Tužba podnesena 7. siječnja 2014. – Taetel protiv Komisije

(Predmet T-29/14)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Taetel, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnici: E. Navarro Varona, P. Vidal Martínez, J. López-Quiroga Teijero i G. Canalejo Lasarte, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku na temelju članka 263. UFEU-a, u mjeri u kojoj se njome proglašava postojanje državne potpore i ulagačima nalaže njezin povrat;

podredno, poništi članke 1. i 2., te članak 4. stavak 1. odluke, u mjeri u kojoj se ulagači utvrđuju kao korisnici koji su dužni vratiti navodnu potporu;

podredno, proglasi neprimjenjivim nalog za povrat potpore od strane ulagača iz članka 4. stavka 1. in fine, jer su njime povrijeđena načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, u mjeri u kojoj nije moguće naložiti povrat na dan koji prethodi danu objave odluke o pokretanju postupka;

podredno, poništi članak 2. odluke i utvrdi da je metodologija primijenjena prilikom utvrđivanja navodne koristi koju su ulagači dužni vratiti nezakonita;

proglasi nepostojećim ili, alternativno, djelomično poništi članak 4. stavak 1. Odluke u odnosu na zabranu „prijenosa obveze povrata na druge osobe“, u mjeri u kojoj je riječ o izricanju zabrane odnosno navodne ništavosti ugovornih odredaba o povratu od strane trećih osoba iznosa koje su ulagači dužni vratiti španjolskog državi, i

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Odluka koja se pobija ovom tužbom ista je kao u predmetima T-700/13, Bankia/Komisija, T-719/13, Lico Leasing i Pequeños y Medianos Astilleros de Reconversión/Komisija i T-3/14, Anudal Industrial/Komisija.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti identični su onima koji su već izneseni u tim predmetima.

Osobito se navodi povreda članka 107. UFEU-a zbog toga što je u pobijanoj odluci ocijenjeno da porezni režim o kojem je riječ, mjerodavan za određene sporazume o financijskom leasingu za kupnju novih brodova, u cjelini predstavlja državnu potporu.

Prema tužitelju, poreznom je odlukom također povrijeđen članak 107. UFEU-a jer su mjere koje čine navedeni porezni režim njome ocijenjene kao „nove“ državne potpore.

Tužitelj podredno navodi povredu načelâ pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, kao i članaka 107., 108. i 206. UFEU-a, zbog pogrešnih utvrđenja u pogledu korisnika i iznosâ za povrat, te povredu članka 108. stavka 3. UFEU-a, članka 19. Uredbe br. 659/1999, članka 3. stavka 6. Ugovora o Europskoj uniji te članaka 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u mjeri u kojoj su člankom 4. stavkom 1. pobijane odluke ugovorne odredbe na temelju kojih ulagači mogu od trećih osoba zahtijevati iznose koje su trebali vratiti španjolskim vlastima proglašene ništavima.