Language of document : ECLI:EU:T:2019:637

PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)

20. rujna 2019.(*)

„REACH – Tvari koje podliježu autorizaciji – Uvrštenje 1-brompropana (nPB) u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 – Količina – Registracijski dosje – Podaci – Grupiranje tvari – Načelo dobre uprave – Pravo na slobodno poduzetništvo i trgovanje – Obveza obrazlaganja – Legitimna očekivanja – Proporcionalnost – Jednako postupanje”

U predmetu T‑610/17,

ICLIP Terneuzen, BV, sa sjedištem u Terneuzenu (Nizozemska),

ICL Europe Coöperatief UA, sa sjedištem u Amsterdamu (Nizozemska),

koje zastupaju R. Cana, E. Mullier i H. Widemann, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju M. Huttunen, R. Lindenthal i K. Mifsud‑Bonnici, u svojstvu agenata,

tuženika,

koju podupire

Europska agencija za kemikalije (ECHA), koju zastupaju M. Heikkilä, W. Broere, T. Zbihlej i N. Herbatschek, u svojstvu agenata,

intervenijent,

povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU‑a za djelomično poništenje Uredbe Komisije (EU) 2017/999 od 13. lipnja 2017. o izmjeni Priloga XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL 2017., L 150, str. 7.), u dijelu u kojem je 1-brompropan (nPB) uvršten u navedeni prilog,

OPĆI SUD (peto vijeće),

u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, I. Labucka i A. Dittrich (izvjestitelj), suci,

tajnik: S. Bukšek Tomac, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 14. veljače 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

I.      Okolnosti spora i pobijana uredba

1        Tvar 1-brompropan (n‑propil‑bromid, nPB) jest bromirana tekućina. Upotrebljava se kao otapalo za odmašćivanje parom. Osim toga, upotrebljava se kao intermedijer u proizvodnji drugih tvari. Uvršten je kao reproduktivno toksična tvar (kategorija 1.B) u Uredbu (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL 2008., L 353, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 20., str. 3. i ispravci SL 2019., L 75, str. 137. i SL 2019., L 117, str. 8.).

2        Jedan od tužitelja, ICL‑IP Terneuzen, BV, vodeći je podnositelj registracije za nPB. On proizvodi i upotrebljava nPB u smislu Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3. i ispravak SL 2017., L 135, str. 46.).

3        Drugi tužitelj, ICL Europe Coöperatief UA, stavlja nPB na tržište radi njegove uporabe kao otapala za odmašćivanje parom i čišćenje površina te ga upotrebljava u smislu Uredbe br. 1907/2006.

4        Društvo ICL‑IP Terneuzen dostavilo je 11. listopada 2002. registracijski dosje za nPB u količinskom rasponu od 1000 do 10 000 tona godišnje. Zatim je pozvalo sve članove foruma za razmjenu informacija o tvarima da podnesu zajednički zahtjev za tvar.

5        Europska agencija za kemikalije (ECHA) objavila je 3. rujna 2012. na svojoj internetskoj stranici dosje u kojem se predlaže identifikacija nPB‑a kao posebno zabrinjavajuće tvari na temelju članka 57. točke (c) Uredbe br. 1907/2006.

6        Tužitelji su 18. listopada 2012. podnijeli očitovanja o prijedlogu da se nPB identificira kao posebno zabrinjavajuća tvar. Tužitelji su u svojim očitovanjima osobito naglasili da se nPB prije svega upotrebljava kao intermedijerna tvar koja je izuzeta od autorizacije i da se uporaba nPB‑a koja nije intermedijerna strogo nadzire ili podliježe strogim razinama izlaganja na radnom mjestu.

7        Odlukom ED/169/2012 izvršnog direktora ECHA‑e od 18. prosinca 2012. nPB je uvršten na popis predloženih tvari u skladu s člankom 59. stavkom 8. Uredbom br. 1907/2006.

8        U okviru šestog postupka za određivanje prioriteta ECHA je 1. rujna 2014. objavila na svojoj internetskoj stranici nacrt preporuke radi uvrštenja tvari, uključujući nPB, u Prilog XIV. Uredbi br. 1907/2006 (u daljnjem tekstu: Prilog XIV.) te je pozvala zainteresirane stranke da podnesu svoje primjedbe najkasnije 1. prosinca 2014. Odabrane su 22 tvari iz navedenog projekta, uključujući nPB, na temelju privremenih rezultata tog postupka određivanja prioriteta, koji su istog dana objavljeni na ECHA‑inoj internetskoj stranici.

9        Tužitelji su 1. prosinca 2014. podnijeli primjedbe o tom nacrtu preporuke u ime drugih podnositelja registracije. Tužitelji su u svojim komentarima osobito naglasili da se otprilike 70 % nPB‑a upotrebljava u svrhu intermedijera i stoga se izuzima od odredbi glave VII. Uredbe br. 1907/2006.

10      ECHA je 1. srpnja 2015. donijela preporuku radi uvrštenja tvari u Prilog XIV., u kojem je preporučila da se nPB uvrsti u Prilog XIV. a da se pritom ne izuzme nijedna njegova uporaba ili kategorije uporaba (u daljnjem tekstu: ECHA‑ina preporuka). Istog dana ECHA je objavila svoje konačne i ažurirane rezultate kao i dokumente u prilog tim zaključcima, uključujući referentni dokument koji se odnosi na nPB. Iz toga proizlazi da je u ukupnoj ocjeni prioritetnog uvrštavanja nPB dobio 20/45 bodova za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006. Ta se ocjena sastoji od 1/15 bodova za unutarnja svojstva, 12/15 bodova za količine i 7/15 bodova dodijeljenih zbog široke disperzivne primjene. ECHA je u svojem konačnom zaključku o nPB‑u navela da je, iako je drugim tvarima s popisa predloženih tvari koje su ocjenjene u okviru tog postupka izrade preporuke dodijeljena viša ukupna ocjena prioritetnog uvrštavanja na temelju kriterija navedenih u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, uvrštenje nPB‑a u Prilog XIV. bilo preporučeno zbog razmatranja povezanih s grupiranjem te tvari i trikloretilena, tvari koja je već uvrštena u navedeni prilog.

11      Tužitelji su 10. kolovoza 2015. poslali prvi dopis Europskoj komisiji. U tom dopisu tvrde da je ECHA‑ina preporuka zahvaćena postupovnim nedostacima i pogreškama koje se tiču prava.

12      Komisija je 18. rujna 2015. odgovorila tužiteljima.

13      Tužitelji su 4. veljače 2016. Komisiji uputili drugi dopis. U tom dopisu istaknuli su dodatne elemente čiji je cilj dokazati da se uvrštenje nPB‑a u Prilog XIV. temelji na ECHA‑inoj preporuci koja je zahvaćena pogreškom koja se tiče prava i zatražili sastanak s Komisijinim predstavnicima.

14      Tužitelji su 3. listopada 2016. Komisiji poslali treći dopis. U potonjem dopisu naveli su da su se količine nPB‑a upotrijebljene za odmašćivanje parom i čišćenje površina dodatno smanjile zbog činjenice da je jedini drugi podnositelj te uporabe koja nije intermedijerna odgodio svoju registraciju, čime je ICL‑IP Terneuzen ostao jedini dobavljač nPB‑a za uporabu koja nije intermedijerna, a koja je obuhvaćena područjem primjene autorizacije i da su prikupljeni novi podaci o predmetnoj tvari koji su omogućili da se utvrde sigurne razine uporabe nPB‑a. Tužitelji su od Komisije tražili da hitno ispita te dodatne informacije i da se u svakom slučaju organizira sastanak prije sljedećeg sastanka regulatornog odbora.

15      Komisija je 15. studenoga 2016. dopisom obavijestila tužitelje da zbog propusta nije odgovoreno na njihov dopis od 4. veljače 2016. Dodala je da je zatražila od ECHA‑e da analizira podatke koje su joj proslijedili tužitelji te je prihvatila njihov zahtjev da se organizira sastanak, pri čemu ih je pozvala da kontaktiraju njezino tajništvo kako bi pronašli odgovarajući datum za sastanak tijekom studenoga.

16      Na sastanku regulatornog odbora, koji se održao 7. i 8. prosinca 2016., raspravljalo se o Komisijinu nacrtu uredbe o izmjeni Priloga XIV. za uvrštenje preporučenih tvari, uključujući nPB.

17      Tužitelji su 7. prosinca 2016. kontaktirali Komisiju porukom elektroničke pošte radi organizacije sastanka navedenog u točki 15. U svojem su dopisu pitali hoće li se održati sastanak regulatornog odbora koji je zakazan za 7. i 8. prosinca 2016. u pogledu uvrštenja nPB‑a u Prilog XIV.

18      Regulatorni odbor izdao je 8. prosinca 2016. pozitivno mišljenje u pogledu ECHA‑ine preporuke.

19      Komisija je 23. prosinca 2016. odgovorila na poruku elektroničke pošte tužiteljâ od 7. prosinca 2016. U svojem je odgovoru osobito navela da joj je ta poruka elektroničke pošte dostavljena prekasno da bi se mogao organizirati sastanak s tužiteljima, s obzirom na to da se sastanak regulatornog odbora održao istog dana.

20      Na temelju pozitivnog mišljenja regulatornog odbora i ECHA‑ine preporuke, Komisija je 13. lipnja 2017. donijela Uredbu (EU) 2017/999 od 13. lipnja 2017. o izmjeni Priloga XIV. (SL 2017., L 150, str. 7., u daljnjem tekstu: pobijana uredba). Pobijanom je uredbom nPB uvršten u Prilog XIV. u unosu 32 a da nisu predviđena izuzeća za određene uporabe ili kategorije uporaba te je utvrđen datum povlačenja u pogledu te tvari na 4. srpnja 2020. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 1. navedene uredbe Komisija je smatrala da nPB ispunjuje kriterije prema kojima se tvari razvrstavaju kao reproduktivno toksične (kategorija 1.B) u skladu s Uredbom br. 1272/2008 te stoga ispunjuje kriterije za uvrštenje u Prilog XIV. utvrđene u članku 57. točki (c) Uredbe br. 1907/2006. U uvodnoj izjavi 13. pobijane uredbe navela je da je nPB identificiran i uvršten na popis tvari predloženih za uvrštenje u skladu s člankom 59. Uredbe br. 1907/2006, da je ECHA preporučila njegovo prioritetno uvrštenje u Prilog XIV. i da je neovisno o informacijama koje su dostavile zainteresirane stranke primjereno uvrstiti nPB u navedeni prilog.

II.    Postupak pred Općim sudom i zahtjevi stranaka

21      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 6. rujna 2017. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.

22      Komisija je 23. studenoga 2017. podnijela odgovor na tužbu.

23      Tužitelji su 15. siječnja 2018. podnijeli repliku.

24      Komisija je 5. ožujka 2018. podnijela odgovor na repliku.

25      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 4. prosinca 2017. ECHA je zatražila intervenciju u ovom postupku u potporu Komisijinu zahtjevu. Rješenjem od 1. ožujka 2018., ICL‑IP Terneuzen i ICL Europe Coöperatief/Komisija (T‑610/17, neobjavljeno, EU:T:2018:139), ECHA‑i je odobrena intervencija u potporu Komisijinu zahtjevu. ECHA je 17. travnja 2018. podnijela svoj intervencijski podnesak. Komisija i tužitelji podnijeli su 15. odnosno 30. svibnja 2018. svoja očitovanja na taj intervencijski podnesak.

26      Na prijedlog suca izvjestitelja Opći sud (peto vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 89. svojeg poslovnika uputio pisano pitanje Komisiji i ECHA‑i. Komisija i ECHA na to su pitanje odgovorile u određenom roku.

27      Tužitelji su podnijeli pisana očitovanja na izvještaj za raspravu koja su uložena u spis odlukom predsjednika petog vijeća.

28      Izlaganja tužitelja, Komisije i ECHA‑e kao i njihovi odgovori na pitanja Općeg suda saslušani su na raspravi 14. veljače 2019. Komisija je podnijela usmena očitovanja o izvještaju za raspravu. U okviru svojeg izlaganja tužitelji su tvrdili da se u Odluci Komisije C(2018) 5057 final od 10. kolovoza 2018. o autorizaciji trikloretilena za određene uporabe izričito navodi da u pogledu uporabe te tvari u svrhu industrijskog čišćenja dijelova odmašćivanjem parom ne postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije s obzirom na njihovu tehničku i ekonomsku izvedivost. Komisija i ECHA podnijele su pak očitovanja u pogledu dopuštenosti i relevantnosti tog argumenta.

29      Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

–        poništi pobijanu uredbu u dijelu u kojem se njome nPB uvrštava u Prilog XIV.;

–        naloži Europskoj komisiji snošenje troškova;

–        „poduzme sve druge mjere koje zahtijeva pravičnost”.

30      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

31      ECHA od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

III. Pravo

32      U potporu tužbi, tužitelji ističu šest tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na nedostatnom obrazloženju pobijane uredbe, očitoj pogreški u ocjeni i povredi načela dobre uprave. Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 55. Uredbe br. 1907/2006, povredi cilja konkurentnosti koji se nastoji ostvariti tom uredbom i povredi prava tužiteljâ na slobodno poduzetništvo i trgovanje. Treći tužbeni razlog temelji se osobito na povredi obveze obrazlaganja. Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja. On se dijeli na tri dijela. Prvi dio odnosi se na kriterij količine nPB‑a. Drugi dio odnosi se na grupiranje nPB‑a i trikloretilena. Treći dio temelji se na tome da su, s obzirom na ocjenu prioritetnog uvrštavanja koja je dodijeljena nPB‑u, tužitelji mogli očekivati da se ta tvar neće uvrstiti u Prilog XIV. Peti tužbeni razlog temelji se pak na povredi načela proporcionalnosti. Naposljetku, šesti tužbeni razlog temelji se na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije.

