Tužba od 19. kolovoza 2013. – IOC-UK protiv Vijeća

(Predmet T-428/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Iranian Oil Company UK Ltd (IOC-UK) (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: J. Grayston, solicitor, P. Gjørtler, G. Pandey, D. Rovetta, M. Gambardella, D. Sellers i N. Pilkington, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Vijeća 2013/270/ZVSP od 6. lipnja 2013. (SL L 156/10, 8.6.2013.) o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana te Provedbenu Uredbu Vijeća (EU) br. 522/2013 od 6. lipnja 2013. (SL L 156/3, 8.6.2013.) o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja te

naloži Vijeću snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj podnosi sedam tužbenih razloga koji se odnose na povredu bitnih postupovnih pretpostavki, kao i povredu Ugovora te pravnih pravila o njihovoj primjeni: povredu prava na saslušanje, nedostatno obrazloženje, povredu prava na obranu, očitu pogrešku pri ocjeni, povredu temeljnog načela proporcionalnosti, povredu temeljnog načela jednakog postupanja i nediskriminacije te povredu temeljnog prava vlasništva.

Tužitelj drži da je Vijeće propustilo održati saslušanje tužitelja i da nikakvi suprotni navodi to ne bi mogli opravdati. Nadalje, Vijeće nije pružilo dostatno obrazloženje. Na tužiteljeve zahtjeve da se pojasne razlozi i za pristupom dokumentima još nije odgovoreno, osim kratke obavijesti o potvrdi primitka. Navedenim je propustima Vijeće prekršilo tužiteljevo pravo na obranu kojemu je onemogućeno da se učinkovito usprotivi utvrđenjima Vijeća, s obzirom na to da su tužitelju ta razmatranja uskraćena. Štoviše, Vijeće nije potkrijepilo tvrdnju da bi neizravan nadzor tužitelja od strane NIOC-a podrazumijevao ekonomsku korist za Iransku državu što bi bilo protivno cilju osporavane odluke i uredbe. U vezi razloga njegovog uključivanja na listu, tužitelj smatra da su oni ili nedovoljni ili nevaljani zbog očite pogreške u ocjeni. Nadalje, općenito gledajući, usporedba između ciljeva odluke o uključivanja na listu i utjecaja odluke na tužitelja u praksi pokazuje da odluka nije proporcionalna. Na kraju, Vijeće je prekršilo osnovno pravo vlasništva poduzevši mjere čija se proporcionalnost ne može ustanoviti.