Tužba podnesena 15. travnja 2014. – Deutsche Edelstahlwerke protiv Komisije
(Predmet T-230/14)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Deutsche Edelstahlwerke GmbH (Witten, Njemačka) (zastupnici: S. Altenschmidt i H. Janssen, Rechtsanwälte)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
poništi Odluku Europske komisije od 18. prosinca 2013. u predmetu o državnoj potpori SA.33995 (2013/C) – poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i ograničavanje nameta na temelju EEG-a u korist energetski intenzivnih poduzeća;
tuženiku naloži snošenje troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga.
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a
Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u1 .
Drugi tužbeni razlog: povreda čl. 108. st. 1. UFEU-a i načela pravne sigurnostiTužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se primjenjuje na nove programe potpore u skladu s čl. 4. st. 4. Uredbe br. 659/1999, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU
-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.Treći tužbeni razlog: povreda članka 41. Povelje o temeljnim pravima i prava na saslušanjeTužitelj nadalje navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.