Predmet T‑655/11
FSL Holdings i dr.
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište banana u Italiji, Grčkoj i Portugalu – Usklađivanje pri utvrđivanju cijena – Dopuštenost dokaza – Pravo na obranu – Zloporaba ovlasti – Dokaz povrede – Izračun iznosa novčane kazne“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 16. lipnja 2015.
1. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dopušteni dokazi – Zakonitost prijenosa podataka koje su pribavila nacionalna tijela Komisiji – Ocjena nacionalnih sudova s obzirom na nacionalno pravo – Prijenos koji nacionalni sud nije proglasio nezakonitim – Komisijino uzimanje u obzir tako prenesenih podataka kao dokaza – Dopuštenost
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 12. st. 2.)
2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijina ovlast za provođenje pretrage – Odluka kojom se nalaže pretraga – Obveza obrazlaganja – Opseg – Obveza navođenja predmeta i cilja pretrage
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20. st. 4.)
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijine ovlasti provjere – Korištenje podataka prikupljenih tijekom provjere – Granice – Pokretanje istrage kako bi se provjerila točnost podataka za koje se slučajno saznalo tijekom provjere – Dopuštenost
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 20.)
4. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ovlasti Komisije – Ovlast razdvajanja postupka – Razdvajanje koje odgovara pokretanju novog istražnog postupka – Diskrecijska ovlast
(čl. 101. UFEU‑a)
5. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Mogućnost odnosnog poduzetnika da se u potpunosti koristi navedenim pravima samo nakon upućivanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Komisijino posjedovanje rukom pisanih bilješki prikupljenih u okviru nacionalnih istraga – Obaveza da se o njima obavijesti odnosni poduzetnik tijekom stadija prethodnog prikupljanja dokaza prije upućivanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nepostojanje
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003)
6. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Smanjenje novčane kazne kao posljedica suradnje predmetnog poduzetnika – Uvjetno oslobađanje od novčane kazne prije donošenja Komisijine konačne odluke – Opseg – Komisijino podsjećanje na privremenu narav postupovnog statusa nastalog uvjetnim oslobađanjem od kazne – Vršenje nezakonitog pritiska – Nepostojanje
(čl. 101. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 8. (a) i (b), 11. (a) do (c), 15., 16., 18. i 19.)
7. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Smanjenje iznosa novčane kazne u zamjenu za suradnju – Potpuno oslobađanje od kazne – Pretpostavke – Potpuna, kontinuirana i brza suradnja odnosnog poduzetnika – Pojam
(čl. 101. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03, t. 11. (a))
8. Tužba za poništenje – Razlozi – Zloporaba ovlasti – Pojam
(čl. 263. UFEU‑a)
9. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Pravni okvir – Smjernice koje je donijela Komisija – Obavijest Komisije o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela u zamjenu za suradnju optuženih poduzetnika – Samoograničavanje njezine diskrecijske ovlasti – Opseg
(čl. 101. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)
10. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Komisijine ovlasti provjere – Korištenje podataka prikupljenih tijekom provjere obavljene u okviru drugog postupka – Dopuštenost – Obveza potpune, kontinuirane i brze suradnje poduzetnika koji zahtijeva potpuno oslobađanje od kazni – Opseg
(čl. 101. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)
11. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Upotreba kao dokaza izjava drugih poduzetnika koji su sudjelovali u povredi – Dopuštenost – Dokazna snaga dobrovoljnih svjedočenja glavnih sudionika nezakonitog zabranjenog sporazuma u svrhu primjene Obavijest o suradnji
(čl. 101. UFEU‑a; Obavijest Komisije 2002/C 45/03)
12. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokazno sredstvo – Oslanjanje na skup indicija – Uzimanje u obzir dokaza koji se ne odnose na razdoblje trajanja povrede – Dopuštenost – Traženi stupanj dokazne snage svake pojedine indicije
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)
13. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda koja se sastoji u sklapanju protutržišnog sporazuma – Odluka koja se oslanja na dokaze u pisanom obliku – Obveze koje u području dokazivanja ima poduzetnik koji osporava postojanje povrede
(čl. 101. UFEU‑a)
14. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokazno sredstvo – Dokumentarni dokazi – Ocjena dokazne vrijednosti dokumenta – Mjerila – Dokument utemeljen na neposrednoj vezi s činjenicama ili neposrednom svjedoku tih činjenica – Visoka dokazna vrijednost
(čl. 101. UFEU‑a)
15. Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak iz područja tržišnog natjecanja – Primjenjivost – Posljedice
(čl. 101. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48. st. 1.)