33      Najprije valja istaknuti da je Odlukom od 3. rujna 2012. ECHA identificirala nPB kao predloženu tvar u smislu članka 57. točke (c) Uredbe br. 1907/2006. Kao što to proizlazi iz članka 58. te uredbe, među predloženim tvarima valja identificirati one koje prioritetno treba uvrstiti u Prilog XIV. U tu svrhu, u skladu s člankom 58. stavkom 3. navedene uredbe, ECHA je 1. srpnja 2015. predložila uvrštavanje predloženih tvari koje je smatrala prioritetnim. Što se tiče nPB‑a, navela je da je, uzimajući u obzir evaluaciju te tvari s obzirom na kriterije koji su izričito navedeni u članku 58. stavku 3. točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, odnosno zbog unutarnjih svojstava te tvari, njezine disperzivne uporabe i količina, kao i zbog razmatranja o grupiranju te tvari i trikloretilena, valja smatrati kao tvar koju prioritetno treba uvrstiti u Prilog XIV. (vidjeti točku 10. ove presude). Nadalje, na temelju članka 58. stavka 1. Uredbe br. 1907/2006, u skladu s postupkom iz članka 133. stavka 4. navedene uredbe, Komisija je donijela pobijanu odluku na temelju koje je nPB uvršten u Prilog XIV.

34      Cilj ove tužbe nije dovesti u pitanje identifikaciju nPB‑a kao predložene tvari u smislu članka 57. točke (c) Uredbe br. 1907/2006, koju se može uvrstiti u Prilog XIV. U okviru tužbe tužitelji samo tvrde da je upis nPB‑a u navedeni prilog preuranjen.

35      Osim toga, valja istaknuti da je točno da je cilj ove tužbe poništenje pobijane uredbe i da se ona stoga ne odnosi izravno na ECHA‑inu preporuku. Međutim, u toj je uredbi Komisija odlučila postupiti u skladu s ECHA‑inom preporukom i temeljiti je na evaluaciji nPB‑a koju je provela ECHA s obzirom na kriterije predviđene u članku 58. stavku 3. točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, odnosno unutarnja svojstva te tvari, njezinu disperzivnu uporabu i količine te uzimajući u obzir kriterij grupiranja nPB‑a i trikloretilena. U tim okolnostima valja utvrditi da se tužbenim razlozima tužiteljâ u pogledu evaluacije koju je provela ECHA dovodi u pitanje osnovanost razmatranja na kojima se temelji pobijana uredba.

36      Kao prvo, valja ispitati argumente tužiteljâ kojima se dovode u pitanje Komisijina razmatranja koja se temelje na količini nPB‑a, koji su navedeni u okviru prvog tužbenog razloga i prvog dijela četvrtog tužbenog razloga.

37      Kao drugo, analizirat će se argumenti tužiteljâ kojima se dovode u pitanje Komisijina razmatranja koja se temelje na grupiranju nPB‑a i trikloretilena, odnosno argumenti koji se ističu u okviru trećeg tužbenog razloga i drugog dijela četvrtog tužbenog razloga.

38      Kao treće, ispitat će se šesti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije.

39      Kao četvrto, ispitat će se treći dio četvrtog tužbenog razloga koji se temelji se na tome da, uzimajući u obzir ukupnu ocjenu prioritetnog uvrštavanja koja je dodijeljena nPB‑u, tužitelji nisu mogli očekivati da će se pobijanom uredbom ta tvar uvrstiti u Prilog XIV.

40      Kao peto, analizirat će se drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 55. Uredbe br. 1907/2006, povredi cilja konkurentnosti koji se nastoji ostvariti tom uredbom i povredi prava tužiteljâ na slobodno poduzetništvo i trgovanje, kao i peti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

A.      Komisijina razmatranja koja se temelje na količini nPBa

41      U okviru prvog tužbenog razloga i u okviru prvog dijela četvrtog tužbenog razloga, tužitelji navode argumente kojima se dovode u pitanje Komisijina razmatranja koja se temelje na količini nPB‑a.

1.      Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju pobijane uredbe, povredi načela dobre uprave i očitim pogreškama u ocjeni

42      Prvi tužbeni razlog dijeli se na dva dijela. U okviru prvog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da je obrazloženje pobijane uredbe nedostatno. Komisija nije dovoljno obrazložila način na koji su izračunane količine nPB‑a koje su upotrijebljene za evaluaciju te tvari. Drugi dio temelji se na tome da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave i počinila očite pogreške u ocjeni, time što je odluku temeljila isključivo na podacima koji se odnose na količine iz registracijskog dosjea, a ne na podacima koji su dostavljeni u okviru javnog savjetovanja i naknadno tijekom postupka u kojem je donesena pobijana uredba.

a)      Prvi dio, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju pobijane uredbe

43      Tužitelji ističu da Komisijina razmatranja koja se temelje na količini nPB‑a nisu dovoljno razrađena. Konkretnije, tvrde da način na koji su izračunane količine nPB‑a koje je Komisija uzela u obzir nije dovoljno obrazložen. Tvrde i da nisu mogli učinkovito braniti svoje interese.

44      Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

45      Kao prvo, valja podsjetiti da se na temelju članka 296. UFEU‑a u pravnim aktima navode razlozi na kojima se akti temelje. Obveza obrazlaganja akta koji negativno utječe na neku osobu, a koja proizlazi iz načela poštovanja prava obrane, ima za cilj, s jedne strane, pojedincu dati dostatnu uputu o tome je li mjera osnovana ili sadržava li eventualno neku pogrešku koja omogućuje osporavanje njezine valjanosti pred sudom Europske unije te, s druge strane, omogućiti tom sudu da provede nadzor zakonitosti te mjere (presuda od 15. travnja 2011., Češka Republika/Komisija, T‑465/08, EU:T:2011:186, t. 162.).

46      Međutim, obrazloženje mora biti prilagođeno prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je donesen. Zahtjev za obrazlaganje treba ocijeniti ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, prirodi navedenih razloga i interesu koji adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogu imati za dobivanje objašnjenja. Nije nužno da obrazloženje sadržava sve relevantne činjenične i pravne elemente, s obzirom na to da se njegova dostatnost mora ocijeniti ne samo u odnosu na njegov tekst nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje. Konkretnije, akt koji negativno utječe na neku osobu dovoljno je obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom osobi na koju se odnosi i koji joj omogućuje da razumije doseg mjere poduzete u odnosu na nju (presuda od 18. rujna 2015., Petro Suisse Intertrade/Vijeće, T‑156/13 i T‑373/14, neobjavljena, EU:T:2015:646, t. 67.).

47      Valja također podsjetiti na to da obveza obrazlaganja predstavlja bitnu postupovnu pretpostavku koju treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja koja čini dio materijalne zakonitosti spornog akta (presuda od 22. ožujka 2001., Francuska/Komisija, C‑17/99, EU:C:2001:178, t. 35.).

48      Kao drugo, što se tiče obrazloženja pobijane odluke, na prvom mjestu, valja istaknuti da iz uvodnih izjava 1., 13., i 20. pobijane uredbe proizlazi da je Komisija utvrdila da je nPB predložena tvar, da je ECHA preporučila prioritetno uvrštenje te tvari u Prilog XIV. i da je, unatoč očitovanjima zainteresiranih stranaka, Komisija smatrala da pobijanom uredbom tu tvar treba uvrstiti u navedeni prilog.

49      Na drugom mjestu, uzimajući u obzir činjenicu da je Komisija u pobijanoj odluci uputila na ECHA‑inu preporuku i odlučila postupiti u skladu s njom, valja uzeti u obzir sadržaj navedene preporuke kao i sadržaj dokumenata na koje se u toj preporuci upućuje.

50      Kao što to proizlazi iz Priloga I. ECHA‑ine preporuke i referentnog dokumenta o nPB‑u od 1. srpnja 2015. na koji se u tom prilogu upućuje, razlozi zbog kojih je ECHA preporučila prioritetno uvrštavanje nPB‑a u Prilog XIV. bile su ocjena prioritetnog uvrštavanja od 20/45 bodova koju je dodijelila toj tvari za kriterije izričito navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006 (vidjeti točku 10. ove presude), kao i razmatranja koja se odnose na grupiranje nPB‑a i trikloretilena, tvari koja je već uvrštena u taj prilog. U navedenom prilogu ECHA je također uputila na druge javne dokumente na kojima je temeljila izradu svoje preporuke, i to osobito:

–        vodič za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014.;

–        privremene rezultate šestog postupka određivanja prioriteta od 1. rujna 2014.;

–        dokument od 1. srpnja 2015. koji sadržava komentare zainteresiranih stranaka i upućivanja na odgovore o nacrtu šeste preporuke radi uvrštavanja nPB‑a u Prilog XIV.;

–        dokument od 1. srpnja 2015. koji sadržava ECHA‑ine odgovore na te komentare.

51      Iz stranice 2. referentnog dokumenta o nPB‑u od 1. srpnja 2015. proizlazi da je ECHA uzela u obzir informacije iz registracijskog dosjea te tvari koje se odnose na količine koje odgovaraju njezinim različitim uporabama, odnosno količine navedene u točki 3.5. registracijskog dosjea te tvari. Iz tog dokumenta također proizlazi da, u skladu s tim podacima, za količinu nPB‑a obuhvaćenu područjem autorizacije treba smatrati da odgovara rasponu od 1000 do najmanje 10 000 tona predviđenom u točki 5.2. vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. i da za taj raspon treba dodijeliti 12/15 bodova.

52      U dokumentu od 1. srpnja 2015. koji sadržava ECHA‑ine odgovore na komentare zainteresiranih stranaka, ECHA je iznijela pristup koji je primijenila. U tom je kontekstu osobito navela da su se u procjeni količina uzeli u obzir podaci iz točaka 3.2. i 3.5. registracijskih dosjea, podaci iz izvješća o kemijskoj sigurnosti kao i informacije dobivene u postupku u kojem se odlučilo o identifikaciji nPB‑a kao posebno zabrinjavajuće tvari, odnosno iz izvješća utvrđenih u tom kontekstu i informacije dostavljene tijekom javnog savjetovanja. U skladu s ECHA‑inim tvrdnjama, kad su informacije o uporabama koje su obuhvaćene područjem primjene odstupanja od autorizacije i o odgovarajućoj tonaži bile dostupne, također su se evaluirale kako bi se procijenila relevantna količina za prioritetno uvrštavanje. U tom je kontekstu ECHA pojasnila da se procjena količina obuhvaćenih područjem primjene autorizacije uglavnom temelji na podacima iz registracijskih dosjea i izvješćâ o kemijskoj sigurnosti. Druge informacije, osobito o tonažama po uporabi, iz izvješća koja se odnose na identifikaciju posebno zabrinjavajućih tvari i javnih savjetovanja, prema mišljenju te agencije, mogu se uzeti u obzir ako se reprezentativnost i pouzdanost informacija mogu evaluirati. ECHA je također navela da se općenito u okviru postupka određivanja prioriteta primjenjuje oprezan pristup u slučajevima u kojima se na temelju dostupnih podataka ne može donijeti jasan zaključak o intermedijernom statusu uporabe neke tvari ili primjeni drugih izuzeća.

53      Što se tiče konkretnije nPB‑a, ECHA je navela da je na temelju podataka iz registracijskih dosjea procijenila da je količina te tvari koja je obuhvaćena područjem primjene autorizacije bila uključena u raspon od 1000 do najmanje 10 000 tona, predviđen u točki 5.2. vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., čime se, prema mišljenju te agencije, opravdava dodjela ocjene za količinu od 12/15 bodova. Ta se procjena neće promijeniti, čak i ako se uzme u obzir procjena od 30 % ukupne količine Europske unije koja je navedena u okviru javnog savjetovanja. U tom je kontekstu ECHA istaknula da, što se tiče količina nPB‑a obuhvaćenih područjem primjene autorizacije, postoje razlike između informacija iz registracijskih dosjea i onih koje su dostavljene u okviru tog javnog savjetovanja. ECHA dodaje da je, u skladu s tvrdnjama industrije u okviru javnog savjetovanja, ta količina manja od 1000 tona. Prema ECHA‑inu mišljenju, informacije navedene u komentarima nisu bile dovoljne da se ne uzmu u obzir registracijski podaci i podnositelji registracije bili su dužni osigurati da su u registracijskim dosjeima navedene točne količine.

54      Valja uzeti u obzir informacije iz vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., na koji se upućuje u ECHA‑inoj preporuci. Najprije, kao što to proizlazi iz točke 3. navedenog vodiča, informacija potrebna u postupku određivanja prioriteta u načelu treba biti navedena u registracijskim dosjeima. U bilješci br. 2 koja se odnosi na tu točku podsjeća se na to da je registracija dosjea zakonska obveza, da su podnositelji registracije dužni dostaviti točne informacije i pravodobno ih ažurirati ako se to pokaže potrebnim te da je podnositelj registracije stoga odgovoran za točnost registracijskih podataka. U toj se bilješci također navodi da su se informacije dostavljene nakon obveze registracije upotrebljavale u svrhu drugih postupaka obuhvaćenih Uredbom br. 1907/2006. Naposljetku, kao što to proizlazi iz točke 4. prvog stavka predmetnog vodiča, podaci iz registracijskog dosjea glavni su izvor informacija u postupku određivanja prioriteta i industriji se preporuča da sve relevantne podatke navede izravno u registracijskom dosjeu. Osim toga, u trećem stavku te točke navodi se da, kad su podaci potrebni u postupku određivanja prioriteta dostupni u registracijskim dosjeima (i dovoljno kvalitetni), ocjena tvari temelji se na tim podacima. K tomu, u tom se stavku navodi da se, u slučaju da takvi podaci nedostaju, da su proturječni ili loše kvalitete, primjenjuju najnepovoljniji realistični ishodi. Naposljetku, u četvrtom stavku te točke skreće se pozornost na činjenicu da će kvaliteta upotrijebljenih podataka uvijek utjecati na rezultate postupka određivanja prioriteta.

