PRESUDA SUDA (peto vijeće)
20. lipnja 2024.(*)
„Žalba – Žig Europske unije – Prijava figurativnog žiga Europske unije Abresham Super Basmati Selaa Grade One World’s Best Rice – Raniji verbalni žig BASMATI koji nije registriran u Ujedinjenoj Kraljevini – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Članak 8. stavak 4. – Uredba (EU) 2017/1001 – Članak 72. – Relativni razlog za odbijanje – Prigovor – Žalba pred žalbenim vijećem – Odbijanje – Tužba pred Općim sudom – Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju – Članci 126. i 127. – Prijelazno razdoblje – Posljedice završetka prijelaznog razdoblja na zaštitu ranijeg žiga – Okolnosti koje su nastale naklon donošenja sporne odluke – Postojanje predmeta tužbe i pravnog interesa”
U predmetu C‑801/21 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 17. prosinca 2021.,
Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju D. Gaja, D. Hanf, E. Markakis i V. Ruzek, u svojstvu agenata,
žalitelj,
koji podupire:
Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Heitz, M. Hellmann, D. Klebs i J. Möller, u svojstvu agenata,
intervenijent u žalbenom postupku,
a druga stranka u postupku je:
Indo European Foods Ltd, sa sjedištem u Harrowu (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupaju A. Norris, KC, i N. Welch, solicitor,
tužitelj u prvostupanjskom postupku,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, Z. Csehi, M. Ilešič, I. Jarukaitis i D. Gratsias (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,
tajnik: A. Lamote, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 14. rujna 2023.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 23. studenoga 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Svojom žalbom Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 6. listopada 2021., Indo European Foods/EUIPO – Chakari (Abresham Super Basmati Selaa Grade One World’s Best Rice) (T‑342/20; u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2021:651), kojom je on, s jedne strane, poništio odluku četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 2. travnja 2020. (predmet R 1079/2019‑4) (u daljnjem tekstu: sporna odluka) u vezi s postupkom povodom prigovora između društva Indo European Foods Ltd i Hamida Ahmada Chakarija te, s druge strane, odbio tužbu društva Indo European Foods u preostalom dijelu.
Pravni okvir
Sporazum o povlačenju
2 U prvom, četvrtom i osmom stavku preambule Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 2020., L 29, str. 7., u daljnjem tekstu: Sporazum o povlačenju), koji je sklopljen 30. siječnja 2020. te je stupio na snagu 1. veljače 2020., navodi se:
„Uzimajući u obzir da je [Ujedinjena Kraljevina] 29. ožujka 2017. nakon ishoda referenduma održanog u Ujedinjenoj Kraljevini i svoje suverene odluke o napuštanju Europske unije obavijestila o svojoj namjeri povlačenja iz [Unije] […] u skladu s člankom [50. UEU‑a] […],
[…]
Podsjećajući da se u skladu s člankom [50. UEU‑a] […] i podložno sporazumima utvrđenima u ovom Sporazumu, od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma propisi Unije […] u cijelosti prestaju primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu,
[…]
Uzimajući u obzir da je u zajedničkom interesu Unije i Ujedinjene Kraljevine da se utvrdi prijelazno ili provedbeno razdoblje u kojem bi se […] pravo Unije […] trebalo primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini te u pravilu s jednakim učinkom na države članice, a kako bi se izbjegli poremećaji u razdoblju pregovora o sporazumu ili sporazumima o budućem odnosu.”
3 Članak 1. Sporazuma o povlačenju, naslovljen „Cilj”, predviđa:
„Ovim se Sporazumom utvrđuju pojedinosti o povlačenju [Ujedinjene Kraljevine] iz [Unije] […].”
4 U skladu s člankom 126. istog sporazuma, naslovljenim „Prijelazno razdoblje”:
„Uspostavlja se prijelazno ili provedbeno razdoblje koje počinje na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma i završava 31. prosinca 2020.”
5 Člankom 127. Sporazuma o povlačenju, naslovljenim „Područje primjene prijelaznog razdoblja”, u stavcima 1., 3. i 6. određuje se:
„1. Ako ovim Sporazumom nije predviđeno drukčije, tijekom prijelaznog razdoblja na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini primjenjuje se pravo Unije.
[…]
3. Tijekom prijelaznog razdoblja, pravo Unije primjenjivo u skladu sa stavkom 1. proizvodi s obzirom na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini pravne učinke jednake onima koje proizvodi u Uniji i njezinim državama članicama te se tumači i primjenjuje u skladu s metodama i općim načelima jednakima onima koji se primjenjuju u Uniji.
[…]
6. Ako ovim Sporazumom nije predviđeno drukčije, podrazumijeva se da tijekom prijelaznog razdoblja sva upućivanja na države članice u pravu Unije koje se primjenjuje u skladu sa stavkom 1. i kako ga provode i primjenjuju države članice uključuju Ujedinjenu Kraljevinu.”
Uredba br. 207/2009
6 Uvodne izjave 3., 4. i 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21. te ispravci SL 2016., L 71, str. 322., SL 2016., L 110, str. 4. i SL 2016., L 267, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 207/2009), određuju:
„(3) […] [b]ilo bi potrebno predvidjeti mehanizme Zajednice s obzirom na žigove prema kojima bi poduzeća putem jedinstvenog postupka mogla stjecati žigove Zajednice kojima je dana jedinstvena zaštita i koji proizvode učinke na području cijele Zajednice. Trebalo bi primjenjivati tako navedeno načelo jedinstvenog karaktera žiga Zajednice, osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom.
(4) Prepreka teritorijalnosti prava predviđenih nositeljima žigova zakonodavstvima država članica ne može se ukloniti usklađivanjem zakonodavstava. Kako bi se otvorila neograničena gospodarska djelatnost na cijelom zajedničkom tržištu u korist poduzeća, potrebno je stvoriti žigove uređene jedinstvenim pravom Zajednice izravno primjenjivim u svim državama članicama.
[…]
(7) Prava u pogledu žiga Zajednice trebala bi se stjecati samo registracijom, a registracija bi se trebala odbiti posebno […] ako je u sukobu s ranijim pravima.”
