Predmet T‑327/13

Konstantinos Mallis

i

Elli Konstantinou Malli

protiv

Europske komisije

i

Europske središnje banke (ESB)

„Tužba za poništenje – Program potpore stabilnosti Cipra – Izjava Euroskupine o restrukturiranju bankovnog sektora na Cipru – Pogrešna naznaka tuženika u tužbi – Nedopuštenost“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (prvo vijeće) od 16. listopada 2014.

1.      Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Identifikacija tuženika – Naznaka osobe koja nije autor pobijanog akta kao tuženika, bez pogreške na strani tužitelja – Nedopuštenost – Granice – Elementi koji omogućuju nedvosmislenu identifikaciju tuženika

(čl. 263. podstavak 1. UFEU‑a; Statut Suda čl. 21.; Poslovnik Općeg suda čl. 44. stavak 1. točka (b))

2.      Ekonomska i monetarna politika – Monetarna politika – Koordinacija monetarnih politika – Neformalni sastanak država članica Euroskupine čija je valuta euro – Autonomno tijelo – Pripisivanje Europskoj središnjoj banci izjava donesenih u Komisiji – Isključenje

(čl. 137. UFEU‑a; Protokol br. 14. u prilogu UEU‑a i UFEU‑a)

3.      Ekonomska i monetarna politika – Ekonomska politika – Koordinacija ekonomskih politika – Europski stabilizacijski mehanizam – Mogućnost Komisije i Europske središnje banke da izvršavaju nadzornu ovlast – Isključenje

(Ugovor o uspostavljanju Europskog stabilizacijskog mehanizma, čl. 1., 2. i 32. st. 2.)

4.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Ocjena tih učinaka prema biti akta – Izjave Euroskupine – Isključenje

(čl. 137. UFEU‑a i čl. 263. stavak 1. UFEU‑a; Protokol br. 14. u prilogu UEU‑a i UFEU‑a)

5.      Tužba za poništenje – Nadležnost suca Unije – Zahtjev za donošenje deklaratorne presude – Nedopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a)

1.      Pogrešna naznaka tuženika u tužbi, koji nije autor pobijanog akta, ne povlači sa sobom nedopuštenost tužbe ako ona sadrži elemente koji omogućuju nedvosmislenu identifikaciju stranke protiv koje je podnesena, kao i pobijanog akta i njegova autora. U takvom se slučaju autor pobijanog akta smatra tuženikom, iako nije naveden u uvodnom dijelu tužbe. Međutim, taj slučaj potrebno je razlikovati od slučaja u kojem tužitelj ustraje u naznaci tužitelja koji je naveden u uvodnom dijelu tužbe, s punom svijesti o činjenici da on nije autor pobijanog akta. U potonjem slučaju valja uzeti u obzir tuženika naznačenog u tužbi i, ako je primjenjivo, iz te naznake izvući posljedice u odnosu na dopuštenost tužbe.

(t. 36.)

2.      Izjave koje usvaja Euroskupina navedene u članku 137. UFEU‑a i Protokolu br. 14. ne mogu se pripisati Komisiji ili Europskoj središnjoj banci. Naime, kao prvo, Euroskupina je forum na ministarskoj razini za raspravu predstavnika država članica čija je valuta euro, a ne tijelo za odlučivanje. Taj neformalni forum, čiji je cilj olakšanje razmjene stajališta o određenim specifičnim pitanjima od zajedničkog interesa za države članice koje u njoj sudjeluju, ima određenu institucionalnu strukturu s obzirom na to da ima predsjednika koji se bira na određeni rok. Međutim, ne postoji nikakav razlog za stajalište da je ta struktura uključena u strukturu Komisije ili Europske središnje banke.

Kao drugo, čak iako je sudjelovanje Komisije i Europske središnje banke na sastancima Euroskupine predviđeno u članku 1. Protokola br. 14., a Komisija može i pridonijeti pripremi navedenih sastanaka, Euroskupina predstavlja neformalni sastanak ministara dotičnih država članica. Kao treće, iz pravila koja se odnose na Euroskupinu ne proizlazi da su na to tijelo delegirane Komisijine nadležnosti ili nadležnosti Europske središnje banke, niti da te institucije mogu izvršavati nadzorne ovlasti nad Euroskupinom ili joj upućivati preporuke, a još manje obvezujuće upute. Stoga nije moguće smatrati da Euroskupinu nadziru Komisija ili Europska središnja banka, ili da ona djeluje kao zastupnik tih institucija.

(t. 39., 41.‑45.)

3.      Iako Ugovor o Europskom stabilizacijskom mehanizmu dodjeljuje Komisiji i Europskoj središnjoj banci određene zadaće povezane s provedbom ciljeva koje on utvrđuje, nijedna odredba navedenog ugovora ne omogućava zaključak da su na Europski stabilizacijski mehanizam delegirane nadležnosti tih institucija, niti da te institucije mogu izvršavati nadzorne ovlasti nad njim ili mu upućivati naloge.

Naime, funkcije povjerene Komisiji i Europskoj središnjoj banci u okviru Ugovora o Europskom stabilizacijskom mehanizmu ne podrazumijevaju bilo kakvu ovlast vlastitog odlučivanja jer djelatnosti tih dviju institucija u okviru istog ugovora obvezuju samo Europski stabilizacijski mehanizam.

(t. 47., 48.)

4.      Akti koji mogu biti predmet tužbe za poništenje u smislu članka 263. podstavka 1. UFEU‑a samo su one mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, mijenjajući na određeni način njegovu pravnu situaciju. Radi utvrđivanja proizvodi li akt ili odluka obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužitelja, mijenjajući na određeni način njegovu pravnu situaciju, potrebno je promotriti njihovu bit.

Kad je riječ o izjavama Euroskupine navedenima u članku 137. UFEU‑a i Protokolu br. 14., a s obzirom na to da se Euroskupinu ne može smatrati tijelom koje donosi odluke jer je odredbe koje uređuju njezino djelovanje ne ovlašćuju na usvajanje obvezujućih pravnih akata, izjava Euroskupine ne može se smatrati aktom koji je namijenjen stvaranju pravnih učinaka u pogledu trećih osoba. Jednako vrijedi i za informativnu izjavu Euroskupine o restrukturiranju ciparskog bankarskog sektora.

(t. 51.‑53., 60.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 64.)