Predmet T-763/20
Sinopec Chongqing SVW Chemical Co. Ltd i dr.
protiv
Europske komisije
Presuda općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 21. veljače 2024.
„Damping – Uvoz određenih poli(vinil alkohola) podrijetlom iz Kine – Konačna antidampinška pristojba – Provedbena uredba (EU) 2020/1336 – Izračun uobičajene vrijednosti – Znatni poremećaji u zemlji izvoznici – Članak 2. stavak 6.a Uredbe (EU) 2016/1036 – Pravo WTO-a – Načelo usklađenog tumačenja – Prilagodbe – Nepovratni PDV – Poslovi slični poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije – Primjerena usporedba izvozne cijene i uobičajene vrijednosti – Teret dokazivanja – Članak 2. stavak 10. točke (b) i (i) Uredbe 2016/1036 – Nesuradnja – Raspoloživi podaci – Članak 18. Uredbe 2016/1036 – Dvostruka primjena – Kažnjavajuća primjena – Različiti postupci proizvodnje – Sniženje cijena – Tržišni segmenti – Metoda kontrolnih brojeva proizvoda – Članak 3. stavci 2. i 3. Uredbe 2016/1036 – Prava obrane – Povjerljivost – Članci 19. i 20. Uredbe 2016/1036”
1. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Tumačenje s obzirom na međunarodne sporazume koje je sklopila Unija – Tumačenje Uredbe 2016/1036 s obzirom na Antidampinški sporazum GATT-a iz 1994. – Uzimanje u obzir tumačenja koje je prihvatilo tijelo za rješavanje sporova – Contra legem tumačenje sekundarnog prava Unije – Nedopuštenost
(čl. 216. st. 2. UFEU-a; Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum o antidampingu iz 1994.); Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 6.a i 7.)
(t. 20.-22., 28.-33., 39.-49.)
2. Međunarodni sporazumi – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije – GATT iz 1994. – Nemogućnost pozivanja na sporazume WTO-a za osporavanje zakonitosti akta Unije – Iznimke – Unijin akt s ciljem osiguravanja njegovog izvršenja ili koji na njega izrijekom i precizno upućuje – Nepostojanje
(čl. 216. st. 2. UFEU-a; Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum o antidampingu iz 1994.); Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 6.a]
(t. 23., 24., 38.)
3. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Dampinška marža – Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene – Prilagodbe – Uzimanje u obzir provizija plaćenih za prodaju – Poslovi prodavatelja slični poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije – Distributer koji čini gospodarski subjekt s proizvođačem – Isključenost – Utvrđenje postojanja gospodarskog subjekta – Elementi koji se moraju uzeti u obzir
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 10., t. (i))
(t. 60.-64.)
4. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Dampinška marža – Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene – Prilagodbe – Pretpostavke – Teret dokazivanja
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 10., t. (i))
(t. 65.-112., 126.-138., 147., 279.-281.)
5. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Dampinška marža – Usporedba između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene – Prilagodbe – Uzimanje u obzir nepovratnog poreza na dodatnu vrijednost koji utječe na izvoznu cijenu – Ponovno uspostavljanje simetrije između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti prilagođavanjem potonje
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. st. 6.a i st. 10., t. (k))
(t. 145., 153., 158.)
6. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Tijek ispitnog postupka – Upotreba podataka koji su na raspolaganju u slučaju nesuradnje poduzetnika – Obveza institucija da dokažu korištenje najboljih dostupnih podataka – Nepostojanje – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice
(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum o antidampingu iz 1994.), čl. 6.8. i Prilog II.; Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. te čl. 18. st. 5. i 6.)
(t. 181.-207.)
7. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Tijek ispitnog postupka – Upotreba podataka koji su na raspolaganju u slučaju nesuradnje poduzetnika – Određivanje uobičajene vrijednosti – Uobičajena vrijednost za koju se pretpostavlja da nije niža od najviše uobičajene vrijednosti drugih proizvođača izvoznika – Pretpostavka koja se temelji na nesuradnji poduzetnika – Nedopuštenost
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 18.)
(t. 211.-220.)
8. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Šteta – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Učinak dampinškog uvoza na cijene istovrsnih proizvoda na tržištu Unije – Izračun marže sniženja cijena – Metoda izračuna – Komisijina diskrecijska ovlast – Komisijina obveza da uzme u obzir tržišne segmente predmetnog proizvoda – Nepostojanje osim u slučaju iznimnih okolnosti
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. st. 4. te čl. 3. st. 2. i 3.)
(t. 249.-258., 261., 262., 267.-269., 273.)
9. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Šteta – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Učinak dampinškog uvoza na cijene istovrsnih proizvoda na tržištu Unije – Izračun marže sniženja cijena – Metoda izračuna – Komisijina obveza da uzme u obzir ukupnu prodaju istovrsnih proizvoda proizvođača iz Unije koji su bili predmet uzorka – Nepostojanje
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. st. 2. i 3.)
