Predmet T‑564/12

Ministry of Energy of Iran

protiv

Vijeća Europske unije

„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja donesene protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Obveza obrazlaganja – Pravo na obranu – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Pogreška u ocjeni – Povreda temeljnih prava – Proporcionalnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 8. rujna 2015.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Procesna legitimacija – Tužba organizacije bez pravne osobnosti, podvrgnute mjerama ograničavanja – Dopuštenost

(čl. 263. podstavak 4. UFEU‑a; Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2012/635/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i 945/2012)

2.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Minimalni zahtjevi

(čl 296. UFEU‑a; Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2012/635/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i 945/2012)

3.      Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Pravo na pristup dokumentima – Pravo uvjetovano podnošenjem odgovarajućeg zahtjeva Vijeću

(Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2012/635/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i 945/2012)

4.      Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Obveza priopćavanja činjenica koje se stavljaju na teret istodobno s usvajanjem akta koji negativno utječe na neku osobu ili odmah nakon njegova usvajanja – Zauzimanje stajališta zainteresiranih subjekata nakon usvajanja mjera ograničavanja – Propis kojim se propisuje obveza Vijeću da preispita svoju odluku nakon zauzimanja stajališta – Poštovanje razumnog roka – Povreda – Posljedice

(Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP, čl. 24. st. 2. do 4., i Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP; Uredba Vijeća br. 267/2012, čl. 46. st. 3. i 4., i Uredba Vijeća br. 945/2012)

5.      Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Mjere donesene u okviru borbe protiv širenja nuklearnog oružja – Doseg nadzora

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.; Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2012/635/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i 945/2012)

6.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Financijska potpora iranskoj vladi – Pojam – Aktivnosti izvoza električne energije – Uključenost – Pružanje neprofitabilnih usluga od javnog interesa – Nepostojanje utjecaja

(Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2012/635/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i 945/2012)

7.      Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Ograničenje prava vlasništva – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 17.; Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2012/635/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i 945/2012)

1.      Na temelju članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti tužbu za poništenje.

U okviru tužbe za djelomično poništenje određenih mjera ograničavanja protiv Irana, ako Vijeće procijeni da jedno ministarstvo iranske vlade, koje nema različitu pravnu osobnost od pravne osobnosti te vlade, ima položaj koji je dostatan da ono postane predmet mjera ograničavanja, dosljednost i pravičnost nalažu da se prizna da je njegov položaj dostatan za osporavanje tih mjera. Svaki drugi zaključak doveo bi do okolnosti da neka organizacija može biti uključena na popis subjekata obuhvaćenih mjerama ograničavanja, a da protiv tog uključivanja ne može podnijeti tužbu.

Osim toga, budući da se izričito odnosi ne samo na osobe, nego također i na subjekte i tijela, pravna odredba o usvajanju takvih mjera ograničavanja stoga izričito predviđa da se mjere ograničavanja mogu odnositi na subjekte koji nemaju vlastitu pravnu osobnost.

(t. 21.‑24.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 32.‑37.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 59.)

4.      U slučaju odredbe kojom se propisuje obveza za Vijeće preispitati uvrštavanje osoba ili subjekata na popis subjekata obuhvaćenih mjerama ograničavanja protiv Irana kada su se ta osoba ili subjekt očitovali, nakon što Vijeće priopćilo svoju odluku o uvrštavanju, to preispitivanje trebalo je izvršiti u razumnom roku u slučaju kada nije određen konkretan rok.

S obzirom na to, kod ispitivanja razumnosti isteklog roka valja voditi računa o činjenici da su predmetna očitovanja predstavljala prvu priliku za takav subjekt ili tijelo da iznese svoje stajalište o osnovanosti uvrštavanja svojeg imena na predmetne popise, što znači da ima poseban interes da Vijeće izvrši preispitivanje i obavijesti ga o ishodu. Naime, Vijeće nije dužno dotičnoj osobi ili subjektu prethodno priopćiti razloge zbog kojih ta institucija namjerava uvrstiti ime te osobe ili subjekta na popis osoba i subjekata čija su financijska sredstva zamrznuta s obzirom na to da, kako ne bi ugrozila svoju učinkovitost, takva mjera mora po samoj svojoj naravi imati učinak iznenađenja te se mora primijeniti trenutačno. U takvom je slučaju načelno dostatno da institucija priopći razloge dotičnoj osobi ili subjektu i omogući toj osobi ili subjektu pravo na saslušanje istovremeno ili neposredno nakon donošenja odluke.

