RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

25. veljače 2014.

Predmet F‑118/11

Luigi Marcuccio

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Odluka tijela za imenovanje koja se odnosi na umirovljenje dužnosnika i priznanje prava na naknadu za invalidnost – Odluka koja ne navodi da se radi o profesionalnom uzroku bolesti koji je opravdao umirovljenje – Obveza tijela za imenovanje da utvrdi profesionalni uzrok bolesti – Članak 78. podstavak 5. Pravilnika o osoblju – Potreba sazivanja novog Odbora za utvrđivanje invalidnosti – Relevantnost ranije odluke donesene na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju – Članak 76. Poslovnika – Tužba djelomično očito nedopuštena i djelomično očito neosnovana“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom L. Marcuccio traži, između ostalog, poništenje implicitne odluke kojom je Europska komisija odbila donijeti odluku koja se odnosi na utvrđivanje profesionalnog uzroka bolesti koja je dovela do umirovljenja tužitelja zbog invalidnosti kao i da se Europskoj komisiji naloži snošenje više šteta koje je pretrpio i koje trpi zbog nezakonita propusta Komisije koja od 30. svibnja 2005. nije donijela odluku o utvrđivanju profesionalnog izvora te bolesti.

Odluka:      Tužba se djelomično odbacuje kao očito nedopuštena i djelomično odbija kao očito neosnovana. Svaka stranka snosi vlastite troškove.

Sažetak

1.      Sudski postupak – Podnošenje odgovora na tužbu – Rok – Nastavak suspendiranog postupka – Dan od kojega rok počinje teći

(čl. 39. st. 1. i 3., čl. 100. st. 3. i čl. 116. Poslovnika Službeničkog suda; čl. 91. st. st. 4. i čl. 90. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba koja se odnosi na suzdržavanje uprave od donošenja odluke – Tužbeni razlozi koji se odnose na poništenje odbijanja i utvrđivanje nepostupanja – Isto pravno sredstvo

(čl. 263. podstavak 4. i čl. 265. podstavak 3. UFEU‑a; čl. 90. st. 1. i 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Dužnosnici – Mirovine – Invalidska mirovina – Utvrđivanje profesionalnog uzroka bolesti – Nadležnost Odbora za utvrđivanje invalidnosti

(čl. 11., 73. i 78. Pravilnika o osoblju za dužnosnike; čl. 13. Priloga VIII.)

4.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja – Opseg – Nedostatnost obrazloženja – Uređenje tijekom spornog postupka – Pretpostavke

(čl. 296. podstavak 2. UFEU‑a; čl. 25. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

5.      Dužnosnici – Mirovine – Invalidska mirovina –Utvrđivanje profesionalnog uzroka bolesti – Pokretanje postupka nakon podnošenja tužbe – Posljedice

(čl. 73. i 78. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

1.      U postupku koji je suspendiran na temelju članka 91. stavka 4. Pravilnika o osoblju, implicitna odluka o odbijanju žalbe prekida suspenziju postupka i tuženik ima na raspolaganju, na temelju članka 39. stavka 1. i članka 100. stavka 3. Poslovnika Službeničkog suda, rok od dva mjeseca, računajući od prekida suspenzije, kojem se pridodaje paušalni rok od 10 dana za podnošenje odgovora na tužbu. S obzirom da su to rokovi javnog reda te da, posljedično, ni stranke ni Službenički sud ne mogu odlučivati o njima, nastavak postupka u tim okolnostima, kao i računanje roka u pitanju, ne ovisi o informaciji koju službeno mora dati Službenički sud.

Tako dopis tužene stranke podnesen u roku, koji se smatra odgovorom na tužbu, kojim se od Službeničkog suda zahtijeva obustava postupka, ima za posljedicu odbijanje tužiteljeva zahtjeva za donošenjem odluke na temelju članka 116. Poslovnika.

(t. 35. do 38.)

Izvori:

Službenički sud: 14. listopada 2006., Villa i dr./Parlament, F‑4/06, t. 24. i 26., i navedena sudska praksa; 23. travnja 2008., Pickering/Komisija, F‑103/05, t. 49. i 51.; 7. srpnja 2011., Pirri/Komisija, F‑21/11, t. 14.

2.      Dijelovi zahtjeva za poništenje, povezani s člankom 90. stavkom 1. i člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, mogu se u sporovima o zakonitosti akata Europske Unije u značajnoj mjeri zamijeniti s pravnim lijekom kojim se zahtijeva poništenje akta o odbijanju donošenja odluke na temelju članka 263. podstavka 4. UFEU‑a i pravnog lijeka kojim se zahtijeva utvrđivanje nezakonitog propusta institucije da donese takvu odluku na temelju članka 265. podstavka 3. UFEU‑a, dvije odredbe koje predstavljaju isto pravno sredstvo.

(t. 52.)

Izvori:

Sud: 18. listopada 1970., Chevalley/Komisija, 15/70, t. 6.

3.      U postupku umirovljenja zbog invalidnosti dužnosnika, tijelo za imenovanje ne može donijeti odluku o utvrđivanju profesionalnog uzroka bolesti koji opravdava umirovljenje zbog bolesti, a da pritom ne raspolaže mišljenjem Odbora za utvrđivanje invalidnosti koji je u tu svrhu sazvan i čijem sastavu dužnosnik mora doprinijeti imenujući jednog od liječnika tog odbora i dostavljajući sve elemente koji bi odboru mogli biti korisni prilikom donošenja liječničkih ocjena koje su sastavni dio njegova rada.

Na dužnosniku je također da podnese zahtjev za davanje iz članka 78. petog podstavka Pravilnika o osoblju i kad se taj zahtjev za utvrđivanje profesionalnog uzroka invalidnosti podnese, načelno je na dotičnoj instituciji da pokrene postupak za utvrđivanje profesionalnog uzroka. Međutim, institucija ne može izbjeći novo savjetovanje s Odborom za utvrđivanje invalidnosti i odmah utvrditi, bez ikakve formalnosti, profesionalni uzrok bolesti koja se navodi.

Pored toga, uzimajući u obzir da postupci u skladu s člancima 73. i 78. mogu dovesti do različitih liječničkih rezultata u pogledu iste činjenične situacije i, osobito što se tiče pitanja profesionalnog uzroka bolesti istog dužnosnika, ni tijelo za imenovanje ne može se oslanjati na nalaze i mišljenja na temelju kojih se utvrđuje profesionalna bolest u skladu s člankom 73. Pravilnika o osoblju kako bi odmah udovoljilo zahtjevu da se, u smislu članka 78. petog podstavka Pravilnika o osoblju, utvrdi da je bolest koja opravdava umirovljenje dotične osobe zbog invalidnosti ujedno profesionalni uzrok.

Na kraju, nije na sudu Unije da umjesto dotične institucije ili Odbora za utvrđivanje invalidnosti, ako nije propisan postupak utvrđivanja profesionalnog uzroka, sâm odluči je li bolest koja opravdava umirovljenje profesionalni uzrok.

(t. 58. do 63., 66. i 68.)

Izvori:

Sud: 12. siječnja 1983., K/Vijeće, 257/81, t. 11., 12., 14., 15. i 20.

Prvostupanjski sud: 27. veljače 1992. Plug/Komisija, T‑165/89, t. 67.; 14. svibnja 1998., Lucaccioni/Komisija, T‑165/95, t. 149.; 1. srpnja 2008., Komisija/D., T‑262/06 P, t. 70.

Službenički sud: 22. svibnja 2007., López Teruel/OHIM, F‑97/06, t. 48. i 68.; 1. veljače 2008., Labate/Komisija, F‑77/07, t. 12.; 30. lipnja 2011., Marcuccio/Komisija, F‑14/10, t. 60.; 6. studenoga 2012., Marcuccio/Komisija, F‑41/06 RENV, t. 98. i 99.

4.      Opseg obveze obrazlaganja u svakom slučaju treba ocijeniti s obzirom na konkretne okolnosti. Odluka je dostatno obrazložena kada je njezin sadržaj poznat dotičnom dužnosniku te mu omogućava da shvati njezin značaj i mjere koje su protiv njega poduzete.

U slučaju nedostatnog obrazloženja tužbeni razlog koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja može u iznimnim slučajevima postati bespredmetan zbog razloga istaknutih tijekom postupka.

U tom slučaju, uprava tijekom postupka može dostaviti dovoljno dodatno obrazloženje za svoju implicitnu odluku o odbijanju, osobito kad tu odluku treba analizirati kao odluku o odbijanju „u odnosu na stanje“, odnosno s obzirom na stanje postupka o utvrđivanju profesionalnog uzroka bolesti tužitelja koji je pokrenut na temelju članka 78. Pravilnika o osoblju i koji, kao takav, nikako ne utječe na odluku koja se treba donijeti na kraju tog postupka.

(t. 71. do 73. i 78.)

Izvori:

Sud: 26. listopada 1981., Michel/Parlament, 195/80, t. 22.; 27. ožujka 1985., Kypreos/Vijeće, 12/84, t. 8.; 8. ožujka 1988., Sergio i dr./Komisija, 64/86, 71/86 do 73/86 i 78/86, t. 52.; 28. veljače 2008., Neirinck/Komisija, C‑17/07 P, t. 50. i 51.

Prvostupanjski sud: 20. ožujka 1991., Pérez‑Mínguez Casariego/Komisija, T‑1/90, t. 73.; 6. srpnja 1995., Ojha/Komisija, T‑36/93, t. 60.; 12. prosinca 2002., Morello/Komisija, T‑135/00, t. 28.; 1. travnja 2004., N/Komisija, T‑198/02, t. 70.; 6. srpnja 2004., Huygens/Komisija, T‑281/01, t. 105.; 15. rujna 2005., Casini/Komisija, T‑132/03, t. 36.

Službenički sud: 31. ožujka 2011., Hecq/Komisija, F‑10/10, t. 68.

5.      Prigovor – koji se temelji na tome da postupak utvrđivanja profesionalnog uzroka bolesti tužitelja nije pokrenut ako je tijelo za imenovanje, nakon podnošenja tužbe dotičnog dužnosnika, udovoljilo njegovu zahtjevu – nije utemeljen.

U tim okolnostima, na tijelu za imenovanje je da, s jedne strane, prije donošenja odluke ponovno zatraži od Odbora za invalidnost provjeru je li patološko stanje tužitelja dovoljno neposredno povezano s posebnim i značajnim rizikom svojstvenim poslu koji je tužitelj obavljao, i, s druge strane, na tužitelju je da u potpunosti surađuje prilikom sazivanja Odbora za invalidnost u okviru njegova uspješnog rada.

(t. 81. i 82.)

Izvori:

Sud: 12. srpnja 1988., Parlament/Vijeće, 377/87, t. 10.