(t. 288., 292.-297.)
10. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Ispitni postupak – Poštovanje prava obrane – Obveze institucija da obavještavaju dotične poduzetnike i da poštuju povjerljivost informacija, održavajući ravnotežu među tim obvezama – Komisijina odluka kojom se odbija zahtjev dotičnog poduzetnika za pristup povjerljivim informacijama – Nepostojanje Komisijine pogreške koja se tiče prava – Poduzetnik koji se u vezi s tom odlukom o odbijanju nije obratio službeniku za saslušanje – Okolnost koja ide u prilog zaključku o nepostojanju Komisijine pogreške koja se tiče prava
(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum o antidampingu iz 1994.), čl. 6.5.; Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 7., čl. 19. i 20.)
(t. 308.-315., 321.-330.)
11. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinških praksi – Tijek ispitnog postupka – Komisijina obveza da osigura obavještavanje dotičnih stranaka – Doseg – Prava obrane – Povreda – Pretpostavke – Mogućnost za dotičnog poduzetnika da bolje osigura svoju obranu u izostanku postupovne nepravilnosti
(Uredba 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 19. i 20.)
(t. 331.-335.)
Kratak prikaz
Na temelju tužbe koju su podnijeli subjekti kineske grupe Sinopec, Opći sud poništava Provedbenu uredbu Europske komisije 2020/1336 o uvođenju konačnih antidampinških pristojbi na uvoz određenih poli(vinil alkohola) (u daljnjem tekstu: PVA) podrijetlom iz Narodne Republike Kine(1). Tom prigodom, Sud u okviru primjerene usporedbe između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti pojašnjava opseg Komisijina tereta dokazivanja u svrhu primjene prilagodbe smanjenjem izvozne cijene zbog toga što društvo za prodaju povezano s proizvođačem obavlja poslove slične poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije. Izjašnjava se također o pitanju može li Komisija, u slučaju kad svoje zaključke temelji na raspoloživim podacima nakon što je utvrdila da neko društvo nije surađivalo, primijeniti pretpostavku prema kojoj uobičajena vrijednost proizvoda koje to društvo prodaje odgovara najvišoj uobičajenoj vrijednosti među uobičajenim vrijednostima drugih proizvođača izvoznika.
U ovom slučaju Komisija je, postupajući povodom pritužbe koju je podnijelo društvo Kuraray Europe GmbH, glavni proizvođač PVA-a u Europskoj uniji, pokrenula antidampinški ispitni postupak nakon kojeg je donijela pobijanu uredbu.
U tim su okolnostima, subjekti grupe Sinopec, odnosno Sinopec Chongqing SVW Chemical Co. Ltd (u daljnjem tekstu: Sinopec Chongqing) i Sinopec Great Wall Energy & Chemical (Ningxia) Co. Ltd (u daljnjem tekstu: Sinopec Ningxia), kineski poduzetnici proizvođači PVA-a kao i Central-China Company, Sinopec Chemical Commercial Holding Co. Ltd (u daljnjem tekstu: Sinopec Central-China), kinesko poduzeće povezano s prethodnima, koje u Europsku uniju izvozi proizvode koje su oni proizveli, smatrajući da im je antidampinškim pristojbama koje je uvela Komisija nanesena šteta, podnijeli Općem sudu tužbu za poništenje Provedbene uredbe 2020/1336 u dijelu u kojem se odnosi na njih(2).
Ocjena Općeg suda
U prilog svojoj tužbi tužitelji prije svega ističu da je način na koji je Komisija primijenila članak 2. stavak 6.a Uredbe 2016/1036(3), da bi odredila uobičajenu vrijednost proizvoda koje oni proizvode, protivna obvezama koje proizlaze iz prava Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Tom se odredbom uspostavlja poseban sustav kojim se utvrđuju pravila za određivanje uobičajene vrijednosti u slučaju izvoza iz zemalja za koje je utvrđeno da na njihovim tržištima postoje znatni poremećaji, kako su definirani tom istom odredbom.
U tom pogledu Opći sud pojašnjava da Komisija nije bila dužna izvršiti usklađeno tumačenje te odredbe s obzirom na pravila WTO-a. Naime, iako tekstove Unije u najvećoj mogućoj mjeri treba tumačiti s obzirom na međunarodno pravo, posebice onda kad im je svrha provedba međunarodnog sporazuma koji je sklopila Unija, članak 2. stavak 6.a Osnovne uredbe ipak se ne može smatrati odredbom kojom se provode posebne obveze iz sporazuma sklopljenih u okviru WTO-a, s obzirom na to da pravo WTO-a ne sadržava posebna pravila za izračun uobičajene vrijednosti u situacijama na koje se odnosi dotična odredba.
