Predmet T‑556/11

European Dynamics Luxembourg SA i dr.

protiv

Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

„Tužba za poništenje i naknadu štete – Javna nabava usluga – Prigovor nedopuštenosti – Zahtjev za poništenje – Članak 263. prvi i peti stavak UFEU‑a – Članak 122. Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Izostanak preuranjenosti tužbe – Svojstvo tuženika – Nadležnost Općeg suda – Zahtjev za naknadu štete – Članak 44. stavak 1. točka (c) Poslovnika Općeg suda – Dopuštenost“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (prvo vijeće) od 12. rujna 2013.

1.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Primjenjivost na akte koje su donijele agencije osnovane na temelju sekundarnog zakonodavstva koji proizvode pravne učinke prema trećim osobama – Akti predsjednika Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu

(čl. 263. st. 1. UFEU‑a)

2.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Primjenjivost na akte koje su donijele agencije osnovane na temelju sekundarnog zakonodavstva koji proizvode pravne učinke prema trećim osobama – Akti predsjednika Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu – Područje primjene članka 122. Uredbe br. 207/2009

(čl. 19. st. 1. UEU‑a; čl. 263. st. 1. i 4. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 122.)

3.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Tužba za naknadu štete koju je navodno prouzročila neka institucija Unije

(Statut de Suda, čl. 21. st. 1. i čl. 53. st. 1.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 50.‑52.)

2.      Članak 122. stavak 1. iste Uredbe br. 207/2009 o žigu Zajednice predviđa da „Komisija provjerava zakonitost onih akata predsjednika Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) u odnosu na koje pravo Zajednice ne predviđa nikakvu provjeru zakonitosti od strane nekog drugog tijela [...]“. Stoga je područje primjene te odredbe izričito uvjetovano time da drugo tijelo ne nadzire zakonitost akata predsjednika Ureda. Međutim, Opći sud, kao pravosudno tijelo Suda prema članku 19. stavku 1. prvoj rečenici UEU‑a, predstavlja takvo „drugo tijelo“ jer vrši nadzor zakonitosti u skladu s člankom 263. prvim stavkom drugom rečenicom UFEU‑a.

Iz navedenog proizlazi da akt predsjednika Ureda ne ulazi u područje primjene članka 122. Uredbe br. 207/2009 i da stoga osobito stavak 3. druga rečenica tog članka prema kojem se „[a]kt [...] mora uputiti Komisiji u roku od jednog mjeseca od dana na koji je odnosna stranka prvi put saznala za dotični akt“, nije primjenjiva. Stoga Ured ne može isticati da bilo upućivanje Komisiji pritužbe protiv akta predsjednika Ureda bilo vođenje upravnog postupka u tu svrhu bilo moguća izričita ili prešutna odluka Komisije o navedenoj pritužbi predstavljaju u bilo kojem obliku prethodne obvezne uvjete, ili čak uvjet dopuštenosti tužbe podnesene sudu Unije protiv takvog akta na temelju članka 263. prvog stavka druge rečenice i četvrtog stavka UFEU‑a.

Ovu ocjenu potvrđuje teleološko tumačenje članka 122. Uredbe o žigovima br. 207/2009. Naime, kada je članak 230. prvi stavak UEZ‑a kojim je uređen sustav sudske zaštite iz Ugovora još trpio prazninu glede akata tijela, ureda ili agencija Unije, priznavanje Komisiji zadaće nadzora zakonitosti, kao što je ona predviđena člankom 122. iste uredbe, odgovarao je potrebi, uočenoj od strane zakonodavca Unije, da se isprovocira odluka Komisije kako bi se akte, koje su donijeli tijela, uredi i agencije Unije, barem neizravno moglo tužbom osporavati pred sudom Unije. Stoga formulacija „akata […] u odnosu na koje pravo Zajednice ne predviđa nikakvu provjeru zakonitosti od strane nekog drugog tijela“ potvrđuje da se radilo o dodjeli Komisiji ovlasti preostalog i podrednog nadzora kako bi se osigurao pristup sudu Unije barem putem izričite ili prešutne odluke Komisije u smislu članka 122. stavka 3. treće i četvrte rečenice Uredbe o žigovima br. 207/2009. Međutim, najkasnije od stupanja na snagu članka 263. prvog stavka druge rečenice UFEU‑a taj je cilj izgubio svoju svrhu i ne može opravdati navodnu obvezatnost postupka prema članku 122. navedene uredbe kao stadija koji prethodi pokretanju postupka pred sudom Unije.

(t. 54.‑56.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 71.)