U slučaju kada se odgovor Vijeća pošalje više od petnaest mjeseci nakon što je subjekt ili tijelo podnijelo svoje prvo očitovanje, valja zaključiti da je Vijeće odgovorilo na očitovanje u očito nerazumnom roku.

Međutim, u mjeri u kojoj je odgovor Vijeća u skladu s ciljem predmetne odredbe, odnosno, obveze osigurati da su mjere ograničavanja koje se odnose na određenu osobu ili subjekt opravdane u trenutku njihova donošenja, povreda prava na obranu o kojoj je riječ ne opravdava poništenje akata kojima su te mjere usvojene jer ta povreda više ne proizvodi štetne učinke na položaj osobe ili subjekata o kojima je riječ.

(t. 64., 70.‑76.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 81.‑85.)

6.      Kada je riječ o mjerama ograničavanja protiv Irana, poput zamrzavanja financijskih sredstava subjekata koji pružaju potporu iranskoj vladi, kriterij potpore toj vladi odnosi se na aktivnosti svojstvene predmetnoj osobi ili subjektu, koji ga, čak i ako sami po sebi nisu izravno ili neizravno uopće povezani sa širenjem nuklearnog oružja, ipak mogu poticati osiguravajući iranskoj vladi materijalna, financijska ili logistička sredstva ili pogodnosti koje joj omogućuju izvršavanje aktivnosti širenja nuklearnog oružja. Stoga navedeni kriterij obuhvaća oblike potpore koji zbog svoje kvalitativne i kvantitativne važnosti doprinose iranskim nuklearnim aktivnostima. Njegov cilj je oduzeti iranskoj vladi njezine izvore prihoda kako bi je se prisililo da, u nedostatku dovoljnih financijskih sredstava, prestane s razvojem svojega programa širenja nuklearnog oružja.

Međutim, aktivnosti izvoza električne energije ministarstva iranske vlade, koje se osobito sastoje od prikupljanja iznosa koje su platili kupci izvezene električne energije, pribavljaju iranskoj vladi izvor prihoda, i stoga predstavljaju podršku toj vladi, u vidu financijske potpore.

Činjenica da to ministarstvo pruža neprofitabilne usluge od javnog interesa ne znači da se njegove aktivnosti izvoza električne energije ne mogu smatrati financijskom potporom iranskoj vladi i da se slijedom toga ne može opravdati donošenje mjera ograničavanja koje se odnose na njega.

Naime, aktivnosti tog ministarstva povezane s izvozom električne energije razlikuju se od ostalih njegovih zadaća po tome što one ne predstavljaju uslugu od javnog interesa koja se pruža iranskom stanovništvu. Stoga ne postoji bitna veza između svih aktivnosti i zadaća ministarstva koja bi zahtijevala da se one ispitaju u cjelini. Ovo je tim više slučaj što, kako proizlazi iz elemenata u spisu, za financijska sredstva stvorena aktivnostima izvoza električne energije nije predviđena posebna proračunska stavka.

Isto tako, ograničiti kvalifikaciju subjekta koji pruža financijsku podršku iranskoj vladi samo na subjekte čijim se aktivnostima kao cjelinom ostvaruje dobit omogućilo bi zaobilaženje cilja predmetnih mjera ograničavanja i tako utjecalo na njihovu učinkovitost. Naime, radi izbjegavanja primjene navedenih mjera bilo bi dovoljno da se na svaki dotični subjekt prenesu, osim nadležnosti i aktivnosti kojima se ostvaruju prihodi, i neprofitne nadležnosti i aktivnosti u usporedivom iznosu.

Nadalje, zamrzavanje financijskih sredstava ministarstva zbog njegovih aktivnosti izvoza električne energije odgovara cilju koji se sastoji od toga da se iranska vlada liši njezinih izvora prihoda, i to neovisno o neprofitnom karakteru drugih aktivnosti ministarstva. Naime, zbog navedenog zamrzavanja iranska vlada čiji je ministarstvo sastavni dio lišena je uživanja jednog dijela financijskih izvora potrebnih da se osiguraju sve njezine aktivnosti, uključujući one koje se nalaze izvan nadležnosti ministarstva i povezane su sa širenjem nuklearnog oružja.

Shodno tome, bitno pitanje za ocjenu pruža li ministarstvo financijsku podršku iranskoj vladi ne svodi se na njegovu opću isplativost, nego na to jesu li isplative njegove aktivnosti izvoza električne energije.

(t. 88.‑91., 93.‑97.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 113.‑114., 116.‑118.)