Nadalje, što se tiče usporedbe između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti predmetnih proizvoda, Opći sud utvrđuje da je Komisija pogrešno primijenila prilagodbu smanjenjem izvozne cijene na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) Osnovne uredbe. Naime, ona je počinila pogrešku u ocjeni time što je smatrala da unatoč postojanju zajedničke kontrole, tužitelji nisu činili zajednički gospodarski subjekt jer Sinopec Central-China, prema Komisijinu mišljenju, društvo za prodaju povezano s drugim dvama tužiteljima, nije djelovalo kao unutarnji prodajni odjel, nego je obavljalo poslove slične poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije.
U tom pogledu, kada institucije Unije smatraju da treba primijeniti prilagodbu smanjenjem izvozne cijene zbog razloga što prodajno društvo povezano s proizvođačem obavlja poslove slične poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije, na tim je institucijama da dostave barem usklađene indicije koje dokazuju da je taj uvjet ispunjen.
Stoga je Komisija bila dužna podnijeti dovoljno usklađenih indicija na temelju kojih se može dokazati da je Sinopec Central-China, unatoč postojanju zajedničke kontrole, obavljao poslove slične poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije i da nije djelovao kao unutarnji prodajni odjel. Međutim, Komisija nije uspjela zadovoljiti svoj teret dokazivanja jer su podnesene indicije bile irelevantne ili bez dokazne vrijednosti s obzirom na poslove koje je obavljalo društvo Sinopec Central-China.
Kad je riječ o izračunu uobičajene vrijednosti proizvoda koje prodaje društvo Sinopec Ningxia, Opći sud osim toga napominje da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava time što je primijenila pretpostavku na temelju koje je ta vrijednost bila jednaka najvišoj uobičajenoj vrijednosti među onima drugih proizvođača izvoznika.
U ovom slučaju, s obzirom na to da tužitelji nisu mogli Komisiji dostaviti potrebne podatke koji se odnose na društvo Sinopec Ningxia, Komisija je uobičajenu vrijednost proizvoda koje je ono prodalo izračunala na temelju raspoloživih podataka, u smislu članka 18. Osnovne uredbe. Stoga je usporedila podatke koji su se nalazili u njezinu posjedu. Međutim, iako nije dužna objasniti po čemu su raspoloživi podaci koje je upotrijebila bili najbolji mogući, s obzirom na to da takva obveza ne proizlazi ni iz članka 18. Osnovne uredbe ni iz sudske prakse, ona ipak mora objasniti zašto su upotrijebljeni podaci relevantni.
Stoga iako je Komisija, zbog razlika u postupcima proizvodnje koje su slijedili društva Sinopec Ningxia i Sinopec Chongqing, imala pravo da kao relevantne podatke ne uzme u obzir podatke koji se odnose na potonje društvo i upotrijebi one koji se odnose na druge proizvođače izvoznike, ona je morala opravdati svoj izbor da za svaku vrstu proizvoda koju prodaje društvo Sinopec Ningxia primijeni najvišu uobičajenu vrijednost među onima drugih proizvođača izvoznika. Naime, taj se izbor ne može temeljiti na pretpostavci koja se temelji na običnoj tvrdnji o nesuradnji tužiteljâ, s obzirom na to da Komisija nema pravo kažnjavati proizvođača izvoznika zbog toga što nije surađivao.
Osim toga, primjena pretpostavke, čak i kad je teško oboriva, ostaje prihvatljiva ako među ostalim postoji mogućnost dokazivanja suprotnog. Međutim, pretpostavku o kojoj je riječ moguće je u ovom slučaju oboriti samo ako tužitelji Komisiji dostave informacije čije je upravo nepodnošenje čimbenik koji je doveo do toga da Komisija upotrijebi raspoložive podatke u smislu članka 18. Osnovne uredbe.
Naposljetku, Opći sud smatra da Komisija nije povrijedila prava obrane tužiteljâ time što im je odbila otkriti podatke koji se odnose na prodane količine i prodajne cijene industrije Unije kao i marže sniženja cijena i ciljnih cijena jer je riječ o povjerljivim informacijama.
To nepostojanje pogreške potkrepljuje činjenica da se tužitelji, kada su primili Komisijinu poruku elektroničke pošte kojom je odbijen njihov zahtjev za pristup prethodno spomenutim informacijama, o tom pitanju nisu obratili službeniku za saslušanje, iako su to mogli učiniti(4). Time su prihvatili Komisijinu odluku koja je posljedica odvagivanja ciljeva koji se žele postići Osnovnom uredbom, odnosno omogućavanja zainteresiranim strankama da učinkovito brane svoj interes i očuvanja povjerljivosti podataka prikupljenih tijekom ispitnog postupka(5).