55      Na trećem mjestu, uzimajući u obzir sudsku praksu navedenu u točki 46. ove presude, prema kojoj kontekst koji je poznat zainteresiranoj osobi također treba uzeti u obzir, valja uzeti u obzir korespondenciju između Komisije i tužiteljâ tijekom upravnog postupka. U svojem dopisu od 18. rujna 2015. Komisija je među ostalim navela da podaci iz registracijskog dosjea i oni dostavljeni u okviru javnog savjetovanja nisu usklađeni i da su, s obzirom na obvezu podnositelja registracije da ažuriraju podatke u registracijskom dosjeu, informacije navedene u registracijskom dosjeu glavni izvor informacija u postupku određivanja prioriteta.

56      Kao treće, s obzirom na gore navedene elemente, valja utvrditi da obrazloženje pobijane uredbe treba smatrati dostatnim. Na prvom mjestu, iz referentnog dokumenta o nPB‑u od 1. srpnja 2015. proizlazi da je ECHA uzela u obzir informacije iz registracijskog dosjea te tvari koje se odnose na količine koje odgovaraju njezinim različitim uporabama, odnosno količine navedene u točki 3.5. registracijskog dosjea te tvari. Na drugom mjestu, razlozi zbog kojih je ECHA upotrijebila te podatke također proizlaze iz tih elemenata. Naime, s jedne strane, iz njih dovoljno jasno proizlazi da se u slučaju nedosljednosti između podataka iz registracijskih dosjea i informacija dostavljenih u okviru javnog savjetovanja ili naknadno, u načelu daje prednost podacima iz registracijskih dosjea. S druge strane, iz njih dovoljno jasno proizlazi da se, kad su podaci proturječni, u obzir uzimaju najnepovoljniji realistični ishodi. Razmatranja na kojima se temeljio taj pristup također dovoljno jasno proizlaze iz gore navedenih dokumenata.

57      Stoga treba odbiti argumente istaknute u potporu nedostatnom obrazloženju pobijane uredbe u pogledu izračuna količina nPB‑a koje je Komisija uzela u obzir.

58      Naposljetku, tužitelji ističu da nisu raspolagali dovoljnim informacijama kako bi mogli ostvariti svoja prava sudjelovanja predviđena Uredbom br. 1907/2006 tijekom postupka u kojem je donesena pobijana uredba i učinkovito istaknuti svoje interese. U tom je pogledu dovoljno istaknuti da su informacije iz vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., u ECHA‑inim i Komisijinim odgovorima na komentare tužiteljâ i u drugim dokumentima navedenim u točkama 49. do 55. ove presude omogućile tužiteljima da učinkovito ostvare svoja prava tijekom tog postupka.

b)      Drugi dio, koji se temelji na povredi načela dobre uprave i postojanju očitih pogrešaka u ocjeni

59      Tužitelji tvrde da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave i počinila očitu pogrešku u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti. Komisija nije provela vlastite ocjene. Osim toga, upotrijebila je podatke koji obuhvaćaju sve uporabe nPB‑a, uključujući one kao intermedijernog proizvoda, iako potonje uporabe nisu obuhvaćene područjem autorizacije i stoga ih nije trebalo uzeti u obzir. K tomu, prema njihovu mišljenju, Komisija je trebala uzeti u obzir informacije koje su dostavili tijekom javnog savjetovanja i u okviru svojih dopisa od 10. kolovoza 2015., 4. veljače i 3. listopada 2016. Pristupom prema kojem su se uzele u obzir samo informacije iz registracijskog dosjea oduzela se svrha javnom savjetovanju predviđenom u članku 58. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006. Nije postojala obveza za podnositelje registracije da navedu količine ili količinske raspone tvari za različite uporabe. U svakom slučaju, nije se zahtijevalo neposredno ažuriranje registracijskih dosjea, nego samo ažuriranje bez odlaganja. Prema mišljenju tužiteljâ, pristup koji je primijenila Komisija mogao je također imati za posljedicu da se tvari koje nisu stvarno prioritetne uvrste u Prilog XIV.

60      Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

61      Najprije valja podsjetiti da na temelju članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku. U sudskoj praksi pojašnjava se da je na temelju navedenog načela na upravi da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente predmeta i da se uvjeri da postoje svi činjenični i pravni elementi koji su potrebni za izvršavanje njezine diskrecijske ovlasti kao i da osigura pravilno odvijanje i učinkovitost postupaka koje provodi (presuda od 30. siječnja 2018., Przedsiębiorstwo Energetyki Cieplnej/ECHA, T‑625/16, neobjavljena, EU:T:2018:44, t. 89.).

62      Kao prvo, valja ispitati argument tužiteljâ prema kojem je Komisija upotrijebila podatke koji se odnose na ukupnu količinu nPB‑a. Kao drugo, analizirat će se argumenti prema kojima Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su dostavljene tijekom javnog savjetovanja i u okviru njihovih dopisa od 10. kolovoza 2015., 4. veljače i 3. listopada 2016.

1)      Argument prema kojem je Komisija upotrijebila podatke koji se odnose na ukupnu količinu nPBa

63      Tužitelji tvrde da je Komisija temeljila odluku na podacima iz točke 3.2. registracijskog dosjea, iako su se količine navedene u toj točki odnosile i na intermedijerne uporabe nPB‑a koje, prema njihovu mišljenju, nije trebalo uzeti u obzir.

64      U tom je pogledu točno da valja podsjetiti da je, na temelju članka 10. točke (a) podtočke iii. Uredbe br. 1907/2006, svaki podnositelj registracije dužan navesti informacije o proizvodnji i uporabi ili uporabama tvari u skladu s Prilogom VI. točkom 3. Uredbi br. 1907/2006. U točki 3.1. navedenog priloga predviđa se da podnositelj registracije treba osobito navesti ukupnu proizvodnju, količine utrošene u proizvodnji ili sastavu proizvoda koji podliježe registraciji i/ili uvoz u tonama godišnje po podnositelju registracije. Ta je informacija relevantna za primjenu količinskih raspona navedenih u članku 7. stavku 4. točki (f) Uredbe br. 1907/2006 kojima se određuju zahtjevi obavješćivanja (vidjeti Priloge VI. do XI. Uredbi br. 1907/2006). Ti podaci navedeni su u točki 3.2. registracijskog dosjea.

65      Suprotno tomu, kad se u okviru donošenja uredbe kojom se tvar uvrštava u Prilog XIV. uzme u obzir količina te tvari, iz članka 2. stavka 8. Uredbe br. 1907/2006 može se zaključiti da se samo dio količine obuhvaćene područjem primjene autorizacije smije upotrijebiti. U tom kontekstu stoga ne treba uzeti u obzir dio količine koja se odnosi na intermedijerne uporabe.

66      Međutim, suprotno onomu što tvrde tužitelji, kao što to proizlazi iz točke 51. ove presude, u ovom slučaju Komisija nije temeljila izračun dijela količine obuhvaćene područjem primjene autorizacije na ukupnoj količini nPB‑a navedenoj u točki 3.2. registracijskog dosjea, nego je upotrijebila podatke koji su bili navedeni u točki 3.5. registracijskog dosjea i koji se odnose na različite uporabe nPB‑a.

67      Stoga valja odbiti argument prema kojem je Komisija odluku temeljila na podacima koji se odnose na ukupnu količinu nPB‑a navedenim u točki 3.2. registracijskog spisa.

2)      Argumenti prema kojima Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su dostavljene tijekom javnog savjetovanja i u okviru naknadnih bilateralnih prepiski

68      Tužitelji tvrde i da Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su dostavili u okviru javnog savjetovanja i u svojim dopisima od 10. kolovoza 2015., 4. veljače i 3. listopada 2016.

i)      Podaci dostavljeni tijekom javnog savjetovanja

69      Tužitelji tvrde da su tijekom javnog savjetovanja dostavili dodatne informacije u pogledu količine nPB‑a koja je obuhvaćena područjem autorizacije. S jedne strane, naveli su da se 70 % količine nPB‑a upotrebljava kao intermedijer i stoga nije obuhvaćeno područjem autorizacije i da je samo 30 % te količine stoga obuhvaćeno tim područjem. S druge strane, naveli su procjenu obujma tržišta za uporabu nPB‑a kao otapala.

70      U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da iz dokumenta od 1. srpnja 2015. koji sadržava ECHA‑ine odgovore na komentare zainteresiranih stranaka proizlazi da je ECHA uzela u obzir informacije koje su tužitelji dostavili tijekom javnog savjetovanja.

71      Naime, u tom je dokumentu, na prvom mjestu, ECHA odgovorila na očitovanje tužiteljâ koje se temelji na tome da su, u okviru tog savjetovanja, naveli da se 70 % količine nPB‑a odnosi na uporabe te tvari kao intermedijera i stoga nije obuhvaćeno područjem autorizacije te da je posljedično samo 30 % količine nPB‑a stoga obuhvaćeno tim područjem. U tom je pogledu ECHA navela da ta informacija kao takva ne može izmijeniti njezinu evaluaciju. U skladu s tvrdnjama iz tog dokumenta, čak i da je informacija koju su dostavili tužitelji točna te je samo 30 % količine nPB‑a obuhvaćeno područjem autorizacije, na temelju podataka iz registracijskog spisa, time se ne bi mogla dovesti u pitanje ocjena dodijeljena za količinu nPB‑a koja je obuhvaćena područjem autorizacije.

72      Na drugom mjestu, u tom dokumentu od 1. srpnja 2015. koji sadržava ECHA‑ine odgovore na komentare zainteresiranih stranaka, također se odgovorilo na procjenu obujma tržišta. Naime, iz tog dokumenta proizlazi da se ti podaci nisu uzeli u obzir jer se njima nisu mogli dovesti u pitanje podaci iz točke 3.5. registracijskog dosjea.

73      Kao drugo, suprotno onomu što tvrde tužitelji, na temelju same činjenice da je Komisija odlučila postupiti u skladu s ECHA‑inom preporukom, u kojoj se upućuje, među ostalim, na dokument od 1. srpnja 2015. koji sadržava ECHA‑ine odgovore na komentare zainteresiranih stranaka (vidjeti točku 50. ove presude), ne može se dokazati da Komisija nije provela vlastite ocjene. Suprotno tomu, u Uredbi br. 1907/2006 izričito se predviđa da ECHA donosi preporuku u pogledu tvari koje smatra prioritetnim za uvrštenje u Prilog XIV. i da Komisija donosi svoju odluku uzimajući u obzir tu preporuku. U tim okolnostima za samu činjenicu da je Komisija odlučila postupiti u skladu s ECHA‑inom preporukom i da je na nju uputila u pobijanoj uredbi ne treba smatrati kao da se na njoj može temeljiti dvojba u pogledu pitanja je li Komisija provela vlastite ocjene.

74      Kao treće, suprotno onomu što tvrde tužitelji, iz činjenice da se Komisija ne slaže s njihovim stajalištem i da je postupila u skladu s ECHA‑inom preporukom ne može se zaključiti da je Komisija zanemarila informacije koje su tužitelji dostavili tijekom javnog savjetovanja.

75      Kao četvrto, s obzirom na to da tužitelji tvrde da je Komisija počinila pogreške u ocjeni time što nije upotrijebila informacije koje su tužitelji dostavili u okviru javnog savjetovanja, treba podsjetiti na to da odabir predloženih tvari za uvrštenje u Prilog XIV. uključuje ocjene izrazito složenih činjeničnih elemenata znanstvene i tehničke prirode, u pogledu kojih Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti. Ta se široka diskrecijska ovlast odnosi i na odabir upotrijebljenih podataka. U tom je pogledu nadzor Općeg suda ograničen (vidjeti u tom smislu rješenje od 27. ožujka 2014., Polyelectrolyte Producers Group i dr./Komisija, C‑199/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:205, t. 28.). Prema tome, valja ispitati mogu li argumenti tužiteljâ dokazati da je, time što nije izračunala količinu nPB‑a obuhvaćenu područjem autorizacije na temelju informacija koje su tužitelji dostavili tijekom javnog savjetovanja, Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni.

76      U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da jedan od ciljeva koji se nastoje ostvariti sustavom o registraciji, evaluaciji i autorizaciji kemikalija kao i ograničavanju tih tvari, koji je uveden Uredbom br. 1907/2006, jest da se navedenom uredbom dobiju informacije o tvarima i njihovim uporabama i da se te informacije navedu u registracijskim dosjeima.

77      U tom kontekstu, na prvom mjestu, valja istaknuti da iz uvodne izjave 14. Uredbe br. 1907/2006 proizlazi da se navedenom uredbom trebaju dobiti informacije o tvarima i njihovim uporabama. Iz te uvodne izjave također proizlazi da se tim informacijama trebaju koristiti relevantni subjekti kod primjene i provedbe relevantnog zakonodavstva. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 17. Uredbe br. 1907/2006, trebalo bi prikupiti sve relevantne informacije o tvarima koje su raspoložive i koje mogu pomoći u utvrđivanju opasnih svojstava.

