaja besplatno, osim ako je to nemoguće ili nerazmjerno.
Smatra se da je otklanjanje neusklađenosti nerazmjerno ako trgovcu nameće troškove koji su, u usporedbi s alternativnim otklanjanjem neusklađenosti nerazumni, uzimajući u obzir:
– vrijednost koju bi roba imala ako ne bi bilo neusklađenosti,
– značaj neusklađenosti,
i
– bi li alternativno otklanjanje neusklađenosti moglo biti provedeno bez značajnih neugodnosti za potrošača.
Svaki popravak ili zamjena mora se provesti u razumnom roku i bez bilo kakvih značajnih neugodnosti za potrošača, uzimajući u obzir prirodu robe i svrhu u koju je ta roba potrošaču potrebna.
4. Izraz ‚besplatno’ u stavcima 2. i 3. odnosi se na nužne troškove nastale kako bi se roba dovela u sklad s ugovorom, posebno na poštanske troškove, troškove rada i materijala.
5. Potrošač može tražiti odgovarajuće sniženje cijene ili raskid ugovora:
– ako potrošač nema pravo ni na popravak ni na zamjenu,
ili
– ako trgovac nije otklonio neusklađenost u razumnom roku,
ili
– ako trgovac nije otklonio neusklađenost bez značajnih neugodnosti za potrošača.
6. Potrošač nema pravo na raskid ugovora ako se radi o neznatnoj neusklađenosti.”
Uredba br. 715/2007
8 U skladu s uvodnim izjavama 1., 4., 5., 6. i 7. Uredbe br. 715/2007:
„(1) […] Tehnički zahtjevi za homologaciju tipa motornih vozila s obzirom na emisije trebaju se uskladiti da bi se izbjegli zahtjevi koji se razlikuju od jedne do druge države članice i osigurala visoka razina zaštite okoliša.
[…]
(4) […] [D]aljnja smanjenja emisija u prijevoznom sektoru (zračnom, pomorskom i kopnenom prijevozu), u kućanstvima i energetskom, poljoprivrednom i industrijskom sektoru potrebna [su] da se dosegnu ciljevi Europske unije u pogledu kakvoće zraka. U tom kontekstu treba se pristupiti smanjenju emisija vozila kao dijelu cjelovite strategije. Norme Euro 5 i Euro 6 jedna su od mjera zamišljenih za smanjenje emisije čestica i prekursora ozona, poput dušikovih oksida i ugljikovodika.
(5) Da bi se dosegli ciljevi Europske unije u pogledu kakvoće zraka, potrebni su trajni napori za smanjenje emisija iz vozila. […]
(6) Osobito je potrebno znatno smanjenje emisija dušikova oksida iz dizelskih vozila za poboljšanje kakvoće zraka i zadovoljavanje graničnih vrijednosti za onečišćujuće tvari. […]
(7) Pri određivanju normi za emisije važno je uzeti u obzir učinak na tržišta i na konkurentnost proizvođača, izravne i neizravne troškove za poslovanje te koristi koje proizlaze iz poticajnih inovacija, poboljšanja kakvoće zraka, snižavanja troškova zdravstva i produljivanja životnog vijeka, kao i ukupnog učinka na emisije CO2.”
9 U skladu s člankom 1. stavkom 1. te uredbe:
„Ova Uredba utvrđuje zajedničke tehničke zahtjeve za homologaciju tipa motornih vozila (dalje u tekstu: vozila) i zamjenskih dijelova, poput zamjenskih uređaja za kontrolu emisije, s obzirom na njihove emisije.”
10 Člankom 3. točkom 10. navedene uredbe predviđeno je:
„U ovoj Uredbi i njezinim provedbenim mjerama primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(10) ‚poremećajni uređaj’ (‚defeat device’) znači svaki dio koji je konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora (RPM), stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi parametar za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisije, pri čemu se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisije, u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila.
11 Članak 4. stavci 1. i 2. te uredbe glasi kako slijedi:
„1. Proizvođači moraju dokazati da su sva nova vozila koja su prodana, registrirana ili stavljena u uporabu u Zajednici homologirana u skladu s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama. Proizvođači moraju također dokazati da su svi novi zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja za koje se zahtijeva homologacija tipa i koji se prodaju ili stavljaju u uporabu u Zajednici homologirani u skladu s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama.
Te obveze uključuju zadovoljavanje graničnih vrijednosti za emisije utvrđenih u Prilogu I. i provedbenih mjera iz članka 5.
2. Proizvođači su odgovorni da su postupci homologacije tipa ispunjeni prilikom provjeravanja sukladnosti proizvodnje, trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja i sukladnosti u uporabi.
Osim toga, tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravaju učinkovito ograničenje emisija iz ispušne cijevi i emisija ishlapljivanjem, u skladu s ovom Uredbom, tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe. […]
[…]”
12 Člankom 5. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 715/2007 propisano je:
„1. Proizvođač oprema vozila tako da su sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisije konstruirani, proizvedeni i sastavljeni tako da u uobičajenoj uporabi omogućuju vozilu da je sukladno s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama.
2. Uporaba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije zabranjena je. Zabrana se ne primjenjuje kad:
(a) je potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode i radi sigurnog djelovanja [rada] vozila;
(b) uređaj nakon pokretanja motora više na djeluje;
ili
(c) su uvjeti u osnovi uključeni u postupke ispitivanja za provjeravanje emisija isparavanjem i prosječnih emisija iz ispušne cijevi.”
13 U Prilogu I. toj uredbi, naslovljenom „Granične vrijednosti emisija”, predviđaju se, među ostalim, granične vrijednosti emisija dušikova oksida (NOx).
Uredba br. 692/2008
14 Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe br. 715/2007 (SL 2008., L 199, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 133.) izmijenjena je Uredbom Komisije (EU) br. 566/2011 od 8. lipnja 2011. (SL 2011., L 158, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 32., str. 234.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 692/2008). Od 1. siječnja 2022. Uredba br. 692/2008 stavljena je izvan snage Uredbom Komisije (EU) 2017/1151 od 1. lipnja 2017. o dopuni Uredbe br. 715/2007, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe br. 692/2008 (SL 2017., L 175, str. 1. i ispravak SL 2018., L 56, str. 66.). Međutim, s obzirom na vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, Uredba br. 692/2008 i dalje se primjenjuje na njega.
