Spojeni predmeti T‑479/11 i T‑157/12
Francuska Republika
i
IFP Énergies nouvelles
protiv
Europske komisije
„Državna potpora – Istraživanje nafte – Prešutno i neograničeno državno jamstvo koje ostvaruje Institut français du pétrole (IFP) jer mu je priznat status javne ustanove za obavljanje industrijskih i komercijalnih djelatnosti (EPIC) – Prednost – Presumpcija prednosti”
Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 26. svibnja 2016.
1. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Davanje prednosti korisnicima – Državno jamstvo u korist poduzetnika na kojeg se ne primjenjuju redovni postupci restrukturiranja i likvidacije – Dokazivanje postojanja prednosti koje leži na Komisiji – Ocjena svih relevantnih dokaza – Prednost koja se konkretizira u odnosima poduzetnika korisnika tog jamstva s njegovim vjerovnicima
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
2. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Davanje prednosti korisnicima – Državno jamstvo u korist poduzetnika na kojeg se ne primjenjuju redovni postupci restrukturiranja i likvidacije – Dokazivanje postojanja prednosti koje leži na Komisiji – Potpuno hipotetsko zaključivanje – Zaključivanje koje ne zadovoljava teret dokazivanja
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Upravni postupak – Komisijine obveze – Nepristrano i savjesno proveden ispitni postupak – Uzimanje u obzir najpotpunijih i najvjerodostojnijih dokaza – Opseg obveze
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)
4. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Pravno obilježje – Tumačenje na temelju objektivnih elemenata – Sudski nadzor – Doseg
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
5. Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Otklanjanje nedostatka u obrazloženju tijekom sudskog postupka – Nedopuštenost
(čl. 296. UFEU‑a)
6. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Davanje prednosti korisnicima – Obveza uzimanja u obzir učinaka mjere kod određivanja je li korisnik ostvario prednost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
7. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Davanje prednosti korisnicima – Državno jamstvo u korist poduzetnika na kojeg se ne primjenjuju redovni postupci restrukturiranja i likvidacije – Dokazivanje postojanja prednosti na temelju presumpcije poboljšanja financijskog položaja tog poduzetnika – Granice
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
8. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Ispitivanje sustava potpora u cjelini – Dopuštenost – Ispitivanje općih obilježja potpore dodijeljene na temelju programa potpora i koju treba prijaviti – Nedopuštenost
(čl. 108. UFEU‑a)
9. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Davanje prednosti korisnicima – Državno jamstvo u korist poduzetnika na kojeg se ne primjenjuju redovni postupci restrukturiranja i likvidacije – Dokazivanje postojanja prednosti na temelju presumpcije poboljšanja financijskog položaja tog poduzetnika – Obaranje navedene presumpcije
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
1. Pojam državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a obuhvaća ne samo pozitivna davanja nego i intervencije koje u različitim oblicima smanjuju troškove koji obično opterećuju proračun poduzetnika i koje su time iste naravi te imaju identične učinke, iako nisu subvencije u strogom smislu riječi. Dakle, potporama se smatraju sve državne intervencije koje, u kojem god obliku bile, mogu izravno ili neizravno pogodovati poduzetnicima ili koje se mogu smatrati ekonomskom prednošću koju poduzetnik korisnik ne bi ostvario u uobičajenim tržišnim uvjetima.
Da bi provjerila ostvaruje li poduzetnik korisnik gospodarsku prednost koju inače ne bi dobio u uobičajenim tržišnim uvjetima, Komisija mora provesti cjelovitu analizu svih relevantnih elemenata sporne transakcije i njezina konteksta, uključujući situaciju poduzetnika korisnika i dotičnog tržišta.
U tom pogledu, metoda koju je Komisija odabrala za utvrđivanje postojanja gospodarske prednosti za javnu istraživačku ustanovu koju je ona ostvarivala zbog svojeg statusa javne ustanove za obavljanje industrijskih i komercijalnih djelatnosti, ostvarujući tako prešutno i neograničeno državno jamstvo, a sastojala se u ispitivanju prednosti nastale u odnosima navedene ustanove sa svojim vjerovnicima, ne sadržava pogrešku koja se tiče prava.
Naime, prednost koja proizlazi iz državne potpore svojstvene statusu poduzetnika koji je njezin korisnik, konkretizira se u odnosu koji tog poduzetnika povezuje s njegovim vjerovnicima. Međutim, kako bi se moglo zaključiti da u pojedinačnom slučaju postoji prednost, potrebno je da povoljniji tretman koji vjerovnici pružaju poduzetniku korisniku jamstva kao i troškovi i prihodi tog poduzetnika koji su zbog navedenog tretmana smanjeni odnosno povećani budu utvrđeni uzimajući u obzir sve relevantne elemente sporne transakcije i njezina konteksta, uključujući situaciju poduzetnika korisnika i dotičnog tržišta.
(t. 70., 71., 82., 83., 87., 88.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 71., 94.‑108., 114., 115.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 72.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 73.‑75.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 126., 130.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 129.)
7. Iako je Sud u presudi od 3. travnja 2014., Francuska/Komisija, C‑559/12 P, EU:C:2014:217) zaključio da postoji jednostavna pretpostavka prema kojoj davanje prešutnog i neograničenog državnog jamstva u korist poduzetnika na kojeg se nisu primjenjivali redovni postupci restrukturiranja i likvidacije ima za posljedicu poboljšanje njegova financijskog položaja smanjenjem troškova koji uobičajeno opterećuju njegov proračun, treba ipak reći da mogućnost korištenja presumpcije kao načina dokazivanja ovisi o vjerodostojnosti pretpostavki na kojima se ona temelji.
U tom pogledu, presumpcija utvrđena u gore navedenoj presudi počiva na dvjema premisama čiju vjerodostojnost potvrđuje i Sud, prema kojem, s jedne strane, postojanje jamstva tijela javne vlasti države članice ima povoljan utjecaj na vjerovnikovo prosuđivanje rizika od nemogućnosti izvršenja obveza korisnika tog jamstva te se, s druge strane, taj povoljni utjecaj odražava na smanjivanje troškova kreditiranja. No, vjerodostojnost pretpostavke na koju se poziva Komisija, prema kojoj se povoljan utjecaj postojanja jamstva tijela javne vlasti države članice na vjerovnikovo prosuđivanje rizika od nemogućnosti izvršenja obveza korisnika tog jamstva odražava na snižavanje cijena koje dotičnom korisniku odobravaju njegovi dobavljači, nije sama po sebi razumljiva.
U svakom slučaju, Komisija se ne može pozvati na navedenu običnu presumpciju koju je Sud postavio u gore spomenutoj presudi u kontekstu utvrđivanja postojanja prednosti u odnosima između, s jedne strane, javne istraživačke ustanove koja ostvaruje prešutno i neograničeno državno jamstvo i, s druge strane, njezinih dobavljača i klijenata, jer je primjena te presumpcije ograničena na odnose koji uključuju transakciju financiranja, zajam ili, šire gledano, kredit od strane vjerovnika takve javne ustanove, posebice odnose između te ustanove i bankarskih i financijskih ustanova.
(t. 136.‑139., 142., 160.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 165.‑173.)
9. Vidjeti tekst odluke.
(t. 187.‑195.)