Language of document :

Tužba podnesena 4. prosinca 2014. – Philip Morris protiv Komisije

(Predmet T-796/14)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Philip Morris Ltd (Richmond, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: K. Nordlander i M. Abenhaïm, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi tužbu za poništenje dopuštenom;

poništi Odluku Komisije Ares (2014) 3142109 Europske Komisije od 24. rujna 2014. u djelu u kojem se njome odbija dati tužitelju potpuni pristup zatraženim dokumentima, međutim uz izuzetak izmijenjenih osobnih podataka koji se u njima nalaze;

naloži Komisiji da snosi tužiteljeve troškove u ovom postupku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj traži poništenje Odluke Ares (2014) 3142109 od 29. rujna 2014. kojom je Komisija odbila odobriti tužitelju potpuni pristup šest internih dokumenata sastavljenih u okviru pripremnog posla koji je vodio do donošenja Direktive 2014/40/EU o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda1 (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

U prilog tužbi, tužitelj navodi tri tužbena razloga.

Prvim tužbenim razlogom navodi da je Komisija povrijedila obvezu obrazloženja time što nije za svaki dokument objasnila koje se mjerodavno izuzeće od Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (“Uredba o transparentnosti”) primijenilo i na temelju kojih činjeničnih okolnosti i razmatranja. Oslanjajući se na iste općenite argumente kako bi opravdala svoje odbijanje (zaštita sudskog postupka, pravnog savjetovanja, i postupak odlučivanja) Komisija nije navela razloge zbog kojih bi otkrivanje zatraženih dokumenata „konkretno i stvarno“ ugrozili svaki od tih interesa. Konkretnije, pobijana odluka ne objašnjava je li opravdanje navedeno za svako mjerodavno odbijanje ‘sudski postupak’ ili ‘pravno savjetovanje’.

Drugim tužbenim razlogom navodi da je Komisija prekršila članak 4. stavak 2. drugu alineju Uredbe o transparentnosti kada nije pokazala kako bi otkrivanje u svakom slučaju „konkretno i stvarno“ ugrozilo zaštitu „pravnog savjetovanja“ ili „sudskog postupka“. Što se tiče zaštite „pravnog savjetovanja“, Komisijina apstraktna opravdanja su sva bila odbačena u sudskoj praksi i Komisija nije dala nikakvo konkretno objašnjenje koje bi pokazalo zašto bi u ovom slučaju potpuno otkrivanje zatraženih dokumenata „konkretno i stvarno“ ugrozilo zaštitu pravnog savjetovanja. Što se tiče „sudskog postupka“, Komisija ponovno nije objasnila, zašto bi konkretno, otkrivanje „konkretno i stvarno“ ugrozilo zaštitu „sudskog postupka“.Trećim tužbenim razlogom navodi da je Komisija prekršila oba podstavka članka 4. stavka 3. Uredbe o transparentnosti kada nije objasnila kako bi otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo zaštitu „postupka odlučivanja“. Što se tiče prvog podstavka članka 4. stavka 3. Uredbe o transparentnosti, Komisija nije utvrdila za koji bi se„postupak odlučivanja“ moglo smatrati da „još uvijek traje“ i nije pokazala kako bi otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo njezin postupak odlučivanja. Što se tiče drugog podstavka te odredbe, Komisija nije pokazala da su zatraženi dokumenti bili „mišljenja“ u smislu tog podstavka i, a fortiori, da je rizik da bi otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo postupak odlučivanja ozbiljan u smislu tog podstavka.