15 U članku 10. Uredbe br. 692/2008, naslovljenom „Uređaji za kontrolu onečišćenja”, u stavku 1. predviđalo se:
„Proizvođač osigurava da zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja namijenjeni ugradbi na vozila s EZ homologacijom tipa i koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 715/2007 dobiju EZ homologaciju tipa, kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 10. stavka 2. Direktive 2007/46/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL 2007., L 263, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103.)], u skladu s člankom 12., člankom 13. i Prilogom XIII. ovoj Uredbi.
Za potrebe ove Uredbe, katalizatori i odvajači (filtri) čestica smatraju se uređajima za kontrolu onečišćenja.
[…]”
16 U Prilogu I. Uredbi br. 692/2008, naslovljenom „Opće odredbe za EZ homologaciju tipa”, u točki 3.3., naslovljenoj „Proširenja za trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja (ispitivanje tipa 5)”, navodilo se:
„3.3.1. Homologacija tipa se mora proširiti na druge tipove vozila, pod uvjetom da su niže navedene značajke vozila, motora ili sustava za kontrolu onečišćenja iste ili su ostale unutar propisanih dopuštenih odstupanja:
3.3.1.1. Vozilo:
[…]
3.3.1.2. Motor
[…]
3.3.1.3. Parametri sustava za kontrolu onečišćenja:
(a) Katalizatori i filtri čestica:
[…]
[…]
(c) EGR (povrat ispušnih plinova):
sa ili bez,
vrsta (s hlađenjem ili bez hlađenja, aktivno ili pasivno upravljanje, visokotlačno ili niskotlačno).
[…]”
Direktiva 2007/46
17 Direktiva 2007/46, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1229/2012 od 10. prosinca 2012. (SL 2012., L 353, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 65., str. 164., u daljnjem tekstu: Direktiva 2007/46), stavljena je izvan snage Uredbom (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL 2018., L 151, str. 1.), s učinkom od 1. rujna 2020. Međutim, s obzirom na datum nastanka činjenica u glavnom postupku, ta se direktiva i dalje primjenjuje na njega.
18 U skladu s uvodnom izjavom 3. navedene direktive:
„Tehničke zahtjeve za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice i vozila potrebno je uskladiti i odrediti regulatornim aktima. Takvi bi regulatorni akti trebali prije svega osigurati visok stupanj cestovne sigurnosti, zaštitu zdravlja, zaštitu okoliša, učinkovito korištenje energije i zaštitu od neovlaštene uporabe.”
19 U članku 1. iste direktive, naslovljenom „Predmet”, navodilo se:
„Ova Direktiva predstavlja usklađen okvir koji sadrži administrativne odredbe i opće tehničke zahtjeve za homologaciju svih novih vozila unutar njenog područja primjene, te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih takvim vozilima, u pogledu [s ciljem] olakšavanja njihove registracije, prodaje i stavljanja u upotrebu.
[…]
Za primjenu ove Direktive su u regulatornim aktima s opširnog popisa iz Priloga IV. navedeni posebni tehnički zahtjevi koji se odnose na konstrukciju i rad vozila.”
20 Člankom 3. Direktive 2007/46, naslovljenim „Definicije”, u točkama 5. i 36. predviđalo se:
„Za potrebe ove Direktive i regulatornih akata iz Priloga IV., osim ako nije drukčije određeno:
[…]
5. ,EZ homologacija’ znači postupak kojim država članica potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice udovoljava odgovarajućim zakonskim odredbama i tehničkim zahtjevima ove Direktive i regulatornih akata navedenih u popisu iz priloga IV. ili XI.
[…]
36. ‚certifikat o sukladnosti’ znači dokument iz Priloga IX. koji izdaje proizvođač i kojim potvrđuje da je u trenutku proizvodnje, vozilo iz serije homologiranog tipa prema ovoj Direktivi, u skladu sa svim regulatornim aktima”.
21 Člankom 4. te direktive, naslovljenim „Obveze država članica”, određivalo se:
„1. Države članice osiguravaju da proizvođači koji zatraže odobrenje ispunjavaju sve obveze iz ove Direktive.
2. Države članice odobravaju samo takva vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice koje ispunjavaju zahtjeve iz ove Direktive.
3. Države članice registriraju ili dopuštaju prodaju ili stavljanje u upotrebu takvih vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji ispunjavaju zahtjeve iz ove Direktive.
[…]”
22 Članak 8. stavak 6. navedene direktive glasio je kako slijedi:
„Homologacijsko tijelo odmah obavještava homologacijska tijela drugih država članica o svom odbijanju ili povlačenju svake homologacije vozila i razlozima za takvu odluku.”
23 U skladu s člankom 13. stavkom 1. iste direktive:
„Proizvođač odmah obavještava državu članicu koja je dodijelila EZ homologaciju o svakoj promjeni podataka navedenih u opisnoj dokumentaciji. Država članica odlučuje u skladu s pravilima iz ovog Poglavlja koji se postupak koristi. Prema potrebi država članica može odlučiti, uz savjetovanje s proizvođačem, o dodjeli nove EZ homologacije.”
24 U članku 18. stavku 1. Direktive 2007/46, naslovljenom „Certifikat o sukladnosti”, navodilo se:
„Proizvođač u svojstvu imatelja EZ homologacije vozila dostavlja certifikat o sukladnosti za svako vozilo, neovisno je li ono potpuno, nepotpuno ili dovršeno, da je proizvedeno u skladu s homologiranim tipom vozila.
[…]”
25 Člankom 26. stavkom 1. te direktive, naslovljenim „Registracija, prodaja i stavljanje u uporabu vozila”, predviđalo se:
„Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članaka 29. i 30., države članice registriraju vozila i dopuštaju njihovu prodaju ili početak uporabe, samo ako imaju važeći certifikat o sukladnosti […] izdan u skladu s člankom 18.
