Žalba koju je 2. travnja 2021. podnijela Europska investicijska banka protiv presude Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 27. siječnja 2021. u predmetu T-9/19, ClientEarth/EIB
(predmet C-212/21 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska investicijska banka (EIB) (zastupnici: T. Gilliams, G. Faedo i K. Carr, agenti)
Druge stranke u postupku: ClientEarth, Europska komisija
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
proglasi žalbu dopuštenom i osnovanom;
u cijelosti ukine pobijanu presudu kako proizlazi iz njezine izreke
ako Sud smatra da stanje postupka to dopušta, odbije tužbu podnesenu u prvom stupnju;
naloži društvu ClientEarth plaćanje troškova obiju strana u vezi sa žalbenim postupkom i prvostupanjskim postupkom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj ističe tri žalbena razloga.
Prvo, u pobijanoj presudi pogrešno se tvrdi da je EIB-ova obrana u području njegovih financijskih operacija nedopuštena. Opći sud zanemario je odredbe primarnog prava EU-a na kojima se temelji EIB-ova obrana, pogrešno je primijenio obvezu obrazlaganja i iskrivio EIB-ov odgovor na zahtjev društva ClientEarth za unutarnju reviziju prema članku 10. Aarhuške uredbe1 . Slijedom toga, Opći je sud pogrešno protumačio definiciju „upravnog akta” u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (g) Aarhuške uredbe.
Drugo, u pobijanoj presudi pogrešno se utvrdilo da je rezolucija koju je Upravno vijeće EIB-a donijelo 12. travnja 2018., kojom se odobrava prijedlog financiranja projekta izgradnje elektrane na biomasu u Curtisu (Španjolska), predstavljala upravni akt koji ima „pravno obvezujuće i vanjske učinke” u smislu članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe. Opći sud povrijedio je načelo nadređenosti primarnog prava EU-a nad sekundarnim pravom EU-a i međunarodnim sporazumima, nije poštovao članak 271. točku (c) i članak 263. stavak 4. UFEU-a te je pogrešno primijenio članak 263. UFEU-a.
Treće, u pobijanoj presudi pogrešno se utvrdilo da je rezolucija koju je donijelo Upravno vijeće EIB-a 12. travnja 2018., upravni akt „donesen u okviru prava zaštite okoliša” u smislu članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe. Opći sud pogrešno je protumačio definiciju iz članka 2. stavka 1. točke (f) Aarhuške uredbe, nije odredio točan pravni temelj za predmetnu rezoluciju i nedosljedno je tumačio Aarhušku uredbu u vezi s Aarhuškom konvencijom.
____________
1 Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)