Language of document : ECLI:EU:C:2021:939

Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

MANUELA CAMPOSA SÁNCHEZ-BORDONE

od 18. studenoga 2021.(1)

Spojeni predmeti C-793/19 i C-794/19

Bundesrepublik Deutschland

protiv

SpaceNet AG (C-793/19)

Telekom Deutschland GmbH (C-794/19)

(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Njemačka))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Telekomunikacije – Obrada osobnih podataka i zaštita privatnosti u području elektroničkih komunikacija – Direktiva 2002/58/EZ – Članak 15. stavak 1. – Članak 4. stavak 2. UEU-a – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 6., 7., 8., 11. i članak 52. stavak 1. – Opće i neselektivno zadržavanje podataka o vezi u svrhu suzbijanja teških kaznenih djela ili sprečavanja konkretne opasnosti za nacionalnu sigurnost”






1.        U predmetnim zahtjevima za prethodnu odluku, kojima se pridodaje zahtjev iz predmeta C-140/20(2), ponovno se ističe bojazan koja je nastala u nekim državama članicama zbog sudske prakse Suda o pristupu osobnim podacima nastalim u sektoru elektroničkih komunikacija i njihovu zadržavanju.

2.        U mišljenju u predmetima C-511/18 i C-512/18, La Quadrature du Net i dr.(3), i C-520/18, Ordre des barreaux francophones et germanophone i dr.(4) kao dotadašnje ključne presude iz te sudske prakse istaknuo sam sljedeće:

–      Presuda od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr.(5), u kojoj je utvrđeno da je Direktiva 2006/24/EZ(6) nevaljana jer se njome dopušta neproporcionalno miješanje u prava priznata člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

–      Presuda od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr.(7), u kojoj je presuđeno da je nacionalni propis kojim se predviđa opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji u svrhu borbe protiv teških kaznenih djela protivan članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58/EZ(8).

–      Presuda od 2. listopada 2018., Ministerio Fiscal(9), u kojoj je potvrđeno tumačenje članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 i navedena važnost načela proporcionalnosti u tom pogledu.

3.        Neki sudovi određenih država članica 2018. su se zahtjevima za prethodnu odluku obratili Sudu i iznijeli svoju sumnju da bi se na temelju navedenih presuda (iz 2014., 2016. i 2018.) državnim tijelima mogao oduzeti instrument koji je nužan za zaštitu nacionalne sigurnosti te borbu protiv kriminaliteta i terorizma.

4.        Četiri od tih zahtjeva za prethodnu odluku dovela su do presuda od 6. listopada 2020., Privacy International(10) i La Quadrature du Net i dr.(11), u kojima je u biti potvrđena sudska praksa iz presude Tele2 Sverige, iako su uključena dodatna pojašnjenja.

5.        S obzirom na njihova donositelja (veliko vijeće Suda), sadržaj i nastojanje da se, u dijalogu sa sudovima koji su uputili zahtjeve za prethodnu odluku, detaljno pojasne razlozi koji unatoč svemu opravdavaju teze koje se u njima iznose, moglo bi se očekivati da je tim dvjema „rekapitulacijskim” presudama od 6. listopada 2020. spor riješen. Stoga bi na sve druge zahtjeve za prethodnu odluku o istoj temi trebalo odgovoriti jednim od obrazloženih rješenja iz članka 99. Poslovnika Suda.

6.        Međutim, tajništvo Suda zaprimilo je prije 6. listopada 2020. još tri zahtjeva za prethodnu odluku (dva iz spojenih predmeta u ovom postupku i zahtjev iz predmeta C-140/20) u kojima se ponovno preispituje sudska praksa utvrđena u pogledu članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58.

7.        Sud je obavijestio sudove koji su uputili zahtjev o presudama od 6. listopada 2020., za slučaj da žele povući svoje zahtjeve za prethodnu odluku. Nakon ustrajanja tih sudova da zadrže zahtjeve(12), kao što ću to kasnije navesti, odlučeno je da se neće primijeniti članak 99. Poslovnika i da će veliko vijeće Suda odgovoriti na prethodna pitanja.

I.      Pravni okvir

A.      Pravo Unije. Direktiva 2002/58

8.        Članak 5. stavak 1. („Povjerljivost komunikacija”) glasi kako slijedi:

„Države članice putem svojih zakonodavstava osiguravaju povjerljivost komunikacija i s time povezanih podataka o prometu koji se šalju preko javne komunikacijske mreže i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. One posebno zabranjuju svim osobama koje nisu korisnici slušanje, prisluškivanje, pohranjivanje ili druge oblike presretanja odnosno nadzora nad komunikacijama i s time povezanim podacima o prometu, bez pristanka korisnika, osim u slučaju kada imaju zakonsko dopuštenje da to učine u skladu s člankom 15. stavkom 1. Ovaj stavak ne sprečava tehničko pohranjivanje koje je nužno za prijenos komunikacije, ne dovodeći u pitanje načelo povjerljivosti”.

9.        Člankom 6. („Podaci o prometu”) propisuje se:

„1.      Podaci o prometu koji se odnose na pretplatnike i korisnike i koje je davatelj javne komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge obradio i pohranio moraju se obrisati ili učiniti anonimnima kada više nisu potrebni u svrhu prijenosa komunikacije, ne dovodeći u pitanje stavke 2., 3. i 5. ovog članka te članak 15. stavak 1.

2.      Podaci o prometu koji su nužni u svrhu naplaćivanja usluge od pretplatnika te u svrhu plaćanja međusobnog povezivanja mogu se obraditi. Takva je obrada dopustiva isključivo do kraja razdoblja tijekom kojega se račun može pravno pobijati ili tijekom kojega se može zahtijevati plaćanje.

[…]”.

10.      U članku 15. („Primjena određenih odredaba Direktive 95/46/EZ”(13)) stavku 1. navodi se:

„Države članice mogu donijeti zakonske mjere kojima će ograničiti opseg prava i obveza koji pružaju članak 5., članak 6., članak 8. stavci 1., 2., 3. i 4., te članak 9. ove Direktive kada takvo ograničenje predstavlja nužnu, prikladnu i razmjernu mjeru unutar demokratskog društva s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti (odnosno državne sigurnosti), obrane, javne sigurnosti te s ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela odnosno neovlaštene uporabe elektroničkog komunikacijskog sustava iz članka 13. stavka 1. Direktive 95/46/EZ. S tim u vezi, države članice mogu, između ostalog, donijeti zakonske mjere kojima se omogućuje zadržavanje podataka tijekom ograničenog razdoblja opravdane razlozima određenim u ovom stavku. Sve mjere iz ovog stavka moraju biti u skladu s općim načelima prava Zajednice, uključujući ona iz članka 6. stavaka 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji.”

B.      Nacionalno pravo

1.      Telekommunikationsgesetz (Zakon o telekomunikacijama; u daljnjem tekstu: TKG)

11.      Člankom 113.a stavkom 1. određuje se:

„Obveze u pogledu čuvanja, upotrebe i sigurnosti podataka o prometu utvrđene u člancima 113.b do 113.g odnose se na operatore koji krajnjim korisnicima pružaju javno dostupne telekomunikacijske usluge”.