78      Na drugom mjestu, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 19. Uredbe br. 1907/2006, odredbe te uredbe koje su dio njezine glave II., naslovljene „Registracija tvari”, imaju za cilj obvezati proizvođače i uvoznike da pribave podatke o tvarima koje proizvode odnosno uvoze, da te podatke koriste kod procjene rizika vezanih uz te tvari te da utvrde i preporučuju odgovarajuće mjere upravljanja rizikom. Da bi se osiguralo ispunjavanje tih obveza, ali i u interesu transparentnosti, trebalo bi predvidjeti da se pri registraciji ECHA‑i dostavi dosje koji sadržava sve te informacije.

79      Na trećem mjestu, u skladu s uvodnom izjavom 21. Uredbe br. 1907/2006, dobivene informacije o tvarima mogu se koristiti i za pokretanje postupaka za autorizaciju i stoga se treba pobrinuti da te informacije budu dostupne nadležnim tijelima i da ih ona mogu koristiti za potrebe tih postupaka.

80      Na četvrtom mjestu, iz uvodne izjave 27. Uredbe br. 1907/2006 proizlazi da bi informacije o tvarima i s njima povezane informacije, uključujući informacije o mjerama upravljanja rizikom, trebalo u pravilu dostaviti nadležnim tijelima za potrebe provedbe i evaluacije te u interesu transparentnosti.

81      Na petom mjestu, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 46. Uredbe br. 1907/2006, da bi se osigurala ažurnost informacija prikupljenih putem registracija, podnositeljima registracije trebalo bi uvesti obvezu obavješćivanja ECHA‑e o određenim promjenama informacija navedenih u dosjeima.

82      S obzirom na te elemente, Komisiji se ne može prigovoriti ni da je odluku temeljila prije svega na podacima koji proizlaze iz registracijskih dosjea.

83      Kao drugo, Komisiji se ne može prigovoriti da je odluku temeljila na podacima koji se odnose na količine za svaku uporabu nPB‑a navedene u točki 3.5. registracijskog dosjea, unatoč činjenici da je postojala nedosljednost između tih podataka i podataka koji se odnose na ukupnu količinu nPB‑a navedenu u točki 3.2. registracijskog dosjea. Naime, s obzirom na načelo predostrožnosti navedeno u drugoj rečenici članku 1. stavku 3. Uredbe br. 1907/2006, u slučaju nedosljednih podataka koji se odnose na količinu predmetne predložene tvari, Komisiji se ne može prigovori da je upotrijebila podatke iz točke 3.5. registracijskog dosjea koji se donose na različite uporabe nPB‑a i upućuju na veću količinu navedene tvari obuhvaćenu područjem autorizacije.

84      Kao treće, valja ispitati je li u slučaju informacija koje su tužitelji dostavili u okviru javnog savjetovanja, Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je izračunala količinu nPB‑a obuhvaćenu područjem primjene autorizacije na temelju podataka iz točke 3.5. registracijskog dosjea.

85      Na prvom mjestu, valja utvrditi da se argumentima koje su istaknuli tužitelji ne može dokazati je očito pogrešno Komisijino razmatranje prema kojem, čak i ako 70 % ukupne količine nPB‑a navedene u točki 3.2. registracijskog dosjea nije obuhvaćeno područjem autorizacije i samo je 30 % količine nPB‑a stoga obuhvaćeno tim područjem, na temelju podataka iz registracijskog dosjea, time se ne može dovesti u pitanje ocjena dodijeljena za količinu nPB‑a koja je obuhvaćena područjem autorizacije.

86      Na drugom mjestu, valja ispitati je li Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrala da se na temelju procjene obujma tržišta za uporabu nPB‑a kao otapala koju su proveli tužitelji ne mogu dovesti u pitanje podaci iz točke 3.5. registracijskog dosjea.

87      U tom pogledu, valja podsjetiti da se, kao što je to navedeno u točkama 76. do 82. ove presude, Uredbom br. 1907/2006 daje važna uloga podacima navedenim u registracijskim dosjeima tvari.

88      Osim toga, iz strukture Uredbe br. 1907/2006 proizlazi da su podnositelji registracije odgovorni za podatke koje navode u svojim registracijskim dosjeima.

89      Točno je da se, što se tiče informacija o količinama tvari, u članku 22. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 1907/2006 zaista navodi samo da su podnositelji registracije dužni, na vlastitu inicijativu i bez odlaganja, ažurirati registraciju u skladu s novim relevantnim informacijama i dostaviti je ECHA‑i ako se promijene godišnja ili ukupna proizvodnja odnosno uvoz ili količine tvari koje su prisutne u proizvodima koje je podnositelj registracije proizveo odnosno uvezao i ako te promjene rezultiraju promjenom količinskog raspona. Ta se odredba stoga odnosi na ukupne količinske raspone koji su predviđeni u Uredbi br. 1907/2006 i koje treba navesti pri registraciji tvari (vidjeti točku 64. ove presude), a ne na dio količine obuhvaćene područjem primjene autorizacije (vidjeti točku 65. ove presude).

90      Međutim, kad podnositelj registracije u registracijskom dosjeu navodi podatke koji se odnose na količine tvari, čak i ako nije riječ o podacima poput onih iz članka 22. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1907/2006, nego o količinama koje se odnose na različite uporabe tvari, s obzirom na važnost koja se Uredbom br. 1907/2006 pridaje podacima iz navedenog dosjea i odgovornost koju ima podnositelj registracije u pogledu navedenih podataka, na njemu je da pravodobno ažurira navedene podatke, barem kad je riječ o podacima koji su relevantni u svrhu postupaka predviđenih Uredbom br. 1907/2006.

91      Što se tiče podataka koji upućuju na količine nPB‑a za različite uporabe, valja podsjetiti na to da su, kao što to proizlazi iz točke 4. prvog stavka vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., podaci iz registracijskog dosjea glavni izvor informacija u postupku određivanja prioriteta koji provodi ECHA i da se u tom vodiču industriji preporuča da sve relevantne podatke navede izravno u registracijskom dosjeu.

92      S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da je na tužiteljima da pravodobno ažuriraju podatke iz točke 3.5. registracijskog dosjea ako, u skladu s rasponima predviđenim u točki 5.2. vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., izmjena navedene količine može utjecati na ocjenu prioritetnog uvrštavanja koja je dodijeljena za kriterij količine u smislu članka 58. stavka 3. točke (c) Uredbe br. 1907/2006.

93      U tom kontekstu, valja također utvrditi da podaci iz točke 3.5. registracijskog dosjea nisu izmijenjeni prije donošenja pobijane uredbe i da tužitelji ne ističu argument kojim se može dokazati da takva izmjena nije bila moguća.

94      K tomu, valja utvrditi da u okviru javnog savjetovanja tužitelji nisu iznijeli elemente koji omogućuju da se objasni nedosljednost između podataka dostavljenih u okviru navedenog savjetovanja i onih navedenih u točki 3.5. registracijskog dosjea. Suprotno tomu, u skladu s ECHA‑inim tvrdnjama koje tužitelji nisu detaljno dovodili u pitanje, podaci koje su potonji tužitelji dostavili nisu bili u skladu s podacima navedenim u izvješću o kemijskoj sigurnosti priloženom očitovanjima koje su podnijeli, koji su upućivali na mnogo veće količine.

95      U tim se okolnostima Komisiji ne može prigovoriti da je smatrala da se na temelju procjene tužiteljâ u pogledu opsega tržišta za uporabu nPB‑a kao otapala koju su dostavili tijekom javnog savjetovanja ne mogu dovesti u pitanje podaci iz točke 3.5. registracijskog dosjea.

96      Taj zaključak ne dovodi se u pitanje argumentom tužiteljâ koji se temelji na tome da valja očuvati koristan učinak javnog savjetovanja predviđenog u članku 58. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006.

97      Tom se odredbom predviđa da ECHA poziva sve zainteresirane stranke da dostave svoja očitovanja, u roku od tri mjeseca od objave njezine preporuke, osobito u pogledu uporaba koje bi trebalo izuzeti od zahtjeva za autorizaciju.

98      Točno je da javno savjetovanje predviđeno u članku 58. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006 omogućuje svim zainteresiranim strankama da dostave relevantne podatke. Stoga omogućuje podnositeljima registracije da podnesu dodatne informacije u pogledu uporaba koje treba izuzeti od zahtjeva za autorizaciju. Međutim, cilj te odredbe nije omogućiti podnositeljima registracije da promijene podatke navedene u svojim registracijskim dosjeima u okviru javnog savjetovanja a da ne objasne razlog zbog kojeg ih nisu mogli pravodobno ažurirati ni zašto postoje razlike između tih podataka i informacija dostavljenih u okviru javnog savjetovanja.

99      Međutim, u ovom slučaju, tužitelji ne samo da nisu potkrijepili razloge zbog kojih nisu mogli pravodobno ažurirati podatke iz registracijskog dosjea, nego nisu ni objasnili nedosljednosti, s jedne strane, između podataka dostavljenih u okviru javnog savjetovanja i onih navedenih u točki 3.5. registracijskog dosjea i, s druge strane, između procjene navedene u njihovim očitovanjima i podataka iz izvješća o kemijskoj sigurnosti priloženog tim očitovanjima (vidjeti točku 94. ove presude).

100    U tom kontekstu, valja odbiti argument tužiteljâ koji se temelji na tome da je, s obzirom na to da su podaci iz registracijskog dosjea nedosljedni, Komisija bila dužna pridati veću važnost informacijama koje su dostavili tijekom javnog savjetovanja. Naime, takav pristup imao bi za posljedicu da se prednost dâ podnositeljima registracije koji pravodobno ne isprave proturječne podatke u svojim registracijskim dosjeima.

101    S obzirom na prethodna razmatranja, valja odbiti argumente tužiteljâ koji se temelje na informacijama koje su dostavili tijekom javnog savjetovanja.

ii)    Informacije sadržane u dopisu od 10. kolovoza 2015.

102    Tužitelji tvrde da Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su naveli u svojem dopisu od 10. kolovoza 2015. U tom su dopisu ponovili argumente koje su već istaknuli tijekom javnog savjetovanja. Tvrdili su i da je ECHA upotrijebila podatke navedene u točki 3.5. registracijskog dosjea, iako je imala dvojbe u pogledu njihove pouzdanosti.

103    U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da iz Komisijina dopisa od 18. rujna 2015. proizlazi da je ona iznijela razloge zbog kojih je smatrala da ne treba upotrijebiti podatke koje su tužitelji naveli u svojem dopisu od 10. kolovoza 2015. U tom je kontekstu Komisija navela, među ostalim, da je registracijski dosje bio glavni izvor u postupku određivanja prioriteta, da su postojale nedosljednosti između podataka iz registracijskog dosjea, s jedne strane, i podataka dostavljenih u okviru javnog savjetovanja, s druge strane, i da je na podnositeljima registracije da ažuriraju registracijski dosje. U tim se okolnostima ne može smatrati da Komisija nije uzela u obzir informacije sadržane u dopisu od 10. kolovoza 2015.

104    Kao drugo, suprotno onomu što tvrde tužitelji, iz činjenice da se, nakon što je primila dopis tužiteljâ od 10. kolovoza 2015., Komisija savjetovala s ECHA‑om u pogledu informacija sadržanih u tom dopisu i odlučila postupiti u skladu s mišljenjem te agencije, ne može se zaključiti da Komisija nije provela vlastite ocjene. To vrijedi tim više jer je takav pristup u skladu s logikom Uredbe br. 1907/2006 kojom se u njezinoj uvodnoj izjavi 78. predviđa da ECHA pruža savjete u vezi s rangiranjem tvari koje će podlijegati postupku za davanje autorizacije kako bi relevantne odluke bile u skladu s potrebama društva i znanstvenim spoznajama i kretanjima. Ništa se ne protivi tomu da Komisija, kad odluči postupiti u skladu s ECHA‑inim mišljenjem, preuzme njegov sadržaj u svojem odgovoru zainteresiranim strankama. Prema tome, suprotno onomu što tvrde tužitelji, postojanje takvog preuzimanja samo po sebi ne može izazvati dvojbu u pogledu pitanja je li Komisija provela vlastite ocjene.

105    Kao treće, iz činjenice da se Komisija nije složila sa stajalištem tužiteljâ i da je postupila u skladu s ECHA‑inim mišljenjem ne može se zaključiti da je Komisija zanemarila informacije navedene u dopisu od 10. kolovoza 2015.

106    Kao četvrto, s obzirom na razmatranja iznesena u točkama 75. do 101. ove presude, valja utvrditi da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrala da ne treba upotrijebiti podatke iz točke 3.5. registracijskog dosjea.

107    Stoga argumente koji se temelje na dopisu od 10. kolovoza 2015. treba odbiti.

iii) Informacije sadržane u dopisu od 4. veljače 2016.

108    Tužitelji tvrde da Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su naveli u svojem dopisu od 4. veljače 2016. U tom su dopisu naveli da su prikupili podatke o količini nPB‑a obuhvaćenoj područjem autorizacije kojima se utvrdilo da je količina bila manja od 1000 tona te su predložili da će iznijeti rezultate svojeg istraživanja ako ih se klasificira oznakom tajnosti.

109    U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da, iako Komisija nažalost nije odgovorila na dopis tužiteljâ od 4. veljače 2016., ipak se na temelju toga ne može zaključiti da nije bila dužna uzeti u obzir informacije sadržane u tom dopisu. Naime, kao što proizlazi iz dokumenata koje je podnijela Komisija, nakon primitka tog dopisa, ona se savjetovala s ECHA‑om u pogledu informacija koje je taj dopis sadržavao.

