Predmet C‑519/13

Alpha Bank Cyprus Ltd

protiv

Senh Dau Si i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Anotato Dikastirio Kyprou)

„Prethodno pitanje ‒ Pravosudna suradnja u građanskim ili trgovačkim stvarima ‒ Dostava sudskih i izvansudskih pismena ‒ Uredba (EZ) br. 1393/2007 ‒ Članak 8. – Odbijanje primitka pismena ‒ Nepostojanje prijevoda jednog od poslanih dokumenata ‒ Nepostojanje standardnog obrasca iz Priloga II. navedenoj uredbi ‒ Posljedice“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. rujna 2015.

1.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba br. 1393/2007 – Ciljevi

(Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća)

2.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba br. 1393/2007 – Odbijanje primitka pismena – Ovlasti i obveze tijela za zaprimanje – Ovlast ocjene uvjeta za odbijanje – Nepostojanje – Prosudba koju mora izvršiti nacionalni sud države članice pošiljateljice

(Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7., 8. st. 1., 2. i 3. i Prilog I.)

3.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba br. 1393/2007 – Odbijanje primitka pismena – Pravo koje adresat akta ima pod određenim uvjetima – Obveza tijela za zaprimanje da obavijesti navedenog adresata o njegovom pravu korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi – Nepostojanje margine prosudbe

(Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8. st. 1. i Prilog II.)

4.        Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba br. 1393/2007 – Tijelo za zaprimanje pismena koje nije obavijestilo adresata akta o njegovu pravu na odbijanje korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. – Posljedice – Ništavost postupka – Nepostojanje – Obveza tijela za zaprimanje pismena da ispravi navedeni propust

(Uredba br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, Prilog II.)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 29.‑33.)

2.        U skladu s člankom 7. Uredbe br. 1393/2007 o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, tijelo za zaprimanje mora izvršiti dostavu pismena adresatu. U tom kontekstu ono, s jedne strane, treba obavijestiti tijelo za slanje o svim važnim činjenicama vezanima uz dostavu putem standardnog obrasca iz Priloga I. toj uredbi i, s druge strane, u skladu s njezinim člankom 8. stavkom 1., upozoriti adresata da može odbiti primitak pismena ako pismeno nije napisano ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na jedan od jezika iz te odredbe, odnosno ili na jezik koji adresat razumije ili na službeni jezik države članice primateljice ili, prema potrebi, na jedan od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava, kao jezika za koje se smatra da ih adresat poznaje. U slučaju da adresat odbije primitak, on o tome u skladu sa stavcima 2. i 3. navedenog članka mora odmah obavijestiti tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vratiti zahtjev i pismeno čiji se prijevod zahtijeva. Međutim, navedena tijela ne moraju se očitovati o ključnim pitanjima, poput pitanja koje jezike adresat pismena razumije i treba li pismenu priložiti prijevod na jedan od jezika iz članka 8. stavka 1. Uredbe. Preciznije, ta uredba ne daje tijelu za zaprimanje ovlast da ocijeni jesu li uvjeti u kojima adresat pismena može odbiti njegov primitak iz članka 8. stavka 1. ispunjeni ili ne.

Suprotno tomu, samo nacionalni sud pred kojim se vodi predmet u državi članici pošiljateljici može odlučiti o takvim pitanjima ako se tužitelj i tuženik s njima ne slažu. Navedeni sud će tako na zahtjev tužitelja provjeriti je li to odbijanje s obrazloženjem da akt nije sastavljen na jeziku koji on razumije ili na jeziku za koji se smatra da ga razumije bilo opravdano ili ne. U tu svrhu treba na primjeren način uzeti u obzir sve elemente spisa da bi se, s jedne strane, utvrdilo poznavanje jezika adresata pismena i, s druge strane, odlučilo je li potreban prijevod s obzirom na vrstu pismena o kojem se radi.

Konačno, sud će morati paziti da se u svakom slučaju na uravnotežen način zaštite prava stranaka, uspostavljajući ravnotežu između cilja da se osigura učinkovitost i brzina dostave u interesu tužitelja i učinkovita zaštita pravâ obrane koja pripadaju adresatu.

(t. 36., 37., 40.‑43.)

3.        Uredbu br. 1393/2007 o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da tijelo za zaprimanje mora, u svim okolnostima a da pritom ne raspolaže marginom prosudbe, obavijestiti adresata pismena o njegovu pravu da odbije primitak navedenog, sustavno koristeći u tu svrhu standardni obrazac iz Priloga II. toj uredbi.