12.      Članak 113.b glasi kako slijedi:

„(1) Operatori na koje se odnosi članak 113.a trebaju zadržati podatke na državnom području na sljedeći način:

1.      tijekom deset tjedana ako je riječ o podacima na koje se odnose stavci 2. i 3.,

2.      tijekom četiri tjedna ako je riječ o podacima o lokaciji na koje se odnosi stavak 4.

(2) Pružatelji javno dostupnih telefonskih usluga zadržavaju

1.      broj poziva ili drugi znak identifikacije broja s kojeg se poziva i koji se poziva, kao i bilo koji drugi broj koji se upotrebljava u slučaju preusmjeravanja ili prosljeđivanja poziva,

2.      datum i vrijeme početka i završetka komunikacije, uz naznaku vremenske zone,

3.      naznake u vezi s upotrijebljenom uslugom ako se u okviru telefonske usluge mogu upotrebljavati različite usluge,

4.      osim toga, u slučaju telefonskih usluga u okviru pokretne mreže,

a)      međunarodni identitet mobilnih pretplatnika u pogledu broja s kojeg se poziva i koji se poziva,

b)      međunarodni identitet terminalnih uređaja s kojih se poziva i koji se pozivaju,

c)      datum i vrijeme početka uporabe usluge, uz naznaku vremenske zone ako je riječ o uslugama plaćenima unaprijed,

5.      kao i, u slučaju internetskih telefonskih usluga, IP adrese (adrese internetskog protokola) broja s kojeg se poziva i koji se poziva te dodijeljene identifikacijske brojeve.

Prvi stavak primjenjuje se mutatis mutandis

1.      u slučaju komunikacije SMS-om, multimedijskim ili sličnim porukama; u tom slučaju, naznake iz prvog stavka točke 2. zamjenjuju se trenutkom slanja i primanja poruke;

2.      na neodgovorene ili neuspješne pozive zbog intervencije upravitelja mreže […].

(3) Pružatelji javno dostupnih usluga pristupa internetu zadržavaju

1.      IP adresu dodijeljenu pretplatniku za potrebe korištenja interneta,

2.      jasnu identifikaciju veze koja omogućuje pristup internetu, kao i dodijeljeni identifikacijski broj,

3.      datum i vrijeme početka i kraja korištenja interneta s dodijeljene IP adrese, uz naznaku vremenske zone.

(4) U slučaju korištenja telefonskih usluga u okviru pokretne mreže, potrebno je zadržati oznaku telefonskih ćelija koje se upotrebljavaju uspostavom veze između broja s kojeg se poziva i koji se poziva. U pogledu javno dostupnih usluga pristupa internetu, u slučaju upotrebe pokretne mreže, potrebno je zadržati oznaku telefonskih ćelija koje se upotrebljavaju uspostavom internetske veze. Također valja zadržati podatke koji omogućuju utvrđivanje zemljopisne lokacije i smjerova maksimalnog zračenja antena koje služe toj telefonskoj ćeliji.

(5) Sadržaj komunikacije, podaci o posjećenim internetskim stranicama i podaci o uslugama elektroničke pošte ne mogu se zadržati na temelju ove odredbe.

(6) Podaci na kojima se temelje komunikacije iz članka 99. stavka 2. ne mogu se zadržati na temelju ove odredbe. To se mutatis mutandis primjenjuje na komunikacije telefonom subjekata predviđenih člankom 99. stavkom 2. Članak 99. stavak 2. druga, treća, četvrta, peta, šesta i sedma rečenica, primjenjuje se mutatis mutandis[(14)].

[…]”.

13.      U skladu s člankom 113.c:

„(1) Podaci zadržani na temelju članka 113.b

1.      mogu se prenijeti represivnom tijelu ako ono zatraži prijenos pozivajući se na zakonsku odredbu koja ga ovlašćuje da prikupi podatke iz članka 113.b u svrhu suzbijanja osobito teških kaznenih djela;

2.      mogu se prenijeti sigurnosnom tijelu savezne zemlje (Länder) ako ono zatraži prijenos pozivajući se na zakonsku odredbu koja ga ovlašćuje da prikupi podatke iz članka 113.b u svrhu sprečavanja konkretne opasnosti za tjelesni integritet, život ili slobodu osobe ili za opstanak savezne države ili savezne zemlje;

3.      može ih upotrijebiti pružatelj javno dostupnih telekomunikacijskih usluga za pružanje informacija u skladu s člankom 113. stavkom 1. trećom rečenicom.

(2) Podatke zadržane na temelju članka 113.b ne mogu upotrijebiti osobe koje podliježu obvezama utvrđenim člankom 113.a stavkom 1., u svrhe različite od onih predviđenih stavkom 1.

[…]”.

14.      U skladu s člankom 113.d:

„Nositelj obveze predviđene člankom 113.a stavkom 1. treba osigurati da podaci zadržani u skladu s člankom 113.b stavkom 1., na temelju obveze zadržavanja, budu zaštićeni od neovlaštenog nadzora i upotrebe, tehničkim i organizacijskim mjerama u skladu s najnovijim dostignućima. Te mjere osobito uključuju:

1.      upotrebu osobito sigurnog postupka šifriranja,

2.      pohranu u različitim infrastrukturama za zadržavanje, odvojenim od onih uključenih u trenutačne operativne funkcije,

3.      pohranu, uz visoku razinu zaštite od kibernapada, u računalnim sustavima za obradu nepovezanih podataka,

4.      ograničavanje pristupa uređajima koji se upotrebljavaju za obradu podataka na osobe koje imaju posebno ovlaštenje osobe koja je nositelj obveze i

5.      obvezu intervencije, tijekom pristupa podacima, najmanje dvije osobe koje imaju posebno ovlaštenje osobe koja je nositelj obveze”.

15.      Članak 113.e glasi:

„(1) Nositelj obveze predviđene člankom 113.a stavkom 1. mora osigurati da se, u svrhu nadzora zaštite podataka, navede svaki pristup, a osobito čitanje, kopiranje, izmjena, brisanje i zatvaranje podataka zadržanih na temelju članka 113.b stavka 1., u skladu s obvezom zadržavanja. Potrebno je navesti

1.      vrijeme pristupa,

2.      osobe koje pristupaju podacima,

3.      svrhu i prirodu pristupa.

(2) Navedeni podaci ne mogu se upotrebljavati u druge svrhe osim za nadzor zaštite podataka.

(3) Nositelj obveze predviđene člankom 113.a stavkom 1. mora osigurati da se navedeni podaci obrišu nakon jedne godine”.

2.      Strafprozessordnung (Zakonik o kaznenom postupku; u daljnjem tekstu: StPO)

16.      Člankom 100.g utvrđuje se:

„[…]

(2) Ako se na temelju određenih činjenica može sumnjati da je neka osoba, kao počinitelj ili sudionik, počinila neko osobito teško kazneno djelo predviđeno drugom rečenicom ili ako je, u slučajevima u kojima je pokušaj kaznenog djela kažnjiv, pokušala počiniti takvo djelo i ako je u konkretnom slučaju također riječ o osobito teškom kaznenom djelu, podaci o prometu, koji se zadržavaju u skladu s člankom 113.b [TKG-a], mogu se prikupiti u slučaju da istraga o činjenicama ili lokaciji osobe koja je predmet istrage bude iznimno teška ili na druge načine neizvediva te ako je prikupljanje podataka razmjerno važnosti predmeta.