[…]”
26 Prilog IV. toj direktivi, naslovljen „Zahtjevi za potrebe EZ homologacije tipa vozila”, odnosio se u dijelu I., naslovljenom „Regulatorni akti za EZ homologaciju tipa vozila proizvedenih u neograničenim serijama”, na Uredbu br. 715/2007 kad se navode „[e]misije (Euro 5 i 6) laka teretna vozila/dostupnost informacija”.
Austrijsko pravo
27 Članak 922. stavak 1. Allgemeines bürgerliches Gesetzbucha (Opći građanski zakonik) u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: ABGB) određuje:
„Tko drugome stavi na raspolaganje stvar uz naknadu jamči da je ta stvar u skladu s ugovorom. On stoga jamči da ta stvar ima osobine koje su izrijekom ugovorene ili koje se uobičajeno predmnijevaju, da odgovara svojem opisu, uzorku ili modelu te da se ona može koristiti u skladu s prirodom posla ili postignutim dogovorom.”
28 Članak 932. stavci 1. i 4. ABGB‑a glasi:
„(1) Preuzimatelj može zbog nedostatka tražiti poboljšanje (popravak ili nadopunu onoga što nedostaje), zamjenu stvari, odgovarajuće smanjenje naknade (smanjenje cijene) ili raskid ugovora (preinaku).
[…]
(4) Ako su i poboljšanje i zamjena nemogući ili uključuju nerazmjeran napor prenositelja, preuzimatelj ima pravo na smanjenje cijene ili na preinaku, pod uvjetom da nije riječ o neznatnom nedostatku. […]”
Njemačko pravo
29 Članak 25. stavak 2. Verordnunga über die EG‑Genehmigung für Kraftfahrzeuge und ihre Anhänger sowie für Systeme, Bauteile und selbstständige technische Einheiten für diese Fahrzeuge (EG‑Fahrzeuggenehmigungsverordnung) (Uredba o EZ homologaciji motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Uredba o EZ homologaciji motornih vozila), u daljnjem tekstu: EG‑FGV) glasi kako slijedi:
„Kako bi otklonio nedostatke i osigurao sukladnost vozila već stavljenih u promet, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica, Savezni ured za promet motornih vozila može naknadno usvojiti dodatne mjere.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
30 Potrošač DS kupio je 21. prosinca 2013. automobil marke Volkswagen, opremljen dizelskim motorom tipa EA 189 generacije Euro 5 od Volkswagenova neovisnog distributera Porsche Inter Auto.
31 Navedeno vozilo bilo je opremljeno programskom podrškom koja je upravljala sustavom za povrat ispušnih plinova u skladu s dvama načinima (u daljnjem tekstu: logika prekidača). Prvi način aktivirao se samo tijekom homologacijskog ispitivanja, pod nazivom „New European Driving Cycle” (NEDC), koje se provodi u laboratoriju. U tom je načinu stopa povrata ispušnih plinova bila viša nego u drugom načinu, koji se aktivirao u stvarnim uvjetima vožnje. Predmetni tip vozila homologirao je Kraftfahrt‑Bundesamt (Savezni ured za promet motornih vozila, Njemačka, u daljnjem tekstu: KBA), tijelo nadležno za homologaciju tipa u Njemačkoj. Postojanje sustava logike prekidača nije bilo priopćeno tom tijelu.
32 Iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazi da, da je KBA znao za taj sustav, on ne bi dodijelio homologaciju za taj tip vozila. Iz odluke također proizlazi da bi osoba DS kupila predmetno vozilo čak i da je znala za navedeni sustav.
33 Odlukom od 15. listopada 2015., donesenom na temelju članka 25. stavka 2. EG‑FGV‑a, KBA je naložio Volkswagenu da povuče sustav logike prekidača radi ponovne uspostave usklađenosti motora tipa EA 189 generacije Euro 5 s Uredbom br. 715/2007. Dopisom od 20. prosinca 2016. KBA je obavijestio Volkswagen da se predloženim ažuriranjem programske podrške iz točke 31. ove presude (u daljnjem tekstu: ažuriranje programske podrške) može ponovno uspostaviti ta usklađenost. KBA nije nakon toga opozvao ni povukao EZ homologaciju tipa predmetnog vozila.
34 Osoba DS je 15. veljače 2017. ažurirala programsku podršku u svojem vozilu. Tim je ažuriranjem sustav logike prekidača zamijenjen programom na temelju kojeg se način smanjenja emisija aktivirao ne samo tijekom homologacijskog ispitivanja iz točke 31. ove presude nego i u slučaju upotrebe vozila u cestovnom prometu. Povrat ispušnih plinova bio je međutim potpuno učinkovit samo kad je vanjska temperatura bila između 15 i 33 Celzijeva stupnja (u daljnjem tekstu: temperaturni okvir).
35 Osoba DS podnijela je tužbu Landesgerichtu Linz (Zemaljski sud u Linzu, Austrija) kojom je, kao glavno, tražila povrat kupoprodajne cijene predmetnog vozila u zamjenu za njegov povrat, kao podredno, smanjenje cijene tog vozila i, kao podredno tome, da se utvrdi odgovornost društava Porsche Inter Auto i Volkswagen za štetu nastalu zbog postojanja nedopuštenog poremećajnog uređaja u smislu članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007.
36 Taj je sud presudom od 12. prosinca 2018. odbio tu tužbu.
37 Tu odluku potvrdio je Oberlandesgericht Linz (Visoki zemaljski sud u Linzu, Austrija) presudom od 4. travnja 2019.
38 Osoba DS podnijela je Oberster Gerichtshofu (Vrhovni sud, Austrija), sudu koji je uputio zahtjev, reviziju protiv te presude jer predmetno vozilo ima nedostatak s obzirom na to da je sustav logike prekidača bio nedopušten poremećajni uređaj u smislu članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007. Prema mišljenju osobe DS, s obzirom na to da ažuriranje programske podrške nije ispravilo taj nedostatak, postojala je opasnost da bi vozilo izgubilo svoju vrijednost i bilo oštećeno zbog tog ažuriranja.