110    Kao drugo, zbog razloga navedenih u točkama 104. i 105. ove presude, iz činjenice da se Komisija savjetovala s ECHA‑om i da je odlučila postupiti u skladu s mišljenjem te agencije ne može se zaključiti da nije provela vlastite ocjene i iz činjenice da se Komisija nije složila sa stajalištem tužiteljâ, nego je postupila u skladu s ECHA‑inim mišljenjem, ne može se zaključiti ni da je zanemarila informacije navedene u dopisu od 4. veljače 2016.

111    Kao treće, valja ispitati je li Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je upotrijebila podatke navedene u točki 3.5. registracijskog dosjea, unatoč informacijama navedenim u dopisu od 4. veljače 2016.

112    Na prvom mjestu, upućivanjem na razmatranja iznesena u točkama 75. do 100. ove presude, valja podsjetiti na to da je na podnositelju registracije da pravodobno ažurira podatke u registracijskom dosjeu.

113    Na drugom mjestu, valja utvrditi da se u Uredbi br. 1907/2006 izričito ne predviđa mogućnost da podnositelj registracije dostavi podatke nakon javnog savjetovanja predviđenog u članku 58. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006. Stoga se samo u tim iznimnim okolnostima može predvidjeti da je, poslije dostave informacija nakon javnog savjetovanja, Komisija obvezna odstupiti od podataka koje je podnositelj registracije naveo u registracijskom dosjeu.

114    Na trećem mjestu, valja istaknuti da tužitelji ne ističu nijedan argument kojim se može dokazati da nisu mogli pravodobno ažurirati podatke u registracijskom dosjeu.

115    Na četvrtom mjestu, valja utvrditi da su tvrdnje tužiteljâ u njihovu dopisu od 4. veljače 2016. prilično apstraktne i ne sadržavaju element kojim se može objasniti neusklađenost između podataka navedenih u točki 3.5. registracijskog dopisa i onih u tom dopisu.

116    U tim okolnostima, Komisiji se ne može prigovoriti da je odluku temeljila na podacima navedenim u točki 3.5. registracijskog dosjea, a ne na onim koje su tužitelji naveli u svojem dopisu od 4. veljače 2016.

117    Stoga argumente koji se temelje na dopisu od 4. veljače 2016. treba odbiti.

iv)    Informacije sadržane u dopisu od 3. listopada 2016.

118    Tužitelji tvrde da Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su naveli u svojem dopisu od 3. listopada 2016. U tom su dopisu naveli da je jedini drugi supodnositelj registracije za uporabe koje nisu intermedijerne odustao od svoje registracije, da se informacije drugih supodnositelja registracije odnose samo na intermedijerne uporabe, da su oni jedini podnositelji registracija koji mogu dostaviti informacije o količinama nPB‑a koje su relevantne za ocjenu kriterija količine obuhvaćene područjem autorizacije i da stoga raspolažu informacijama koje omogućuju da se utvrdi da je količina nPB‑a obuhvaćena područjem autorizacije bila manja od 1000 tona godišnje.

119    U tom pogledu valja istaknuti da, iako iz elemenata koje je dostavila Komisija proizlazi da se, nakon što je primila dopis tužiteljâ od 3. listopada 2016., savjetovala s ECHA‑om u tom pogledu, njezine izjave upućuju na to da, prije nego što je primila ECHA‑in odgovor, nije temeljito ispitala pitanje mogu li informacije sadržane u tom dopisu dovesti u pitanje evaluaciju količine nPB‑a obuhvaćenu područjem primjene autorizacije koju je provela ECHA. Doista, Komisija je primila taj odgovor 22. prosinca 2016. i stoga nakon mišljenja regulatornog odbora (vidjeti točke 16., 18. i 19. ove presude).

120    Međutim, u tom kontekstu, kao prvo, valja također podsjetiti na to da se u Uredbi br. 1907/2006 izričito ne predviđa mogućnost da podnositelj registracije dostavi podatke nakon javnog savjetovanja predviđenog u članku 58. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006 (vidjeti točku 113. ove presude), da je na podnositelju registracije da pravodobno ažurira podatke u registracijskom dosjeu (vidjeti točke 75. do 100. ove presude) i da tužitelji ne ističu nijedan argument kojim se može dokazati da nisu mogli pravodobno ažurirati podatke u registracijskom dosjeu.

121    Kao drugo, valja istaknuti da su tvrdnje tužiteljâ u njihovu dopisu od 4. veljače 2016. prilično apstraktne i ne sadržavaju elemente kojima se može objasniti neusklađenost između podataka navedenih u točki 3.5. registracijskog dopisa i onih u tom dopisu.

122    Kao treće, valja istaknuti da je Komisija dopisom od 15. studenoga 2016. pozvala tužitelje da je kontaktiraju kako bi zakazali sastanak tijekom studenoga i kako bi mogli detaljnije raspraviti o podacima koje su prikupili tužitelji. Međutim, iz elemenata dosjea ne proizlazi da su tužitelji kontaktirali Komisiju kako bi utvrdili datum za sastanak tijekom studenoga. Tužitelji su tek 7. prosinca 2016., odnosno na dan kad se sastao regulatorni odbor, kontaktirali Komisiju u tom pogledu.

123    U tim okolnostima, Komisiji se ne može prigovoriti da je odluku temeljila na podacima navedenim u točki 3.5. registracijskog dosjea kako bi evaluirala količinu nPB‑a obuhvaćenu područjem autorizacije.

124    Prema tome, u slučaju da činjenice iznesene u točki 119. ove presude treba kvalificirati kao Komisijinu povredu načela dobre uprave, takva povreda ne bi imala nikakav utjecaj na zakonitost pobijane uredbe.

125    Iz toga slijedi da valja odbiti argumente koji se temelje na dopisu od 3. listopada 2016. i stoga sve argumente tužiteljâ koji se temelje na tome da Komisija nije dovoljno uzela u obzir informacije koje su tužitelji dostavili tijekom javnog savjetovanja i u okviru svojih dopisa od 10. kolovoza 2015., 4. veljače i 3. listopada 2016.

126    S obzirom na prethodna razmatranja, prvi tužbeni razlog valja odbiti.

2.      Prvi dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja

127    U okviru prvog dijela četvrtog tužbenog razloga tužitelji u biti tvrde da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja time što nije uzela u obzir ECHA‑ine administrativne smjernice u pogledu određivanja ocjene za kriterij koji se odnosi na količinu u smislu članka 58. stavka 3. točke (c) Uredbe br. 1907/2006.

128    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

129    Kao prvo, valja odbiti argumente koji se ističu u potporu povredi načela zaštite legitimnih očekivanja. U tom je pogledu dovoljno istaknuti da Komisija nije obvezana smjernicama koje je sastavila ECHA u svrhu preporuke koju je dužna dati u skladu s člankom 58. stavkom 3. Uredbe br. 1907/2006. Naime, ta je preporuka samo savjetodavna i ne obvezuje Komisiju. Stoga je Komisija mogla odstupiti od ECHA‑inih administrativnih smjernica a da pritom ne povrijedi načelo zaštite legitimnih očekivanja.

130    Kao drugo, budući da tužitelji tvrde da je sama Komisija uputila na ECHA‑ine administrativne smjernice, na prvom mjestu, valja istaknuti da, kad Komisija odluči postupiti u skladu s ECHA‑inom preporukom i kad tu preporuku ta agencija temelji na metodologiji koja proizlazi iz njezinih administrativnih smjernica, svaki argument koji se temelji na tome da Komisijina razmatranja nisu u skladu s ECHA‑inim administrativnim smjernicama treba smatrati kao da se njime nastoji dokazati da postoji pogreška kojom je zahvaćeno Komisijino rasuđivanje.

131    Na drugom mjestu, valja utvrditi da se iz pobijane uredbe ne može zaključiti da Komisija nije poštovala pravilo predviđeno u točki 5.2. vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. prema kojem ne treba uzeti u obzir količine koje se odnose na intermedijerne uporabe nPB‑a.

132    Na trećem mjestu, s obzirom na to da se argumenti tužiteljâ odnose na Komisijin odabir u pogledu podataka koje je upotrijebila, valja istaknuti da je u točki 4. prvom stavku vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. navedeno da su podaci navedeni u registracijskom dosjeu glavni izvor informacija u postupku određivanja prioriteta. Osim toga, kao što proizlazi iz bilješke br. 2 unesene u točku 3. navedenog vodiča, podnositelji registracije odgovorni su za točnost registracijskih podataka.

133    Prema tome, čak i ako je u točki 4. prvom stavku tog vodiča navedeno da se i druge informacije osim podataka iz registracijskih dosjea mogu upotrijebiti kao izvori dodatnih podataka, to se nipošto ne protivi tomu da, u okolnostima opisanim u točkama 59. do 125. ove presude, Komisija upotrijebi podatke koji se odnose na različite uporabe nPB‑a navedene u točki 3.5. registracijskog dosjea za evaluaciju količine te tvari obuhvaćene područjem autorizacije.

134    S obzirom na te elemente, ne treba smatrati da je pristup koji je primijenila Komisija protivan informacijama iz vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014.

135    S obzirom na prethodna razmatranja, prvi dio četvrtog tužbenog razloga valja odbiti.

B.      Komisijina razmatranja koja se temelje na grupiranju nPBa i trikloretilena

136    Tužitelji također ističu argumente kojima se dovode u pitanje Komisijina razmatranja u pogledu grupiranja nPB‑a i trikloretilena, tvari koja je već uvrštena u Prilog XIV. S jedne stane, u okviru trećeg tužbenog razloga, osobito tvrde da je u tom pogledu Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja i njihova prava obrane. S druge strane, u okviru drugog dijela četvrtog tužbenog razloga, osobito tvrde da Komisijina razmatranja u pogledu grupiranja nisu u skladu s načelom zaštite legitimnih očekivanja jer Komisija nije postupila u skladu s navodima sadržanim u ECHA‑inim administrativnim smjernicama.

1.      Treći tužbeni razlog, koji se osobito temelji na povredi obveze obrazlaganja

137    Kao prvo, tužitelji tvrde da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja. U svojem vodiču za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. ECHA je navela da, kad se uzmu u obzir čimbenici poput grupiranja tvari, koji nisu dio kriterija izričito navedenih u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, treba jasno iznijeti razloge zbog kojih predmetnu predloženu tvar treba smatrati prioritetnom. Međutim, Komisijino razmatranje u pogledu grupiranja nPB‑a i trikloretilena nije dovoljno obrazloženo. Nije im omogućilo da shvate razloge zbog kojih se nPB može upotrijebiti umjesto trikloretilena. Komisija nije dostavila nikakvu evaluaciju potencijalne međusobne zamjenjivosti nPB‑a i trikloretilena.

138    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

139    Što se tiče obrazloženja pobijane uredbe, kao što se navodi u točkama 45. do 55. ove presude, valja uzeti u obzir ne samo obrazloženja iz pobijane uredbe, nego i obrazloženje u ECHA‑inoj preporuci na kojem Komisija temelji odluku i u dokumentima na koje se u toj preporuci upućuje, kao i obrazloženje izneseno u okviru korespondencije između Komisije i tužiteljâ.

140    U ovom kontekstu, na prvom mjestu, valja stoga uzeti u obzir uvodne izjave 1., 13. i 20. pobijane uredbe (vidjeti točku 48. ove presude) kao i ECHA‑inu preporuku, njezin prilog i ECHA‑ine javne dokumente na koje se u tom prilogu upućuje (vidjeti točke 49. do 51. ove presude).

141    Na drugom mjestu, što se tiče konkretnije referentnog dokumenta o nPB‑u od 1. srpnja 2015., valja podsjetiti na to da iz njega proizlazi da je ECHA smatrala da, čak i ako su druge tvari s popisa predloženih tvari dobile više ocjene priroritetnog uvrštavanja od nPB‑a u pogledu kriterija navedenih u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, ta je predložena tvar prioritetna zbog ukupne ocjene od 20/45 bodova i razmatranja o grupiranju. Što se tiče kriterija grupiranja, ECHA je navela da se, s obzirom na informacije koje je industrija dostavila tijekom, s jedne strane, javnog savjetovanja u okviru postupka u kojem se odlučilo o uvrštenju nPB‑a na popis predloženih tvari i, s druge strane, javnog savjetovanja u smislu članka 58. stavka 4. Uredbe br. 1907/2006 provedenog u okviru šestog postupka određivanja prioriteta, nPB mogao upotrijebiti umjesto trikloretilena.

142    Na trećem mjestu, u dokumentu od 1. srpnja 2015. koji sadržava komentare zainteresiranih stranka i upućivanja na odgovore o nacrtu šeste preporuke radi uvrštenja nPB‑a u Prilog XIV., na koji se upućuje u Prilogu I. ECHA‑inoj preporuci i referentnom dokumentu od 1. srpnja 2015., navedeni su komentari zainteresiranih stranaka, iz kojih proizlazi da su proizvođači i distributeri stavili nPB na tržište kao alternativu trikloretilenu.

143    Na četvrtom mjestu, u svojim konačnim rezultatima (vidjeti točku 10. ove presude), koje je ažurirala uzimajući u obzir primjedbe koje je primila o nacrtu preporuke, ECHA je navela da se, u skladu s informacijama koje je dostavio sektor, nPB mogao upotrijebiti umjesto trikloretilena za odmašćivanje parom i čišćenje površina te da je trikloretilen već uvršten u Prilog XIV.