[…]

(4) Nije dopušteno prikupljanje podataka o prometu u skladu sa stavkom 2. […] koje može dovesti do podataka o kojima bi dotična osoba mogla odbiti svjedočiti […]”.

17.      Na temelju članka 101.a stavka 1., prikupljanje podataka o prometu podliježe sudskom odobrenju u skladu s člankom 100.g StPO-a. Na temelju članka 101.a stavka 2. tog zakona, u sudskoj odluci treba odvagnuti potrebu i relevantnost mjere u konkretnom slučaju, o čijem donošenju treba obavijestiti sudionike u komunikaciji (članak 101. stavak 6. StPO-a).

II.    Činjenice, sporovi i prethodna pitanja

18.      SpaceNet AG i Telekom Deutschland GmbH društva su koja u Saveznoj Republici Njemačkoj pružaju javno dostupne usluge pristupa internetu.

19.      Ta su se dva društva obratila Verwaltungsgerichtu (Upravni sud, Njemačka), protiveći se obvezi pohrane podataka o telekomunikacijskom prometu svojih korisnika od 1. srpnja 2017., koja je propisana člankom 113.a stavkom 1. u vezi s člankom 113.b TKG-a.

20.      Nakon što su njihovi zahtjevi prihvaćeni u prvom stupnju, Savezna agencija za mreže podnijela je reviziju Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Njemačka), koji je, prije izricanja presude, odlučio u svakom od tih dvaju postupaka uputiti sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 15. Direktive 2002/58/EZ s obzirom na članke 7., 8. i 11. i članak 52. stavak 1. Povelje […], s jedne strane i, članak 6. Povelje […] i članak 4. [UEU-a], s druge strane, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se pružatelje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezuje na zadržavanje podataka o prometu i podataka o lokaciji krajnjih korisnika tih usluga ako

–      ta obveza ne podliježe nijednom posebnom uvjetu u pogledu lokacije, vremena ili prostora,

–      predmet obveze zadržavanja podataka prilikom pružanja javno dostupnih telefonskih usluga, uključujući prijenos kratkih, multimedijskih i sličnih poruka, kao i neodgovorenih ili neuspješnih poziva, čine sljedeći podaci:

–      telefonski broj ili drugi znak identifikacije pozivatelja i broja koji se poziva, kao i broj svakog sljedećeg korisnika u slučaju preusmjeravanja ili prosljeđivanja poziva,

–      datum i vrijeme početka i završetka poziva, odnosno, u slučaju prijenosa kratkih, multimedijskih i sličnih poruka, vrijeme slanja i primanja poruka uz naznaku vremenske zone o kojoj je riječ,

–      podaci o upotrijebljenoj usluzi, ako se u okviru telefonske usluge mogu upotrebljavati različite usluge,

–      osim toga, u slučaju telefonskih usluga u okviru pokretne mreže

–      međunarodni identitet mobilnih korisnika u pogledu broja s kojeg se poziva i koji se poziva,

–      međunarodni identitet terminalnog uređaja s kojeg se poziva i koji se poziva,

–      datum i vrijeme početka uporabe usluge uz naznaku vremenske zone o kojoj je riječ, ako su usluge plaćene unaprijed,

–      oznake ćelija koje se upotrebljavaju uspostavom veze između broja s kojeg se poziva i koji se poziva,

–      u slučaju internetskih telefonskih usluga, adrese internetskog protokola broja s kojeg se poziva i koji se poziva te dodijeljena korisnička imena,

–      predmet obveze pohrane podataka prilikom pružanja javno dostupnih usluga pristupa internetu čine sljedeći podaci:

–      adresa internetskog protokola koja se korisniku dodjeljuje radi korištenja internetom,

–      jedinstvena identifikacija priključka koji se upotrebljava u svrhu korištenja internetom i dodijeljeno korisničko ime,

–      datum i vrijeme početka i završetka korištenja internetom na dodijeljenoj adresi internetskog protokola, uz naznaku vremenske zone o kojoj je riječ,

–      u slučaju uporabe pokretne mreže, oznaka ćelije koja se upotrebljava uspostavom internetske veze,

–      nije dozvoljena pohrana sljedećih podataka:

–      sadržaj komunikacije,

–      podaci o posjećenim internetskim stranicama,

–      podaci o uslugama elektroničke pošte,

–      podaci koji se odnose na pozive koji su upućeni ili primljeni s određenih brojeva koji pripadaju osobama, tijelima ili organizacijama iz društvenog ili vjerskog područja,

–      razdoblje zadržavanja podataka o lokaciji u pogledu oznake upotrijebljene ćelije iznosi četiri tjedna, a za ostale podatke deset tjedana,

–      jamči se učinkovita zaštita pohranjenih podataka od opasnosti zlouporabe kao i od svakog neovlaštenog pristupa, i

–      pohranjeni se podaci smiju upotrebljavati samo u svrhu istrage vrlo teških kaznenih djela i sprečavanja konkretne opasnosti za fizički integritet, život ili slobodu osobe ili za sigurnost savezne države ili savezne zemlje, osim adrese internetskog protokola koja se korisniku dodjeljuje za svako korištenje internetom, koja se može upotrebljavati u okviru pružanja podataka radi progona svih kaznenih djela, radi obrane od opasnosti za javnu sigurnost i javni poredak te općenito za obavljanje zadaća obavještajnih službi?”

21.      U skladu s objašnjenjem suda koji je uputio zahtjev, propis o spornoj obvezi izmijenjen je Zakonom od 10. prosinca 2015.(15), čije je usvajanje bilo potrebno nakon:

–      presude Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud, Njemačka) od 2. ožujka 2010.(16) kojom su prethodne odredbe o zadržavanju podataka proglašene neustavnima; i

–      poništenja Direktive 2006/24, za čiji su prijenos te odredbe donesene.

22.      Sud koji je uputio zahtjev smatra da se spornom obvezom pohrane ograničavaju prava priznata člankom 5. stavkom 1., člankom 6. stavkom 1. i člankom 9. stavkom 1. Direktive 2002/58. Prema njegovu mišljenju, to bi ograničenje bilo opravdano samo ako se temelji na članku 15. stavku 1. te direktive.

23.      Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, neovisno o sudskoj praksi uspostavljenoj presudom Tele2 Sverige, obveza koja je predmet spora mogla bi se temeljiti na članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58, s obzirom na sljedeće:

–      Primjenjivim nacionalnim pravilima ne zahtijeva se pohrana svih podataka o telekomunikacijskom prometu svih korisnika i pretplatnika u pogledu svih sredstava elektroničke komunikacije.

–      Tim se pravilima znatno skratilo (do najviše deset tjedana) razdoblje pohrane, s obzirom na ono predviđeno zakonodavstvima koja su se analizirala u presudi Tele2 Sverige i Direktivom 2006/24, što otežava izradu profilâ.

–      Uvedena su stroga ograničenja u području zaštite, pristupa i upotrebe pohranjenih podataka.