16. Zabranjeni sporazumi – Narušavanje tržišnog natjecanja – Sporazum čiji je cilj ograničavanje tržišnog natjecanja – Istovremeno nastojanje da se ostvare legitimni ciljevi – Nepostojanje utjecaja
(čl. 101. UFEU‑a)
17. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Koordinacija i suradnja koje su nespojive s obvezom svakog od poduzetnika da samostalno odredi svoje ponašanje na tržištu – Otkrivanje osjetljivih informacija koje uklanja neizvjesnost vezanu uz buduće postupanje konkurenta – Javno poznati podaci – Uključenost – Pretpostavke
(čl. 101. UFEU‑a)
18. Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Poduzetnik koji je sudjelovao u protutržišnom sporazumu – Postupanje koje odstupa od dogovorenog u kartelu – Okolnost koja nužno ne omogućuje da se isključi njegovo sudjelovanje u sporazumu
(čl. 101. UFEU‑a)
19. Tržišno natjecanje – Pravna pravila Unije – Povrede – Pripisivanje – Pripisivanje poduzetniku ponašanja njegovih tijela – Pretpostavke – Radnja osobe koje je ovlaštena djelovati za račun poduzetnika
(čl. 101. UFEU‑a)
20. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Razmjena podataka među konkurentima – Narušavanje tržišnog natjecanja – Ocjena s obzirom na narav povrede – Rasprava među konkurentima o čimbenicima koji su važni za razvoj cijena – Povreda u odnosu na cilj – Nepostojanje izravne veze između usklađenog djelovanja i potrošačkih cijena – Irelevantnost
(čl. 101. UFEU‑a)
21. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Pristup spisu – Opseg – Odbijanje dostave dokumenta – Opravdanje
(čl. 101. UFEU‑a)
22. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Saslušanja – Saslušanje određenih osoba – Diskrecijska ovlast Komisije – Granica – Poštovanje prava na obranu
(čl. 101. UFEU‑a; Uredba Komisije br. 773/2004, čl. 10. st. 3. i čl. 13.)
23. Zabranjeni sporazumi – Složena povreda koja ima elemente sporazuma i elemente usklađenog djelovanja – Jedinstvena kvalifikacija kao „sporazuma i/ili usklađenog djelovanja“ – Dopuštenost
(čl. 101. UFEU‑a)
24. Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Narušavanje tržišnog natjecanja – Mjerila za ocjenu – Protutržišni cilj – Dovoljno utvrđenje – Razlikovanje između povreda u odnosu na cilj i posljedicu – Mjerila koja omogućavaju da se sporazum smatra ograničenjem u odnosu na cilj
(čl. 101. UFEU‑a)
25. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Izostanak utvrđenja povrede u vezi s drugim gospodarskim subjektom koji se nalazi u sličnom položaju – Nepostojanje utjecaja
(čl. 101. UFEU‑a)
26. Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pripisivanje odgovornosti poduzetniku za cjelokupnu povredu – Pretpostavke
(čl. 101. UFEU‑a)
27. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Jedinstvena i trajna povreda – Nepostojanje dokaza o određenim specifičnim razdobljima u okviru čitavog promatranog razdoblja – Prekid sudjelovanja poduzetnika u povredi – Ponovljena povreda – Posljedice na utvrđivanje novčane kazne
(čl. 101. UFEU‑a)
28. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni – Metoda izračuna koja uzima u obzir različite elemente fleksibilnosti – Diskrecijska ovlast Komisije – Granice – Poštovanje načela jednakog postupanja – Izračun osnovnog iznosa novčane kazne – Sudski nadzor – Opseg
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 9., 12., 13. i 19. do 23.)
29. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Metoda izračuna određena Komisijinim Smjernicama – Izračun osnovnog iznosa novčane kazne – Mjerila – Težina povrede – Ocjena prema naravi povrede – Učinak protutržišnog ponašanja – Neodlučujući kriterij
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 19. do 24.)
30. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Obveza Komisije da se pridržava ranije prakse iz svojih odluka – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29.)
31. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Ocjena s obzirom na pojedinačno ponašanje poduzetnika – Utjecaj nepostojanja sankcije protiv drugog gospodarskog subjekta – Nepostojanje
(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)
1. Pravo Unije ne može dopustiti dokaze koji su pribavljeni potpunim nepoštovanjem postupka predviđenog za njihovo prikupljanje, koji teži zaštiti temeljnih prava osoba kojima su ona dodijeljena. Primjenu tog postupka treba stoga smatrati bitnim postupovnim pravilom u smislu članka 263. stavka 2. UFEU‑a. Međutim, bitna povreda postupka povlači posljedice, neovisno o tome je li ta povreda nanijela štetu onome tko se na nju poziva.
Što se tiče, preciznije, upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, zabrana, koju postavlja članak 12. stavak 2. Uredbe br. 1/2003, korištenja kao dokaza podataka koje su prikupili Komisija i tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje primjenom njihovih istražnih ovlasti, u svrhe različite od onih za koje su podaci prikupljeni, odgovara na specifičnu potrebu, a to je nužnost osiguranja poštovanja postupovnih jamstava koja su svojstvena prikupljanju podataka od strane Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u okviru njihovih zadaća, uz istovremeno dopuštanje razmjene podataka među tim tijelima. Međutim, na osnovi te zabrane ne može se automatski izvesti zaključak o postojanju opće zabrane Komisiji da se kao dokazima koristi podacima koje je drugo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje prikupilo u izvršavanju svojih zadaća.
U tom okviru zakonitost prijenosa podataka pribavljenih primjenom nacionalnog kaznenog prava, od strane državnog odvjetnika ili tijela nadležnih za tržišno natjecanje Komisiji, pitanje je nacionalnog prava. Nadalje, sudska instanca Unije nije nadležna kontrolirati zakonitost akta koji je donijelo nacionalno tijelo u pogledu nacionalnog prava. Prema tome, kako nacionalni sud predmetni prijenos podataka nije proglasio nezakonitim, ne može se smatrati da su ti dokumenti nedopušteni dokazi koji moraju biti izuzeti iz spisa.
(t. 44.‑46., 78., 80.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 48.‑53.)
3. U okviru upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, iako podaci koje Komisija pribavi tijekom provjera ne smiju biti korišteni u druge svrhe od onih koje su navedene u nalogu ili odluci temeljem koje se izvršava provjera, ne može se zaključiti da je Komisiji zabranjeno otvoriti istražni postupak kako bi provjerila točnost podataka ili dopunila podatke za koje je slučajno saznala tijekom prijašnje pretrage, kada ti podaci upućuju na postojanje ponašanja koje je protivno Ugovornim pravilima o tržišnom natjecanju. Komisija je u sklopu takve nove istrage ovlaštena zahtijevati nove kopije dokumenata koje je pribavila u sklopu prve istrage te ih koristiti kao dokazna sredstva u predmetu na koji se odnosi druga istraga a da se time ne utječe na prava na obranu dotičnih poduzetnika.
Stoga, zahtjev da poduzetnik ponovno podnese dokumente koje je već podnio u sklopu prve istrage nije nezakonit, već predstavlja nužan preduvjet za korištenje navedenih dokumenata u okviru druge istrage.
(t. 54., 55., 69., 104., 157.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 56., 57., 148.)
5. U okviru upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, upravo upućivanje obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, s jedne strane, i pristup spisu koji adresatu navedene obavijesti omogućuje da se upozna s dokazima koji se nalaze u spisu Komisije, s druge strane, osiguravaju pravo na obranu.
Naime, upravo obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku dotičnog poduzetnika informira o svim važnim elementima na koje se Komisija oslanja u tom stadiju postupka. Stoga se tek nakon upućivanja navedene obavijesti dotični poduzetnik može u potpunosti koristiti svojim pravom na obranu .