Naime, ova uredba ne sadrži niti jednu iznimku od obveze korištenja dvaju tipskih formulara koji se nalaze u njezinim prilozima I. i II. S druge strane, navedeni obrasci predstavljaju, kao što to navodi uvodna izjava 12., sredstva kojima se adresati obavještavaju o mogućnosti da odbiju primiti pismena koja im se trebaju dostaviti.

Kao što proizlazi iz samog teksta naslova i sadržaja navedenog obrasca iz Priloga II. uredbi, mogućnost odbijanja primitka pismena koje mu se treba dostaviti, predviđena navedenim člankom 8. stavkom 1., predstavlja „pravo“ adresata tog pismena. Međutim, da bi to pravo koje je dodijelio zakonodavac Europske unije moglo na koristan način proizvoditi svoje učinke, o njemu treba u pisanom obliku obavijestiti adresata pismena. U sustavu koji je uspostavljen Uredbom br. 1393/2007, adresat se o tome obavještava korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II.

Iz toga slijedi da članak 8. stavak 1. Uredbe br. 1393/2007 sadrži dva pravila koja su zasigurno povezana, ali ipak različita, odnosno, s jedne strane, materijalno pravo adresata pismena da odbije njegov primitak, na temelju same činjenice da nije sastavljeno ili da uz njega nije priložen prijevod na jedan od jezika za koje se smatra da ga poznaje i, s druge strane, službeno obavještavanje o postojanju navedenog prava koje izvršava tijelo za zaprimanje. Drugim riječima i suprotno onomu što je tijelo za zaprimanje zaključilo u glavnom postupku, uvjet u vezi s jezičnim uređenjem pismena ne odnosi se na obavještavanje adresata od strane tijela za zaprimanje, već isključivo na njegovo pravo odbijanja.

U tim uvjetima proizlazi da je odbijanje samo po sebi jasno uvjetovano, u smislu da se adresat pismena njime može valjano koristiti samo u slučaju kada predmetno pismeno nije sastavljeno na jeziku koji razumije niti mu je priložen prijevod na njega, bilo na službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava.

Međutim, korištenje tim pravom odbijanja podrazumijeva da je adresat pismena na primjeren način obaviješten, unaprijed i u pisanom obliku, o postojanju svojeg prava.

Stoga tijelo za zaprimanje, kada dostavlja ili daje da se pismeno dostavi adresatu, mora uvijek pismenu priložiti standardni obrazac iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 kojim se adresat obavještava o svojem pravu da odbije primitak tog pismena.

(t. 44., 45., 47., 49.‑51., 53.‑55., 58., 77. i izreka)

4.        Uredbu br. 1393/2007 o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da okolnost da tijelo za zaprimanje pismena, pri obavljanju dostave pismena njegovu adresatu, nije priložilo standardni obrazac iz Priloga II. uredbi ne predstavlja razlog za ništavost postupka, već propust koji treba ispraviti u skladu s odredbama te uredbe.

Naime, ni iz jedne odredbe te uredbe ne proizlazi da neobavještavanje adresata pismena korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbe o njegovom pravu da odbije primitak navedenog dovodi do ništavosti postupka dostave. Nadalje, kada se radi o posljedicama odbijanja adresata pismena da ga primi s obrazloženjem da tom pismenu nije priložen prijevod na jezik koji razumije ili na službeni jezik države članice primateljice, Sud je već presudio u vezi s Uredbom br. 1348/2000 koja je prethodila Uredbi br. 1393/2007 da nije trebalo poništiti postupak, već suprotno tomu dopustiti pošiljatelju da ispravi nedostatak potrebnog dokumenta slanjem zatraženog prijevoda. Slično rješenje treba primijeniti u slučaju kada je tijelo za zaprimanje propustilo poslati adresatu pismena standardni obrazac iz Priloga II. toj uredbi. Naime, nedostavljanje navedenog standardnog obrasca i odbijanje primitka pismena zbog nedostatka odgovarajućeg prijevoda usko su povezani s obzirom na to da se u obje situacije može ugroziti pravo adresata takvog akta da odbije njegov primitak. Osim toga, utvrditi ništavost bilo pismena koje se dostavlja bilo postupka dostave ne bi bilo u skladu s ciljem Uredbe br. 1393/2007, koji se sastoji u stvaranju izravnog, brzog i učinkovitog načina slanja između država članica pismena u građanskim i trgovačkim stvarima.

Stoga, u slučaju propusta obavještavanja korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi, tijelo za zaprimanje mora bez odgađanja obavijestiti adresate pismena o njihovu pravu da odbiju primitak potonjeg, na način da im sukladno članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007 dostavi standardni obrazac.

(t. 59.‑61., 63., 64., 66., 67., 72., 76., 77. i izreka)