–      Zakonodavac bi se ograničio na ispunjavanje obveza djelovanja koje podrazumijeva pravo na sigurnost (članak 6. Povelje)(17).

–      Ako se pohrana podataka „za koje ne postoji razlog” općenito(18) ne može temeljiti na članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58 (odnosno ako nisu relevantni konkretni propisi o razmatranim telekomunikacijskim sredstvima, kategorijama pohranjenih podataka, razdoblju pohrane, uvjetima pristupa tim podacima i zaštiti od opasnosti zlouporabe), time bi se znatno ograničio diskrecijski prostor nacionalnog zakonodavca u području koje, poput onog koje se odnosi na kazneni progon i javnu sigurnost, u skladu s člankom 4. stavkom 2. trećom rečenicom UEU-a, ostaje isključiva odgovornost svake države članice.

–      Treba tražiti dosljednost između prava zajamčenih Poveljom i prava priznatih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP), koja je protumačio Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP), ne dovodeći u pitanje autonomiju prava Unije i ovlast Suda.

III. Postupak pred Sudom

24.      Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjeve za prethodnu odluku 29. listopada 2019.

25.      Pisana očitovanja podnijeli su SpaceNet, Telekom Deutschland, njemačka, danska, španjolska, estonska, finska, francuska, irska, nizozemska, poljska i švedska vlada te Komisija.

26.      Na zahtjev da se očituje o eventualnom povlačenju zahtjeva za prethodnu odluku nakon donošenja presude La Quadrature du Net, sud koji je uputio zahtjev je 13. siječnja 2021. izrazio svoju namjeru da ga zadrži jer na njega nije moguće odgovoriti na temelju te presude.

27.      Javna rasprava održana je 13. rujna 2021. zajedno s raspravom u povezanom predmetu C-140/20, a osim onih koji su podnijeli pisana očitovanja u ovom postupku, na njoj su sudjelovali i Savezna agencija za mreže te Europski nadzornik za zaštitu osobnih podataka.

IV.    Analiza

A.      Uvodna razmatranja

28.      Obrada tih dvaju zahtjeva za prethodnu odluku može se izvršiti njihovom analizom u obliku u kojem su prvotno upućena ili s obzirom na razmatranja na koja se sud koji je uputio zahtjev pozvao u svojem odgovoru Sudu 13. siječnja 2021. kako bi opravdao njihovo zadržavanje, nakon donošenja presude La Quadrature du Net.

29.      Iako ću se ukratko osvrnuti na najvažnije točke prvotnih zahtjeva za prethodnu odluku, usredotočit ću se na analizu razloga zbog kojih je, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, intervencija Suda i dalje relevantna. Ukratko, svi ti razlozi potkrijepljeni su činjenicom da se osnovna regulatorna situacija razlikuje od one ispitane u presudi La Quadrature du Net.

30.      U svojem priopćenju od 13. siječnja 2021., sud koji je uputio zahtjev istaknuo je sljedeće argumente:

–      Postoje znatne razlike između njemačkih pravila u odnosu na francuska i belgijska pravila u pogledu kojih je donesena presuda La Quadrature du Net. U skladu s njemačkim pravilima, ne zadržavaju se podaci koji se odnose na posjećene internetske stranice, elektroničku poštu i odgovarajuću komunikaciju sa službama telefonske podrške društvene ili vjerske prirode.

–      Još je znatnija razlika u tome što razdoblje pohrane, u skladu s člankom 113.b stavkom 1. TKG-a, traje četiri ili deset tjedana, a ne jednu godinu. Taj čimbenik smanjuje opasnost od izrade općeg profila osoba na koje se zadržavanje odnosi.

–      Njemačkim pravilima pruža se učinkovita zaštita zadržanih podataka od opasnosti zlouporabe i nezakonitog pristupa.

–      Nakon nedavne presude Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) o članku 113. TKG-a(19), na valjanost te odredbe primjenjuju se uvjeti čiju usklađenost s pravom Unije nije lako utvrditi.

–      I dalje postoje nesigurnosti u pogledu zahtjevâ prava Europske unije o IP adresama, s obzirom na to se iz presude La Quadrature du Net ne može jasno zaključiti je li njihovo zadržavanje općenito isključeno jer se može primijetiti određeno nesuglasje između njezinih točaka 168. i 155.

B.      Primjenjivost Direktive 2002/58

31.      Republika Irska te francuska, nizozemska, poljska i švedska vlada u biti tvrde da se Direktiva 2002/58 ne primjenjuje na nacionalna zakonodavstva poput onog o kojem je riječ u ovim sporovima. Budući da im je cilj zaštita nacionalne sigurnosti te sprečavanje i suzbijanje teških kaznenih djela, ta su zakonodavstva obuhvaćena isključivom nadležnošću država članica, u skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU-a.

32.      Sud je u presudi La Quadrature du Net jasno odbio prigovor i pritom utvrdio da „nacionalni propis, poput onih o kojima je riječ u glavnim postupcima, a kojim se pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga nalaže da radi zaštite nacionalne sigurnosti i borbe protiv kriminala zadržavaju podatke o prometu i lokaciji, spada u područje primjene Direktive 2002/58”(20).

33.      Sud koji je uputio zahtjev prihvaća tu pretpostavku te pritom potkrepljuje ocjenu prvostupanjskog suda i dodaje da je primjenjivost Direktive 2005/58 u ovom slučaju „konačno utvrđena” presudom Tele2 Sverige(21).

34.      Stoga neću dalje razmatrati to pitanje, o kojem sam imao priliku izjasniti se mišljenju La Quadrature du Net(22), u skladu sa stajalištem Suda.

C.      Opće i neselektivno zadržavanje versus ciljano zadržavanje podataka o prometu i lokaciji

35.      Ključna ideja u sudskoj praksi Suda u pogledu Direktive 2002/58 jest ta da korisnici elektroničkih komunikacijskih sredstava imaju u načelu pravo očekivati da njihove komunikacije i s time povezani podaci ostanu anonimni i da se ne mogu bilježiti, osim uz njihov pristanak(23).

36.      Člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 dopuštaju se iznimke od obveze osiguravanja povjerljivosti i odgovarajućih obveza, kako ću to kasnije navesti. U presudi La Quadrature du Net ispitivanje se proširuje na usklađenost tih iznimaka s temeljnim pravima čije ostvarenje može biti narušeno(24).

37.      Prema mišljenju Suda, opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu može se opravdati jedino ciljem zaštite nacionalne sigurnosti, čija važnost „nadmašuje važnost drugih ciljeva iz članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58”(25).

38.      U tom slučaju (nacionalna sigurnost), Sud je presudio da se članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58, u vezi s člancima 7., 8. i 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje, „ne protivi u načelu zakonska mjera koja dopušta nadležnim tijelima da nalažu pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga da tijekom ograničenog razdoblja zadržavaju podatke o prometu i lokaciji svih korisnika elektroničkih komunikacijskih sredstava ako postoje dovoljno konkretne okolnosti na temelju kojih se može zaključiti da je dotična država članica suočena s ozbiljnom prijetnjom […] za nacionalnu sigurnost koja se pokazala stvarnom i trenutačnom ili predvidljivom”(26).

