Žalba koju su 16. prosinca 2021. podnijeli WEPA Hygieneprodukte GmbH i WEPA Deutschland GmbH & Co. KG, potonji prije Wepa Leuna GmbH, i Wepa Papierfabrik Sachsen GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. listopada 2021. u predmetu T-238/19, Wepa Hygieneprodukte GmbH i dr./Europska komisija

(predmet C-795/21 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: WEPA Hygieneprodukte GmbH, WEPA Deutschland GmbH & Co. KG, potonji prije Wepa Leuna GmbH, i Wepa Papierfabrik Sachsen GmbH (zastupnici: H. Janssen, A. Vallone, D. Salm, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Savezna Republika Njemačka

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

u cijelosti ukine presudu Općeg suda (treće vijeće) od 6. listopada 2021. u predmetu T-238/19;

poništi Odluku Komisije od 28. svibnja 2018. u predmetu „Program potpore SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) koji je provela Njemačka za potrošače baznog opterećenja iz članka 19. StromNEV-aˮ;

podredno vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

Komisiji naloži snošenje troškova obaju postupaka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelji ističu da je Opći sud iskrivio činjenice i pogrešno ocijenio sadržaj i doseg nacionalnog prava jer svoju odluku temelji na tome da je, kao prvo, Savezna agencija za mreže utvrdila obveznu visinu naknade prema članku 19. stavku 2. njemačkog Stromnetzentgeltverordnunga (Pravilnik o naknadama za upotrebu elektroenergetske mreže, StromNEV), kao drugo, Savezna agencija za mreže u tom pogledu vrlo detaljno propisala zahtjeve i kao treće da su gubici prihoda mrežnih operatera utvrđenim naknadama potpuno pokriveni. Stoga uopće nisu utvrđene činjenice koje Opći sud smatra odlučujućima, a koje su trebale dokazati postojanje državne kontrole nad sredstvima koja su prikupljena ubiranjem naknade.

Svojim drugim žalbenim razlogom žalitelji navode da je Opći sud pogrešno ocijenio zahtjeve za postojanje potpore koja se financira iz državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Opći je sud pogrešno ocijenio, kao prvo, da kada je riječ o naknadi iz članka 19. stavka 2. StromNEV-a nije riječ o nametu, „prisilnom nametuˮ ili „parafiskalnom nametuˮ (prvi dio drugog žalbenog razloga). Kao drugo, Opći je sud pogrešno ocijenio da oslobođenje potrošača baznog opterećenja prema članku 19. stavku 2. podstavku 2. StromNEV-a i naknada prema članku 19. stavku 2. StromNEV-a jesu potpora dodijeljena iz državnih sredstava (drugi dio drugog žalbenog razloga). Međutim ako – kao što je slučaj – naknada nije namet, onda ni prema mišljenju Općeg suda nisu ispunjeni uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU-a. Čak i da je riječ o nametu, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU-a jer naknada nije državna potpora niti potpora dodijeljena iz državnih sredstava.

____________