144    Na petom mjestu, u svojem dopisu tužiteljima od 18. rujna 2015. Komisija nije samo uputila na činjenicu da se nPB mogao upotrijebiti umjesto trikloretilena za odmašćivanje parom i čišćenje površina, nego je također navela da su zahtjevi za davanje autorizacije u pogledu trikloretilena već podneseni za uporabe koje su slične onima za koje se nPB mogao upotrijebiti. U tom je dopisu Komisija također navela da se razmatranjima o grupiranju može opravdati to što se tvar smatra prioritetnom, čak i kad je ukupna ocjena koju je dobila u pogledu kriterija izričito navedenih u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006 vrlo niska. U prilogu tom dopisu Komisija je osobito navela da, „čak i da je nPB dobio znatno nižu ukupnu ocjenu priroritetnog uvrštavanja, ECHA je mogla preporučiti tvar na temelju razmatranja povezanih s grupiranjem”.

145    Suprotno onomu što tvrde tužitelji, elementi navedeni u točkama 139. do 144. ove presude bili su dovoljni kako bi se tužiteljima omogućilo da ospore uvrštenje nPB‑a u Prilog XIV. pred sudom Unije ako smatraju da je zahvaćeno pogreškom. Konkretno, ako su tužitelji smatrali da se nPB ne može smatrati alternativom trikloretilenu za odmašćivanje parom i čišćenje površina, razlozi izneseni u navedenim točkama bili su dovoljni kako bi ih mogli dovesti u pitanje.

146    Stoga argumente istaknute u potporu povredi obveze obrazlaganja treba odbiti.

147    Kao drugo, tužitelji ističu da nisu raspolagali dovoljnim informacijama kako bi mogli ostvariti svoja prava sudjelovanja predviđena Uredbom br. 1907/2006 tijekom postupka u kojem je donesena pobijana uredba te učinkovito istaknuti svoje interese.

148    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argument tužiteljâ.

149    U tom pogledu valja utvrditi da iz točke 2. sedmog podstavka i točke 6. vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. proizlazi da je potencijalna međusobna zamjenjivost između predmetne tvari i drugih tvari koje su već uvrštene u Prilog XIV. ili koje su već preporučene za takvo uvrštenje drugi aspekt koji treba uzeti u obzir. Taj navod i oni koji proizlaze iz dokumenata navedenih u točkama 141. do 144. ove presude omogućili su tužiteljima da učinkovito ostvare svoja prava.

150    Stoga taj argument također treba odbiti.

151    Kao treće, tužitelji tvrde da Komisija nije imala pravo temeljiti odluku na razmatranjima koja se odnose na grupiranje nPB‑a i trikloretilena. Komisijina utvrđenja o alternativnosti tih tvari u potpunosti su špekulativna i hipotetska. Iz njih ne proizlazi da je Komisija ispitala ili provjerila taj aspekt. Osim toga, prema njihovu mišljenju, ako se nPB zaista smatrao održivom alternativom trikloretilenu, njegova prodaja trebala je početi rasti 2016., otkad trikloretilen podliježe autorizaciji. Međutim, smanjila se potražnja za nPB‑om. K tomu, u okviru svojih izlaganja tužitelji su također tvrdili da je u Odluci Komisije C(2018) 5057 final od 10. kolovoza 2018. o autorizaciji trikloretilena za određene uporabe izričito navedeno da, što se tiče uporabe te tvari u svrhu industrijskog čišćenja dijelova odmašćivanjem parom, ne postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije s obzirom na njihovu tehničku i ekonomsku izvedivost.

152    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

153    Uvodno valja istaknuti da se ti argumenti tužiteljâ ne ističu u potporu povredi obveze obrazlaganja, što je bitna postupovna pretpostavka (vidjeti točku 47. ove presude), nego se odnose na osnovanost Komisijinih razmatranja.

154    Na prvom mjestu, tužitelji tvrde da su Komisijina razmatranja u pogledu mogućnosti da nPB zamijeni trikloretilen špekulativna i hipotetska.

155    Taj argument treba odbiti.

156    U tom kontekstu, valja podsjetiti na to da se, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 77. Uredbe br. 1907/2006, broj tvari koje su istodobno uvrštene u Prilog XIV. ograničava u interesu izvedivosti i praktičnosti, uzimajući u obzir fizičke i pravne osobe koje moraju pripremiti zahtjeve za davanje autorizacije i pripadajuću dokumentaciju te poduzeti odgovarajuće mjere upravljanja rizikom, ali i službe koje zahtjeve trebaju obraditi.

157    Stoga u fazi u kojoj Komisija odlučuje da predloženu tvar treba uvrstiti u Prilog XIV. zbog grupiranja s tvari koja je već uvrštena u taj prilog, ona nije dužna u dovoljnoj mjeri utvrditi da je takva zamjena već provedena ili da će se nužno provesti. Dovoljno je da utvrdi da postoji potencijalni rizik od zamjene.

158    Na drugom mjestu, što se tiče pitanja je li Komisija imala pravo smatrati da takav potencijalni rizik od zamjene postoji, valja istaknuti da to pitanje podrazumijeva ocjene izrazito složenih činjeničnih elemenata znanstvene i tehničke prirode, u pogledu kojih Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti. Prema sudskoj praksi, nadzor Općeg suda u tom je pogledu ograničen. Stoga valja ispitati može li se argumentima tužiteljâ dokazati da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni, zlouporabila ovlasti ili očito prekoračila granice svoje diskrecijske ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 21. srpnja 2011., Etimine, C‑15/10, EU:C:2011:504, t. 60. i navedenu sudsku praksu).

159    Kao što to proizlazi iz referentnog dokumenta o nPB‑u od 1. srpnja 2015., razmatranja o grupiranju te tvari i trikloretilena temeljila su se na informacijama koje je dostavila industrija, prema kojima se nPB mogao upotrijebiti kao alternativa trikloretilenu za odmašćivanje parom i čišćenje površina. U tom kontekstu valja podsjetiti na to da, s jedne strane, iz dokumenta od 1. srpnja 2015. koji sadržava komentare zainteresiranih stranaka i upućivanja na odgovore o nacrtu šeste preporuke radi uvrštenja nPB‑a u Prilog XIV. proizlazi da su uporabu nPB‑a kao zamjenu za trikloretilen predvidjeli određeni dionici na tržištu. S druge strane, iz dokumenta od 19. studenoga 2011. koji sadržava komentare o prijedlogu identifikacije nPB‑a kao posebno zabrinjavajuće tvari i odgovore na te komentare da se, prema mišljenju određenih sudionika na tržištu, nPB godinama upotrebljava kao izravna zamjena za trikloretilen za odmašćivanje parom i čišćenje površina.

160    S obzirom na te elemente, ne može se smatrati da Komisijin zaključak, prema kojem je postojao rizik od zamjene trikloretilena nPB‑om za odmašćivanje parom i čišćenje površina, nije bio vjerodostojan.

161    Taj zaključak ne dovodi se u pitanje drugim argumentima tužiteljâ.

162    S jedne strane, samom činjenicom da prodaja nPB‑a nije porasla od trenutka otkad trikloretilen podliježe autorizaciji, odnosno od 21. travnja 2016., ne može se dokazati Komisijina očita pogreška u ocjeni u pogledu kriterija grupiranja. Konkretno, ne može se isključiti da je taj nedostatak porasta posljedica činjenice da se ECHA‑inom odlukom od 19. prosinca 2012. nPB identificirao kao predložena tvar koju se može uvrstiti u Prilog XIV.

163    S druge strane, suprotno onomu što tvrde tužitelji, činjenicom da se u Odluci Komisije od 10. kolovoza 2018. o autorizaciji trikloretilena za određene uporabe izričito navodi da u pogledu uporabe te tvari u svrhu industrijskog čišćenja dijelova odmašćivanjem parom ne postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije s obzirom na njihovu tehničku i ekonomsku izvedivost (vidjeti točku 28. ove presude), ne može se dokazati da postoji očita pogreška u ocjeni koja utječe na Komisijina razmatranja na kojima se temelji pobijana uredba.

164    Budući da tužitelji samo utvrđuju postojanje Odluke Komisije od 10. kolovoza 2018. o autorizaciji trikloretilena za određene uporabe, dovoljno je podsjetiti na to da je pobijana uredba donesena prije te odluke i da zakonitost Komisijina akta treba ocijeniti na temelju informacija kojima je mogla raspolagati u trenutku njegova donošenja (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 1986., Belgija/Komisija, 234/84, EU:C:1986:302, t. 16.).

165    U svakom slučaju, s obzirom na to da se argumenti tužiteljâ temelje na postojanju nedosljednosti između, s jedne strane, razmatranja na kojima se temelji pobijana uredba i, s druge strane, razmatranja na kojima se temelji Odluka Komisije od 10. kolovoza 2018. o autorizaciji trikloretilena za određene uporabe, valja istaknuti da je ta odluka donesena na temelju članka 60. stavka 4. Uredbe br. 1907/2006. Jedan od zahtjeva predviđenih tom odredbom jest da ne postoje „prikladne” alternativne tvari odnosno tehnologije. Prema tome, iz te se odluke ne može zaključiti da, s obzirom na tehnološki ili ekonomski aspekt, da nPB nije uvršten u Prilog XIV., ne bi postojao potencijalni rizik od zamjene trikloretilena nPB‑om. Razlog zbog kojeg Komisija nije identificirala nPB kao prikladnu alternativnu tvar za trikloretilen može biti i činjenica da je smatrala da nije riječ o prikladnoj zamjeni jer je riječ o tvari koja je u trenutku donošenja predmetne odluke bila uvrštena u Prilog XIV.

166    K tomu, valja istaknuti da je Odluka Komisije o autorizaciji trikloretilena za određene uporabe donesena više od jedne godine nakon donošenja pobijane uredbe, poslije postupka za davanje autorizacije kao što je onaj predviđen u glavi VII. poglavlju 2. Uredbe br. 1907/2006. Kao što to proizlazi iz članka 62. stavka 4. točke (e) navedene uredbe, zahtjev za davanje autorizacije treba osobito sadržavati analizu alternativa, uzimajući u obzir njihove rizike i tehničku i ekonomsku izvedivost zamjene, uključujući eventualne informacije o relevantnim aktivnostima istraživanja i razvoja podnositelja zahtjeva. Osim toga, kad se autorizacija dâ na temelju članka 60. stavka 4. Uredbe br. 1907/2006, Komisija treba osobito ispitati postoje li prikladne alternativne tvari ili tehnologije. Kao što to proizlazi iz članka 60. stavka 5. te uredbe, Komisija pri ispitivanju tog pitanja uzima u obzir sve relevantne aspekte.

167    Međutim, iako se u okviru postupka u kojem je donesena odluka o autorizaciji koja se temelji na članku 60. stavku 4. Uredbe br. 1907/2006 zahtijeva da Komisija provede procjenu raspoloživosti prikladnih alternativnih tvari i tehnologija, uzimajući u obzir sve relevantne aspekte, to se ne zahtijeva u okviru postupka u kojem se odlučilo uvrstiti tvar u Prilog XIV. (vidjeti točke 156. i 157. ove presude). Osim toga, u okviru postupka za davanje autorizacije Komisija raspolaže posebnim informacijama u tom pogledu, a osobito onima koje je dostavio podnositelj zahtjeva za davanje autorizacije, što nije nužno slučaj u okviru postupka u kojem se odlučuje o uvrštenju tvari u navedeni prilog.

168    S obzirom na ta razmatranja, samom činjenicom da se u Odluci Komisije od 10. kolovoza 2018. navelo da, što se tiče uporabe te tvari u svrhu industrijskog čišćenja dijelova odmašćivanjem parom, ne postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije s obzirom na njihovu tehničku i ekonomsku izvedivost, ne može se dokazati da postoji očita pogreška u ocjeni koja utječe na Komisijina razmatranja na kojima se temelji pobijana uredba.

169    S obzirom na ta razmatranja, valja odbiti i argumente kojima se dovodi u pitanje osnovanost Komisijinih razmatranja u pogledu grupiranja nPB‑a i trikloretilena i stoga sve argumente istaknute u okviru trećeg tužbenog razloga.

170    S obzirom na prethodna razmatranja, treći tužbeni razlog valja odbiti.

2.      Drugi dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da Komisijina razmatranja o grupiranju nisu u skladu s načelom zaštite legitimnih očekivanja

171    U okviru drugog dijela četvrtog tužbenog razloga tužitelji tvrde da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja time što je odstupila od ECHA‑inih administrativnih smjernica u pogledu rangiranja predloženih tvari. Komisija je obvezna uzeti u obzir te smjernice prilikom analize ECHA‑inih preporuka. Tužitelji su dobili precizna jamstva u pogledu činjenice da će ECHA u okviru svoje preporuke primijeniti razmatranja o grupiranju tvari koja su opisana u općem vodiču od 28. svibnja 2010. U skladu s tim vodičem, razmatranja povezana s grupiranjem tvari koja se uzimaju u obzir u svrhu određivanja prioriteta tvari odnose se na drugi oblik predmetne tvari. Međutim, najprije, nije bilo moguće identificirati nPB kao drukčiji oblik trikloretilena. Bila je riječ o vrlo različitim tvarima koje nisu nimalo kemijski slične. Nadalje, ni ECHA ni Komisija nisu provele stvarnu analizu međusobne zamjenjivosti. Naposljetku, količine nPB‑a nisu se znatno povećale nakon uvrštenja trikloretilena u Prilog XIV.