39.      Točno je da navedene odredbe dovode do sustava koji je stroži i ozbiljniji od sustava koji proizlazi iz sudske prakse ESLJP-a u pogledu članka 8. EKLJP-a. Činjenica da „značenje i doseg prava” iz Povelje koja odgovaraju pravima iz EKLJP-a moraju biti jednaki značenju i dosegu prava iz EKLJP-a ne sprečava, u skladu s člankom 52. stavkom 3. in fine Povelje, da pravo Unije pruži širu zaštitu.

40.      Osim toga, sudska praksa ESLJP-a uspostavljena njegovim presudama od 25. svibnja 2021, Big Brother Watch i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine(27) i Centrum för Rättvisa protiv Švedske(28), kao i presudom od 4. prosinca 2015., Zakharov protiv Rusije(29), odnosi se na slučajeve koji se ne mogu usporediti s onima iz zahtjeva za prethodnu odluku o kojima se ovdje raspravlja, što je bilo stajalište većine na raspravi. Njihovo rješenje treba pronaći primjenom nacionalnih propisa koji se smatraju usklađenima s iscrpnim uređenjem iz Direktive 2002/58, kako je tumači Sud.

41.      Neovisno o mišljenju o pozivanju na nacionalnu sigurnost, u presudi La Quadrature du Net, kao razlog da se uz određene uvjete ukine zabrana općeg i neselektivnog zadržavanja podataka o prometu i lokaciji (prema mojem su mišljenju granice koje je utvrdio Sud preširoke), treba poštovati odredbe iz točaka 137. do 139. te presude.

42.      Osim te pretpostavke, trebalo bi ispitati temelji li se nacionalno uređenje na dovoljno selektivnim kriterijima kako bi bilo u skladu s uvjetima kojima se, u skladu sa sudskom praksom Suda, mogu opravdati osobito ozbiljna zadiranja u predmetna temeljna prava, kao što je to zadržavanje podataka.

43.      Ciljano zadržavanje podataka o prometu i lokaciji(30) temelj je obrazloženja presuda Suda u tom području. Taj odabir može se izvršiti ovisno o kategorijama osoba na koje se zadržavanje odnosi(31) ili na temelju zemljopisnih kriterija(32), među ostalim.

44.      Sud koji je uputio zahtjev, kao i većina stranaka koje su podnijele svoja očitovanja, ističu poteškoće koje predstavljaju kriteriji koje je Sud naveo. I sâm sam uputio na neke od tih poteškoća(33) u mišljenju Ordre des barreaux francophones et germanophone(34).

45.      Međutim, ne treba isključiti obrasce ciljanog zadržavanja temeljene na tim kriterijima koji mogu biti učinkoviti i istodobno nediskriminirajući. Na nacionalnim zakonodavcima, a ne na Sudu, jest da ih osmisle na način da se njima poštuju temeljna prava zajamčena Poveljom(35).

46.      Osim toga, ustrajem na tome da bi bilo pogrešno zaključiti da su osobni i zemljopisni kriteriji jedini usklađeni s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58, s obzirom na prava zaštićena Poveljom.

47.      Iako francuska vlada tvrdi da su se pokazali neučinkovitima(36) također smatram da se ne mogu zanemariti načini koje su predložile radne skupine koje su se sastale unutar Vijeća(37) kako bi utvrdile pravila o zadržavanju i pristupu podacima koja su u skladu sa sudskom praksom Suda(38).

48.      Prema mojem mišljenju, treba dati prednost privremenom zadržavanju nekih kategorija podataka o prometu i lokaciji, ograničenih ovisno o strogim potrebama sigurnosti, na temelju kojih nije moguće u cijelosti dobiti točnu i detaljnu sliku o životu dotičnih osoba. U praksi, to znači da u pogledu obje glavne kategorije (podaci o prometu i lokaciji) treba s pomoću odgovarajućih filtara zadržavati samo minimalne podatke koji se smatraju apsolutno nužnim za učinkovito sprečavanje i nadzor kriminaliteta te zaštitu nacionalne sigurnosti(39).

49.      U svakom slučaju, ponavljam, na državama članicama ili institucijama Unije jest da zakonskim sredstvima provedu (uz pomoć vlastitih stručnjaka) taj odabir kojim će se izbjeći svaki pokušaj nametanja općeg i neselektivnog zadržavanja svih podataka o prometu i lokaciji(40).

50.      Zbog toga sam u mišljenju Ordre des barreaux francophones et germanophone tvrdio da „[z]akonodavna poteškoća, koju priznajem, da se precizno utvrde slučajevi i uvjeti u kojima treba provesti ciljano zadržavanje ne opravdava da države članice, na način da iznimka postane pravilo, pretvore opće zadržavanje osobnih podataka u temeljno načelo svojih zakonodavstava. Kad bi to bio slučaj, priznalo bi se neograničeno trajanje relevantne povrede prava na zaštitu osobnih podataka”(41).

D.      Točka 168. presude La Quadrature du Net

51.      U tim okolnostima, elementi koji su nužni kako bi se odgovorilo sudu koji je uputio zahtjev izravno proizlaze, prema mojem mišljenju, iz sudske prakse Suda u pogledu članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58, koja je sažeta u presudi La Quadrature du Net.

52.      Međutim, prije svega moram podsjetiti na sudsku praksu Suda uspostavljenu tom presudom, koja se u točki 168. sažima na sljedeći način:

„[Č]lanak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, u vezi s člancima 7., 8. i 11. kao i člankom 52. stavkom 1. Povelje, treba tumačiti na način da mu se protive zakonske mjere kojima je, u svrhe predviđene tim člankom 15. stavkom 1., preventivno predviđeno opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji. S druge strane, navedenom članku 15. stavku 1., u vezi s člancima 7., 8. i 11. kao i člankom 52. stavkom 1. Povelje, ne protive se zakonske mjere koje

–      omogućuju, radi zaštite nacionalne sigurnosti, korištenje naloga pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga da općenito i neselektivno zadržavaju podatke o prometu i lokaciji, u situacijama u kojima je dotična država članica suočena s ozbiljnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti koja se pokazala stvarnom i trenutačnom ili predvidljivom, ako odluka kojom je predviđen takav nalog može biti predmet djelotvornog nadzora od strane suda ili neovisnog upravnog tijela čija odluka ima obvezujući učinak, a kojom se nastoji provjeriti postoji li jedna od tih situacija i poštuju li se uvjeti i jamstva koji se moraju predvidjeti, i ako se navedeni nalog može izdati samo za razdoblje koje je vremenski ograničeno na ono što je strogo nužno, ali se može produljiti u slučaju postojanosti te opasnosti;

–      predviđaju, radi zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, ciljano zadržavanje podataka o prometu i lokaciji koje je ograničeno na temelju objektivnih i nediskriminatornih kriterija, ovisno o kategorijama dotičnih osoba ili posredstvom zemljopisnog kriterija, za razdoblje koje je vremenski ograničeno na ono što je strogo nužno, ali se može produljiti;

–      predviđaju, u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, opće i neselektivno zadržavanje IP adresa dodijeljenih izvoru veze, za razdoblje koje je vremenski ograničeno na ono što je strogo nužno;

–      predviđaju, u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv kriminala i zaštite javne sigurnosti, opće i neselektivno zadržavanje podataka o građanskom identitetu korisnika elektroničkih komunikacijskih sredstava; i

–      dopuštaju, radi borbe protiv teških kaznenih djela i, a fortiori, zaštite nacionalne sigurnosti, korištenje naloga pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga na temelju odluke nadležnog tijela, podložne djelotvornom sudskom nadzoru, da u određenom trajanju hitno zadrže podatke o prometu i lokaciji kojima ti pružatelji usluga raspolažu,

ako te mjere osiguravaju jasnim i preciznim pravilima da predmetno zadržavanje podataka podliježe poštovanju s time povezanih materijalnih i postupovnih uvjeta te da dotične osobe imaju djelotvorna jamstva protiv rizika od zlouporabe.”

