Tužba podnesena 16. prosinca 2020. – Arnautu/Parlament

(predmet T-740/20)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Marie-Christine Arnautu (Pariz, Francuska) (zastupnik: F. Wagner, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

dopusti prigovor nezakonitosti te proglasi nezakonitim članak 33. stavke 1. i 2. PMSZ-a;

slijedom toga, utvrdi nedostatak pravne osnove za Odluku glavnog tajnika od 21. rujna 2020. te je poništi;

primarno,

utvrdi da je Marie-Christine Arnautu dokazala da je zaposlenje njezinog asistenta u skladu s člankom 33. stavcima 1. i 2. PMSZ-a i sudskom praksom Suda Europske unije;

posljedično,

poništi odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 21. rujna 2020. poslanu elektroničkom poštom 23. listopada 2020., donesenu na temelju članka 68. Odluke 2009/C 159/01 predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008. „o provedbenim mjerama vezanima za Statut zastupnika u Europskom parlamentu” kako je izmijenjena, kojom se utvrđuje tražbina koja se potražuje od tužiteljice u iznosu od 87 203,46 eura na ime neosnovano plaćenih iznosa u okviru parlamentarne pomoći te kojom se obrazlaže njihov povrat;

poništi opomenu br. 7000001577 od 22. listopada 2020. kojom se utvrđuje potraživanje prema Marie-Christine Arnautu, u skladu s odlukom glavnog tajnika o povratu neosnovano plaćenih iznosa od 21. rujna 2020., donesene na temelju članka 68. Provedbenih mjera Statuta zastupnika (PMSZ) u vezi s troškovima parlamentarne pomoći;

naloži Europskom parlamentu snošenje ukupnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na prigovoru nezakonitosti budući da članak 33. Provedbenih mjera Statuta zastupnika (u daljnjem tekstu: Provedbene mjere) donesenih odlukama predsjedništva Europskog parlamenta od 19. svibnja i 9. srpnja 2008. krši načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, osobito zbog nedostatka njihove jasnoće i preciznosti. Tužiteljica tvrdi da se, s obzirom na nepreciznost pobijanih odredaba, sudska praksa mora uzeti u obzir pri tumačenju pravnog pravila Provedbenih mjera. Međutim, detalji glede dokaza zaposlenja parlamentarnog asistenta potvrđeni su praksom u predmetima Bilde i Montel tek u studenom 2017., s obzirom na to da se sudska praksa u predmetu Gorostiaga iz 2005. odnosila samo na dokaz o plaćanju zaposlenika od strane trećeg isplatitelja. Tako su pobijane odredbe još od 2008. bile nesigurne i nejasne. Tužiteljica dodaje da Europski parlament, unatoč rizicima pravne nesigurnosti, nije jasno i precizno uredio postupak nadzora parlamentarne pomoći niti službeno propisao obvezu zastupnika da uspostavi i vodi makar sustav prihvatljivih i datiranih dokaza koje je moguće identificirati.

Drugi tužbeni razlog temelji se na bitnoj povredi postupka i prava obrane. Tužiteljica ističe da glavni tajnik nije proveo nikakvo osobno saslušanje protivno članku 68. Provedbenih mjera. Dodaje da joj je glavni tajnik takvim postupanjem povrijedio temeljno pravo neposredne rasprave s tijelom koje treba donijeti odluku te kontradiktorne rasprave o dokazima.

____________