Predmet T-174/21
Agrofert, a.s.
protiv
Europskog parlamenta
Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 28. rujna 2022.
„Pristup dokumentima – Uredba (EZ) br. 1049/2001 – Dokumenti koji se odnose na istragu protiv bivšeg predsjednika Vlade Češke Republike zbog zlouporabe sredstava EU-a i mogućeg sukoba interesa – Odbijanje pristupa – Izuzeće u vezi sa zaštitom svrhe inspekcija, istraga i revizija – Djelomični gubitak pravnog interesa – Djelomična obustava postupka – Obveza obrazlaganja”
1. Institucije Europske unije – Pravo javnosti na pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita pravnih mišljenja – Prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje dokumenata – Pojam – Otkrivanje Komisijina pravnog mišljenja obrazloženo pojedinačnim interesima stranke u sporu – Isključenost
(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. druga al.)
(t. 28.-30.)
2. Institucije Europske unije – Pravo javnosti na pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje dokumenata – Pojam – Subjektivni interes zainteresirane osobe da se brani – Isključenost
(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 1. i 4. st. 2.)
(t. 45., 128.-130.)
3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Tužba protiv odluke institucije kojom se odbija pristup dokumentima – Zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija – Djelomično otkrivanje dokumenta uzimajući u obzir zahtjeve koji se odnose na zaštitu određenih informacija – Gubitak pravnog interesa – Obustava postupka
(čl. st. 4. UFEU-a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. st. 2. treća al.)
(t. 46., 47., 49.-53.)
4. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Tužba protiv odluke institucije kojom se odbija pristup dokumentima – Otkrivanje dokumenta od strane treće osobe nakon podnošenja tužbe – Pojam treće strane – Institucija koja je donositelj dokumenta – Isključenost
(čl. st. 4. UFEU-a; Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10. st. 1. i 2.)
(t. 54.-59.)
5. Institucije Europske unije – Pravo javnosti na pristup dokumentima – Uredba br. 1049/2001 – Izuzeća od prava na pristup dokumentima – Zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija – Doseg – Prijava nakon okončanja tih aktivnosti – Pretpostavke – Faza razmjene s državom članicom radi provođenja preporuka iz završnog izvješća o reviziji sastavljenog tijekom faze revizije – Dopuštenost
(Uredba br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 4. st. 2. treća al.)
(t. 73.-77., 84., 85., 88., 92., 119.)
Kratak prikaz
Odluka Parlamenta o odbijanju pristupa dvama dokumentima koji se odnose na istragu protiv Andreja Babiša, bivšeg predsjednika Vlade Češke Republike, zbog zlouporabe europskih sredstava i mogućih sukoba interesa jest valjana.
Opći sud utvrđuje, s jedne strane, da je društvo Agrofert izgubilo pravni interes za poništenje odluke kojom mu se odbija pristup Komisijinu izvješću o toj temi i, s druge strane, da se odbija tužba tog društva za poništenje odluke o odbijanju pristupa dopisu koji je Komisija uputila predsjedniku Vlade Češke Republike.
Tužitelj, društvo Agrofert, a.s., češko je holding društvo koje kontrolira više od 230 društava koja djeluju u različitim sektorima gospodarstva, poput poljoprivrede, proizvodnje hrane, kemijske industrije ili medija. Njega je u početku osnovao Andrej Babiš, predsjednik Vlade Češke Republike od 2017. do 2021. godine. U Rezoluciji Parlamenta(1) o ponovnom pokretanju istrage protiv predsjednika Vlade Češke Republike zbog zlouporabe sredstava EU-a i mogućeg sukoba interesa iznesena je tvrdnja da je on nastavio nadzirati grupu Agrofert nakon što je imenovan za predsjednika Vlade Češke Republike. Budući da je tu tvrdnju smatrao netočnom i da je želio doznati izvore i informacije kojima je Parlament raspolagao prije donošenja te rezolucije, tužitelj je potonjem podnio zahtjev za pristup više dokumenata(2). U prvotnom odgovoru od 14. rujna 2020. Parlament je utvrdio da je određeni broj dokumenata javno dostupan te je odbio pristup Komisijinu dopisu upućenom predsjedniku Vlade Češke Republike te Komisijinu završnom izvješću o reviziji u vezi s revizijom funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole koji su uspostavljeni u Češkoj Republici kako bi se izbjegao sukob interesa(3). U odgovoru na ponovni zahtjev, Parlament je odlukom od 15. siječnja 2021.(4), među ostalim, potvrdio odbijanje pristupa tim dvama dokumentima na temelju izuzeća u vezi sa zaštitom svrhe inspekcija, istraga i revizija predviđenog Uredbom br. 1049/2001(5).
Nakon što mu je podnesena tužba za poništenje te odluke, Opći sud utvrđuje, s jedne strane, da je tužitelj izgubio pravni interes za poništenje odluke Parlamenta o odbijanju zahtjeva da mu se odobri pristup Komisijinu završnom izvješću o reviziji i, s druge strane, odbija tužbu protiv odluke o odbijanju pristupa Komisijinu dopisu upućenom predsjedniku Vlade Češke Republike
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, Opći sud ispituje ima li tužitelj, nakon što je Komisija objavila svoje završno izvješće o reviziji, i dalje pravni interes u dijelu u kojem se njegov zahtjev za poništenje odnosi na uskraćivanje pristupa tom izvješću od strane Parlamenta.
