Predmet C-574/16

Grupo Norte Facility SA

protiv

Angela Manuela Moreire Gómeza

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članak 4. – Načelo nediskriminacije – Pojam ‚uvjeti zapošljavanja’ – Usporedivost situacija – Opravdanje – Pojam ‚objektivni razlozi’ – Naknada u slučaju prestanka ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog objektivnog razloga – Niža naknada koja se isplaćuje istekom ugovora o radu na određeno vrijeme zbog zamjene”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. lipnja 2018.

1.        Socijalna politika – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Direktiva 1999/70 – Uvjeti zapošljavanja – Pojam – Naknada koja se isplaćuje radniku zbog prestanka njegova ugovora o radu – Uključenost

(Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 4. st. 1.)

2.        Socijalna politika – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Direktiva 1999/70 –       Objektivni razlozi koji opravdavaju različito postupanje – Pojam – Naknada u slučaju prestanka ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog objektivnog razloga – Niža naknada koja se isplaćuje istekom ugovora o radu na određeno vrijeme zbog „zamjene” – Dopuštenost

(Direktiva Vijeća 1999/70, Prilog, čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 1.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 41.-45.)

2.      Članak 4. stavak 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., sadržanog u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis prema kojem je naknada koja se isplaćuje radnicima zaposlenima na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenih kako bi se popunilo radno vrijeme koje je raspoloživo nakon djelomičnog umirovljenja radnika, kao što je ugovor o zamjeni o kojem je riječ u glavnom postupku, istekom roka na koji su ti ugovori sklopljeni, niža od naknade koja se dodjeljuje radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme prilikom prestanka njihova ugovora o radu zbog objektivnog razloga.

Naime, iz definicije pojma „ugovor na određeno vrijeme” iz članka 3. stavka 1. Okvirnog sporazuma proizlazi da ugovor te naravi prestaje proizvoditi svoje učinke u budućnosti istekom roka na koji je sklopljen, a taj se rok može utvrditi dovršenjem određenog posla, nastupanjem određenog događaja ili, kao u ovom slučaju, određenim datumom. Prema tome, strankama ugovora o radu na određeno vrijeme od trenutka njegova sklapanja poznat je datum ili događaj kojim on prestaje. Tim se rokom ograničava trajanje radnog odnosa a da stranke u tom pogledu ne izražavaju svoju volju nakon sklapanja navedenog ugovora.

Nasuprot tomu, prestanak ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog jednog od razloga predviđenih člankom 52. Zakona o radu, na poslodavčevu inicijativu, posljedica je nastupa okolnosti koje nisu bile predviđene na datum njegova sklapanja i koje narušavaju redovito odvijanje radnog odnosa. Kao što to proizlazi iz objašnjenja španjolske vlade navedenih u točki 55. ove presude i kao što je to u biti navela nezavisna odvjetnica u točki 60. svojeg mišljenja, upravo kako bi se nadoknadila ta nepredvidljivost prekida radnog odnosa zbog takvog razloga i zbog toga iznevjerena legitimna očekivanja koja je radnik mogao imati na taj datum u pogledu stabilnosti tog radnog odnosa, članak 53. stavak 1. točka (b) Zakona o radu u tom slučaju zahtijeva plaćanje navedenom radniku kojem je otkazan ugovor o radu naknade u visini plaće za dvadeset dana za svaku godinu radnog staža.

U tom potonjem slučaju španjolsko pravo ne pravi nikakvu razliku u postupanju između radnika zaposlenih na određeno vrijeme i usporedivih radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme, s obzirom na to da članak 53. stavak 1. točka (b) Zakona o radu predviđa zakonsku naknadu u visini plaće za dvadeset dana za svaku godinu radnog staža u poduzeću u korist radnika, neovisno o tome je li njegov ugovor sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme.

U tim okolnostima stoga valja smatrati da različita svrha naknada predviđenih u članku 49. stavku 1. točki (c) odnosno u članku 53. stavku 1. točki (b) Zakona o radu, čije se plaćanje odvija u bitno različitim kontekstima, čini objektivan razlog koji opravdava predmetnu razliku u postupanju.

(t. 57.-61. i izreka)