39 Društva Porsche Inter Auto i Volkswagen ističu da temperaturni okvir čini dopušteni poremećajni uređaj u smislu članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007. KBA se slaže s takvom ocjenom.
40 Sud koji je uputio zahtjev smatra da je sustav logike prekidača nedopušten poremećajni uređaj u smislu članka 3. točke 10. i članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007. U svakom slučaju, na predmetnom vozilu postojao je nedostatak u smislu članka 922. ABGB‑a zbog toga što postojanje tog poremećajnog uređaja nije bilo priopćeno KBA‑u.
41 U tom kontekstu, taj se sud pita je li, s obzirom na obvezu isporuke vozila bez takvog poremećajnog uređaja, predmetno vozilo neusklađeno u smislu Direktive 1999/44. Ako bi to bio slučaj, trebalo bi ispitati je li to vozilo i dalje bilo opremljeno nedopuštenim poremećajnim uređajem nakon ažuriranja programske podrške koja je upravljala sustavom za povrat ispušnih plinova te pojasniti pravne učinke mogućeg daljnjeg postojanja takvog nedostatka nakon ažuriranja programske podrške.
42 Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev pita se, kao prvo, u slučaju da je predmetno vozilo, iako ima EZ homologaciju tipa, opremljeno poremećajnim uređajem čija je upotreba zabranjena na temelju članka 3. točke 10. i članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007, ima li navedeno vozilo kakvoću kakva je uobičajena za robu iste vrste i koju potrošač može razumno očekivati, u smislu članka 2. stavka 2. točke (d) Direktive 1999/44, i stoga se mora smatrati da je u skladu s ugovorom. U tom pogledu, taj sud smatra da, što se tiče proizvoda kao što je vozilo, koje mora udovoljavati normativnim zahtjevima, prosječni potrošač koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, stvarno očekuje poštovanje tih zahtjeva. Činjenica da se na vozila mora primijeniti postupak homologacije tipa ne protivi se nužno iznesenom tumačenju tog članka 2. stavka 2. točke (d).
43 Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev pita se može li temperaturni okvir biti obuhvaćen iznimkom predviđenom u članku 5. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 715/2007, na koju se pozivaju društva Porsche Inter Auto i Volkswagen, ili je to u svakom slučaju isključeno, kao što to tvrdi osoba DS. U tom pogledu, taj sud ističe da se, s obzirom na cilj zaštite okoliša koji proizlazi iz uvodnih izjava 1. i 6. Uredbe br. 715/2007, iznimke predviđene u tom članku 5. stavku 2. moraju usko tumačiti. Međutim, prema mišljenju navedenog suda, s obzirom na to da je općepoznato da je prosječna temperatura na jednom dijelu područja Unije, uključujući Austriju, niža od 15 Celzijevih stupnjeva više mjeseci godišnje, vanjska temperatura na kojoj je povrat ispušnih plinova vozila poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku potpuno učinkovit tako se u prosjeku uopće ne doseže tijekom znatnog dijela godine. U tim okolnostima, čini se nemogućim opravdati poremećajni uređaj koji tako često funkcionira na temelju jedne od tih iznimaka.
44 Kao treće, sud koji je uputio zahtjev pita se može li se postojanje poremećajnog uređaja u vozilu, u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007, čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. te uredbe, smatrati neznatnom neusklađenosti u smislu članka 3. stavka 6. Direktive 1999/44, s obzirom na to da bi dotični potrošač, čak i da je znao za postojanje i funkcioniranje tog uređaja, svejedno kupio to vozilo.
45 U tim je okolnostima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 2. stavak 2. točku (d) Direktive [1999/44] tumačiti na način da motorno vozilo obuhvaćeno područjem primjene Uredbe [br. 715/2007] pokazuje kakvoću kakva je uobičajena za robu iste vrste i koju potrošač može razumno očekivati ako je vozilo opremljeno nedopuštenim poremećajnim uređajem u smislu članka 3. točke 10. i članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007, ali tip vozila ipak ima valjanu EZ homologaciju, tako da se vozilo može upotrebljavati u cestovnom prometu?
2. Treba li članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe (EZ) 715/2007 tumačiti na način da poremećajni uređaj u smislu članka 3. točke 10. te uredbe, koji je konstruiran tako da se povrat ispušnih plinova u cilindar izvan ispitivanja u laboratorijskim uvjetima upotrebljava u potpunosti u stvarnim uvjetima vožnje samo ako su vanjske temperature [unutar temperaturnog okvira], može biti dopušten u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (a) te uredbe ili se primjena navedene odredbe o izuzeću a priori isključuje već zbog ograničavanja potpune učinkovitosti povrata ispušnih plinova u cilindar na uvjete koji u dijelovima Europske unije postoje tek tijekom otprilike polovice godine?
3. Treba li članak 3. stavak 6. Direktive 1999/44 tumačiti na način da neusklađenost koja se sastoji od opreme vozila poremećajnim uređajem koji je nedopušten prema članku 3. točki 10. u vezi s člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 715/2007 treba smatrati neznatnom u smislu navedene odredbe ako je preuzimatelj, svjestan postojanja i načina rada tog uređaja, ipak [kupio] to vozilo?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
46 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavak 2. točku (d) Direktive 1999/44 tumačiti na način da motorno vozilo, koje je obuhvaćeno područjem primjene Uredbe br. 715/2007, pokazuje kakvoću kakva je uobičajena za robu iste vrste i koju potrošač može razumno očekivati te se stoga mora pretpostaviti da je u skladu s kupoprodajnim ugovorom koji se na njega odnosi ako je to vozilo, iako ima valjanu EZ homologaciju i stoga se može koristiti u cestovnom prometu, opremljeno poremećajnim uređajem čija je upotreba zabranjena u skladu s člankom 5. stavkom 2. te uredbe.