Naime, kad bi, navedena prava bila proširena na razdoblje koje prethodi slanju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, učinkovitost istrage Komisije bila bi dovedena u pitanje s obzirom na to da bi poduzetnik već u prvom stadiju Komisijine istrage mogao znati koje su informacije poznate Komisiji, dakle i za one informacije koje bi se još mogle od nje sakriti.
Stoga, Komisija nije prije slanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku dužna predmetnog poduzetnika obavijestiti o prijenosu dokumenata od strane nacionalnog tijela.
(t. 94.‑97.)
6. U okviru upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, dodjela uvjetnog oslobađanja od kazni podrazumijeva stvaranje posebnog postupovnog statusa, koji proizvodi određene pravne učinke, tijekom upravnog postupka u korist poduzetnika koji ispunjava uvjete propisane točkom 8. Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela. Međutim, to se uvjetno oslobađanje ne može izjednačiti s konačnim oslobađanjem od kazni koje se dodjeljuje tek na kraju upravnog postupka.
Komisija tek po okončanju upravnog postupka prilikom usvajanja konačne odluke u toj odluci odlučuje o dodjeli oslobađanja od kazni, u pravom smislu riječi, poduzetniku kojemu je dodijeljeno uvjetno oslobađanje od kazni. Upravo u tom trenutku postupovni status koji proizlazi iz uvjetnog oslobađanja od kazni prestaje proizvoditi učinke.
Stoga iz sustava koji je predviđen u Obavijesti o suradnji proizlazi da prije konačne odluke poduzetnik koji podnosi zahtjev za oslobađanje od kazni ne stječe oslobađanje od kazni u pravom smislu riječi, nego se samo koristi postupovnim statusom koji na kraju upravnog postupka može biti pretvoren u oslobađanje od kazni ako su ispunjeni za to potrebni uvjeti.
Slijedom toga Komisija nije obvezna usvojiti konačno stajalište o zahtjevu za primjenu pokajničkog programa u stadiju obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama.
U tom pogledu, glede obveza koje za poduzetnika proizlaze iz postupovnog statusa podnositelja zahtjeva za oslobađanje od kazni, ne može se smatrati da samo Komisijino podsjećanje poduzetnika na taj status predstavlja vršenje nezakonitog pritiska.
(t. 116., 119., 120., 146., 154.)
7. Dodjela potpunog oslobađanja od kazni iznimka je od načela osobne odgovornosti poduzetnika za kršenje pravila tržišnog natjecanja, koja može biti opravdana u svrhu davanja prednosti otkrivanju, istrazi i suzbijanju kao i odvraćanju djelovanja koja predstavljaju najteže prepreke tržišnom natjecanju. U tim je uvjetima stoga logično da se zahtijeva da u zamjenu za potpuno oslobađanje od kazni za protupravno ponašanja koje je počinio, poduzetnik koji podnosi zahtjev za oslobađanje od kazni pridonese Komisijinoj istrazi suradnjom koja je, riječima Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela „potpuna, kontinuirana i brza“.
Iz opisa suradnje kao „potpune“ proizlazi da, kako bi stekao oslobađanje od kazni, suradnja koju podnositelj zahtjeva za oslobađanje od kazni mora pružiti Komisiji mora biti potpuna, apsolutna i bezrezervna. Opis „kontinuirana“ i „brza“ podrazumijeva da se ta suradnja mora protezati kroz čitav upravni postupak te da, u načelu, mora biti trenutna.
Nadalje, smanjenje kazne temeljem primjenjive obavijesti o suradnji opravdano je samo ako se može smatrati da dostavljeni podaci i, općenitije, ponašanje dotičnog poduzetnika, predstavljaju istinsku suradnju s njegove strane.
Naime, kao što proizlazi iz pojma suradnje, samo ako ponašanje dotičnog poduzetnika odražava takav duh suradnje, može biti odobreno smanjenje kazne temeljem primjenjive obavijesti o suradnji.
Ovo se razmatranje a fortiori primjenjuje na suradnju koja je potrebna kako bi se opravdalo dodjeljivanje potpunog oslobađanja od kazni, s obzirom na to da oslobađanje od kazni predstavlja još povoljniji tretman od samog smanjivanja kazne. Stoga, pojam „potpune, kontinuirane i brze“ suradnje koji opravdava dodjelu potpunog oslobađanja od kazni pretpostavlja istinsku i potpunu suradnju koju obilježava duh istinske suradnje.