172    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

173    Kao prvo, valja podsjetiti na to da argumenti istaknuti u potporu povredi načela zaštite legitimnih očekivanja nisu osnovani, s obzirom na to da Komisija nije obvezana smjernicama koje je sastavila ECHA (vidjeti točku 129. ove presude).

174    Kao drugo, budući da se argumenti tužiteljâ odnose na postojanje pogreške kojom je zahvaćeno rasuđivanje Komisije koja je odlučila postupiti u skladu s ECHA‑inom preporukom (vidjeti točku 130. ove presude), valja istaknuti da tužitelji u tom kontekstu samo tvrde da Komisijina razmatranja nisu u skladu s ECHA‑inim smjernicama koje proizlaze iz općeg vodiča od 28. svibnja 2010., iako Komisija u dopisu od 18. rujna 2015. upućuje na taj vodič. Međutim, valja utvrditi da u tom dopisu Komisija nije uputila na opći vodič od 28. svibnja 2010., nego na vodič za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. Osim toga, valja odbiti argument tužiteljâ koji se temelji na tome da se u bilješci 3. priloga tom dopisu i u referentnom dokumentu o nPB‑u od 1. srpnja 2015. uputilo na opći vodič od 28. svibnja 2010. U tom je pogledu dovoljno istaknuti da hiperpoveznice iz tih dokumenata na koje upućuju tužitelji trenutačno ne vode do općeg vodiča od 28. svibnja 2010., nego do vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. i da tužitelji ne ističu nijedan argument kojim se može dokazati da se odredište tih hiperpoveznica izmijenilo. Prema tome, argument tužiteljâ temelji se na pogrešnoj pretpostavci prema kojoj su Komisija i ECHA temeljile odluku na općem vodiču od 28. svibnja 2010. U tom kontekstu valja također istaknuti da se, u skladu s vodičem za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., razmatranja u pogledu grupiranja ne odnose samo na različite oblike iste tvari, nego se njima također može uzeti u obzir potencijalna međusobna zamjenjivost.

175    S obzirom na ta razmatranja, valja odbiti argumente prema kojima Komisija nije poštovala ECHA‑ine administrativne smjernice.

176    Kao treće, budući da se argumentima tužiteljâ sažetim u točki 171. ove presude nastoji dokazati da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja ili da su njezina razmatranja u pogledu grupiranja nPB‑a i trikloretilena očito pogrešna, valja ih odbiti upućivanjem na razmatranja iznesena u točkama 137. do 169. ove presude.

177    Kao četvrto, uzimajući u obzir informacije sadržane u vodiču za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014., suprotno onomu što tvrde tužitelji, ne može se smatrati da oni nisu raspolagali dovoljnim informacijama kako bi mogli ostvariti svoja prava sudjelovanja predviđena Uredbom br. 1907/2006 tijekom postupka u kojem je donesena pobijana uredba te učinkovito istaknuti svoje interese.

178    S obzirom na prethodna razmatranja, drugi dio četvrtog tužbenog razloga valja odbiti.

C.      Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i nediskriminacije

179    Tužitelji tvrde da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja i nediskriminacije.

180    Najprije valja podsjetiti na to da je, u skladu s načelom jednakog postupanja i nediskriminacije, zabranjeno u usporedivim situacijama postupati na različit način ili u različitim situacijama na isti način, osim ako je takva razlika u postupanju objektivno opravdana (presuda od 28. lipnja 1990., Hoche, C‑174/89, EU:C:1990:270, t. 25.).

181    Elemente koji su svojstveni različitim situacijama i njihovu usporedivost valja utvrđivati i ocijeniti osobito s obzirom na predmet i svrhu akta Unije kojim se uvodi razlikovanje u pitanju. Usto, u tom kontekstu, treba uzeti u obzir načela i ciljeve područja na koje se predmetni akt odnosi (presuda od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 26.).

182    Razlika u postupanju opravdana je kada se temelji na objektivnom i razumnom kriteriju, odnosno kada se odnosi na zakonom dopušten cilj koji se želi postići predmetnim zakonodavstvom i kada je razlika proporcionalna cilju koji se predmetnim postupanjem želi postići (presuda od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 47.).

183    Kao prvo, tužitelji tvrde da su tijekom šestog postupka određivanja prioriteta, narančasto olovo, olovni monoksid, pentaolovni tetraoksid‑sulfat i tetraolovni trioksid‑sulfat dobili više ukupne ocjene priroritetnog uvrštavanja od nPB‑a za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006. Međutim, za razliku od nPB‑a, te tvari nisu uvrštene u Prilog XIV., što predstavlja povredu načela jednakog postupanja i nediskriminacije.

184    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

185    U tom pogledu, na prvom mjestu, valja podsjetiti na to da je Komisija pobijanu uredbu temeljila na ECHA‑inoj preporuci i stoga na zaključcima te agencije koji proizlaze iz šestog postupka određivanja prioriteta.

186    Na drugom mjestu, valja istaknuti da je točno da iz članka 58. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1907/2006 proizlazi da ECHA treba uzeti u obzir tri kriterija za određivanje redoslijeda prioriteta predloženih tvari, odnosno, kao prvo, postojana, bioakumulativna i toksična svojstva predmetnih tvari kao i njihova vrlo postojana i vrlo bioakumulativna svojstva (točka (a)), kao drugo, njihovu široku disperzivnu primjenu (točka (b)) i, kao treće, važnost velikih količina (točka (c)).

187    Međutim, iz članka 58. stavka 3. Uredbe br. 1907/2006 proizlazi i da kriteriji navedeni u točki 186. ove presude nisu jedini kriteriji koje treba uzeti u obzir u tom kontekstu. Naime, s jedne strane, kao što to proizlazi iz uporabe riječi „uglavnom” u prvom podstavku navedenog stavka, tri kriterija koja su izričito navedena nisu iscrpan popis svih kriterija koji se mogu uzeti u obzir. S druge strane, kao što to proizlazi iz prve rečenice drugog podstavka navedenog stavka, u tom kontekstu valja također uzeti u obzir je li ECHA u mogućnosti obraditi zahtjeve u predviđenom roku.

188    Na trećem mjestu, valja podsjetiti na to da Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe u pogledu kriterija koje uzima u obzir u okviru određivanja prioriteta različitih predloženih tvari (vidjeti točku 158. ove presude). Međutim, ne može se smatrati da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je uzela u obzir kriterij grupiranja nPB‑a i trikloretilena. Suprotno tomu, valja utvrditi da se tim kriterijem, kojim se uzima u obzir potencijalna međusobna zamjenjivost predložene tvari s drugim predloženim tvarima ili tvarima koje su već uvrštene u Prilog XIV., nastoje slijediti načela i ostvariti ciljevi Uredbe br. 1907/2006. Naime, njime se nastoji izbjeći da se predložene tvari koje treba uvrstiti ili one koje su već uvrštene u navedeni prilog mogu zamijeniti, barem privremeno, drugim tvarima koje su same identificirane kao posebno zabrinjavajuće. Stoga se odnosi na jedan od ciljeva koji se nastoje ostvariti zahtjevom za autorizaciju, odnosno cilj da se posebno zabrinjavajuće tvari postupno zamijene prikladnim alternativnim tvarima ili tehnologijama (članak 55. Uredbe br. 1907/2006.).

189    Prema tome, samim argumentom tužiteljâ koji se temelji na tome da su narančasto olovo, olovni monoksid, pentaolovni tetraoksid‑sulfat i tetraolovni trioksid‑sulfat dobili više ukupne ocjene priroritetnog uvrštavanja od nPB‑a za kriterije izričito navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006 ne može se dokazati da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja i nediskriminacije.

190    Na četvrtom mjestu, budući da u okviru šestog tužbenog razloga tužitelji ističu argumente kojima se dovode u pitanje razmatranja na kojima je Komisija temeljila svoj zaključak prema kojem postoji potencijalni rizik da se trikloretilen zamijeni nPB‑om, valja ih odbiti upućivanjem na razmatranja iznesena u točkama 136. do 169. ove presude.

191    Na petom mjestu, valja ispitati argument tužiteljâ prema kojem je Komisija pridala preveliku važnost kriteriju grupiranja u odnosu na kriterije koji su izričito navedeni u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006.

192    Najprije treba istaknuti da je Komisija u svojem dopisu od 18. rujna 2015. navela da se kriterijem grupiranja opravdava to što se nPB smatra predloženom tvari za prioritetno uvrštavanje u Prilog XIV., čak u slučaju kad je ukupna ocjena priroritetnog uvrštavanja za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) navedene uredbe vrlo niska. To Komisijino razmatranje nije se odnosilo samo na slučaj u kojem ukupna ocjena ima 20/45 bodova, nego i na slučaj u kojem bi nPB dobio ocjenu priroritetnog uvrštavanja od samo 17/45 bodova. Naime, s jedne strane, valja istaknuti da je Komisija u navedenom dopisu najprije odlučila o argumentima tužiteljâ kojima se nastoji dokazati da je nPB trebao dobiti ocjenu od 17/45 bodova, a ne od 20/45 i da je iznijela svoja razmatranja u pogledu grupiranja uporabom priložnog izraza „k tomu” (furthermore), iz čega se može zaključiti da je bila riječ o razmatranju koje je valjano neovisno o tome je li nPB trebao dobiti ocjenu od 17/45 ili 20/45 bodova. S druge strane, valja utvrditi da Komisijino upućivanje na „vrlo nisku ocjenu” obuhvaća ocjenu od 17/45 bodova i čak i neke niže ocjene. U tom kontekstu, valja podsjetiti da su u okviru šestog postupka određivanja prioriteta predložene tvari koje su dobile ocjenu od samo 1/45 bodova uvrštene u Prilog XIV. zbog razmatranja povezanih s grupiranjem, kao što su ftalati navedeni u ECHA‑inim konačnim rezultatima (vidjeti točku 10. ove presude).

193    Što se tiče argumenata tužiteljâ, valja utvrditi da tužitelji samo navode da su za druge tvari, poput narančastog olova, olovnog monoksida, pentaolovnog tetraoksid‑sulfata i tetraolovnog trioksid‑sulfata, također postojala razmatranja o grupiranju.

194    Međutim, s jedne strane, iz ECHA‑inih konačnih razmatranja (vidjeti točku 10. ove presude), koja su ažurirana s obzirom na primljene primjedbe o nacrtu preporuke, proizlazi da se u pogledu narančastog olova, olovnog monoksida, pentaolovnog tetraoksid‑sulfata i tetraolovnog trioksid‑sulfata postojanje potencijalnog rizika da se te tvari upotrijebe umjesto drugih predloženih tvari ili drugih tvari koje su već uvrštene u Prilog XIV. činilo manje očitim.

195    S druge strane, kao što je to navela Komisija, a da to tužitelji nisu osporavali, uporabe nPB‑a bile su ograničene i predviđeno radno opterećenje koje proizlazi iz procijenjenog broja zahtjeva za davanje autorizacije stoga je bilo manje za nPB nego za usporedive tvari koje nisu uvrštene u Prilog XIV. i koje imaju raznolikije uporabe.

196    Osim toga, Komisijin pristup ne može se smatrati nedosljednim jer je u Prilog XIV. uvrstila predložene tvari čije su dobivene ukupne ocjene priroritetnog uvrštavanja za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1907/2006 znatno niže od ocjene koja ima 17/45 bodova.

197    U tim se okolnostima ne može smatrati da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja i nediskriminacije time što je u Prilog XIV. odlučila uvrstiti nPB, a ne narančasto olovo, olovni monoksid, pentaolovni tetraoksid‑sulfat i tetraolovni trioksid‑sulfat koji su dobili više ocjene priroritetnog uvrštavanja od one koju je dobio nPB. To je slučaj neovisno o tome je li nPB trebao dobiti ocjenu priroritetnog uvrštavanja od 20/45 ili 17/45 bodova za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006.

198    Kao drugo, tužitelji tvrde da bi nPB, da je dobio ukupnu ocjenu priroritetnog uvrštavanja od 17/45 bodova za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, dobio jednaku ukupnu ocjenu kao i žuti olovni antimon. Stoga se s nPB‑om, koji je uvršten u Prilog XIV., i žutim olovnim antimonom, koji nije uvršten u navedeni prilog, postupalo različito, iako se nalaze u usporedivoj situaciji.

199    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

200    U tom pogledu, na prvom mjestu, valja istaknuti da je točno da se razmatranja u pogledu kriterija grupiranja nalaze u referentnom dokumentu o nPB‑u od 1. srpnja 2015. i u referentnom dokumentu o žutom olovnom antimonu od 1. srpnja 2015.

201    Međutim, valja utvrditi da je Komisija, kao što se to navodi u točkama 153. do 160. ove presude, u pogledu nPB‑a raspolagala informacijama prema kojima se ta tvar mogla upotrijebiti umjesto trikloretilena za odmašćivanje parom i čišćenje površina. Stoga se u referentnom dokumentu o nPB‑u od 1. srpnja 2015. navodi da se, u skladu s primjedbama iznesenim tijekom javnog savjetovanja, ta tvar mogla upotrijebiti umjesto trikloretilena za neke od tih uporaba. Suprotno tomu, u referentnom dokumentu o žutom olovnom antimonu od 1. srpnja 2015., navedeno je da se na temelju dostupnih informacija međusobna zamjenjivost žutog olovnog antimona i druge predložene tvari čini malo vjerojatna zbog njihovih različitih fizikalno‑kemijskih svojstava.

202    Osim toga, budući da u okviru šestog tužbenog razloga tužitelji ističu argumente kojima se dovode u pitanje razmatranja na kojima je Komisija temeljila svoj zaključak prema kojem postoji potencijalni rizik da se trikloretilen zamijeni nPB‑om, valja ih odbiti upućivanjem na razmatranja iznesena u točkama 136. do 178. ove presude.

203    Stoga čak i u slučaju da su nPB i žuti olovni antimon trebali dobiti jednaku ukupnu ocjenu prioritetnog uvrštavanja za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1907/2006, odnosno ocjenu od 17/45 bodova, argumentima koje su istaknuli tužitelji ne može se dokazati da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja i nediskriminacije time što je u Prilog XIV. uvrstila nPB, a ne žuti olovni antimon.

204    Na drugom mjestu i u svakom slučaju, valja podsjetiti na to da je, u skladu s ECHA‑inom preporukom, na kojoj je Komisija temeljila odluku, ukupnu ocjenu priroritetnog uvrštavanja od 20/45 bodova za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006 trebalo dodijeliti nPB‑u. Kao što se to navodi u točkama 41. do 135. ove presude, argumentima koje su istaknuli tužitelji ne može se dovesti u pitanje taj zaključak. Stoga se različito postupanje s nPB‑om i žutim olovnim antimonom također opravdava njihovim ukupnim ocjenama priroritetnog uvrštavanja.

205    S obzirom na prethodna razmatranja, šesti tužbeni razlog valja odbiti.

D.      Treći dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da su, uzimajući u obzir ocjenu priroritetnog uvrštavanja koja je dodijeljena nPBu, tužitelji mogli očekivati da se ta tvar neće smatrati prioritetnom

206    U okviru trećeg dijela četvrtog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da, uzimajući u obzir ukupnu ocjenu od 20/45 bodova priroritetnog uvrštavanja za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006 koju je nPB dobio ili ocjenu od 17/45 bodova koju je trebao dobiti, s obzirom na ECHA‑ine administrativne smjernice, nisu mogli očekivati da će se nPB uvrstiti u Prilog XIV. Čak je i ocjena od 20/45 bodova niža od onih koje su dodijeljene većini tvari ispitanih tijekom šestog postupka određivanja prioriteta. Tvari koje su dobile ocjene od 23/45 ili 28/45 bodova nisu preporučene za uvrštavanje zbog toga što druge tvari imaju viši stupanj prioriteta. Osim toga, tvar koja je dobila ocjenu od 17/45 bodova, koju je, prema mišljenju tužiteljâ, trebao dobiti nPB da Komisija nije počinila pogrešku u ocjeni u pogledu kriterija količine, ECHA nije trebala preporučiti niti ju je Komisija trebala uvrstiti u navedeni prilog.

207    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

208    Kao prvo, budući da su argumenti tužiteljâ istaknuti u potporu povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, upućivanjem na razmatranja navedena u točki 129. ove presude valja podsjetiti na to da Komisija nije obvezana ni ECHA‑inim administrativnim smjernicama ni preporukama i da zbog tih razloga svaku povredu načela zaštite legitimnih očekivanja stoga treba isključiti u ovom slučaju.

209    Kao drugo, budući da tužitelji tvrde da je sama Komisija uputila na ECHA‑ine administrativne smjernice, na prvom mjestu, valja podsjetiti na to da, kad Komisija odluči postupiti u skladu s ECHA‑inom preporukom i kad tu preporuku ta agencija temelji na metodologiji koja proizlazi iz njezinih administrativnih smjernica, argumente prema kojima Komisijina razmatranja nisu u skladu s ECHA‑inim administrativnim smjernicama treba smatrati kao da se njima nastoji dokazati da postoji pogreška kojom je zahvaćeno Komisijino rasuđivanje (vidjeti točku 130. ove presude).

210    Na drugom mjestu, suprotno onomu što tvrde tužitelji, treba utvrditi da se iz vodiča za određivanje prioriteta od 10. veljače 2014. ne može zaključiti da je jedino ocjena priroritetnog uvrštavanja za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006 odlučujuća za odluku o uvrštavanju predložene tvari u Prilog XIV. ili da druge kriterije, poput kriterija grupiranja, ne treba uzeti u obzir u tom kontekstu. Suprotno tomu, u točki 6. navedenog vodiča jasno se navodi da se, za određivanje redoslijeda prioriteta predloženih tvari, kriterij grupiranja s drugim predloženim tvarima ili tvarima koje su već uvrštene u Prilog XIV. također može uzeti u obzir.

211    S obzirom na prethodna razmatranja, valja također odbiti treći dio četvrtog tužbenog razloga i stoga četvrti tužbeni razlog u cijelosti, neovisno o pitanju je li nPB trebao dobiti ocjenu priroritetnog uvrštavanja od 20/45 bodova za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, koju je utvrdila Komisija, ili od 17/45 bodova, kao što to tvrde tužitelji.

E.      Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 55. Uredbe br. 1907/2006, povredi cilja konkurentnosti koji se nastoji ostvariti tom uredbom i povredi prava tužiteljâ na slobodno poduzetništvo i trgovanje, kao i peti tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

212    U okviru drugog tužbenog razloga tužitelji tvrde da pobijana uredba nije u skladu s člankom 55. Uredbe br. 1907/2006, da je protivna cilju konkurentnosti koji se nastoji ostvariti navedenom uredbom i da utječe na njihovo pravo na slobodno trgovanje. U okviru petog tužbenog razloga, tvrde da pobijana uredba nije u skladu s načelom proporcionalnosti.

213    Najprije će se ispitati argumenti tužiteljâ koji se temelje na tome da pobijana uredba nije u skladu ni s člankom 55. Uredbe br. 1907/2006 ni s ciljem konkurentnosti te uredbe. Zatim će se ispitati argumenti tužiteljâ koji su istaknuti u potporu povredi prava tužiteljâ na slobodno trgovanje i načela proporcionalnosti.

1.      Povreda članka 55. Uredbe br. 1907/2006 i povreda cilja konkurentnosti koji se nastoji ostvariti tom uredbom

214    U okviru drugog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da pobijana uredba nije u skladu s člankom 55. Uredbe br. 1907/2006 jer se njome ne osigurava dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

215    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

216    U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti na to da je, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 1., svrha Uredbe br. 1907/2006 osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, uključujući promicanje alternativa za procjenu opasnosti tvari, kao i stavljanje u slobodan promet tvari na unutarnjem tržištu te istodobno povećati konkurentnost i inovativnost.

217    Člankom 55. Uredbe br. 1907/2006, koji je naslovljen „Cilj autorizacije i mogućnosti zamjene”, predviđa se:

„Cilj je ove glave osigurati dobro funkcioniranje unutarnjega tržišta i istovremeno osigurati primjerenu kontrolu rizika posebno zabrinjavajućih tvari te njihovu postupnu zamjenu prikladnim alternativnim tvarima ili tehnologijama, ako su one ekonomski i tehnički održive. U tu svrhu svi proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici koji podnose zahtjev za davanje autorizacije analiziraju raspoloživost alternativa i njihove rizike te tehničku i ekonomsku izvedivost zamjene.”

218    Iz tih se odredbi ne može zaključiti da bi uvrštenje predloženih tvari koje treba smatrati prioritetnim u Prilog XIV. bilo protivno odredbama Uredbe br. 1907/2006 ili ciljevima koji se tom uredbom nastoje ostvariti.

219    Kao drugo, treba istaknuti da je, kao što to tužitelji izričito navode u svojim pismenima, razlog zbog kojeg smatraju da uvrštenje nPB‑a u Prilog XIV. nije u skladu ni s člankom 55. Uredbe br. 1907/2006 ni s ciljem konkurentnosti koji se tom uredbom nastoji ostvariti to da, prema njihovu mišljenju, nPB nije trebalo smatrati prioritetnom predloženom tvari.

220    U tom kontekstu, na prvom mjestu, tužitelji upućuju na svoje argumente koji se odnose na Komisijina razmatranja u pogledu grupiranja nPB‑a i trikloretilena. Međutim, ti su se argumenti već ispitali i odbili u točkama 136. do 178. ove presude.

221    Na drugom mjestu, tužitelji tvrde da nPB nije trebao dobiti ukupnu ocjenu priroritetnog uvrštavanja od 20/45 bodova za kriterije navedene u članku 58. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) do (c) Uredbe br. 1907/2006, nego samo ocjenu od 17/45 bodova. U tom pogledu, s jedne strane, valja podsjetiti na to da se, kao što je već navedeno u točkama 41. do 135. ove presude, argumentima koje su istaknuli tužitelji ne može dovesti u pitanje Komisijin zaključak prema kojem je, u skladu s metodologijom koju je upotrijebila ECHA, ukupna ocjena za nPB trebala imati 20/45 bodova. S druge strane i u svakom slučaju, kao što je navedeno u točkama 179. do 211. ove presude, čak i u slučaju da je nPB trebao dobiti samo ocjenu od 17/45 bodova, argumentima koje ističu tužitelji ne može se dokazati su razmatranja na kojima je Komisija temeljila svoju odluku o uvrštavanju nPB‑a u Prilog XIV. očito pogrešna.

222    S obzirom na ta razmatranja, valja odbiti argumente tužiteljâ koji se ističu u potporu povredi članka 55. Uredbe br. 1907/2006 i cilja konkurentnosti te uredbe.

2.      Povreda prava tužiteljâ na slobodno trgovanje i načela proporcionalnosti

223    U okviru drugog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da je Komisija, time što je uvrstila nPB u Prilog XIV., iako nije ispunjavao kriterije prioriteta, utjecala na njihovu slobodu poduzetništva i pravo na slobodno trgovanje koji su propisani u članku 16. Povelje o temeljnim pravima i priznani kao opće načelo prava Unije. U okviru petog tužbenog razloga tvrde da je Komisija povrijedila načelo proporcionalnosti. Kao prvo, pobijanom uredbom prekoračuju se granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarivanje ciljeva koji se nastoje postići rangiranjem prioritetnih tvari radi njihova uvrštenja u Prilog XIV. Cilj određivanja redoslijeda prioriteta predloženih tvari jest da se odaberu posebno zabrinjavajuće tvari koje treba uvrstiti u Prilog XIV. kao prioritetne tvari. Međutim, u okviru šestog postupka određivanja prioriteta nPB nije imao visok prioritet. Kao drugo, pobijana uredba nije najmanje ograničavajuća mjera koju je Komisija mogla upotrijebiti. Prema mišljenju tužiteljâ, Komisija je mogla, na prvom mjestu, zatražiti od ECHA‑e da ponovno razmotri svoju preporuku s obzirom na informacije koje su dostavili tužitelji i, na drugom mjestu, odlučiti da neće uvrstiti nPB u Prilog XIV. unatoč ECHA‑inoj preporuci i odgoditi uvrštenje te tvari u taj prilog.

224    Komisija, koju podupire ECHA, osporava argumente tužiteljâ.

225    U tom pogledu, na prvom mjestu, valja podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 16. Povelje o temeljnim pravima, sloboda poduzetništva i pravo na slobodno trgovanje priznaju u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom. Međutim, to pravo ipak nije apsolutno pravo, ali ga se mora uzeti u obzir u odnosu na njegovu funkciju u društvu. Naime, kao što proizlazi iz članka 52. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima, njegovo izvršavanje može biti ograničeno, pod uvjetom da ta ograničenja stvarno odgovaraju ciljevima u općem interesu kojima teži Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba te da poštuju načelo proporcionalnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. ožujka 2016., Zoofachhandel Züpke i dr./Komisija, T‑817/14, EU:T:2016:157, t. 126.).

226    Na drugom mjestu, treba istaknuti da tužitelji svojim argumentima ne dovode u pitanje mogućnost uvrštavanja prioritetnih predloženih tvari u Prilog XIV. u skladu s člankom 58. Uredbe br. 1907/2006. Oni samo tvrde, s jedne strane, da je uvrštenje nPB‑a u navedeni prilog XIV. preuranjeno jer ta tvar nije prioritetna i, s druge strane, da je njegovo preuranjeno uvrštenje u predmetni prilog neproporcionalno ograničilo njihovu slobodu poduzetništva i pravo na slobodno trgovanje.

227    Na trećem mjestu, što se tiče argumenata tužiteljâ čiji je cilj dokazati da je uvrštenje nPB‑a u Prilog XIV. preuranjeno, dovoljno je istaknuti da je riječ o argumentima koji su se već ispitali i odbili u točkama 219. do 221. ove presude.

228    S obzirom na prethodna razmatranja, valja također odbiti argumente tužiteljâ koji se ističu u potporu povredi njihove slobode poduzetništva i prava na slobodno trgovanje te povredi načela proporcionalnosti i stoga drugi i peti tužbeni razlog u cijelosti.

229    Stoga nije osnovan nijedan tužbeni razlog koji su tužitelji istaknuli. U tom kontekstu, valja pojasniti da, čak i u slučaju da je ukupna ocjena za nPB trebala imati samo 17/45 bodova, Komisijinim razmatranjima koja se temelje na grupiranju nPB‑a i trikloretilena može se opravdati pobijana uredba.

230    S obzirom na sva prethodna razmatranja, tužbu valja odbiti.

 Troškovi

231    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. U skladu s člankom 138. stavkom 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od nabrojanih u stavcima 1. i 2. tog članka snosi vlastite troškove. Budući da u ovom slučaju tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje troškova Komisije, u skladu s njezinim zahtjevom. ECHA će snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      ICLIP Terneuzen, BV i ICL Europe Coöperatief UA snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.      Europska agencija za kemikalije (ECHA) snosit će vlastite troškove.

Gratsias

Labucka

Dittrich

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 20. rujna 2019.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski