Language of document : ECLI:EU:T:2022:853

Predmet T-626/20

Landwärme GmbH

protiv

Europske komisije

 Presuda Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 21. prosinca 2022.

„Državne potpore – Tržište bioplina – Oslobođenja od poreza kojima se nadoknađuju dodatni troškovi proizvodnje – Odluke o neospornosti – Tužba za poništenje – Pravni interes – Dopuštenost – Nepokretanje službenog istražnog postupka – Ozbiljne poteškoće – Članak 108. stavci 2. i 3. UFEU-a – Članak 4. stavci 3. i 4. Uredbe (EU) 2015/1589 – Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. – Kumuliranje potpora – Potpore koje je dodijelilo nekoliko država članica – Uvezeni bioplin – Načelo nediskriminacije – Članak 110. UFEU-a”

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem bez pokretanja službenog istražnog postupka – Tužba zainteresiranih osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a – Tužba radi očuvanja postupovnih prava zainteresiranih osoba – Dopuštenost

(čl. 108. st. 2. i 3. i čl. 263. četvrti st. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 1. t. (h), čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1.)

(t. 18.-32.)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Komisijina odluka kojom se utvrđuje spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem bez pokretanja službenog istražnog postupka – Tužba zainteresiranih osoba u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a – Tužba radi očuvanja postupovnih prava zainteresiranih osoba – Tužba koju je podnio potencijalni korisnik predmetne potpore – Dopuštenost

(čl. 263. četvrti st. UFEU-a)

(t. 35.-48.)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Zabrana – Odstupanja – Komisijina diskrecijska ovlast – Komisijino donošenje smjernica kojima se uređuje ispitivanje spojivosti potpora s unutarnjim tržištem – Posljedice – Samoograničavanje Komisijine diskrecijske ovlasti

(čl. 107. st. 3. t. (c) UFEU-a; Komunikacija Komisije 2014/C 200/1)

(t. 51.)

4.      Potpore koje dodjeljuju države – Planovi potpora – Komisijino ispitivanje – Prethodna faza i kontradiktorna faza – Spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Poteškoće u ocjeni – Komisijina dužnost pokretanja kontradiktornog postupka – Ozbiljne poteškoće – Teret dokazivanja – Dostupne informacije – Okolnosti koje omogućavaju potvrdu postojanja takvih poteškoća – Nedostatnost ili nepotpunost Komisijina ispitivanja tijekom postupka prethodnog ispitivanja

(čl. 108. st. 2. i 3. UFEU-a; Uredba Vijeća 2015/1589, čl. 4.)

(t. 64.-75., 83.-100.)

5.      Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Spojivost potpore s unutarnjim tržištem – Diskrecijska ovlast – Poštovanje usklađenosti odredaba kojima se uređuju državne potpore i ostalih odredaba Ugovora – Oslobođenje od plaćanja poreza koje je dodijelila država članica za kupnju bioplina radi nadoknade dodatnih troškova proizvodnje – Proizvođači bioplina s poslovnim nastanom u drugim državama članicama koji koriste potpore za proizvodnju – Obveza uzimanja u obzir potpora koje su dodijelile te druge države članice tijekom ispitivanja spojivosti poreznog oslobođenja s unutarnjim tržištem – Načelo nediskriminacije – Usporedivost situacija – Članak 110. UFEU-a – Objektivni kriterij – Obrnuta diskriminacija

(čl. 107. st. 1. i čl. 108. UFEU-a)

(t. 101.-128.)

Kratak prikaz

Kraljevina Švedska prijavila je 1. travnja 2020. Europskoj komisiji svoju namjeru da izmijeni i produlji do 31. prosinca 2030. dva programa potpora koja je Komisija već odobrila do 31. prosinca 2020. (u daljnjem tekstu: sporni programi). U skladu s tim programima, kupnja određenih obnovljivih plinova za gorivo (u daljnjem tekstu: bioplin) izuzeta je od plaćanja određenih trošarina koje se plaćaju pri kupnji fosilnih plinova koji se koriste u istu svrhu.

