Language of document :

Žalba koju je 14. travnja 2021. podnio Petr Fryč protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 11. veljače 2021. u predmetu T-92/20, Fryč/Komisija

(predmet C-239/21 P)

Jezik postupka: češki

Stranke

Žalitelj: Petr Fryč (zastupnik: Š. Oharková, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

odluči da se predmet upućuje Općem sudu na ponovno odlučivanje, i da je Opći sud obavezan razmotriti i argumente sadržane u replici od 2. listopada 2020., jer su u pobijanoj odluci Suda oni jednostavno bili zaboravljeni.

u slučaju da predmet ne uputi Općem sudu na ponovno odlučivanje, presudi da su institucije Europske unije teško povrijedile svoje obveze i žalitelju nanijele štetu, jer:

je Europska komisija donijela Uredbu br. 800/2008 u obliku kojim, među ostalim, prekoračuje ovlasti sadržane u Ugovorima, ne osigurava poštovanje ustavnih načela koja se odnose na iznimnost i opravdanost intervencije u tržišno natjecanje koja utječe na zajedničko tržište te je protupravno omogućila provedbu državne potpore u okviru programa OPPI, koja je prouzrokovala štetu gospodarskoj djelatnosti žalitelja;

je Europska komisija odlukom od 3. prosinca 2007. usvojila operativni program suprotan Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima, te tu odluku nije objavila;

Europska komisija nije pravilno postupala prilikom razmatranja pritužbe koju joj je podnio tužitelj zbog protupravnosti OPPI-ja, jer nije ni istražila okolnosti donošenja i provedbe OPPI-ja niti je valjano obrazložila odbijanje žaliteljeve pritužbe;

je Opći sud Europske unije odbio meritorno odlučivati o tužbi za poništenje Uredbe br. 800/2008, te je tužbu odbacio kao očito neosnovanu, čime je povrijedio svoju obvezu poštovanja načela proporcionalnosti te je prekomjerno formalističkim jednostranim pristupom povrijedio žaliteljevo ustavno pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje.

presudi da mu Komisija mora na ime štete prouzročene na gore opisani način isplatiti iznos od 4 800 000 eura, u roku od tri dana od pravomoćnosti presude.

presudi da je Komisija obvezna žalitelju isplatiti naknadu troškova postupka, na ruke njegova punomoćnika.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbi žalitelj ističe četiri žalbena razloga:

Prvi žalbeni razlog odnosi se na učinke sustava državne potpore koji je primijenjen u ovom predmetu, koji uzrokuje neprirodnu i štetnu izmjenu cijele strukture gospodarstva. Na taj način dolazi do poremećaja u funkcioniranju cijeloga tržišta i do povrede gospodarskih prava, kada o uspjehu na tržištu prije svega odlučuje mogućnost korištenja državnih potpora, o kojima se odlučuje politički, a ne na temelju prava.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na nepostojanje nadzora Komisije. Sustav javnih potpora na taj način postaje bianco ček za izvršna tijela, koja mogu priznati bilo koje od navedenih ili kasnije naznačenih područja kao sukladno sa zajedničkim tržištem.

Treći žalbeni razlog odnosi se na pogrešnu ocjenu početka tijeka zastarnog roka za podnošenje tužbe. Žalitelj je bio uvjeren da u Europskoj uniji funkcionira mehanizam koji jamči da Komisija kontinuirano prati utječe li državna potpora dodijeljena u skladu s člankom 107. UFEU-a (Ugovora o funkcioniranju Europske unije) na zajedničko tržite, kako je određeno u članku 108. stavku 1. UFEU-a. Zbog toga se žalitelj obratio Komisiji za zahtjevom da ispita situaciju s obzirom na javnu potporu dodijeljenu Češkoj Republici u okviru programa OPPI. Komisija je taj zahtjev odbacila, iz čega je žalitelj zaključio da sustav nadzora predviđen u članku 108. UFEU-a ne funkcionira. Žalitelj je tužbu Sudu Europske unije smatrao posljednjom mogućnošću, misleći da je neće morati podnositi. Žalitelj je pokazao nadprosječnu brižnost time što je skrenuo pažnju Komisiji na nepravilnosti do kojih je došlo u okviru podnošenja zahtjeva i ostvarivanja OPPI-ja, i sigurno se ne može reći da je ostao neaktivan tijekom zastarnog roka.

Četvrti žalbeni razlog odnosi se na postojanje višeg pravnog interesa. Bez obzira na odluku Općeg suda o tome je li žaliteljevo potraživanje zastarjelo ili nije, žalitelj je uvjeren da je – s obzirom na ne samo nacionalni već i sveeuropski utjecaj razmatranog pitanja – nužno da Opći sud odgovori na pitanje tko snosi odgovornost za nedopuštenu politiku u pogledu potpora, to jest snosi li je Europska unija ili također i država članica.

____________