Language of document : ECLI:EU:F:2015:72

RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

30. lipnja 2015.

Predmet F‑64/13

Z

protiv

Suda Europske unije

„Javna služba – Dužnosnici – Izvješće o ocjeni – Zakašnjelo sastavljanje izvješća o ocjeni – Tužba za poništenje – Tužba za naknadu štete“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom Z traži, s jedne strane, poništenje svojega izvješća o ocjeni za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., kao i odluke o odbijanju žalbe podnesene protiv tog izvješća o ocjeni i, s druge strane, da se naloži Sudu Europske unije da nadoknadi nematerijalnu štetu za koju smatra da ju je pretrpjela.

Odluka:      Tužba se odbija. Z snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Suda Europske unije.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Postojanje neslaganja između dužnosnika i njegova nadređenog – Nepostojanje utjecaja na sposobnost potonjeg da ocijeni zasluge dotične osobe

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 11.a i 43.)

2.      Dužnosnici – Prava i obveze – Sloboda izražavanja – Otkrivanje činjenica na temelju kojih je moguće pretpostaviti postojanje eventualnih nezakonitih aktivnosti ili teške povrede – Zaštita dužnosnika koji je prijavio takve činjenice – Opseg

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 22.a st. 3.)

3.      Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Sastavljanje – Dijalog između ocjenjivača i ocjenjivanoga – Potreba izravnog kontakta

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 43.)

4.      Sud Europske unije – Obveza neovisnosti sudaca Unije – Opseg – Obavljanje dužnosti vezanih uz unutarnju upravu institucije – Dopuštenost

(čl. 257. st. 4. UFEU‑a; Statut Suda, čl. 4. st. 1.)

1.      Iako se ne može isključiti mogućnost da neslaganja između dužnosnika i njegova nadređenog mogu stvoriti određenu uzrujanost kod nadređenog, ta mogućnost sama po sebi ne podrazumijeva da potonji više nije u stanju objektivno ocijeniti zasluge dotične osobe. Nadalje, čak ni činjenica da je član osoblja podnio pritužbu zbog uznemiravanja protiv dužnosnika koji mora ocijeniti njegove profesionalne sposobnosti ne može kao takva, neovisno o svim drugim okolnostima, dovesti u pitanje nepristranost osobe na koju se pritužba odnosi.

(t. 71. i 77.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Combescot/Komisija, T‑249/04, EU:T:2007:261, t. 71. i navedena sudska praksa

Službenički sud: presude Bogusz/Frontex, F‑5/12, EU:F:2013:75, t. 76., i BY/EASA, F‑81/11, EU:F:2013:82, t. 72.

2.      Sukladno članku 22.a stavku 3. Pravilnika o osoblju, prema dužnosniku koji je svoje nadređene obavijestio o činjenicama činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonitih aktivnosti, za koje je saznao tijekom obavljanja svojih dužnosti ili u vezi s njima, institucija ne smije štetno postupati uz uvjet da je djelovao u dobroj vjeri. Međutim, ta odredba članu osoblja ne osigurava zaštitu protiv svih odluka koje mu mogu nanijeti štetu, nego samo protiv odluka koje su povezane s njegovim optužbama.

(t. 74.)

Izvori:

Službenički sud: presuda Menghi/ENISA, F‑2/09, EU:F:2010:12, t. 139.

3.      Izravan kontakt između ocjenjivača i ocjenjivanog je takve naravi da daje prednost iskrenom i dubokom razgovoru, omogućujući sudionicima, s jedne strane, da točno sagledaju narav, razloge i doseg svojih eventualnih neslaganja i, s druge strane, da postignu bolje međusobno razumijevanje, tim više kad je riječ o situaciji u kojoj je potrebno popraviti vrlo narušen osobni odnos.

(t. 93.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude Ferrer de Moncada/Komisija, T‑16/03, EU:T:2004:283, t. 45. i Lo Giudice/Komisija, T‑27/05, EU:T:2007:321, t. 49.

4.      Svrha članka 4. prvog podstavka Statuta Suda jest osigurati neovisnost sudaca, i tijekom i nakon obavljanja njihovih dužnosti, osobito s obzirom na države članice ili ostale institucije Unije. Iz te se odredbe međutim ne može zaključiti da postoji nemogućnost obavljanja dužnosti vezanih uz unutarnju upravu institucije. Naime, obavljanje takvih dužnosti od strane sudaca ne šteti njihovoj neovisnosti i omogućava osigurati upravnu autonomiju institucije.

Konačno, kad odlučuju o sporu podnesenom Službeničkom sudu, članovi tog suda djeluju u svojstvu sudaca i obavljaju svoje dužnosti u punoj neovisnosti zajamčenoj i Ugovorima, osobito četvrtim podstavkom članka 257. UFEU‑a, i Statutom Suda.

(t. 120. i 122.)