E.      Ocjena spornog zakonodavstva u predmetnim zahtjevima za prethodnu odluku, s obzirom na presudu La Quadrature du Net

53.      Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, koji je isključivo nadležan za njegovo tumačenje, njemačkim zakonodavstvom propisuje se „opće i bezrazložno zadržavanje velikog dijela relevantnih podataka o telekomunikacijskom prometu, neovisno o osobi, razdoblju i zemljopisnom području”(42).

54.      Sporno nacionalno zakonodavstvo nije ograničeno na davanje ovlaštenja nadležnim tijelima da zatraže zadržavanje podataka o prometu i lokaciji tijekom ograničenog razdoblja: obvezu njihova zadržavanja nalaže zakonodavac, izravno i na neograničeno vrijeme.

55.      Na temelju te pretpostavke, taj je sud u svojem dopisu od 13. siječnja 2021. naveo razlike između nacionalnih pravila i pravila iz presude La Quadrature du Net, koje bi mogle dovesti do drukčijeg rješenja od onog koje je tada doneseno.

56.      Započet ću analizu tih razlika istim redoslijedom kojim ih navodi sud koji je uputio zahtjev, ali prije toga priznajem da je njemački zakonodavac ozbiljno obavio zadaću prilagođavanja nacionalnog zakonodavstva zahtjevima koji u tom području proizlaze iz sudske prakse koju je utvrdio Sud.

57.      Kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, sporno zakonodavstvo proizlazi iz zakonodavne izmjene koja je omogućena sudskom praksom Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) i učincima sudske prakse uspostavljene presudom Digital Rights.

58.      Stoga treba pohvaliti napredak u spornom nacionalnom zakonodavstvu zbog snažne volje za prilagodbu sudskoj praksi Suda.

59.      Međutim, zakonodavnim naporima možda su više istaknuti aspekti u pogledu zaštite i pristupa zadržanim podacima, a ne toliko oni u pogledu selektivnog ograničenja podataka čije se zadržavanje nalaže.

1.      Tipologija zadržanih podataka

60.      Prema mojem mišljenju, tipologija zadržanih podataka (ne pohranjuju se podaci o posjećenim internetskim stranicama, elektroničkoj pošti i odgovarajućoj komunikaciji s telefonskih službama društvene ili vjerske prirode) ne sprečava zanemarivanje činjenice da opća i neselektivna obveza pohrane obuhvaća vrlo široku skupinu mnogih drugih podataka o prometu i lokaciji, koja je u cjelini slična ispitanoj u presudi La Quadrature du Net.

61.      U tom smislu, gotovo je nevažno, zbog posebnih značajki i vrlo malog utjecaja na ukupnu ocjenu(43), da se isključe podaci o pozivima prema određenim brojevima telefonske podrške, na teret osoba, tijela ili organizacija iz društvenih ili vjerskih područja.

62.      Također nije odlučujuće da obveza zadržavanja ne obuhvaća sadržaje (neovisno o tome je li riječ o posjećenim internetskim stranicama ili elektroničkoj pošti) jer se presuda La Quadrature du Net nije odnosila na njih, nego na podatke o prometu i lokaciji elektroničkih komunikacija.

2.      Trajanje obveze zadržavanja podataka

63.      Najveća razlika u odnosu na nacionalna pravila analizirana u presudi La Quadrature du Net odnosi se na razdoblje pohrane koje, u skladu s člankom 113.b stavkom 1. TKG-a, traje četiri ili deset tjedana (četiri tjedna u slučaju podataka o lokaciji i deset tjedana za ostale), a ne jednu godinu.

64.      Sud koji je uputio zahtjev, kao i neke vlade koje su sudjelovale u postupku, ustraju na toj okolnosti i ističu da se spornim zakonodavstvom znatno skraćuje razdoblje zadržavanja podataka. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, kraće trajanje smanjuje opasnost od izrade općeg profila osoba na koje se zadržavanje odnosi.

65.      Kao što sam to tvrdio u mišljenju Ordre des barreaux francophones et germonophone, pozivajući se upravo na nacionalni propis o kojem je ovdje riječ, nalaže se da se podatke može zadržati samo tijekom ograničenog razdoblja(44), ovisno o tome pripadaju li jednoj ili drugoj kategoriji(45).

66.      Međutim, ako je vremensko ograničenje razdoblja zadržavanja relevantan element za ocjenu spornog zakonodavstva, ta okolnost ne može otkloniti činjenicu da se njime nalaže opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji.

67.      Već sam naveo da se, u skladu sa sudskom praksom Suda, osim u slučaju koji je opravdan zaštitom nacionalne sigurnosti, ciljano mogu zadržati samo podaci o elektroničkim komunikacijama, zbog ozbiljne opasnosti koju bi podrazumijevalo njihovo opće zadržavanje.

68.      U konačnici, ta je opasnost potaknula sudsku praksu Suda u tom području: „[…] podaci o prometu i lokaciji mogu otkriti informacije o velikom broju aspekata privatnog života dotičnih osoba, uključujući osjetljive informacije poput spolne orijentacije, političkih gledišta, vjerskih, filozofskih, društvenih ili drugih uvjerenja kao i zdravstvenog stanja, s obzirom na to da takvi podaci uživaju, osim toga, posebnu zaštitu u pravu Unije. Ti podaci, uzeti zajedno, mogu omogućiti donošenje vrlo preciznih zaključaka o privatnom životu osoba čiji su podaci zadržani, kao što su svakodnevne navike, mjesta trajnih ili privremenih boravišta, dnevna ili druga kretanja, obavljane aktivnosti, društveni odnosi tih osoba i društvene sredine koje su te osobe posjećivale. Ti podaci osobito omogućuju utvrđivanje profila predmetnih osoba, što je jednako osjetljiva informacija s obzirom na pravo na poštovanje privatnog života, kao i sâm sadržaj komunikacija”(46).

69.      Točno je, kao što to tvrdi sud koji je uputio zahtjev, da vremenski vrlo ograničeno zadržavanje može otežati izradu profilâ.

70.      Međutim, veće ili manje poteškoće u tom pogledu ne proizlaze samo iz trajanja zadržavanja, nego i količine i kakvoće zadržanih podataka: što je veći broj podataka, veća je mogućnost dobivanja osjetljivih informacija tijekom vremenskih razdoblja čije produljenje ovisi pak o razvoju tehnika praćenja, povezivanja i ocjenjivanja svih podataka koji se odnose na elektroničke komunikacije. Razdoblje koje danas može biti nedovoljno za prikupljanje podataka koji olakšavaju izradu profila, u bližoj ili daljoj budućnosti može biti više nego dovoljno za postizanje tog cilja(47).