47 Članak 2. stavak 1. Direktive 1999/44 obvezuje trgovca da potrošaču isporuči robu u skladu s kupoprodajnim ugovorom.
48 Na temelju članka 2. stavka 2. točke (d) te direktive za robu široke potrošnje podrazumijeva se da je u skladu s ugovorom ako pokazuje kakvoću i funkcionalnost kakve su uobičajene za robu iste vrste i koje potrošač može razumno očekivati, među ostalim, s obzirom na prirodu robe.
49 Što se tiče robe poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, tj. motornog vozila, valja podsjetiti na to da se u članku 3. točki 5. Direktive 2007/46 „EZ homologacija” definira kao „postupak kojim država članica potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice udovoljava odgovarajućim zakonskim odredbama i tehničkim zahtjevima ove Direktive i regulatornih akata navedenih u popisu iz priloga IV. ili XI.”. Navedeni prilog IV., naslovljen „Zahtjevi za potrebe EZ homologacije tipa vozila”, upućuje u dijelu I., naslovljenom „Regulatorni akti za EZ homologaciju tipa vozila proizvedenih u neograničenim serijama”, na Uredbu br. 715/2007 kad se navode „[e]misije (Euro 5 i 6) lakih teretnih vozila/dostupnost informacija”.
50 Također valja podsjetiti na to da se u članku 4. stavku 3. prvom podstavku navedene direktive navodi da države članice registriraju ili dopuštaju prodaju ili stavljanje u upotrebu samo takvih vozila koja ispunjavaju zahtjeve iz iste direktive.
51 Naposljetku, članak 4. stavak 1. Uredbe br. 715/2007 propisuje da proizvođači moraju dokazati da su sva nova vozila koja su prodana, registrirana ili stavljena u uporabu u Uniji homologirana u skladu s tom uredbom i njezinim provedbenim mjerama.
52 Iz odredaba navedenih u točkama 49. do 51. ove presude proizlazi, s jedne strane, da vozila koja ulaze u područje primjene Direktive 2007/46 moraju imati homologaciju tipa i, s druge strane, da se takva homologacija može dodijeliti samo ako predmetni tip vozila ispunjava zahtjeve iz odredaba Uredbe br. 715/2007, među ostalim, one koji se odnose na emisije, čiji je dio članak 5. te uredbe.
53 Osim toga, u skladu s člankom 18. stavkom 1. Direktive 2007/46 proizvođač u svojstvu imatelja EZ homologacije dostavlja certifikat o sukladnosti za svako vozilo, neovisno o tome je li ono potpuno, nepotpuno ili dovršeno, da je proizvedeno u skladu s homologiranim tipom vozila. U skladu s člankom 26. stavkom 1. te direktive, taj je certifikat obvezatan za registraciju i prodaju ili početak uporabe.
54 Kad kupuje vozilo iz serije homologiranog tipa vozila, uz koje je stoga priložen certifikat o sukladnosti, potrošač može razumno očekivati da će se Uredba br. 715/2007, a osobito njezin članak 5. poštovati u pogledu tog vozila, čak i ako ne postoje posebne ugovorne odredbe.
55 Stoga članak 2. stavak 2. točku (d) Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da vozilo koje nije u skladu sa zahtjevima iz tog članka 5. ne pokazuje kakvoću i funkcionalnost kakve su uobičajene za robu iste vrste i koje potrošač može razumno očekivati s obzirom na prirodu robe, u smislu navedenog članka 2. stavka 2. točke (d).
56 Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 149. svojeg mišljenja, to tumačenje ne dovodi u pitanje činjenica da predmetni tip vozila ima EZ homologaciju koja mu omogućuje da prometuje na cesti. Naime, Direktiva 2007/46 predviđa situaciju u kojoj se nedopuštenost dijela konstrukcije vozila, primjerice, s obzirom na zahtjeve iz članka 5. Uredbe br. 715/2007, otkriva tek nakon te homologacije. Tako članak 8. stavak 6. te direktive predviđa da homologacijsko tijelo može povući homologaciju vozila. Osim toga, iz članka 13. stavka 1. prve i treće rečenice navedene direktive proizlazi da ako proizvođač obavijesti državu članicu koja je dodijelila EZ homologaciju o promjeni podataka navedenih u opisnoj dokumentaciji, ta država članica prema potrebi može odlučiti, uz savjetovanje s proizvođačem, o dodjeli nove EZ homologacije.
57 Čini se da je to slučaj u ovom predmetu, s obzirom na to da iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazi da je KBA prvotno dodijelio homologaciju za tip vozila o kojem je riječ u glavnom postupku a da nije obaviješten o postojanju sustava logike prekidača. Nadalje, iz te odluke proizlazi da, da je KBA znao za taj sustav, on ne bi dodijelio EZ homologaciju za taj tip vozila.
58 Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. stavak 2. točku (d) Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da motorno vozilo, koje je obuhvaćeno područjem primjene Uredbe br. 715/2007, ne pokazuje kakvoću kakva je uobičajena za robu iste vrste i koju potrošač može razumno očekivati ako je to vozilo, iako ima valjanu EZ homologaciju i stoga se može koristiti u cestovnom prometu, opremljeno poremećajnim uređajem čija je upotreba zabranjena u skladu s člankom 5. stavkom 2. te uredbe.
Drugo pitanje
59 Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da poremećajni uređaj koji, među ostalim, jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo unutar temperaturnog okvira, tako da je na jednom dijelu područja Unije taj sustav povrata potpuno učinkovit samo tijekom otprilike šest mjeseci godišnje, može biti opravdan na temelju te odredbe.
60 U skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 715/2007 zabranjena je uporaba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije. Međutim, postoje tri iznimke od te zabrane, među kojima je iznimka iz tog članka 5. stavka 2. točke (a), odnosno kad je „potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode i radi sigurnog djelovanja [rada] vozila”.
61 Budući da se u njoj navodi iznimka od zabrane uporabe poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije, tu odredbu treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 111. i 112.).