Bez pokretanja službenog istražnog postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU-a, Komisija je odlukama od 29. lipnja 2020.(1) (u daljnjem tekstu: pobijane odluke) smatrala da su se prijavljene mjere odnosile na državne potpore spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a. U skladu s tom odredbom, potpore za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja mogu se smatrati spojivima s unutarnjim tržištem ako ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu. Konkretno, Komisija je istaknula, s jedne strane, da su sporni programi bili nužni s obzirom na to da bi, bez potpunih poreznih oslobođenja koja su njima predviđena, bioplin bio skuplji od fosilnog plina i, s druge strane, da se može isključiti da potpore dodijeljene na temelju tih programa prelaze iznos potreban za naknadu viših troškova do kojih dovodi proizvodnja bioplina u odnosu na proizvodnju fosilnih plinova i na taj način iziskuju prekomjernu naknadu navedenih viših troškova (u daljnjem tekstu: prekomjerna naknada).

Tužitelj, društvo Landwärme GmbH, proizvođač biometana u Njemačkoj, podnio je tužbu za poništenje pobijanih odluka. Prihvaćanjem te tužbe Opći sud je, nakon što je utvrdio da je ona dopuštena, presudio da je Komisija, s obzirom na ozbiljne poteškoće koje proizlaze iz ocjene spojivosti prijavljenih mjera s unutarnjim tržištem, trebala pokrenuti službeni istražni postupak.

Ocjena Općeg suda

Što se tiče dopuštenosti tužbe, Opći sud najprije utvrđuje da tužitelj osobito prigovara Komisiji da nije pokrenula službeni istražni postupak unatoč činjenici da ta institucija nije mogla zanemariti postojanje ozbiljnih poteškoća u pogledu mogućeg kumuliranja potpora dodijeljenih u Švedskoj primjenom spornih programa i drugih potpora koje su druge države članice dodijelile proizvođačima bioplina (u daljnjem tekstu: sporno kumuliranje), s obzirom na to da to kumuliranje može dovesti do prekomjerne naknade u korist tih proizvođača kada oni prodaju bioplin u Švedskoj. Nadalje, Opći sud ističe da tužitelj, kao potencijalni neizravni korisnik potpora predviđenih tim programima i konkurent trenutačnim korisnicima navedenih potpora, ima svojstvo zainteresirane strane u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 1. točke (h) Uredbe o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a(2). Naposljetku, Opći sud smatra da tužitelj ima pravni interes jer bi u slučaju poništenja pobijanih odluka mogao koristiti postupovna prava zajamčena zainteresiranim strankama u okviru službenog istražnog postupka podnoseći Komisiji primjedbe o promjenama koje bi trebalo primijeniti na sporne programe kako bi ih se moglo proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem. Stoga je tužba dopuštena barem u dijelu u kojem je njome tužitelj istaknuo prigovor koji se odnosi na sporno kumuliranje.

Prije ispitivanja tog prigovora Opći sud odbacuje Komisijin argument prema kojem Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020.(3), čiju nezakonitost tužitelj nije istaknuo, ne omogućuju da se dodjeli ikakva uloga spornom kumuliranju u svrhu ocjene spojivosti spornih programa s unutarnjim tržištem. Naime, tim se smjernicama ne protivi to da Komisija ispita prekomjernu naknadu koja može proizaći iz tog kumuliranja.

Što se tiče osnovanosti tog prigovora, Opći sud ističe da je Komisija u pobijanim odlukama ispitala samo prekomjernu naknadu koja može proizaći iz kumuliranja nekoliko potpora koje je dodijelila Kraljevina Švedska i da je time isključila da bi sporno kumuliranje moglo izazvati ozbiljne poteškoće pri utvrđivanju spojivosti spornih programa s unutarnjim tržištem. Opći sud usto pojašnjava da Komisija, kada donosi odluku utemeljenu na članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU-a nakon postupka prethodnog ispitivanja, mora moći zaključiti, a da to pitanje ne stvara ozbiljne poteškoće, da predmetne potpore neće utjecati na trgovinu među državama članicama.

Nakon što je podsjetio na to da, u skladu sa sudskom praksom, nedostatnost ili nepotpunost ispitivanja koje je Komisija provela tijekom faze prethodnog ispitivanja čini naznaku postojanja ozbiljnih poteškoća prilikom ocjene prijavljene mjere potpore, Opći sud ističe da je pitanje nepostojanja prekomjerne naknade usko povezano s pitanjem proporcionalnosti spornih programa. Stoga, činjenica da je Komisija, unatoč informacijama kojima je raspolagala u pogledu mogućih učinaka spornog kumuliranja, nedostatno i nepotpuno analizirala nepostojanje prekomjerne naknade, u ovom slučaju može biti dovoljna kako bi se utvrdilo postojanje ozbiljnih poteškoća.

Prije nego što je utvrdio da je spojivost spornih programa s unutarnjim tržištem izazvala ozbiljne poteškoće zbog prekomjerne naknade koja može proizaći iz spornog kumuliranja, Opći sud ispitao je argumente Komisije i Kraljevine Švedske prema kojima, u biti, poštovanje načela nediskriminacije ili članka 110. UFEU-a nalaže da se porezna oslobođenja predviđena spornim programima primjenjuju neovisno o podrijetlu bioplina prodanog u Švedskoj, i to bez razlikovanja u pogledu toga je li država članica u kojoj je bioplin proizveden dodijelila potpore za proizvodnju energije iz bioplina.

Što se tiče poštovanja načela nediskriminacije, Opći sud naglašava da je cilj spornih programa učiniti bioplin konkurentnim u odnosu na fosilne plinove, kompenzirajući više troškove proizvodnje prvonavedenog. S obzirom na taj cilj, prodaja bioplina čiji su dodatni troškovi proizvodnje nadoknađeni nije usporediva s prodajom bioplina čiji dodatni troškovi proizvodnje još nisu bili nadoknađeni. Opći sud pojašnjava da razlika između tih dviju situacija postoji čak i kada naknada tih dodatnih troškova proizlazi iz potpora koje su dodijelile druge države članice, a ne Kraljevina Švedska. Posljedično, osim ako nije objektivno opravdano, na te dvije prodaje ne može se primijeniti isto porezno oslobođenje, i to neovisno o tome je li bioplin prodan u Švedskoj proizveden na nacionalnom području ili je bio uvezen.

Što se tiče članka 110. UFEU-a, kojim se državama članicama zabranjuje veće oporezivanje uvezenih proizvoda od onog sličnih domaćih proizvoda, Opći sud ističe da se postojanje prekomjerne naknade može smatrati objektivnim kriterijem koji omogućuje primjenu poreznog oslobođenja predviđenog spornim programima samo na bioplin, domaći ili uvezen, čiji dodatni troškovi proizvodnje u odnosu na fosilne plinove još nisu bili nadoknađeni drugim potporama. To razlikovanje, koje se temelji na objektivnom kriteriju, prikladno je za sprječavanje diskriminacije koja bi proizašla iz naknada koje su već dodijeljene za bioplin uvezen iz određenih država članica. Opći sud također pojašnjava da sporni programi dovode do obrnute diskriminacije bioplina proizvedenog u Švedskoj u korist bioplina proizvedenog u drugim državama članicama koje dodjeljuju potpore proizvodnji energije iz bioplina. Ne može se smatrati da je taj rezultat nametnut obvezom poštovanja članka 110. UFEU-a, čija je svrha spriječiti državu članicu da favorizira vlastitu proizvodnju na štetu proizvodnje drugih država članica.

S obzirom na ta razmatranja, Opći sud zaključuje da je Komisija morala naići na ozbiljne poteškoće prilikom ispitivanja spojivosti spornih programa s unutarnjim tržištem povezane s prekomjernom naknadom koja može proizaći iz spornog kumuliranja, koje zahtijevaju pokretanje službenog istražnog postupka. Stoga on prihvaća tužbu i poništava pobijane odluke.


1      Odluka Komisije C(2020) 4489 final od 29. lipnja 2020. o državnoj potpori SA.56125 (2020/N) – Švedska – Produljenje i izmjena programa SA.49893 (2018/N) – Oslobođenje od plaćanja poreza za neprehrambeni bioplin i biopropan namijenjene za proizvodnju topline i Odluka Komisije C(2020) 4487 final od 29. lipnja 2020. o državnoj potpori SA.56908 (2020/N) – Švedska – Produljenje i izmjena programa u korist bioplina namijenjenog da se upotrebljava kao gorivo u Švedskoj, čiji je sažetak objavljen u Službenom listu Europske unije (SL 2020., C 245, str. 2. i SL 2020., C 260, str. 4.)


2      Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9. i ispravak SL 2017., L 186, str. 17.)


3      Komunikacija Komisije – Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. (SL C 200, 28. 6. 2014., str. 1.-55.).