71.      U svakom slučaju, i prema mišljenju Suda, „zadiranje u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje koje čini pristup državnog tijela skupu podataka o prometu ili podataka o lokaciji, koji mogu pružiti informacije o komunikacijama koje je korisnik izvršio sredstvom elektroničke komunikacije ili o lokaciji terminalne opreme kojom se koristi, u svakom je slučaju ozbiljno, neovisno o trajanju razdoblja za koje se pristup navedenim podacima traži i količini ili prirodi podataka koji su dostupni u odnosu na to razdoblje, kada […] taj skup podataka može omogućiti donošenje preciznih zaključaka o privatnom životu dotične osobe ili osoba”(48).

72.      Naposljetku, smatram da, unatoč razlikama koje je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, sličnosti u tom pogledu između spornog zakonodavstva u predmetnim postupcima i zakonodavstava uključenih u postupke koji su doveli do donošenja presude La Quadrature du Net ne omogućuju da se zanemari sudska praksa uspostavljena tom presudom.

3.      Zaštita podataka od nezakonitog pristupa

73.      Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da se njemačkim pravilima pruža učinkovita zaštita zadržanih podataka od opasnosti zlouporabe i nezakonitog pristupa.

74.      Bez umanjivanja regulatornih napora u vezi sa zaštitom podataka i njihovim pristupom, ne može se zaboraviti da, prema mišljenju Suda, „zadržavanje podataka o prometu i lokaciji samo po sebi čini […] zadiranje u temeljna prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka”(49). U tom je smislu, „pristup takvim podacima, neovisno o njihovoj naknadnoj upotrebi, posebno zadiranje” u navedena temeljna prava(50).

75.      Stoga, u dijelu koji je ovdje važan, nije relevantno da se sustavom zaštite zadržanih podataka koji je predvidio njemački zakonodavac: (a) djelotvorno jamči nepovredivost navedenih podataka, (b) strogo i učinkovito ograničavaju uvjeti pristupa, ograničavanjem kruga osoba koje im mogu pristupiti i (c) korištenje zadržanih podataka dopušta samo u svrhu istrage teških kaznenih djela i sprečavanja konkretnih opasnosti po život ili slobodu osoba ili državnu sigurnost.

76.      Stvarno je odlučujuće to što, kao što to ponavlja i sud koji je uputio zahtjev, sporna obveza zadržavanja sama po sebi ne podliježe nikakvim posebnim uvjetima.

4.      Utjecaj presude Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) od 27. svibnja 2020.

77.      Sud koji je uputio zahtjev upućuje na presudu Bundesverfassungsgerichta (Savezni ustavni sud) o članku 113. TKG-a(51) zbog koje su se, nakon što je u njoj proglašena njegova neustavnost, na valjanost te odredbe primjenjivali uvjeti čiju usklađenost s pravom Unije nije lako utvrditi.

78.      Sud se trenutačno ne izjašnjava o učincima te presude, a još manje o opsegu novih pravila koja njemački zakonodavac treba odobriti (ili koja je odobrio, ovisno o slučaju).

79.      Ako, kao što to tvrdi sud koji je uputio zahtjev, svoju presudu o reviziji treba izreći u skladu sa zakonom koji je na snazi na dan njezina donošenja, sâm treba utvrditi njegovu usklađenost s pravom Unije s obzirom na sudsku praksu Suda utvrđenu u pogledu zaštite podataka o elektroničkim komunikacijama.

5.      IP adrese

80.      Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, iz točke 168. presude La Quadrature du Net proizlazi da Sud u pogledu IP adresa zahtijeva razlog zadržavanja povezan s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti. Međutim, iz točke 155. može se zaključiti da se te IP adrese mogu zadržati a da pritom nije potreban poseban razlog, a samo korištenje zadržanih podataka zahtijeva razlog povezan s tim ciljem.

81.      Međutim, ne smatram da postoji takvo nesuglasje (a još manje proturječnost). Iako je u točki 155. navedeno da, u pogledu općeg i neselektivnog zadržavanja IP adresa dodijeljenih izvoru veze, „ne proizlazi u načelu da je [ono] suprotn[o] članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58”, u nastavku, u točki 156., utvrđuje se da „[s] obzirom na ozbiljnost zadiranja u temeljna prava […] koje podrazumijeva to zadržavanje, samo borba protiv teških kaznenih djela i sprečavanje ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti mogu, kao i zaštita nacionalne sigurnosti, opravdati to zadiranje […]”.

82.      Stoga, iz točaka 155. i 156. presude La Quadrature du Net zajedno proizlazi dosljedan odgovor koji je Sud, u točki 168. te presude, dao na tada upućena prethodna pitanja o zadržavanju IP adresa.

83.      Na raspravi su istaknuti određeni problemi u pogledu zadržavanja IP adresa koji, prema mišljenju nekih intervenijenata, zahtijevaju pojašnjenje Suda. Rješenje tih problema (među ostalim, onih uzrokovanih razlikom između dinamičkih i statičkih IP adresa, kao i utjecajem protokola IPv6) nadilazi, prema mojem mišljenju, pitanja suda koji je uputio zahtjev, čiji prvotni zahtjevi za prethodnu odluku(52) i priopćenje od 13. siječnja 2021. po tom pitanju imaju mnogo ograničeniji opseg.

V.      Zaključak

84.      S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način:

„Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s člancima 7., 8. i 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te člankom 4. stavkom 2. UEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se pružateljima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga nalaže da preventivno, opće i neselektivno zadržavaju podatke o prometu i lokaciji krajnjih korisnika navedenih usluga u svrhe koje nisu zaštita nacionalne sigurnosti zbog ozbiljne prijetnje koja se pokazala stvarnom i trenutačnom ili predvidljivom”.


1      Izvorni jezik: španjolski


2      Predmet C-140/20, Commissioner of the Garda Síochána i dr., u kojem također donosim svoje mišljenje od istog dana.


3      U daljnjem tekstu: mišljenje La Quadrature du Net (EU:C:2020:6)


4      U daljnjem tekstu: mišljenje Ordre des barreaux francophones et germanophone, (EU:C:2020:7)


5      Predmeti C-293/12 i C-594/12 (EU:C:2014:238; u daljnjem tekstu: presuda Digital Rights)


6      Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL 2006., L 105, str. 54.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 30.)


7      Predmeti C-203/15 i C-698/15 (EU:C:2016:970; u daljnjem tekstu: presuda Tele2 Sverige)


8      Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. (SL 2009., L 337, str. 11.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 224. i ispravci SL 2017., L 162, str. 56. i SL 2018., L 74, str. 11.).


