Žalba koju je 14. lipnja 2021. podnio SGI Studio Galli Ingegneria Srl protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 14. travnja 2021. u predmetu T-285/19, SGI Studio Galli Ingegneria/Komisija
(predmet C-371/21 P)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Žalitelj: SGI Studio Galli Ingegneria Srl (zastupnici: F. S. Marini, V. Catenacci, R. Viglietta, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
ukine pobijanu presudu Općeg suda (devetog vijeća), koja je objavljena 14. travnja 2021. i dostavljena strankama istog dana, u predmetu T-285/19, SGI Studio Galli Ingegneria S.r.l./Europska komisija, te slijedom toga prihvati zahtjeve koje je društvo S.G.I. iznijelo pred Općim sudom, onim redoslijedom kojim su izneseni i stoga:
utvrdi i proglasi da tužitelj Europskoj komisiji nije dužan platiti iznose koje ista potražuje opomenom dužniku br. 3241902288 primljenom 22. veljače 2019., a posljednji put opomenom primljenom 29. travnja 2019. – Ref. Ares(2019) 2858540, po osnovi povrata doprinosa i tzv. liquidated damages zato što Studio Galli Ingegneria navodno nije ispunio obveze iz grant agreementa br. 619120 za subvencioniranje projekta pod nazivom „MARSOL”;
utvrdi i proglasi da ne postoje povrede na koje se poziva Komisija;
utvrdi i proglasi nezakonitost, nevaljanost te u svakom slučaju neosnovanost pre-information lettera od 19. prosinca 2018., istražnog izvješća OLAF-a, opomene dužniku od 22. veljače 2019., naknadnog zahtjeva od 2. travnja 2019. i konačne obavijesti o ponovnom određivanju potraživanog iznosa i odbacivanju daljnjih zahtjeva SGI-a od 29. travnja 2019. – Ref. Ares(2019) 2858540;
utvrdi i proglasi nepostojanje tražbine na koju se poziva Komisija;
utvrdi i proglasi pravo tužitelja na sufinanciranje koje je Komisija stvarno isplatila tužitelju na temelju grant agreementa br. 619120 za projekt „MARSOL”;
podredno, utvrdi i proglasi da iznos koji je predmet povrata od strane Komisije ne može biti viši od 100 044,99 eura, kako je navedeno u trećem žalbenom razlogu;
podredno prethodnome, naloži Komisiji da SGI-u naknadi troškove koje je imao zbog provedbe projekta „MARSOL”, na temelju stjecanja bez osnove.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
1. Prvi žalbeni razlog. Nezakonitost presude u dijelu u kojem je odbijen prvi tužbeni razlog. Povreda/pogrešna primjena članaka 41., 42. i 47. Povelje. Povreda načela savjesnosti i poštenja, također u smislu članka 1134. belgijskog Građanskog zakonika.
Presuda Općeg suda pobija se zbog navoda da Komisija, time što nije uzela u obzir žaliteljev zahtjev za prekid postupka i za pristup aktima iz OLAF-ovog istražnog spisa, nije povrijedila prava iz članaka 41., 42. i 47. Povelje te načelo savjesnosti i poštenja. Naprotiv, budući da društvo nije imalo konkretnu mogućnost odgovoriti na OLAF-ovo konačno izvješće zbog internih problema, povrijeđena je djelotvornost tih prava, kako u okviru upravnog postupka, tako i u okviru naknadnog postupka pred Općim sudom.
2. Drugi žalbeni razlog. Nezakonitost presude u dijelu u kojem je odbijen drugi tužbeni razlog. Povreda/pogrešna primjena članka 317. UFEU-a, članka 172.a stavka 1. Uredbe br. 2342/20021 , članka 31. stavka 3. točki (a) i (c) Uredbe br. 1906/20062 , članka II.5. i članka II.14. stavka 1. općih uvjeta grant agreementa. Povreda načela presumpcije nedužnosti, tereta dokazivanja i pravičnosti iz Uredbe (EU, Euratom) br. 883/20133 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. Pogreška u ocjenjivanju dokaza i povreda članka 1315. belgijskog Građanskog zakonika.
Presuda Općeg suda pobija se u dijelu u kojem je, odbijajući drugi tužbeni zahtjev, Opći sud zaključio da žalitelj nije dokazao prihvatljivost izravnih i neizravnih troškova vezanih za osoblje, ni u postupku pred OLAF-om i Komisijom, ni u okviru postupka pred Općim sudom. Naprotiv, Opći sud nije uzeo u obzir da se OLAF-ove opomene nisu odnosile na projekt o kojem je riječ, nego na druge subvencionirane projekte, te stoga nije pravilno primijenio načela presumpcije nedužnosti i tereta dokazivanja. Usto, evidencije radnog vremena koje su podnesene u postupku trebale su se smatrati dostatnim dokazom, uzimajući u obzir nepostojanje drugih osporavanja i dokazano ugovaranje projekta, za potvrđivanje prihvatljivosti troškova čija se naknada potražuje od Komisije.
3. Treći žalbeni razlog. Nezakonitost pobijane presude u dijelu u kojem je odbijen treći tužbeni razlog. Povreda načela proporcionalnosti, pravičnosti te savjesnosti i poštenja. Povreda članka 5. stavka 4. UFEU-a. Povreda članka II.22. grant agreementa.
Presuda se pobija u dijelu u kojem je, odbijajući treći tužbeni razlog, Opći sud smatrao da Komisija nije povrijedila načelo proporcionalnosti time što je potraživala sve izravne i neizravne troškove za osoblje. Naprotiv, budući da su u istražnom postupku utvrđene nedosljednosti samo za dva stručnjaka uključena u projekt, Komisija je trebala potraživati samo te troškove. Tako je i s obzirom na utvrđenu provedbu projekta i na provjeru troškova koju je obavio vanjski stručnjak, a koju je Komisija potvrdila. Podredno, i dalje uz primjenu načela proporcionalnosti, Opći sud morao je prihvatiti podredni zahtjev kojim se traži određivanje iznosa za povrat.
4. Četvrti žalbeni razlog. Nezakonitost presude u dijelu u kojem je odbijen četvrti tužbeni razlog. Povreda i/ili pogrešna primjena članka 2. točke (b) Uredbe Vijeća br. 58/20034 od 19. prosinca 2002. i grant agreementa. Nedostatak obrazloženja i kontradiktornost presude u dijelu u kojem je u suprotnosti s ranijom sudskom praksom Općeg suda i Suda u području stjecanja bez osnove.
Presuda se pobija u dijelu u kojem je, odbijajući četvrti tužbeni razlog, Opći sud odbio žaliteljev zahtjev za zadržavanje potpore koja mu je dodijeljena na temelju izravnih i neizravnih troškova za osoblje, što je prouzrokovalo Komisijino neopravdano stjecanje bez osnove. Budući da su u predmetnom slučaju ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe, odnosno bogaćenje jedne ugovorne strane i siromašenje druge, unatoč uzročno-posljedičnoj vezi između bogaćenja i siromašenja, odluka Općeg suda je nezakonita.
____________
1 Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL 2002., L 357, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 7.)
2 Uredba (EZ) br. 1906/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u aktivnostima u okviru Sedmog okvirnog programa te za širenje rezultata istraživanja (2007.-2013.) (SL 2006., L 391, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 40., str. 52.)
3 Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL 2013., L 248, str. 1. i ispravak SL 2020., L 426, str. 97.)
4 Uredba Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice (SL 2003., L 11, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 83.)