7 Članak 1. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 propisuje:
„Žig EU‑a ima jedinstveni karakter. Ima jednak učinak u cijeloj Uniji: ne smije se registrirati, ne smije se prenositi ili ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu Uniju. To se načelo primjenjuje, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.”
8 Člankom 8. navedene uredbe, naslovljenim „Relativni razlozi za odbijanje”, u stavku 4. predviđa se:
„Na temelju prigovora nositelja neregistriranog žiga ili nekog drugog znaka koji se rabi u trgovačkom prometu i čija važnost nije samo lokalnog karaktera, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad i u opsegu u kojem, sukladno zakonodavstvu Unije ili pravnom propisu države članice koji se primjenjuje na taj znak:
(a) prava na taj znak bila su stečena prije datuma prijave za registraciju žiga EU‑a ili prije datuma prava prvenstva zatraženog u prijavi za registraciju žiga EU‑a;
(b) taj znak daje svojemu nositelju pravo zabraniti uporabu kasnijeg žiga.”
Uredba (EU) 2017/1001
9 Uredba br. 207/2009 stavljena je izvan snage i zamijenjena s učinkom od 1. listopada 2017. Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).
10 Članak 1. stavak 2. i članak 8. stavak 4. potonje uredbe imaju isti tekst kao i članak 1. stavak 2. i članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009.
11 Člankom 72. Uredbe 2017/1001, naslovljenim „Postupci pred Sudom”, određuje se:
„1. Protiv odluka žalbenih vijeća u vezi sa žalbama mogu se podnositi tužbe Općem sudu.
2. Tužba se može podnijeti zbog nenadležnosti, bitnih povreda pravila postupka, povrede UFEU‑a, povrede ove Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti.
3. Opći sud nadležan je za poništavanje ili izmjenu osporene odluke.
[…]
6. [EUIPO] poduzima sve potrebne mjere za izvršenje presude Općeg suda ili, u slučaju žalbe na tu presudu, Suda Europske unije.”
12 Članak 139. te uredbe, naslovljen „Zahtjev za primjenu nacionalnog postupka”, u stavcima 1. do 3. određuje:
„1. Podnositelj prijave ili nositelj žiga EU‑a može zatražiti pretvaranje svoje prijave žiga EU‑a ili svojeg žiga EU‑a u nacionalnu prijavu žiga:
(a) u mjeri u kojoj je prijava žiga EU‑a odbijena, povučena ili se smatra povučenom;
[…]
2. Pretvaranje nije moguće:
[…]
(b) u svrhu zaštite u državi članici u kojoj se, sukladno odluci Ureda ili nacionalnog suda, na prijavu žiga EU‑a ili na žig EU‑a primjenjuju razlozi za odbijanje registracije ili razlozi za opoziv ili razlozi za proglašavanje ništavim.
3. Nacionalna prijava žiga koja proizlazi iz pretvaranja prijave žiga EU‑a ili pretvaranja žiga EU‑a u dotičnoj državi članici ima datum podnošenja ili datum prvenstva te prijave ili tog žiga […]”
Okolnosti spora
13 Činjenice iz kojih proistječe spor, kako su izložene u točkama 1. do 12. pobijane presude, mogu se sažeti na sljedeći način.
14 H. A. Chakari podnio je 14. lipnja 2017. EUIPO‑u prijavu za registraciju žiga Europske unije, koja je objavljena u Glasniku žigova Europske unije br. 169/2017 od 6. rujna 2017.
15 Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
16 Registracija je zatražena za proizvode napravljene od riže koji su obuhvaćeni razredima 30. i 31. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.
17 Društvo Indo European Foods podnijelo je 13. listopada 2017. prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava za proizvode navedene u prethodnoj točki. Prigovor se temeljio na ranijem verbalnom žigu BASMATI koji nije registriran u Ujedinjenoj Kraljevini, kojim se označava riža. U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 4. Uredbe br. 2017/1001. Društvo Indo European Foods u biti je tvrdilo da je na temelju primjenjivog prava Ujedinjene Kraljevine moglo zabraniti uporabu žiga za koji je podnesena prijava s pomoću takozvanog „proširenog” oblika tužbe zbog zavaravajućeg označivanja („action for passing off”).
18 Odjel za prigovore odbio je odlukom od 5. travnja 2019. prigovor u cijelosti uz obrazloženje da dokazi koje je podnijelo društvo Indo European Foods nisu bili dovoljni kako bi se utvrdilo, u skladu s člankom 8. stavkom 4. Uredbe 2017/1001, da se predmetni raniji žig upotrebljavao u trgovačkom prometu, čija važnost nije bila samo lokalnog karaktera prije relevantnog datuma i na području o kojem je riječ.
19 Društvo Indo European Foods podnijelo je 16. svibnja 2019. žalbu EUIPO‑u protiv te odluke Odjela za prigovore.
20 Spornom odlukom četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu kao neosnovanu s obrazloženjem da društvo Indo European Foods nije dokazalo da mu naziv „basmati” omogućuje da zabrani upotrebu žiga za koji je podnesena prijava u Ujedinjenoj Kraljevini na temelju takozvanog „proširenog” oblika zavaravajućeg označivanja.
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
21 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 2. lipnja 2020. društvo Indo European Foods pokrenulo je postupak za poništenje i izmjenu sporne odluke.
22 U prilog svojoj tužbi tužitelj je istaknuo samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 4. Uredbe br. 207/2009.
23 EUIPO je u odgovoru na tužbu osobito tvrdio da je, s obzirom na to da se prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava temeljio na ranijem žigu koji nije registriran u Ujedinjenoj Kraljevini, zaštita koja se tom žigu dodjeljuje pravom Ujedinjene Kraljevine i dalje relevantna tijekom prijelaznog razdoblja predviđenog člancima 126. i 127. Sporazuma o povlačenju (u daljnjem tekstu: prijelazno razdoblje), ali da će, nakon isteka tog razdoblja, postupak povodom prigovora i tužba pred Općim sudom postati bespredmetni. Osim toga, tvrdio je da, s obzirom na to da poništenje sporne odluke tužitelju iz prvostupanjskog postupka više ne može donijeti nikakvu korist, on više ne bi imao pravni interes u postupku pred Općim sudom.