62 Najprije, što se tiče pojma „motor”, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 118. i 119. svojeg mišljenja, u Prilogu I. Uredbi br. 692/2008 pravi se izričita razlika između motora i sustava za kontrolu onečišćenja. Naime, zahtjevi u pogledu „[m]otora” navedeni su u točki 3.3.1.2. tog priloga, dok su oni koji se odnose na „[p]arametre sustava za kontrolu onečišćenja” navedeni u točki 3.3.1.3. tog priloga Potonjom točkom, pod (a) i (c) izričito se uključuju odvajači (filtri) čestica i povrat ispušnih plinova. Usto, prema članku 10. stavku 1. drugom podstavku te uredbe, za njezine potrebe, odvajači (filtri) čestica smatraju se uređajima za kontrolu onečišćenja.
63 Posljedično, ventil EGR, hladnjak EGR i filtar dizelskih čestica, koji se prema društvu Porsche Inter Auto štite temperaturnim okvirom, čine različite sastavne dijelove motora. Naime, ventil EGR nalazi se u ispustu motora, nakon ispušne cijevi. Otvaranjem tog ventila omogućuje se prijelaz ispušnih plinova u usisni kolektor kako bi se postiglo ponovno sagorijevanje tih plinova i njihovo hlađenje zahvaljujući izmjenjivaču topline, hladnjaku EGR. Filtar čestica, koji se nalazi prije ispušne cijevi, pak omogućuje filtriranje zraka kako bi se zadržale sitne onečišćujuće čestice.
64 Nadalje, što se tiče pojmova „prometna nezgoda” i „oštećenje” iz članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007, Sud je presudio da, kako bi se mogao opravdati u skladu s tom odredbom, poremećajni uređaj kojim se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisija mora omogućiti zaštitu motora od iznenadne i izvanredne štete (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 109.).
65 Stoga se onečišćenje i starenje motora ni u kojem slučaju ne mogu smatrati „prometnom nezgodom” ili „oštećenjem” u smislu navedene odredbe s obzirom na to da su ti događaji načelno predvidljivi i svojstveni uobičajenom funkcioniranju vozila (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 110).
66 To tumačenje potkrijepljeno je ciljem Uredbe br. 715/2007, koji se sastoji, od osiguravanja visoke razine zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete zraka u Uniji, što podrazumijeva učinkovito smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila. Naime, zabrana iz članka 5. stavka 2. te uredbe bila bi lišena svoje biti i svakog korisnog učinka ako bi proizvođači bili ovlašteni opremiti motorna vozila takvim poremećajnim uređajima isključivo s ciljem zaštite motora od onečišćenja i starenja (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 113.).
67 Stoga se samo neposrednim rizicima od oštećenja ili nezgode na motoru koji stvaraju konkretnu opasnost prilikom vožnje vozilom može opravdati upotreba poremećajnog uređaja na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007.
68 Tumačenje pojma „oštećenje” koje je Sud dao u presudi od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), (C‑693/18, EU:C:2020:1040) nije dovedeno u pitanje argumentom njemačke vlade i društva Porsche Inter Auto prema kojem iz verzija tog izraza na engleskom jeziku („damage”) i njemačkom jeziku („Beschädigung”) proizlazi da navedeni izraz ne obuhvaća samo iznenadne i nepredvidive događaje.
69 Naime, s jedne strane, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 115. svojeg mišljenja, iako za razliku od definicije tog pojma na francuskom jeziku njegove definicije na engleskom i njemačkom jeziku ne podrazumijevaju nužno da je oštećenje uzrokovano „iznenadnim” događajem, njima se ne pobija tumačenje pojma „oštećenje” koje je dao Sud. S druge strane, valja podsjetiti na to da se usko tumačenje Suda temelji na razlozima navedenima u točkama 61. i 66. ove presude.
70 Međutim, njemačka vlada, Porsche Inter Auto i Volkswagen ističu da je predmetni poremećajni uređaj opravdan s obzirom na to da se, u slučaju preniskih ili previsokih temperatura, taloženja mogu javiti prilikom povrata ispušnih plinova i tako dovesti do neispravnog položaja ventila EGR, odnosno, primjerice, ventila koji se više ne otvara ili koji se više pravilno ne zatvara, pa čak i do njegova potpunog blokiranja. Oštećeni ili neispravno položen ventil EGR može prouzročiti oštećenja samog motora i dovesti do, među ostalim, gubitaka snage vozila. Osim toga, nemoguće je predvidjeti i izračunati kad bi se kvar na ventilu EGR mogao pojaviti, s obzirom na to da bi se to moglo dogoditi na iznenadan i nepredvidiv način, čak i ako je obavljeno njegovo redovito održavanje. Nagli i nepredvidivi gubici snage vozila utjecali bi na siguran rad vozila, primjerice značajno povećavajući rizik od ozbiljne prometne nezgode prilikom pretjecanja.
71 Osim toga, Porsche Inter Auto i Volkswagen tvrde da onečišćenje sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova može, time što uzrokuje neispravan rad ventila EGR koji može ići do njegova blokiranja, dovesti do izgaranja filtra čestica i zapaljenja motora odnosno, nakon toga, zapaljenja cijelog vozila, što bi ugrozilo siguran rad vozila.
72 U tom pogledu valja istaknuti da iz samog teksta članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007 proizlazi da se potreba za poremećajnim uređajem, kako bi bila obuhvaćena iznimkom koja je tom odredbom predviđena, mora opravdati ne samo u smislu zaštite motora od oštećenja ili prometne nezgode nego i u smislu sigurnog rada vozila. Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 106. svojeg mišljenja, uzimajući u obzir korištenje veznika „i” u navedenoj odredbi, treba je tumačiti na način da su uvjeti koji su njome predviđeni kumulativni.
73 Prema tome i uzimajući u obzir, kao što je to istaknuto u točki 61. ove presude, da tu iznimku treba tumačiti usko, poremećajni uređaj poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku može se opravdati na temelju navedene iznimke samo ako se utvrdi da on odgovara isključivo potrebi izbjegavanja neposrednih rizika od oštećenja ili nezgode na motoru zbog neispravnog rada jednog od sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova, koji su toliko ozbiljni da nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog tim uređajem. Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 126. mišljenja, takva provjera u glavnom postupku obuhvaćena je ocjenom činjenica koja je samo na sudu koji je uputio zahtjev.
74 Osim toga, iako je točno da članak 5. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 715/2007 formalno ne propisuje druge uvjete za primjenu iznimke predviđene tom odredbom, poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima vožnje trebao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi se motor zaštitio od oštećenja ili nezgode te kako bi se osigurao siguran rad vozila ipak bi bio očito protivan cilju koji slijedi ta uredba, od kojeg se u skladu s navedenom odredbom može odstupiti samo u vrlo posebnim okolnostima, te bi doveo do nerazmjernog ugrožavanja samog načela ograničenja emisija dušikova oksida (Nox) iz motornih vozila.
75 Uzimajući u obzir to da članak 5. stavak 2. točku (a) treba usko tumačiti, takav poremećajni uređaj stoga se ne može opravdati na temelju te odredbe.
76 Prihvaćanje mogućnosti da poremećajni uređaj poput onog koji je opisan u točki 74. ove presude bude obuhvaćen iznimkom predviđenom u članku 5. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 715/2007 dovelo bi do toga da bi ta iznimka bila primjenjiva tijekom većeg dijela godine u stvarnim uvjetima vožnje na području Unije, tako da bi se načelo zabrane takvih poremećajnih uređaja, utvrđeno u tom članku 5. stavku 2., u praksi moglo primjenjivati rjeđe nego navedena iznimka.
77 Osim toga, Porsche Inter Auto i Volkswagen kao i njemačka vlada ističu da pojam „potreba” za poremećajnim uređajem ne zahtijeva najbolje raspoložive tehnologije i da valja uzeti u obzir razvoj tehnologije na datum EZ homologacije kako bi se ocijenilo je li ta potreba opravdana radi zaštite motora i sigurnog rada vozila u smislu članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007. Međutim, u tom pogledu nije sporno da upotreba sustava EGR koji radi u skladu s temperaturnim okvirom, ali u različitom rasponu ovisno o datumu homologacije, odgovara razvoju tehnologije. Osim toga, prilikom tumačenja izraza „potreba” iz te odredbe treba uzeti u obzir potrebu odvagivanja interesa u području okoliša s gospodarskim interesima proizvođača.
78 U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 129. svojeg mišljenja, s jedne strane, da iz uvodne izjave 7. Uredbe br. 715/2007 proizlazi da je zakonodavac Unije, kad je određivao granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari, uzeo u obzir gospodarske interese proizvođača i, osobito, troškove nametnute poduzetnicima zbog nužnosti poštovanja tih vrijednosti. Stoga je na proizvođačima da se prilagode i primjenjuju tehničke uređaje prikladne za poštovanje navedenih vrijednosti s obzirom na to da ta uredba ni na koji način ne nalaže korištenje određene tehnologije.
79 S druge strane, kao što je to navedeno u točki 66. ove presude, cilj koji se nastoji ostvariti Uredbom br. 715/2007, a to je osiguranje visoke razine zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete zraka u Uniji, podrazumijeva stvarno smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 113.). Međutim, kad bi se poremećajni uređaj na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) te uredbe odobrio samo zato što su primjerice troškovi istraživanja visoki, zato što je tehnički uređaj skup ili zato što je održavanje vozila češće i skuplje za korisnika, time bi se doveo u pitanje taj cilj.
80 U tim okolnostima i uzimajući u obzir činjenicu da tu odredbu treba, kao što je to navedeno u točkama 61. i 73. ove presude, usko tumačiti, valja smatrati da „potreba” za poremećajnim uređajem u smislu navedene odredbe postoji samo kad u trenutku EZ homologacije tipa za taj uređaj ili vozilo koje je njime opremljeno nijedno drugo tehničko rješenje ne omogućuje izbjegavanje neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode zbog kojih nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila.
81 Slijedom toga, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da poremećajni uređaj, koji osobito jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo unutar temperaturnog okvira, može biti opravdan na temelju te odredbe samo ako se utvrdi da taj uređaj ispunjava isključivo potrebu izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode, zbog neispravnog rada jednog od sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova, koji su toliko ozbiljni da nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog tim uređajem. Poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima vožnje morao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi motor bio zaštićen od oštećenja ili prometne nezgode i kako bi se osigurao siguran rad vozila ni u kojem slučaju ne može biti obuhvaćen iznimkom predviđenom člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 715/2007.
Treće pitanje
82 Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. stavak 6. Direktive 1999/44 tumačiti na način da se neusklađenost koja se sastoji od toga da u vozilu postoji poremećajni uređaj čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007 može kvalificirati kao „neznatna” ako bi potrošač, pod pretpostavkom da je znao za postojanje i funkcioniranje tog uređaja, svejedno kupio to vozilo.
83 U skladu s člankom 2. stavkom 3. Direktive 1999/44 ne smatra se da postoji neusklađenost ako je u trenutku sklapanja ugovora potrošač znao za neusklađenost ili mu ona razumno nije mogla ostati nepoznata ili ako je neusklađenost uzrokovana materijalima koje je potrošač isporučio.
84 Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 158. svojeg mišljenja, ta se odredba ne može primijeniti u glavnom postupku s obzirom na to da nije sporno da osoba DS u trenutku prodaje predmetnog vozila nije znala za navodnu neusklađenost niti je mogla razumno za nju znati.
85 Nasuprot tomu, „neznatnost” neusklađenosti u smislu članka 3. stavka 6. Direktive 1999/44, o kojoj ovisi to je li potrošač ovlašten zahtijevati raskid ugovora, nije uvjetovana takvim subjektivnim elementom.
86 Prema tome, okolnost da potrošač nakon kupnje robe priznaje da bi je kupio čak i da je znao za takvu neusklađenost nije relevantna za utvrđivanje treba li neusklađenost kvalificirati kao „neznatnu”.
87 Upravo s obzirom na to pojašnjenje valja utvrditi treba li članak 3. stavak 6. Direktive 1999/44 tumačiti na način da se neusklađenost, koja se sastoji od toga da u vozilu postoji poremećajni uređaj čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007, može kvalificirati kao „neznatna”.
88 Budući da u Direktivi 1999/44 nije definiran pojam „neznatna neusklađenost”, njegov smisao i doseg treba utvrditi u skladu s njegovim uobičajenim značenjem u svakodnevnom jeziku, a sve uzimajući u obzir kontekst u kojem se koristi i ciljeve kojima teži propis kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presude od 9. srpnja 2020., Constantin Film Verleih, C‑264/19, EU:C:2020:542, t. 29. i od 3. lipnja 2021., Mađarska/Parlament, C‑650/18, EU:C:2021:426, t. 83.).
89 Najprije, s obzirom na pojam „neznatna” u uobičajenom smislu, pojam „neznatna neusklađenost” upućuje na mali nedostatak usklađenosti.
90 Zatim, kad je riječ o kontekstu u kojem se taj pojam koristi, valja istaknuti da se člankom 3. stavcima 3., 5. i 6. Direktive 1999/44 uspostavlja jasan slijed provedbe načina otklanjanja neusklađenosti na koje potrošač ima pravo u slučaju neusklađenosti robe (presuda od 23. svibnja 2019., Fülla, C‑52/18, EU:C:2019:447, t. 58.).
91 Dakle, u skladu s člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom te direktive, potrošač od trgovca najprije može tražiti popravak robe ili zamjenu robe, u oba slučaja besplatno, osim ako je to nemoguće ili nerazmjerno (presuda od 23. svibnja 2019., Fülla, C‑52/18, EU:C:2019:447, t. 59.).
92 Samo ako potrošač nema pravo ni na popravak ni na zamjenu neusklađene robe ili ako trgovac nije proveo jedan od načina otklanjanja neusklađenosti u razumnom roku ili bez značajnih neugodnosti za potrošača, on može, na temelju članka 3. stavka 5. te direktive, zahtijevati raskid ugovora, osim ako je, u skladu s člankom 3. stavkom 6. iste direktive, neusklađenost robe neznatna (presuda od 23. svibnja 2019., Fülla, C‑52/18, EU:C:2019:447, t. 60.).
93 Naposljetku, kad je riječ o ciljevima Direktive 1999/44, valja istaknuti da iz uvodnih izjava 1. i 10. do 12. te direktive proizlazi da se njome nastoji ostvariti pravilna ravnoteža između interesa potrošača i interesa trgovca na način da se potrošaču, kao slabijoj stranci ugovora, jamči puna i djelotvorna zaštita od trgovčeva manjkavog izvršenja ugovornih obveza, što istodobno omogućava da se u obzir uzmu i gospodarske potrebe trgovca (vidjeti u tom smislu presude od 16. lipnja 2011., Gebr. Weber i Putz, C‑65/09 i C‑87/09, EU:C:2011:396, t. 75. i od 23. svibnja 2019., Fülla, C‑52/18, EU:C:2019:447, t. 41. i 52.).
94 Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 160. svojeg mišljenja, raskid ugovora, koji je krajnji oblik otklanjanja neusklađenosti kojim raspolaže potrošač, može se zatražiti samo kad je neusklađenost dovoljno velika.
95 U ovom slučaju, što se tiče postojanja poremećajnog uređaja u vozilu, čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007, iz točaka 49. do 52. ove presude proizlazi da tip vozila koji sadržava takav uređaj ne može dobiti homologaciju. Osim toga, valja istaknuti da takvo vozilo ne može poštovati granične vrijednosti emisija predviđene u Prilogu I. toj uredbi. U uvodnim izjavama 1. i 4. do 6. te uredbe naglašava se važnost zaštite okoliša i potreba znatnog smanjenja emisija dušikova oksida (NOx) iz dizelskih vozila za poboljšanje kakvoće zraka i zadovoljavanje graničnih vrijednosti za onečišćujuće tvari.
96 Stoga se postojanje poremećajnog uređaja u vozilu čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007 ne može smatrati neznatnom neusklađenosti u smislu članka 3. stavka 6. Direktive 1999/44.
97 Posljedično, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 6. Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da se neusklađenost koja se sastoji od toga da u vozilu postoji poremećajni uređaj čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007 ne može kvalificirati kao „neznatna” čak i ako bi potrošač, pod pretpostavkom da je znao za postojanje i funkcioniranje tog uređaja, svejedno kupio to vozilo.
Troškovi
98 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
1. Članak 2. stavak 2. točku (d) Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu treba tumačiti na način da motorno vozilo obuhvaćeno područjem primjene Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila ne pokazuje kakvoću kakva je uobičajena za robu iste vrste i koju potrošač može razumno očekivati ako je to vozilo, iako ima valjanu EZ homologaciju i stoga se može koristiti u cestovnom prometu, opremljeno poremećajnim uređajem čija je upotreba zabranjena u skladu s člankom 5. stavkom 2. te uredbe.
2. Članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da poremećajni uređaj koji, među ostalim, jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo kad je vanjska temperatura između 15 i 33 Celzijeva stupnja može biti opravdan na temelju te odredbe samo ako se utvrdi da on ispunjava isključivo potrebu izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode, zbog neispravnog rada jednog od sastavnih dijelova sustava za povrat ispušnih plinova, koji su toliko ozbiljni da nastaje konkretna opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog tim uređajem. Poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima vožnje morao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi motor bio zaštićen od oštećenja ili prometne nezgode i kako bi se osigurao siguran rad vozila ni u kojem slučaju ne može biti obuhvaćen iznimkom predviđenom člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 715/2007.
3. Članak 3. stavak 6. Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da se neusklađenost koja se sastoji od toga da u vozilu postoji poremećajni uređaj čija je upotreba zabranjena na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007 ne može kvalificirati kao „neznatna” čak i ako bi potrošač, pod pretpostavkom da je znao za postojanje i funkcioniranje tog uređaja, svejedno kupio to vozilo.
Potpisi