(t. 122.‑126.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 139.)
9. U pravu tržišnog natjecanja, Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela općenito i apstraktno određuje metodologiju na čije se korištenje Komisija obvezala prilikom provođenja pokajničkog programa te koja stoga poduzetnicima jamči pravnu sigurnost.
Iako se navedena obavijest o suradnji ne može smatrati pravnim pravilom koje u svakom slučaju obvezuje Komisiju, ona ipak navodi okvirno pravilo ponašanja od kojeg Komisija ne može u pojedinom slučaju odstupiti bez navođenja razloga koji su u skladu s načelom jednakog postupanja.
Komisija je, time što je usvojila takva pravila ponašanja i time što je njihovim objavljivanjem najavila da će ih ubuduće primjenjivati na slučajeve na koje se ona odnose, sama sebi nametnula granice u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti i ona od tih pravila ne može odstupiti a da to nema za posljedicu, ovisno o slučaju, njezino sankcioniranje zbog povrede općih načela prava, kao što su jednako postupanje ili zaštita legitimnih očekivanja.
(t. 141.‑143.)
10. U okviru upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, činjenica da se Komisija ne oslanja na poduzetnikov prvotni zahtjev za pokajnički program vezan uz određeni predmet, kao dokaz povrede, ne može pokazati da je Komisija tijekom kasnijeg postupka zloupotrijebila svoje ovlasti kako bi natjerala navedenog poduzetnika da potvrdi činjenice koje se tiču drugog predmeta. Naime, obveza suradnje poduzetnika koji traži oslobađanje od kazni obuhvaća obvezu potpune, trajne i brze suradnje tijekom čitavog postupka, što može podrazumijevati i istraživanja te izjave o činjenicama koje nisu obuhvaćene prvotnom izjavom, povodom pitanja koje postavi Komisija, jer su odgovori na pitanja važan dio obveze suradnje podnositelja zahtjeva za oslobađanje od kazni.
Usto, budući da je Komisija ovlaštena iz objektivnih razloga razdvojiti i spojiti postupke, kada se ne navode dokazi koji bi doveli u pitanje razloge koje je Komisija navela u prilog svojoj odluci da je prikladno smatrati da se činjenice u dvama različitim postupcima trebaju smatrati kao dvije očito različite povrede, Komisija opravdano može smatrati da je u takvoj situaciji podnositelj zahtjeva za oslobađanje od kazne obvezan surađivati u dvjema različitim istragama koje mogu proizlaziti iz istog zahtjeva za oslobađanje od kazni, te da je obvezan nastaviti surađivati čak i nakon što mu je dodijeljeno konačno oslobađanje od kazni za povredu ili povrede koje su obuhvaćene jednom od istraga.
Nadalje, budući da se Komisija može osloniti na indicije iz jednog predmeta kao na polaznu točku istrage u drugom predmetu i da se obveza suradnje podnositelja zahtjeva za oslobađanje od kazni proteže na čitav postupak i podrazumijeva obvezu reagiranja na nove okolnosti, činjenica da se Komisija oslonila na dokument koji se nalazi u spisu drugog predmeta kako bi podnositelju zahtjeva za oslobađanje od kazni postavila pitanje nije nezakonita.
(t. 147.‑149., 165.)
11. Vidjeti tekst odluke.
(t. 151.‑153., 182., 338.‑343., 356., 380., 381., 386., 495.)
12. Vidjeti tekst odluke.
(t. 175.‑179., 203., 217., 375.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 180., 181., 261.‑263.)
14. Načelo koje prevladava u pravu Unije je načelo slobodne ocjene dokaza i jedini relevantni kriterij za ocjenu slobodno podnesenih dokaza njihova je vjerodostojnost, koja ovisi o njihovu podrijetlu, okolnostima njihova nastanka, njihovu adresatu i o smislenosti i vjerodostojnosti njihova sadržaja. Stoga, veliku važnost treba pridati okolnosti da je dokument sastavljen na temelju svoje neposredne veze s činjenicama ili putem neposrednog svjedoka tih činjenica.
(t. 182., 183., 197., 222., 229., 344.)
15. Vidjeti tekst odluke.
(t. 184., 185.)
16. U pravu tržišnog natjecanja može se smatrati da sporazum ima ograničavajući cilj, čak i kad mu ograničavanje tržišnog natjecanja nije jedini cilj, nego istovremeno ima druge legitimne ciljeve, osim ako se dokaže da su ugovori među poduzetnicima isključivo služili za ostvarenje navedenih legitimnih ciljeva.
(t. 220., 230., 306.)
17. U pravu tržišnog natjecanja, razmjena podataka među konkurentima ne postaje legitimna činjenicom da su ti podaci ili dio tih podataka javno poznati jer svaki gospodarski subjekt mora samostalno odrediti politiku koju namjerava slijediti na unutarnjem tržištu. Iako taj zahtjev samostalnosti ne isključuje pravo gospodarskih subjekata da se na razuman način prilagode utvrđenom ili predviđenom ponašanju konkurenata, on se snažno protivi svakom izravnom ili neizravnom kontaktu između takvih subjekata, koji ima za cilj ili učinak bilo utjecati na tržišno ponašanje sadašnjih ili potencijalnih konkurenata bilo otkriti jednom takvom konkurentu ponašanje za koje se poduzetnik odlučio ili koje namjerava provoditi na tržištu.
U tom pogledu, gledište konkurenta o određenim podacima važnima za uvjete ponude i potražnje, koje je bilo moguće pribaviti na druge načine osim raspravom s dotičnim poduzetnicima, i njihov utjecaj na razvoj tržišta ne čini prema samoj definiciji javno dostupan podatak.
Nadalje, redovita razmjena podataka o cijenama može na umjetan način povisiti transparentnost na tržištu na kojem je tržišno natjecanje već smanjeno zbog posebnog regulatornog okruženja i razmjene podataka među konkurentima.
Usto, iako su podaci o cijenama poznati klijentima prije nego što su priopćeni konkurentima te se stoga mogu pribaviti na tržištu, ta činjenica ne podrazumijeva da su u vrijeme slanja tablica s cijenama konkurentima te cijene već predstavljale objektivne podatke o tržištu koji su bili odmah dostupni. Izravno slanje je konkurentima omogućilo da jednostavnije, brže i neposrednije saznaju podatke nego što bi ih saznali posredstvom tržišta. Nadalje, to ranije slanje im je omogućilo da stvore okruženje međusobne sigurnosti glede budućih politika cijena.
Naposljetku, sama činjenica primitka podataka o konkurentima koje samostalni subjekt čuva kao poslovnu tajnu dovoljna je da pokaže postojane protutržišne namjere.
(t. 282., 320.‑324.)
18. Vidjeti tekst odluke.
(t. 302.)
19. Vidjeti tekst odluke.
(t. 303., 304.)
20. Razmjena informacija između konkurenata može biti protivna pravilima tržišnog natjecanja ako umanjuje ili uklanja stupanj neizvjesnosti u pogledu funkcioniranja predmetnog tržišta uz posljedicu ograničavanja tržišnog natjecanja između poduzetnika. Stoga, čak i naznaka glede utvrđivanja cijena utječe na tržišno natjecanje činjenicom da svim sudionicima zabranjenog sporazuma omogućuje da s razumnom razinom sigurnosti predvide koju će cjenovnu politiku primijeniti njihovi konkurenti. Općenito, takvi zabranjeni sporazumi predstavljaju izravan zahvat u ključne parametre tržišnog natjecanja na dotičnom tržištu.
Kada je konkretno riječ o tržištu banana, upućivanje tijekom dvostranih rasprava između dobro obaviještenih trgovaca na važne čimbenike pri određivanju razine ponude u odnosu na potražnju, poput vremenskih uvjeta, i u zemljama proizvodnje i u zemljama u koje je voće poslano u svrhu potrošnje, važnosti zaliha u lukama i zaliha subjekata koji se bave dozrijevanjem, stanje prodaje na razini prometa na malo i kod subjekata koji se bave dozrijevanjem te postojanje promotivnih kampanja, nužno dovodi do dijeljenja razumijevanja tržišta i njegova razvoja u pogledu cijena.
U tom pogledu, čak i pod pretpostavkom da stvarne cijene koje su naknadno naplaćene ne odgovaraju namjerama o cijenama koje su stranke razmijenile, to ne umanjuje protutržišni karakter navedenih razmjena. Nadalje, članak 101. UFEU‑a, kao i druga pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora, nije namijenjen samo zaštiti neposrednih interesa konkurenata ili potrošača, već i zaštiti strukture tržišta te time i samog tržišnog natjecanja.
Posebice, činjenica da usklađeno djelovanje nema neposredni učinak na razinu cijena ne sprječava da se utvrdi da je ono ograničilo tržišno natjecanje između dotičnih poduzetnika. Naime, na cijene koje se stvarno naplaćuju na tržištu mogu utjecati vanjski čimbenici izvan kontrole članova zabranjenog sporazuma, kao što su opći gospodarski razvoj, razvoj potražnje u odnosnom sektoru ili pregovaračka moć klijenata.
(t. 328.‑330., 388., 391., 456., 457., 536., 537.)
21. Vidjeti tekst odluke.
(t. 400.‑403.)
22. U okviru upravnog postupka u području tržišnog natjecanja, među jamstvima koja pruža pravni poredak Unije nalazi se obveza nadležnog tijela da brižljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente pojedinog slučaja.
U tom pogledu, zaštita prava na obranu ne zahtijeva da Komisija ispita svjedoke koje navode dotične stranke ako procijeni da je istraga u predmetu bila dovoljna. Naime, iako članak 10. stavak 3. Uredbe br. 773/2004 o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka [101. UFEU‑a] i [102. UFEU‑a] predviđa da poduzetnici i udruge poduzetnika koji su predmet postupka koji se vodi primjenom Uredbe br. 1/2003 mogu predložiti da Komisija sasluša osobe koje mogu potvrditi činjenice navedene u njihovu podnesku, iz članka 13. iste uredbe proizlazi da Komisija prilikom odlučivanja o interesu saslušanja osobe čije svjedočenje može biti važno za istragu raspolaže razumnom marginom prosudbe.
(t. 405., 406.)
23. U pravu tržišnog natjecanja, usporedba pojmova sporazuma i usklađenog djelovanja jasno pokazuje da, sa subjektivnog gledišta, ti pojmovi obuhvaćaju oblike dogovaranja koji su iste prirode te koji se razlikuju samo po intenzitetu i oblicima u kojima se očituju. Prema tome, iako pojmovi sporazuma i usklađenog djelovanja imaju djelomično različite sastavne dijelove, ti pojmovi nisu međusobno nespojivi. Stoga Komisija nije obvezna svako utvrđeno ponašanje kvalificirati kao sporazum ili usklađeno djelovanje, već može valjano kvalificirati neka od tih ponašanja kao „sporazume“, a druga kao „usklađena djelovanja“.
Stoga, okolnost da predmetna povreda uključuje samo dva poduzetnika, od kojih je jedan malen, te da je trajala manje od devet mjeseci ne mijenja ništa glede činjenice da Komisija nije obvezna svako od utvrđenih ponašanja kvalificirati kao sporazum ili usklađeno djelovanje, već može valjano neka od tih ponašanja kvalificirati kao „sporazume“, a druga kao „usklađena djelovanja“. U tom pogledu, ako Komisija u dovoljnoj mjeri utvrdi odvijanje kontakata među strankama, nije potrebno da ona točno odredi svaki pojedini trenutak kada su se stranke dogovarale.
(t. 418., 419., 453.)
24. Vidjeti tekst odluke.
(t. 421.‑431., 469., 471., 472.)
25. U pravu tržišnog natjecanja, utvrđenje povrede poduzetnika ne može se isključiti zato što protiv drugih poduzetnika nije pokrenut postupak. Naime, okolnost da Komisija nije utvrdila povredu subjekta koji se nalazi u sličnoj situaciji kao i optuženi poduzetnik, ne može dovesti do isključenja povrede koja je utvrđena protiv optuženih poduzetnika ako je ta povreda utvrđena pravilno.
(t. 461.)
26. Povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a može biti posljedica ne samo izdvojenog djela, već također niza djelâ ili čak trajnog ponašanja. To tumačenje ne može biti osporeno iz razloga što jedan ili više elemenata tog niza djelâ ili tog trajnog ponašanja može isto tako sam po sebi i zasebno predstavljati povredu navedene odredbe. Ako različita djela čine sveobuhvatni plan jer njihov istovjetni cilj narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, Komisija može pripisati odgovornost za ta djela na temelju sudjelovanja u čitavoj povredi.
U tom pogledu, pojam jedinstvene povrede odnosi na situaciju u kojoj je više poduzetnika sudjelovalo u povredi koja se sastojala od trajnog ponašanja koje je imalo samo jedan ekonomski cilj, usmjeren na narušavanje tržišnog natjecanja, ili i od pojedinačnih povreda koje su bile međusobno povezane istovjetnošću cilja (svi elementi imaju istu svrhu) i subjekata (povredu su počinili isti poduzetnici, svjesni da sudjeluju u ispunjenju zajedničkog cilja).
Usto, pojam jedinstvene povrede može se odnositi da pravnu kvalifikaciju protutržišnog postupanja koje sa sastoji od sporazuma, usklađenih djelovanja i odluka udruženja poduzetnika.
(t. 478.‑480., 491.)
27. U području zabranjenih sporazuma, pojam sveobuhvatnog plana Komisiji dopušta da pretpostavi da povreda nije bila prekinuta čak i kad Komisija za određeno razdoblje ne raspolaže dokazima o sudjelovanju dotičnog poduzetnika u toj povredi, ako je taj poduzetnik sudjelovao u povredi prije i nakon tog razdoblja i ako ne postoje dokazi ili indiciji koji mogu navesti na to da je povreda bila prekinuta glede tog poduzetnika. U tom slučaju Komisija može izreći novčanu kaznu za čitavo razdoblje povrede, uključujući i razdoblje za koje ne raspolaže dokazima o sudjelovanju dotičnog poduzetnika.
U tom pogledu, iako dokazi moraju biti ocijenjeni u svojoj ukupnosti kako bi se ispitalo je li Komisija na zadovoljavajući način ispunila teret dokazivanja te u dovoljnoj mjeri utvrdila postojanje povrede, cilj ispitivanja provedenog radi utvrđivanja trajnosti povrede nije analizirati dopušta li skup dokaza u njihovoj ukupnosti da se razumno zaključi da je povreda neprekinuto trajala u tijeku cijelog razdoblja na koje se dokazi odnose, nego je li Komisija pružila dokaze o činjenicama koje su vremenski dovoljno blizu da se na temelju njih može razumno zaključiti da se ta povreda neprekinuto odvijala između dva konkretna datuma.
Nasuprot tomu, ako se na temelju ocjene, u kontekstu funkcioniranja dotičnog zabranjenog sporazuma, razdoblja koje je proteklo između dvaju protupravnih ponašanja, može smatrati da je sudjelovanje pojedinog poduzetnika u povredi prekinuto te da je poduzetnik sudjelovao u povredi prije i nakon tog prekida, tu je povredu potrebno kvalificirati kao ponovljenu ako, kao i za trajnu povredu, postoji jedinstven cilj koji je poduzetnik slijedio prije i nakon prekida. Da postoji takav jedinstven cilj moguće je zaključiti na temelju istovjetnosti ciljeva predmetnih djelovanja, predmetnih proizvoda, poduzetnika koji su sudjelovali u dogovaranju, glavnih pravila njihova provođenja, umiješanih pojedinaca koji su djelovali za račun poduzetnika te, konačno, zemljopisnog polja primjene navedenih djelovanja. Povreda je tada jedinstvena i ponovljena te Komisija može izreći jednu kaznu za čitavo razdoblje povrede, osim za razdoblje tijekom kojeg je povreda bila prekinuta.
(t. 481.‑484., 494., 496.)
28. Vidjeti tekst odluke.
(t. 502.‑511.)
29. Vidjeti tekst odluke.
(t. 508., 525., 528.‑532., 538., 539.)
30. Vidjeti tekst odluke.
(t. 548., 549., 552., 553.)
31. Vidjeti tekst odluke.
(t. 556.‑558.)