24 Kao prvo, u točkama 15. do 23. pobijane presude Opći sud ispitao je EUIPO‑ovu argumentaciju koja se odnosi na predmet postupka povodom prigovora i tužbe.
25 Nakon što je u točki 16. navedene presude podsjetio na to da je prijelazno razdoblje trajalo od 1. veljače do 31. prosinca 2020., u njezinoj točki 17. istaknuo je da je predmet spora u ovom slučaju bila sporna odluka u kojoj je žalbeno vijeće odlučilo o postojanju razloga za prigovor koji je istaknuo tužitelj u prvostupanjskom postupku. Osim toga, u toj istoj točki 17. Opći sud je, s obzirom na svoju sudsku praksu, smatrao da postojanje relativnog razloga za prigovor treba ocijeniti najkasnije u trenutku kada EUIPO odlučuje o prigovoru. Naime, istaknuo je da, iako je u nedavnoj presudi presudio da raniji žig koji služi kao osnova za prigovor treba biti valjan ne samo u trenutku objave prijave za registraciju žiga nego i u trenutku kada EUIPO odlučuje o prigovoru, postoji određena suprotna sudska praksa prema kojoj se za ocjenu postojanja relativnog razloga za prigovor treba uzeti u obzir trenutak podnošenja prijave za registraciju žiga Europske unije protiv koje je podnesen prigovor na temelju ranijeg žiga.
26 Tako je u točki 18. pobijane presude smatrao da u ovom slučaju nije potrebno odlučiti o tom pitanju s obzirom na to da je sporna odluka donesena tijekom prijelaznog razdoblja, odnosno na datum na koji se, u nedostatku suprotnih odredbi Sporazuma o povlačenju, Uredba 2017/1001 nastavila primjenjivati na ranije neregistrirane žigove iz Ujedinjene Kraljevine koji se upotrebljavaju u trgovačkom prometu i da je stoga predmetni raniji žig i dalje uživao istu zaštitu koju bi uživao da nije bilo povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije.
27 Nadalje, u točki 19. te presude Opći sud presudio je da bi, u svakom slučaju, smatrati da predmet spora nestaje kad se tijekom postupka dogodi događaj, kao što je moguće povlačenje dotične države članice iz Unije, nakon kojeg bi raniji žig mogao izgubiti status neregistriranog žiga ili drugog znaka koji se upotrebljava u trgovačkom prometu čiji doseg nije samo lokalnog karaktera, značilo uzeti u obzir razloge koji su nastali nakon usvajanja osporavane odluke, a koji nemaju utjecaj na njezinu osnovanost. Međutim, Opći sud pojasnio je da u načelu treba uzeti u obzir datum donošenja tih odluka kako bi ocijenio zakonitost odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a.
28 Naposljetku, u točki 20. pobijane presude Opći sud je zaključio iz razmatranja navedenih u točkama 25. do 27. ove presude, bez obzira na odlučujući trenutak na koji se može pozvati, odnosno trenutak podnošenja prijave žiga ili trenutak odluke žalbenog vijeća, da se prigovor može temeljiti na ranijem žigu na koji se tužitelj u njemu poziva. U točkama 21. i 22. pobijane presude smatrao je da taj zaključak nije doveden u pitanje presudama od 14. veljače 2019., Beko/EUIPO – Acer (ALTUS) (T‑162/18, EU:T:2019:87) i od 2. lipnja 2021., Style & Taste/EUIPO – The Polo/Lauren Company (Prikaz igrača pola) (T‑169/19, EU:T:2021:318). U točki 23. pobijane presude zaključio je da povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije nije dovelo do gubitka predmeta spora.
29 Kao drugo, u točkama 24. do 28. pobijane presude Opći sud odbio je EUIPO‑ovu argumentaciju o navodnom nestanku pravnog interesa društva Indo European Foods.
30 U tom pogledu, prije svega, u točki 25. pobijane presude podsjetio je na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj pravni interes s obzirom na predmet tužbe treba postojati u trenutku njezina podnošenja i mora postojati sve do proglašenja sudske odluke, pod prijetnjom obustave postupka, što pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela te je naveo da, ako taj pravni interes nestane tijekom postupka, odluka Općeg suda o meritumu ne može tužitelju o kojem je riječ donijeti nikakvu korist.
31 Nadalje, u točki 26. te presude Opći sud odbio je EUIPO‑ov argument prema kojem nepostojanje pravnog interesa tužitelja u prvostupanjskom postupku proizlazi iz činjenice da je podnositelj prijave predmetnog žiga Europske unije mogao svoju prijavu pretvoriti u prijave nacionalnih žigova u svim državama članicama Unije jer ta razmatranja načelno vrijede za svaki postupak povodom prigovora.
32 Naposljetku, u točki 27. navedene presude Opći sud je ocijenio da EUIPO‑ov argument prema kojem bi žalbeno vijeće kojem bi se spor vratio na ponovno odlučivanje, ako bi Opći sud poništio spornu odluku, bilo obvezno odbiti žalbu zbog ranijeg žiga zaštićenog pravom države članice, polazi od pogrešne pretpostavke da žalbeno vijeće pri ocjeni činjenica mora uzeti u obzir vrijeme donošenja svoje nove odluke. Naime, prema mišljenju Općeg suda, u toj je situaciji na potonjem da odluči o istoj žalbi s obzirom na situaciju koja je postojala u trenutku njezina podnošenja pred njim, pri čemu je ona ponovno postala predmet žalbenog postupka u istom stadiju u kojem se nalazila prije sporne odluke. Posljedično, Opći sud je smatrao da sudska praksa koju EUIPO navodi u prilog svojem obrazloženju nije relevantna i da samo potvrđuje da se u svakom slučaju ne može zahtijevati da žig na kojem se temelji prigovor nastavi postojati nakon odluke žalbenog vijeća.
33 U točki 28. iste presude Opći sud je zaključio da predmet nije postao bespredmetan i da pravni interes društva Indo European Foods i dalje postoji. Slijedom toga, u točkama 31. do 72. pobijane presude ispitao je zahtjev za poništenje sporne odluke i jedini tužbeni razlog u prilog tom zahtjevu. Smatrao je da je taj tužbeni razlog osnovan i da stoga valja poništiti tu odluku. Nasuprot tomu, nakon što je u točkama 73. do 79. te presude ispitao njegov zahtjev za prihvaćanje prigovora, Opći sud zaključio je da nisu ispunjeni uvjeti za izvršavanje njegove ovlasti preinake te je odbio taj zahtjev.
34 Na temelju tih razmatranja Opći sud je, s jedne strane, poništio spornu odluku i, s druge strane, odbio tužbu u preostalom dijelu.
Postupak i zahtjevi stranaka pred Sudom
35 Aktom podnesenim na isti datum kao i ova žalba EUIPO je na temelju članka 170.a stavka 1. Poslovnika Suda zatražio da se njegova žalba dopusti, u skladu s člankom 58.a trećim stavkom Statuta Suda Europske unije.
36 Rješenjem od 7. travnja 2022., EUIPO/Indo European Foods (C‑801/21 P, EU:C:2022:295), Sud je dopustio žalbu.
37 Odlukom predsjednika Suda od 16. lipnja 2022. Saveznoj Republici Njemačkoj odobrena je intervencija u potporu EUIPO‑ovu zahtjevu.
38 Rješenjem predsjednika Suda od 16. prosinca 2022., EUIPO/Indo European Foods (C‑801/21 P, EU:C:2022:1049), odbijen je zahtjev za intervenciju društva Walsall Conduits Ltd u potporu zahtjevu tužitelja u prvostupanjskom postupku.
39 Svojom žalbom EUIPO, koji podupire Savezna Republika Njemačka, od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– utvrdi da nije potrebno odlučiti o tužbi koju je tužitelj u prvostupanjskom postupku podnio protiv sporne odluke;
– naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova ovog postupka i postupka pred Općim sudom.
40 Društvo Indo European Foods od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu i
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova ovog postupka.
O žalbi
41 EUIPO u prilog svojoj žalbi ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi zahtjeva postojanja tužiteljeva pravnog interesa. Taj se žalbeni razlog sastoji od tri dijela, od kojih se prvi temelji na pogrešci koja se tiče prava jer je Opći sud pomiješao ocjenu postojanja pravnog interesa s nadzorom zakonitosti spornog akta, drugi na pogrešci koja se tiče prava i nedostatnosti obrazloženja jer Opći sud nije in concreto ocijenio postojanje pravnog interesa društva Indo European Foods s obzirom na posebnosti prava žigova Europske unije i treći na povredi članka 72. stavka 6. Uredbe 2017/1001 jer je Opći sud naložio EUIPO‑u da ne uzme u obzir pravne učinke završetka prijelaznog razdoblja predviđenog Sporazumom o povlačenju.
Dopuštenost
42 Društvo Indo European Foods osporava dopuštenost žalbe zbog dvaju razloga. S jedne strane, EUIPO u svojoj žalbi ističe novu argumentaciju koju nije podnio pred Općim sudom. Konkretno, EUIPO je izmijenio argumentaciju koju je prvotno iznio pred Općim sudom, pri čemu je prvi put pred Sudom istaknuo da postoje različiti smjerovi sudske prakse u okviru Općeg suda kad je riječ o pitanju postojanja predmeta spora. S druge strane, utvrđenje Općeg suda prema kojem tužba koja mu je podnesena nije izgubila svoj predmet odnosi se na činjenične elemente.
43 Kao prvo, valja podsjetiti na to da, iako je nadležnost Suda u okviru ispitivanja žalbe ograničena na pravnu ocjenu rješenja u vezi s razlozima i argumentima raspravljenim pred prvostupanjskim sucima, žalitelju je ipak dopušteno podnijeti žalbu u kojoj će pred Sudom istaknuti razloge i argumente koji proizlaze iz same pobijane presude i kojima je cilj osporavanje njezine osnovanosti u pogledu prava (vidjeti u tom smislu presudu od 2. veljače 2023., Španjolska i dr./Komisija, C‑649/20 P, C‑658/20 P i C‑662/20 P, EU:C:2023:60, t. 29. i 30. kao i navedenu sudsku praksu).
44 Međutim, u ovom slučaju EUIPO tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava time što je u pobijanoj presudi utvrdio da tužba društva Indo European Foods nije postala bespredmetna i da je ta stranka zadržala svoj interes za poništenje sporne odluke unatoč isteku prijelaznog razdoblja do kojeg je došlo tijekom postupka pred Općim sudom, koji se u tom pogledu oslonio na smjer sudske prakse koja nije u skladu sa sudskom praksom Suda u pogledu zahtjeva za ocjenu postojanja pravnog interesa in concreto.
45 Ta žalba stoga dovodi u pitanje pravnu osnovanost ocjene postojanja predmeta spora iznesenog pred Općim sudom i pravnog interesa tužitelja u prvostupanjskom postupku koje je Opći sud dao u pobijanoj presudi, pri čemu pitanje obustave postupka zbog nepostojanja takvog trajanja on u svakom slučaju mora ispitati po službenoj dužnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2018., Bank Mellat/Vijeće, C‑430/16 P, EU:C:2018:668, t. 49. i navedenu sudsku praksu).
46 Prvi razlog nedopuštenosti koji je iznijelo društvo Indo European Foods stoga treba odbiti.
47 Kao drugo, dovoljno je podsjetiti na to da, iako ocjena činjenica, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, nije pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru žalbe, Sud je, s druge strane, na temelju članka 256. UFEU‑a nadležan za nadzor pravne kvalifikacije tih činjenica i pravnih posljedica koje je iz njih izveo Opći sud (vidjeti u tom smislu presude od 24. ožujka 2022., PJ i PC/EUIPO, C‑529/18 P i C‑531/18 P, EU:C:2022:218, t. 55. i navedenu sudsku praksu i od 22. lipnja 2023., Gmina Miasto Gdynia i Port Lotniczy Gdynia‑Kosakowo/Komisija, C‑163/22 P, EU:C:2023:515, t. 79. i 99.).
48 Međutim, u ovom slučaju EUIPO ne osporava ocjenu činjenica koju je Opći sud proveo u točkama 17. do 28. pobijane presude, nego njihovu pravnu kvalifikaciju koju je on dao i pravne zaključke koje je iz toga izveo, odnosno da su predmet tužbe i pravni interes društva Indo European Foods i dalje postojali. Drugi razlog nedopuštenosti koji je iznijelo društvo Indo European Foods stoga također treba odbiti.
49 Iz toga proizlazi da je žalba dopuštena.
O meritumu
50 Uvodno valja podsjetiti na to da je prijava za registraciju predmetnog žiga podnesena 14. lipnja 2017., a prigovor na registraciju tog žiga 13. listopada 2017. Slijedom toga, na ovaj se spor primjenjuju, s jedne strane, materijalne odredbe Uredbe br. 207/2009, koje su bile na snazi 14. lipnja 2017., i, s druge strane, postupovne odredbe Uredbe 2017/1001 (vidjeti po analogiji presudu od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 12. i navedenu sudsku praksu).
Prvi dio, koji se temelji na navodnoj zabuni između, s jedne strane, ocjene postojanja pravnog interesa i, s druge strane, nadzora zakonitosti spornog akta
– Argumentacija stranaka
51 EUIPO, koji podupire Savezna Republika Njemačka, tvrdi da je Opći sud u točkama 17. do 23. pobijane presude pogrešno presudio da predmet tužbe i dalje postoji samo zato što kraj prijelaznog razdoblja nije mogao utjecati na zakonitost sporne odluke na datum njezina donošenja.
52 S jedne strane, iz sudske prakse Suda proizlazi da je ocjena zahtjeva postojanja predmeta tužbe i pravnog interesa različita od one koja se mora provesti u okviru nadzora zakonitosti spornog akta te joj prethodi. Naime, ocjena tog zahtjeva podrazumijeva uzimanje u obzir mogućih posljedica poništenja tog akta na pravni položaj tužitelja, dok nadzor zakonitosti zahtijeva uzimanje u obzir činjeničnog i pravnog konteksta spora kakav je postojao prilikom donošenja navedenog akta.
53 Tako EUIPO u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je donio konačne zaključke u pogledu postojanja predmeta spora samo na temelju činjenice da događaj nije takve prirode da utječe na zakonitost osporavanog akta.
54 EUIPO dodaje da činjenica da tužba nužno zadržava predmet u slučaju nestanka ranijeg prava nakon donošenja osporavane odluke lišava zahtjev postojanja pravnog interesa velikog dijela njegove djelotvornosti s obzirom na to da je, u tom slučaju, taj zahtjev relevantan samo u situacijama u kojima je osporavana odluka prestala važiti zbog nestanka navedenog ranijeg prava prije donošenja te odluke. Takvo razmatranje također je u suprotnosti sa sudskom praksom Suda prema kojoj je potrebno ispitati stvarni osobni pravni interes stranaka in concreto.
55 S druge strane, EUIPO tvrdi da se zaključak iz točke 19. pobijane presude temelji na pogrešnom tumačenju presude od 8. listopada 2014., Fuchs/OHIM – Les Complices (Zvijezda u krugu) (T‑342/12, EU:T:2014:858). U potonjoj je presudi Opći sud ispitao tužiteljev stvaran i postojeći interes tako što je odlučio o koristi koju je mogao dobiti poništenjem odluke o kojoj je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda u odnosu na odluku o obustavi postupka, u kontekstu u kojem je prigovor bio prihvaćen. Stoga, prema EUIPO‑ovu mišljenju, navedena presuda potvrđuje obvezu Općeg suda da provede ocjenu in concreto koristi koju poništenje osporavane odluke može donijeti tužitelju.
56 Društvo Indo European Foods osporava osnovanost te argumentacije.
– Ocjena Suda
57 Kao prvo, valja istaknuti da prvim dijelom svojeg jedinog žalbenog razloga EUIPO u biti tvrdi da je Opći sud u točkama 17. do 23. pobijane presude pomiješao pitanje postojanja pravnog interesa s datumom na koji treba ocijeniti zakonitost osporavane odluke. Međutim, takva argumentacija temelji se na pogrešnom tumačenju te presude. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 24. do 28. ove presude, Opći sud se u tim točkama ograničio na ispitivanje pitanja postojanja predmeta spora s obzirom na kraj prijelaznog razdoblja do kojeg je došlo tijekom postupka koji se vodio pred njim. Slijedom toga, on u tim točkama nije mogao stvoriti zabunu koju mu EUIPO stavlja na teret. Tu argumentaciju stoga treba odbiti kao neosnovanu.
58 Kao drugo, u mjeri u kojoj prvim dijelom jedinog žalbenog razloga EUIPO želi prigovoriti Općem sudu da je pogrešno smatrao, u točkama 17. do 23. pobijane presude, da tužba nužno zadržava predmet u slučaju nestanka ranijeg prava nakon donošenja pobijane odluke, važno je podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, predmet spora kao i pravni interes moraju postojati do proglašenja sudske odluke pod prijetnjom obustave postupka, što pretpostavlja da tužba ili, kada je primjenjivo, žalba svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2018., ClientEarth/Komisija, C‑57/16 P, EU:C:2018:660, t. 43. i navedenu sudsku praksu kao i rješenje od 30. travnja 2020., Chypre/EUIPO, C‑608/18 P, C‑609/18 P i C‑767/18 P, EU:C:2020:347, t. 27. i 28. i navedenu sudsku praksu).
59 Osim toga, valja istaknuti da je Sud u više navrata presudio da je Opći sud, s obzirom na to da odluka koja je predmet tužbe za poništenje pred Općim sudom nije bila formalno povučena, osnovano utvrdio da spor zadržava svoj predmet (vidjeti u tom smislu presude od 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C‑362/05 P, EU:C:2007:322, t. 48. i 49.; od 4. rujna 2018., ClientEarth/Komisija, C‑57/16 P, EU:C:2018:660, t. 45. kao i od 21. siječnja 2021., Leino‑Sandberg/Parlament, C‑761/18 P, EU:C:2021:52, t. 33.). Naposljetku, i dalje u skladu sa sudskom praksom, takvo utvrđenje nije dovedeno u pitanje zbog prestanka važenja osporavane odluke, do kojeg je došlo nakon podnošenja tužbe (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2007., Wunenburger/Komisija, C‑362/05 P, EU:C:2007:322, t. 47.).
60 U ovom slučaju iz točaka 17. do 23. pobijane presude proizlazi da je Opći sud smatrao da tužba društva Indo European Foods nije izgubila svoj predmet oslanjajući se, među ostalim, na utvrđenje da je predmet spora bila sporna odluka donesena 2. travnja 2020., u kojoj je to vijeće odlučilo o postojanju razloga za prigovor koji je istaknulo društvo Indo European Foods i da je ta odluka donesena prije isteka prijelaznog razdoblja.
61 Međutim, EUIPO ne osporava da, kao što to proizlazi iz točaka 17. do 23. pobijane presude, na datum kada je Opći sud donio odluku sporna odluka nije bila formalno povučena. Osim toga, EUIPO uopće ne tvrdi da je kraj prijelaznog razdoblja doveo do retroaktivnog nestanka te odluke.
62 Iz toga slijedi da je EUIPO‑ova argumentacija također neosnovana u dijelu u kojem se odnosi na ispitivanje Općeg suda postojanja predmeta spora, tako da prvi dio jedinog žalbenog razloga treba u cijelosti odbiti kao neosnovan.
Drugi dio, koji se temelji na navodnom nedostatku ocjene in concreto postojanja pravnog interesa tužitelja u prvostupanjskom postupku
– Argumentacija stranaka
63 Drugim dijelom svojeg jedinog žalbenog razloga EUIPO, koji u bitnome podupire Savezna Republika Njemačka, prigovara Općem sudu da nije in concreto ocijenio daljnje postojanje pravnog interesa društva Indo European Foods.
64 U tom pogledu EUIPO prigovara Općem sudu da je smatrao da je odlučujuće pitanje u ovom slučaju je li u trenutku podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga ili sporne odluke raniji žig mogao biti temelj za prigovor, iako se na temelju tog razmatranja ne može odgovoriti na pitanje je li, unatoč pravnim posljedicama koje se odnose na kraj prijelaznog razdoblja, registracija žiga za koji je podnesena prijava i dalje mogla ugroziti pravne interese društva Indo European Foods, kako su zaštićeni Uredbom 2017/1001, i stoga postoji li i dalje njegov pravni interes.
65 Tako je, s jedne strane, Opći sud u okviru ocjene postojanja pravnog interesa tužitelja u prvostupanjskom postupku propustio uzeti u obzir specifičnu prirodu postupka povodom prigovora kao i temeljnu funkciju žiga.
66 Naime, iz sudske prakse Općeg suda proizlazi da je glavni cilj postupka povodom prigovora osigurati da raniji žig može zadržati svoju funkciju utvrđivanja podrijetla, predviđajući mogućnost odbijanja registracije novog žiga koji bi bio u sukobu s tim ranijim žigom zbog vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Međutim, ne može doći do sukoba između prijave žiga Europske unije i ranijeg žiga koji je prestao postojati tijekom postupka povodom prigovora, s obzirom na to da se žig za koji je podnesena prijava može registrirati tek nakon završetka postupka povodom prigovora.
67 S druge strane, Opći sud nije uzeo u obzir načelo teritorijalnosti žiga Europske unije kao ni njegov jedinstven karakter.
68 U tom pogledu EUIPO ističe da se zbog suspenzivnog učinka tužbe podnesene Općem sudu sporna odluka nije mogla provesti prije isteka prijelaznog razdoblja, tako da žig za koji je podnesena prijava neće biti zaštićen na državnom području Ujedinjene Kraljevine, čak i ako bi bio konačno registriran. Što se tiče predmetnog ranijeg žiga, on i dalje uživa potpunu zaštitu u Ujedinjenoj Kraljevini bez opasnost od povrede zbog registracije ili uporabe žiga za koji je podnesena prijava na području Unije.
69 Tužba u prvostupanjskom postupku već je donijela konkretnu korist društvu Indo European Foods time što je spriječila izvršenje sporne odluke prije isteka prijelaznog razdoblja, tako da je cilj predmetnog postupka povodom prigovora, odnosno sprečavanje sukoba sa žigom za koji je podnesena prijava na državnom području Ujedinjene Kraljevine, već bio postignut. Stoga odluka o meritumu više ne može utjecati na pravne interese te stranke, kako su zaštićeni Uredbom 2017/1001, neovisno o njezinu ishodu.
70 To stajalište potvrđuje opća struktura Uredbe 2017/1001. Naime, prema EUIPO‑ovu mišljenju, čak i u slučaju da se tužba prihvati, druga bi stranka u svakom slučaju, s obzirom na članak 139. Uredbe 2017/1001, mogla pretvoriti svoju prijavu u prijave nacionalnih žigova u svim državama članicama Unije od 1. siječnja 2021., pri čemu bi zadržala prvenstvo prvotne prijave i tako dobila zaštitu žiga za koji je podnesena prijava na istom državnom području kao da je prigovor podnesen protiv navedene prijave odbijen. Međutim, u točki 26. pobijane presude Opći sud nije uzeo u obzir taj poseban aspekt predmeta time što je odbio ta razmatranja samo zato što ona načelno vrijede za svaki postupak povodom prigovora.
71 S obzirom na te elemente, EUIPO tvrdi da točke 24. do 26. pobijane presude sadržavaju tri pogreške koje se tiču prava. Kao prvo, Opći sud povrijedio je pravila o podjeli tereta dokazivanja u pogledu zahtjeva postojanja pravnog interesa. Naime, on je samo odbio EUIPO‑ovu argumentaciju, umjesto da je ispitao argumente društva Indo European Foods prema kojima ono zadržava pravni interes.
72 Kao drugo, Opći sud je, temeljeći svoju ocjenu na tome je li, apstraktno, ranije pravo u određenom trenutku moglo biti temelj prigovora, propustio provesti in concreto ocjenu postojanja pravnog interesa s obzirom na elemente navedene u točkama 65. do 70. ove presude.
73 Kao treće, iz pobijane presude, osobito njezine točke 26., ne može se shvatiti zašto je Opći sud odbio EUIPO‑ovu argumentaciju koja se odnosi na nepostojanje pravnog interesa društva Indo European Foods, što predstavlja povredu obveze obrazlaganja.
74 Društvo Indo European Foods osporava osnovanost te argumentacije.
– Ocjena Suda
75 Što se tiče, kao prvo, navodne povrede pravila koja uređuju podjelu tereta dokazivanja u vezi s postojanjem pravnog interesa, dovoljno je istaknuti da je točno da je Opći sud formalno povezao svoje rasuđivanje o zadržavanju pravnog interesa društva Indo European Foods s ispitivanjem EUIPO‑ovih argumenata. Međutim, iz rasuđivanja koje je Opći sud iznio u točkama 24. do 28. pobijane presude može se zaključiti da je Opći sud, neovisno o relevantnosti argumenata koje je iznio EUIPO, pravilno provjerio ima li društvo Indo European Foods pravni interes i utvrdio da je to bio slučaj.
76 Osim toga, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da je Opći sud ovlašten po službenoj dužnosti i u svakom dijelu postupka istaknuti da stranka nema interes za postavljanje svojeg zahtjeva zbog činjenice koja je nastala nakon datuma podnošenja akta kojim se pokreće postupak (vidjeti u tom smislu presudu od 18. listopada 2018., Gul Ahmed Textile Mills/Vijeće, C‑100/17 P, EU:C:2018:842, t. 38. i navedenu sudsku praksu), pri čemu je nepoštovanje tog uvjeta dopuštenosti apsolutna zapreka vođenju postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2018., Bank Mellat/Vijeće, C‑430/16 P, EU:C:2018:668, t. 49. i navedenu sudsku praksu). Osim toga, iako mora odlučivati samo o zahtjevima stranaka, na kojima je da utvrde granice spora, sud Unije ne može nužno biti vezan samo argumentima koje stranke navode u prilog svojim zahtjevima jer bi u protivnome, ovisno o slučaju, mogao biti prisiljen svoju odluku temeljiti na pogrešnim pravnim razmatranjima (vidjeti u tom smislu presudu od 20. siječnja 2021., Komisija/Printeos, C‑301/19 P, EU:C:2021:39, t. 58. i navedenu sudsku praksu).
77 S obzirom na te elemente, prvi dio ovog dijela žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
78 Kao drugo, što se tiče argumentacije prema kojoj je Opći sud u točkama 24. do 27. pobijane presude propustio uzeti u obzir, u okviru ocjene postojanja pravnog interesa društva Indo European Foods, posebnu prirodu postupka povodom prigovora, temeljnu funkciju žiga, načelo teritorijalnosti i jedinstveni karakter žiga Europske unije, valja istaknuti da se ona temelji na pretpostavci da, kad je riječ o tužbi podnesenoj protiv odluke žalbenog vijeća o odbijanju prigovora, zadržavanje pravnog interesa pred Općim sudom treba ocjenjivati samo s obzirom na pravne interese zaštićene primjenjivom Uredbom o žigu Europske unije i stoga ovisi isključivo o tome može li se još uvijek pojaviti rizik od sukoba kada Opći sud odlučuje.
79 Međutim, ta premisa, koja bi od početka zahtijevala ograničavanje elemenata koje Opći sud može uzeti u obzir kako bi ocijenio postojanje pravnog interesa tužitelja koji je podnio tužbu na temelju članka 72. Uredbe 2017/1001 u odnosu na onog koji je podnio tužbu na temelju članka 263. UFEU‑a, nema potporu ni u primjenjivim tekstovima ni u sudskoj praksi.
80 U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi samo da postojanje pravnog interesa za poništenje pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti korist osobi koja ju je podnijela (presude od 17. rujna 2015., Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:609, t. 55. i od 13. srpnja 2023., D & A Pharma/EMA, C‑136/22 P, EU:C:2023:572 t. 43.).
81 Stoga, pitanje može li osoba koja je podnijela takav prigovor, kad je riječ o odluci kojom se odbija prigovor na registraciju žiga Europske unije, imati koristi od tužbe podnesene Općem sudu radi poništenja te odluke treba konkretno ocijeniti s obzirom na sve posljedice koje mogu proizaći iz utvrđenja eventualne nezakonitosti kojom je zahvaćena ta odluka i prirode navodno pretrpljene štete (vidjeti u tom smislu presudu od 28. svibnja 2013., Abdulrahim/Vijeće i Komisija, C‑239/12 P, EU:C:2013:331, t. 65.).
82 Međutim, u ovom slučaju, s jedne strane, iz ispitivanja prvog dijela jedinog žalbenog razloga ove žalbe proizlazi da je Opći sud osnovano utvrdio da predmet tužbe koju je podnijelo društvo Indo European Foods nije prestao postojati. S druge strane, iz točaka 10. do 12. pobijane presude u biti proizlazi da je spornom odlukom potvrđeno odbijanje prigovora koji je ta stranka podnijela na temelju utvrđenja da uvjeti za primjenu članka 8. stavka 4. Uredbe 2017/1001 nisu bili ispunjeni, tako da društvo Indo European Foods, u skladu s tom odlukom, za predmetni raniji žig nije moglo uživati zaštitu predviđenu tom odredbom. Stoga, budući da se društvo Indo European Foods u prilog svojoj tužbi pred Općim sudom pozvalo upravo na povredu navedene odredbe koju je počinilo žalbeno vijeće i da navedena odluka šteti osobito gospodarskim interesima društva Indo European Foods, njezino bi mu poništenje moglo donijeti korist.
83 Naposljetku, što se tiče argumenta prema kojem je Opći sud u točki 26. pobijane presude propustio uzeti u obzir činjenicu da bi, u skladu s člankom 139. Uredbe 2017/1001, druga stranka pred žalbenim vijećem mogla, ako se prihvati žalba pred tim tijelom, svoju prijavu žiga pretvoriti u prijave nacionalnih žigova u svim državama članicama počevši od isteka prijelaznog razdoblja, dovoljno je istaknuti da, s obzirom na prethodno utvrđeno, ta okolnost ne utječe na pravni interes društva Indo European Foods protiv sporne odluke.
84 Iz toga slijedi da drugi dio ovog dijela žalbenog razloga, koji se temelji na pogrešnoj pretpostavci, također treba odbiti kao neosnovan.
85 Kao treće, kad je riječ o navodnom nedostatku u obrazloženju pobijane presude u pogledu razloga koji su naveli Opći sud da odbije EUIPO‑ove argumente o nepostojanju pravnog interesa društva Indo European Foods, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obveza obrazlaganja ne nalaže Općem sudu da pruži obrazloženje kojim bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve tvrdnje koje su iznijele stranke u sporu te obrazloženje može biti implicitno pod uvjetom da se njime zainteresiranim osobama omogućava da saznaju razloge na kojima je Opći sud utemeljio odluku, a Sudu da raspolaže s dovoljno elemenata za obavljanje nadzora u okviru žalbe (presuda od 9. ožujka 2023., PlasticsEurope/ECHA, C‑119/21 P, EU:C:2023:180, t. 144. i navedena sudska praksa).
86 Međutim, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 60. svojeg mišljenja, iz točaka 25. do 27. pobijane presude jasno proizlazi, iako implicitno, da je Opći sud smatrao da argumenti koje je EUIPO iznio u pogledu pravnog interesa društva Indo European Foods nisu bili osnovani jer je taj pravni interes postojao u trenutku podnošenja tužbe i nije prestao postojati tijekom postupka koji se pred njim vodio.
87 Taj treći dio ovog dijela žalbenog razloga stoga je neosnovan, tako da drugi dio jedinog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.
Treći dio, koji se temelji na povredi članka 72. stavka 6. Uredbe 2017/1001
– Argumentacija stranaka
88 EUIPO, koji u biti podupire Savezna Republika Njemačka, tvrdi da mu se točkom 27. pobijane presude nalaže, protivno članku 72. stavku 6. Uredbe 2017/1001, da ne ispita zadržava li tužitelj u prvostupanjskom postupku interes za ishođenje poništenja odluke Odjela za prigovore i da ne uzme u obzir učinke članka 50. stavka 3. UEU‑a i članaka 126. i 127. Sporazuma o povlačenju. Stoga donošenje mjera potrebnih za usklađivanje s obvezom utvrđenom u toj točki 27. podrazumijeva da EUIPO ispituje odnosno odbija predmetnu prijavu za registraciju, protivno tim odredbama.
89 Konkretno, EUIPO tvrdi da mu obveza iz navedene točke 27. nalaže da ispita relativni razlog za odbijanje o kojem je riječ u odnosu na područje na kojem žig za koji je podnesena prijava ne može uživati nikakvu zaštitu, što je u očitoj suprotnosti s logikom i općom strukturom sustava žiga Europske unije. Uredba 2017/1001 ne pruža nikakvu pravnu osnovu kojom se dopušta takva podjela između područja relevantnog za ispitivanje navedenog relativnog razloga za odbijanje i područja na kojem će se dodijeliti zaštita. Tom se obvezom stoga povređuje i zahtjev postojanja pravnog interesa kao i članak 1. stavak 2. i članak 8. stavak 4. Uredbe 2017/1001.
90 Društvo Indo European Foods osporava osnovanost te argumentacije.
– Ocjena Suda
91 U skladu s člankom 72. stavkom 6. Uredbe 2017/1001, EUIPO poduzima sve potrebne mjere za izvršenje presude Općeg suda ili, u slučaju žalbe na tu presudu, Suda Europske unije.
92 U skladu s ustaljenom sudskom praksom koja se odnosi na članak 266. UFEU‑a, koja vrijedi mutatis mutandis za taj članak 72. stavak 6. čiji je tekst analogan, institucija, tijelo, ured ili agencija Unije čiji je akt proglašen ništavim dužna je kako bi postupila u skladu s tom presudom i u potpunosti je izvršila, poštovati ne samo njezinu izreku nego i obrazloženje na kojem se ona temelji i koje joj predstavlja nužnu potporu, u smislu da je neophodno za određivanje točnog značenja onoga što je odlučeno u izreci (presuda od 22. rujna 2022., IMG/Komisija, C‑619/20 P i C‑620/20 P, EU:C:2022:722, t. 101. kao i navedena sudska praksa).
93 Međutim, iz navedenog članka 72. stavka 6. proizlazi da nije na Općem sudu da izdaje naloge EUIPO‑u (vidjeti u tom smislu rješenje od 29. lipnja 2006., Creative Technology/OHIM, C‑314/05 P, EU:C:2006:441, t. 40. do 42. i, po analogiji, presudu od 2. listopada 2014., Strack/Komisija, C‑127/13 P, EU:C:2014:2250, t. 145. i navedenu sudsku praksu).
94 Prema tome, u ovom slučaju dovoljno je istaknuti da je točka 27. pobijane presude samo odgovor Općeg suda na EUIPO‑ov argument prema kojem je društvo Indo European Foods tijekom postupka pred Općim sudom izgubilo svoj interes za dobivanje poništenja sporne odluke jer bi, u slučaju njezina poništenja, žalbeno vijeće bilo dužno odbiti žalbu o kojoj bi ponovno trebalo odlučivati zbog ranijeg žiga zaštićenog pravom države članice.
95 Stoga se tom točkom u biti jedino utvrđuje pravni interes društva Indo European Foods pred Općim sudom i ona prema tome predstavlja nužnu potporu samo utvrđenju postojanja takvog interesa. Prema tome, ne može se smatrati da je njome Opći sud, kršeći sudsku praksu navedenu u točki 93. ove presude, nametnuo EUIPO‑u navodne obveze koje je utvrdio u okviru ovog dijela svoje žalbe.
96 Iz toga slijedi da taj treći dio jedinog žalbenog razloga, koji se temelji na pogrešnom tumačenju točke 27. pobijane presude, kao i, posljedično, taj žalbeni razlog i žalbu u cijelosti treba odbiti kao neosnovane.
Troškovi
97 Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.
98 U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
99 Budući da EUIPO nije uspio sa svojim jedinim žalbenim razlogom i s obzirom na to da je društvo Indo European Foods zahtijevalo da on snosi troškove, treba mu naložiti snošenje troškova ove žalbe.
100 U skladu s člankom 140. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, države članice i institucije koje su intervenirale u spor snose vlastite troškove.
101 Posljedično, Savezna Republika Njemačka, intervenijent u ovom žalbenom postupku, snosit će vlastite troškove.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Žalba se odbija.
2. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) nalaže se snošenje troškova.
3. Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove.
Potpisi