Language of document : ECLI:EU:T:2014:59

Predmet T‑27/10

AC‑Treuhand AG

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržišta kositrenih toplinskih stabilizatora i toplinskih stabilizatora ESBO/esteri – Odluka kojom se utvrđuju dvije povrede članka 81. UEZ‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Poduzetnik konzultant koji ne obavlja djelatnost na predmetnom tržištu – Novčane kazne – Zahtjev za poništenje – Pojam poduzetnika – Načelo zakonitosti kaznenih djela i kazni – Trajanje povrede – Zastara – Trajanje upravnog postupka – Razumni rok – Prava obrane – Zakašnjela obavijest o istražnom postupku – Gornja granica od 10 % prometa – Sankcioniranje dviju povreda u jednoj odluci – Pojam jedinstvene povrede – Zahtjev za preinaku – Iznos novčanih kazni – Trajanje povredâ – Trajanje upravnog postupka – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. – Vrijednost prodaje – Simbolična novčana kazna – Neograničena nadležnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 6. veljače 2014.

1.      Zabranjeni sporazumi – Pripisivanje poduzetniku – Odluka Komisije kojom se utvrđuje suodgovornost konzultantskog poduzeća koje nije aktivno na predmetnom tržištu ali je aktivno i namjerno pridonijelo zabranjenom sporazumu – Povreda članka 81. UEZ‑a kao i načela zakonitosti kaznenih djela i kazni – Nepostojanje

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup dokaza – Dokazne obveze poduzetnika koji osporavaju postojanje ili trajanje povrede

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

3.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Poštovanje razumnog roka – Obveza Komisije da poduzetnike na koje se istraga odnosi upozori na mogućnost donošenja istražnih mjera ili mjera progona prije slanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama – Nepostojanje

(čl. 81. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obveze Komisije – Poštovanje razumnog roka – Poništenje odluke kojom se utvrđuje povreda zbog predugog trajanja postupka – Uvjet – Ugroženost prava obrane dotičnog poduzetnika – Utjecaj predugog trajanja postupka na sadržaj odluke Komisije – Nepostojanje

(čl. 81. UEZ‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003)

5.      Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Kriteriji – Jedinstveni cilj i globalni plan – Odnosi komplementarnosti među sporazumima

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a)

6.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Pravni okvir – Smjernice koje je donijela Komisija – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost Općeg suda

(čl. 261. i 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 9. do 13., 36. i 37.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 43.‑46.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 55.‑64., 75., 88.‑92., 124., 135., 147.‑151., 159., 162.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 170.‑178., 184.‑191.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 203.‑211., 215.‑220., 277.‑283.)

5.      U području tržišnog natjecanja pojam jedinstvene povrede odnosi se na situaciju u kojoj je više poduzetnika sudjelovalo u povredi koja se sastojala od trajnog ponašanja koje je imalo samo jedan gospodarski cilj, usmjeren na narušavanje tržišnog natjecanja, ili još i od pojedinačnih povreda koje su bile međusobno povezane istovjetnošću cilja (ista svrha svih elemenata) i subjekata (istovjetnost dotičnih poduzetnika, svjesnih da sudjeluju u ispunjenju zajedničkog cilja). Povreda članka 81. stavka 1. UEZ‑a može potjecati ne samo od zasebne radnje nego također od niza radnji ili od trajnog ponašanja. Takvo se tumačenje ne može osporiti iz razloga da jedan ili više elemenata tog niza radnji ili tog trajnog ponašanja mogu sami po sebi i zasebno predstavljati povredu te odredbe. Kada različite radnje čine dio „ukupnog plana“ jer njihov identičan cilj narušava tržišno natjecanja na zajedničkom tržištu, Komisija ima pravo pripisati odgovornost za te radnje na temelju sudjelovanja u povredi razmatranoj kao cjelini.

Pojam jedinstvenog cilja ne može se utvrditi općim upućivanjem na narušavanje tržišnog natjecanja na tržištu na koje se povreda odnosi jer negativan utjecaj na tržišno natjecanje, kao cilj ili učinak, predstavlja bitan element svakog ponašanja obuhvaćenog poljem primjene članka 81. stavka 1. UEZ‑a. Stoga, radi kvalificiranja različitih nezakonitih radnji jedinstvene i trajne povrede, treba provjeriti dopunjuju li se one međusobno, tako da je namjena svake od njih suočavanje s jednom ili više posljedica uobičajenog tržišnog natjecanja, i doprinose li međudjelovanjem postizanju niza protutržišnih učinaka koje žele njihovi tvorci u okviru globalnog plana s jedinstvenim ciljem. U tom pogledu mora se voditi računa o svakoj okolnosti kojom se može dokazati ili dovesti u pitanje tu vezu, kao što je razdoblje primjene, sadržaj i, usporedno, cilj različitih predmetnih nezakonitih radnji.

Postojanje različitih tržišta proizvoda, iako su susjedna, predstavlja relevantan kriterij za utvrđivanje dosega, a time i istovjetnosti povrede članka 81. UEZ‑a. Međutim, činjenica da su se dva zabranjena sporazuma eventualno odnosila na dva različita tržišta proizvoda nužno ne isključuje mogućnost da su bili dio istog globalnog plana, pod uvjetom da se dokaže postojanje komplementarne veze između njih u pogledu uvjetovanja i koordinacije.

Kvalifikacija određenih nezakonitih radnji kao radnji koje predstavljaju jednu te istu povredu ili više različitih povreda protivnih članku 81. UEZ‑a nije u načelu bez posljedica za sankciju koja se može izreći jer utvrđenje o počinjenju više različitih povreda može dovesti do izricanja više različitih novčanih kazni, svaki put unutar granica utvrđenih člankom 23. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003, to jest poštujući gornju granicu od 10 % prihoda ostvarenog u poslovnoj godini koja prethodi donošenju odluke.

(t. 230., 238.‑241., 249., 255.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 286.‑314.)