9      Predmet C-207/16 (EU:C:2018:788)


10      Predmet C‑623/17 (EU:C:2020:790)


11      Predmeti C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18 (EU:C:2020:791; u daljnjem tekstu: presuda La Quadrature du Net)


12      Točka 30. ovog mišljenja


13      Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)


14      Komunikacije na koje se odnosi članak 99. stavak 2. TKG -a komunikacije su s osobama, tijelima i organizacijama društvene ili vjerske prirode koja sugovornicima nude u načelu anonimne telefonske usluge podrške u slučajevima psihološke ili socijalne hitne situacije te podliježu posebnim obvezama povjerljivosti. U skladu s člankom 99. stavkom 2. drugom, trećom i četvrtom rečenicom TKG-a, ta je iznimka uvjetovana upisom na popis kojim upravlja Bundesnetzagentur für Elektrizität, Gas, Telekommunikation, Post und Eisenbahnen (Savezna agencija za mreže za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznice; u daljnjem tekstu: Savezna agencija za mreže), uz prethodnu akreditaciju prirode usluga potvrdom koju je izdalo javnopravno tijelo ili zaklada.


15      Gesetz zur Einführung einer Speicherpflicht und einer Höchstspeicherfrist für Verkehrsdaten (Zakon o uvođenju obveze zadržavanja i maksimalnog roka za pohranu podataka o prometu)


16      1 BvR 256/08, 1 BvR 263/08, 1 BvR 586/08 (DE:BVerfG:2010:rs20100302.1bvr025608).


17      Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, iz sudske prakse Suda ne može se u potpunosti isključiti mogućnost da nacionalni zakonodavci na temelju ukupne ocjene, po potrebi uz stroga pravila o pristupu, uvedu zadržavanje podataka za koje nije potreban razlog kako bi se uzela u obzir specifičnost potencijalnih opasnosti koje se povezuju s novim telekomunikacijskim sredstvima.


18      Sud koji je uputio zahtjev koristi se tim izrazom.


19      Presuda od 27. svibnja 2020., 1 BvR 1873/13, 1 BvR 2618/13 (DE:BVerfG:2020:rs20200527.1bvr187313). U skladu s tom presudom, članak 113. TKG-a nije u skladu s člankom 2. stavkom 1. i člankom 10. stavkom 1. Grundgesetza (Temeljni zakon) i može se primjenjivati samo do trenutka donošenja novih pravila, najkasnije do 31. prosinca 2021.


20      Presuda La Quadrature du Net, t. 104.


21      Točka 19. podtočka (a) odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku


22      Mišljenje La Quadrature du Net, t. 40. do 90.


23      Presuda La Quadrature du Net, t. 109.


24      Ibidem, t. 111. do 133.


25      Presuda La Quadrature du Net, t. 136.


26      Ibidem, t. 137. (moje isticanje). Sud nadalje navodi da je tako „[č]ak i ako se takva mjera odnosi bez razlike na sve korisnike elektroničkih komunikacijskih sredstava, pri čemu se na prvi pogled ne čini da su oni povezani […] s prijetnjom nacionalnoj sigurnosti te države članice” i da ipak „valja zaključiti da postojanje takve opasnosti može samo po sebi uspostaviti takvu vezu” (loc. ult. cit.).


27      CE:ECHR:2021:0525JUD005817013


28      CE:ECHR:2021:0525JUD003525208


29      CE:ECHR:2015:1204JUD004714306


30      Presuda La Quadrature du Net, t. 147.: „članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58, u vezi s člancima 7., 8. i 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje, ne protivi se to da država članica donese propis koji s ciljem prevencije omogućava ciljano zadržavanje podataka o prometu i lokaciji u svrhu borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih opasnosti javnoj sigurnosti, kao i zaštite nacionalne sigurnosti, pod uvjetom da takvo zadržavanje – kad je riječ o kategorijama podataka koji trebaju biti zadržani, predviđenim komunikacijskim sredstvima, osobama na koje se zadržavanje odnosi kao i njegovu trajanju – bude ograničeno na ono što je strogo nužno”. Moje isticanje


31      Presuda La Quadrature du Net, t. 148. i 149.


32      Presuda La Quadrature du Net, t. 150.


33      Osim što su nedostatni, mogu dovesti do uspostave sustava u kojem se općenito sumnja u određene skupine stanovništva ili do stigmatizacije zemljopisnih područja.


34      Mišljenje Ordre des barreaux francophones et germanophone, t. 88. i 89.


35      Ibidem, t. 90.


36      Točka 47. njezina podneska s pisanim očitovanjima. U toj su ocjeni također ustrajale određene vlade tijekom rasprave.


37      Groupe Échange d’informations et protection des données (Radna skupina za razmjenu informacija i zaštitu podataka (DAPIX)). Tako smatra i švedska vlada u točki 21. svojeg podneska s pisanim očitovanjima.


38      U točki 92. mišljenja Ordre des barreaux francophones et germanophone istaknuo sam da su te radne skupine razmatrale, kao načine koje vrijedi istražiti, ograničenje kategorija zadržanih podataka, pseudonimizaciju podataka, uvođenje ograničenih razdoblja zadržavanja, isključenje određenih kategorija pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga, odobrenjâ za pohranu koja se mogu produljiti, obvezu zadržavanja podataka pohranjenih unutar Unije ili sustavni i redovni nadzor neovisnog upravnog tijela nad jamstvima koja daju pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga od opasnosti zlouporabe podataka.


39      Mišljenje Ordre des barreaux francophones et germanophone, t. 93. i 94.


40      Ibidem, t. 95.


41      Ibidem, t. 104.


42      Točka 25.b podtočka (b) izvornika na njemačkom jeziku odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku


43      Njemačka vlada na raspravi je utvrdila 1300 subjekata čija je elektronička komunikacija izuzeta od obveze zadržavanja i pojasnila da se izuzimanje ne može primijeniti na stručnjake koji podliježu obvezama čuvanja poslovne tajne (poput odvjetnika ili liječnika), s obzirom na njihov velik broj.


44      Mišljenje Ordre des barreaux francophones et germonophone, t. 96. Na taj se način izbjegava da bude „moguće dobiti detaljnu sliku o životu dotičnih osoba. To razdoblje zadržavanja treba, osim toga, prilagoditi prirodi podataka kako bi se podaci koji sadržavaju detaljnije informacije o stilu života i navikama tih osoba pohranili tijekom kraćeg razdoblja”.


45      Ibidem, t. 97. „Drugim riječima, različita razdoblja zadržavanja za svaku kategoriju podataka, ovisno o njihovoj korisnosti za postizanje ciljeva sigurnosti, način je koji treba istražiti. Ograničavanjem razdoblja tijekom kojeg se jedne i druge kategorije podataka pohranjuju istodobno (pa se mogu iskoristiti za pronalaženje veza svojstvenih stilu života dotičnih osoba) proširuje se zaštita prava koje se jamči člankom 8. Povelje”.


46      Presuda La Quadrature du Net, t. 117.


47      Kao što je to istaknuto na raspravi, čak i prikupljanje metapodataka (podataka o prometu i lokaciji) u trajanju od deset tjedana može biti dovoljno za utvrđivanje smjernica o postupanju pretplatnika koje, zbog svojeg ponavljanja, otkriva osjetljiva obilježja njegove osobnosti i njegova života.


48      Presuda od 2. ožujka 2021., Prokuratuur (Uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama) (C-746/18, EU:C:2021:152, t. 39.). Moje isticanje


49      Presuda La Quadrature du Net, t. 115.


50      Ibidem, t. 116. Moje isticanje


51      Vidjeti bilješku 19. ovog mišljenja.


52      Točka 30. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku