Language of document : ECLI:EU:F:2014:10

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

5. veljače 2014.

Predmet F‑29/13

David Drakeford

protiv

Europske agencije za lijekove (EMA)

„Javna služba – Član privremenog osoblja – Članak 8. Uvjeta zaposlenja za ostale službenike – Neproduženje ugovora – Izmjena ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom D. Drakeford zahtijeva poništenje, s jedne strane, odluke od 30. kolovoza 2012. izvršnog direktora Europske agencije za lijekove (EMA ili u daljnjem tekstu: Agencija), u svojstvu tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu EMA‑e (u daljnjem tekstu: TOZSUR) o neproduženju njegova ugovora o radu člana privremenog osoblja i zahtjevu da uzme bolovanje i, s druge strane, odluke istog tijela od 26. veljače 2013. o odbijanju njegova zahtjeva o izmjeni njegova ugovora člana pomoćnog osoblja u ugovor člana privremenog osoblja i, podredno, produženju njegova zadnjeg ugovora o radu člana privremenog osoblja.

Odluka:      Poništava se odluka Europske agencije za lijekove od 30. kolovoza 2012. o neproduženju ugovora D. Drakeforda. Europskoj agenciji za lijekove nalaže se da D. Drakefordu, kao naknadu za pretrpljenu materijalnu štetu koja je nastala do datuma ove presude, isplati razliku između, s jedne strane, iznosa primitaka od rada na koje bi imao pravo da je ostao na svojem radnom mjestu u toj Agenciji do datuma ove presude i, s druge strane, iznosa primitaka od rada, honorara, naknada za nezaposlenost ili drugih naknada koje je od 1. svibnja 2013. do datuma ove presude stvarno primao umjesto primitaka od rada koje je primao kao član privremenog osoblja. Stranke će Službeničkom sudu u roku od tri mjeseca računajući od datuma ove presude predložiti sporazumno rješenje kako bi se na prikladan način zaštitila prava D. Drakeforda ili, ako ne budu postigli sporazum, prijedlog iznosa za dodjelu pravične novčane naknade za pretrpljenu materijalnu štetu koja je D. Drakefordu nanesena nakon datuma ove presude. U preostalom dijelu tužba se odbija. O troškovima će se odlučiti naknadno.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Dopis naslovljen na člana privremenog osoblja kojim ga se obavještava o datumu isteka njegova ugovora – Isključenje – Odluka o neproduženju ugovora – Uključenost

(čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Članovi privremenog osoblja – Članovi privremenog osoblja iz članka 2. točke (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika – Produženje nakon prvog produženja ugovora na neodređeno vrijeme – Izmjena ugovora na određeno vrijeme – Pojam produženja – Nastavak radnog odnosa uz napredovanje u karijeri ili bez njega

(čl. 2. t. (a) i čl. 8. podstavak 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika)

1.      Dopis ograničen na podsjećanje člana osoblja na odredbe njegova ugovora koje se odnose na njegov istek i koji ne sadrži nijedan novi element u odnosu na navedene odredbe ne predstavlja akt kojim se nanosi šteta. No, u slučaju da se ugovor može produljiti, odluka donesena nakon unutarnjeg postupka na temelju članka 8. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u kojoj je navedena volja uprave o neproduženju ugovora predstavlja akt kojim se nanosi šteta.

(t. 23. do 25.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 15. listopada 2008., Potamianos/Komisija, T‑160/04, t. 21.

Službenički sud: 15. rujna 2011., Bennett i dr./OHIM, F‑102/09, t. 57. i 59., i navedena sudska praksa; 26. lipnja 2013., BU/EMA, F‑135/11, F‑51/12 i F‑110/12, t. 36., koja je predmet žalbe pred Službeničkim sudom, predmet T‑444/13 P; 23. listopada 2013., Solberg/OEDT, F‑124/12, t. 17. i 18.

2.      Što se tiče izmjene ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme u skladu s člankom 8. prvim podstavkom Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, posebno u pogledu tumačenja predmeta produženja, ako u tekstu odredbe nema nedvosmislenih indikacija, valja uzeti u obzir svrhu navedenog članka.

U tom pogledu, iako je istinito da stabilnost zaposlenja koja je svojstvena ugovorima na neodređeno vrijeme nije usporediva s onom koju dužnosnicima jamči Pravilnik o osoblju jer članovi privremenog osoblja nemaju pravo na stalno zaposlenje, ostaje činjenica da je kategorija ugovora na neodređeno vrijeme posebnost, sa stajališta sigurnosti zaposlenja, koja je u bitnome razlikuje od ugovora o zaposlenju na određeno vrijeme. Tako se prema članku 8. prvom podstavku Uvjeta zaposlenja ostalih službenika treći ugovor na određeno vrijeme koji bi se potpisan po sili prava smatrao sklopljenim na neodređeno vrijeme ograničavajući na taj način uzastopno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme s članovima privremenog osoblja i zasigurno zagovarajući jamstvo stabilnosti i, posljedično, određenu trajnost radnog odnosa između dotičnog člana osoblja i institucije, tijela ili agencija koja ga je zaposlila.

Izraz „Svako sljedeće produženje“ iz članka 8. prvog podstavka treće rečenice Uvjeta zaposlenja ostalih službenika valja tumačiti na način da se odnosi na svaki postupak u okviru kojeg član privremenog osoblja iz članka 2. t. (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika mora po isteku svojeg ugovora na određeno vrijeme nastaviti raditi za svojeg poslodavca u istom radnom odnosu iako to produženje prati prelazak u drugi razred i ili promjenu dužnosti koje izvršava. Drukčije bi moglo biti samo ako bi novi ugovor bio obuhvaćen drugim pravnim sustavom ili ako bi nastupio prekid karijere, što bi se, na primjer, odrazilo kao značajna promjena dužnosti koje izvršava dotični član osoblja.

(t. 43., 45. i 48.)

Izvori:

Sud: 6. listopada 1982., Cilfit/Ministère de la santé, 283/81, t. 20.

Službenički sud: 26. listopada 2006., Landgren/ETF, F‑1/05, t. 68.; 13. travnja 2011., Scheefer/Parlament, F‑105/09, t. 55. i 60.