Zaključuje da, nakon što je navedeno izvješće objavljeno, uskraćivanje pristupa tom dokumentu od strane Parlamenta nema više učinak jer ga je donositelj dokumenta, Komisija, odlučio učiniti dostupnim javnosti i da poništenje pobijane odluke, u dijelu u kojem se njome odbija pristup navedenom izvješću, ne bi imalo nikakve dodatne posljedice u odnosu na otkrivanje tog dokumenta i ne bi tužitelju donijelo korist.
Ta utvrđenja nisu dovedena u pitanje činjenicom da Komisija nije objavila cjelovitu verziju završnog izvješća o reviziji. Naime, Opći sud podsjeća da je učinak zahtjeva za pristup učiniti taj dokument dostupnim javnosti i može dovesti samo do otkrivanja njegove javne verzije. U tom pogledu, ističe da se Komisija, kako bi odbila određene podatke sadržane u završnom izvješću o reviziji učiniti javno dostupnima, nije oslonila na izuzeće u vezi sa zaštitom svrhe inspekcija, istraga i revizija, predviđeno Uredbom br. 1049/2001, nego na zahtjeve koji se odnose na zaštitu određenih informacija, poput osobnih podataka ili poslovnih tajni. Iz toga zaključuje da poništenje odluke o odbijanju pristupa završnom izvješću o reviziji od strane Parlamenta, na temelju izuzeća u vezi sa zaštitom svrhe inspekcija, istraga i revizija predviđenog Uredbom br. 1049/2001, ne bi dovelo do toga da ti podaci budu objavljeni, s obzirom na to da Parlament nije donositelj navedenog izvješća i stoga ne može prekoračiti otkrivanje koje je odobrila Komisija, koja je donijela taj dokument. Stoga je tužitelj objavom završnog izvješća o reviziji ostvario jedinu korist koju mu je mogla donijeti njegova tužba.
Opći sud dodaje da činjenica da je tužitelj odlučio zatražiti pristup završnom izvješću o reviziji od Parlamenta, a ne od institucije koja je njegov donositelj ne može dovesti do zaključka da Komisijina objava tog dokumenta predstavlja objavu „koju je izvršila treća strana”, iako je potonja donositelj tog dokumenta.
Zaključuje da tužitelj više nema pravni interes kad je riječ o poništenju pobijane odluke zbog toga što je Parlament odbio pristup završnom izvješću o reviziji.
Kao drugo, Opći sud analizira zahtjev za djelomično poništenje pobijane odluke zbog toga što je Parlament odbio pristup Komisijinu dopisu.
U prvome redu, odbija prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi izuzeća u vezi sa zaštitom svrhe inspekcija, istraga i revizija predviđenog Uredbom br. 1049/2001 jer Parlament nije dokazao da su poštovani uvjeti za odbijanje pristupa Komisijinu dopisu.
U tom pogledu, Opći sud smatra da u ovom slučaju cilj Komisijine istrage, a taj je cilj osigurati usklađenost sustava kontrole i upravljanja države članice s pravom Unije, nije postignut donošenjem Komisijina dopisa o praćenju napretka. Naime, taj se cilj ne može ograničiti samo na analizu sustava koje je uspostavila dotična država članica; provedba preporuka koje je Komisija donijela u svojem izvješću o reviziji također je korak ka njegovu ostvarenju. Stoga, zaštita svrhe istraga osigurana tom iznimkom ne okončava se donošenjem tog izvješća ni donošenjem dopisa o praćenju napretka kojim Komisija osigurava praćenje napretka kad je riječ o preporukama iz navedenog izvješća. U obama slučajevima, faze razmjene podnesaka s državom članicom otvaraju se, jedna vezano za početne preporuke, a druga vezano za one koje ostaju otvorene, a dio su istraga obuhvaćenih tim izuzećem.
Osim toga, Opći sud odbija tužiteljev argument koji se temelji na tome da Parlament nije dokazao da bi otkrivanje Komisijina dopisa moglo ugroziti istragu. Naime, s jedne strane, kako bi dokazao postojanje veze između Komisijina dopisa i predmetne revizorske istrage, Parlament je morao dokazati samo to da je taj dopis bio dio dokumenata koji se odnose na aktivnosti istrage koja je u tijeku. S druge strane, obrazloženje iz pobijane odluke dovoljno je za objašnjenje razloga zbog kojeg je otkrivanje Komisijinog dopisa moglo ugroziti svrhu revizorske istrage, osobito zato što je, s obzirom na to da je predsjednik Vlade Češke Republike bio izravno uključen, bilo važno poštovati povjerljivost dijaloga između njega i Komisije.
Zaključno, Opći sud odbija drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da postojanje prevladavajućeg javnog interesa koji opravdava otkrivanje Komisijina dopisa nije uzeto u obzir. Naime, točno je da postojanje prava obrane samo po sebi predstavlja opći interes. Međutim, činjenica da se ta prava u ovom slučaju očituju subjektivnim interesom tužitelja da se brani od ozbiljnih optužbi koje je Parlament iznio protiv njega znači da interes na koji se poziva tužitelj nije javni, nego privatni interes, na način da potonji nije dokazao da postoji prevladavajući javni interes koji bi opravdao otkrivanje Komisijina dopisa.