Tužba podnesena 26. lipnja 2014. – Kendrion protiv Suda Europske unije

(Predmet T-479/14)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Kendrion NV (Zeist, Nizozemska) (zastupnici: P. Glazener i T. Ottervanger, advocaten)

Tuženik: Sud Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

Sudu Europske unije naloži isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 2.308.463,98 eura, odnosno u iznosu koji odredi Opći sud ;

Sudu Europske unije naloži isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 11.050.000,00 eura, podredno u iznosu od 1.700.000,00 eura, odnosno u krajnjem slučaju u iznosu kojeg utvrde stranke u skladu s modalitetima koje utvrdi Opći sud, ili barem u primjerenom iznosu po ocjeni Općeg suda;

odredi zatezne kamate u iznosu koji Opći sud odredi kao primjeren počevši od 26. studenoga 2013.;

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Presudom od 26. studenoga 2013., Kendrion/Komisija (C-50/12 P, EU:C:2013:771), Sud je utvrdio postojanje povrede članka 47. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u postupku pred Općim sudom u predmetu T-54/06, Kendrion/Komisija, po tužbi za poništenje Odluke Komisije K(2005) 4634 final od 30. studenoga 2005. u postupku radi primjene članka 81. [UEZ-a] (predmet COMP/F/38.354 – industrijske vreće), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, kao i radi poništenja ili podredno smanjenja novčane kazne izrečene tužitelju.

Sud je osim toga utvrdio da se povreda obveza iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima trebaju sankcionirati u postupku po tužbi za naknadu štete pred Općim sudom, s obzirom da takva tužba predstavlja djelotvorno pravno sredstvo.

Tužitelj navodi da je Sud u navedenoj presudi već presudio da su ispunjene pretpostavke za postojanje dovoljno ozbiljne povrede odredbe koja ima za cilj dodjelu prava pojedincima.Tužitelj nadalje ističe da je postupak trajao pet godina i devet mjeseci, iako je prema njegovom mišljenju bilo dovoljno dvije godine i šest mjeseci, tako da je razumni rok premašen za tri godine i tri mjeseca. Da je predmet riješen u razumnom roku, presuda bi bila donesena 26. kolovoza 2010. umjesto 26. studenoga 2013.Imovinska šteta koja je tužitelju nastala prekomjernim trajanjem postupka sastoji se od dodatnih financijskih tereta koje je morao snositi u predmetnom razdoblju. Ta se šteta sastoji od kamata obračunatih na novčanu kaznu u iznosu od 34.000.000 eura, zajedno s troškovima koji su za to razdoblje nastali u vezi s bankarskom garancijom izdanom za plaćanje novčane kazne i kamata. Da je Opći sud u razumnom roku donio presudu, taj bi se iznos umanjio za troškove financiranja plaćanja Uniji novčane kazne na dan 26. kolovoza 2010. zajedno s kamatama.Na ime naknade neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog nerazumno dugog trajanja postupka, tužitelj zahtijeva primjerenu novčanu naknadu u iznosu

od 10 % novčane kazne za svaku godinu prekoračenja razumnog trajanja postupka pred Općim sudom i razmjerni dio od tih 10 % za nepunu godinu. Takva je naknada primjerena, s obzirom da je u vrijeme donošenja presude Komisija novčane kazne obično uvećavala za 10 % za svaku godinu trajanja povrede.Podredno, tužitelj na ime

naknade neimovinske štete koju je pretrpio zahtijeva primjerenu naknadu u visini od 5 % novčane kazne. Ovaj iznos odgovara novčanoj naknadi koju je Sud smatrao primjerenom u sličnim slučajevima značajnog prekoračenja roka za donošenje presude u predmetima koji se odnose na novčane kazne u postupcima protiv kartela.