PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
8. listopada 2015.(*)
„Žig Zajednice – Prijava trodimenzionalnog žiga Zajednice – Oblik kutije za igru – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnoga karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Obveza obrazlaganja – Pravo na saslušanje – Članak 75. Uredbe br. 207/2009“
U predmetu T‑547/13,
Rosian Express SRL, sa sjedištem u Mediasu (Rumunjska), koji zastupaju E. Grecu i A. Tigau, avocats,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupaju V. Melgar i A. Geavela, u svojstvu agenata,
tuženik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke petog žalbenog vijeća OHIM‑a od 11. srpnja 2013. (predmet R 797/2013‑5), koja se odnosi na prijavu za registraciju trodimenzionalnog znaka u obliku kutije za igru kao žiga Zajednice,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, M. Kančeva i C. Wetter (izvjestitelj), suci,
tajnik: I. Dragan, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 8. listopada 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 7. veljače 2014.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 24. travnja 2014.,
nakon rasprave održane 21. svibnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj Rosian Express SRL podnio je 23. prosinca 2010. prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Sljedeći trodimenzionalni znak prijavljen je za registraciju žiga:
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija odnose se na razrede 28 i 35 Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i koji odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 28: „Igre, igračke; gimnastički i sportski predmeti koji nisu obuhvaćeni drugim razredima; ukrasi za božićna drvca“;
– razred 35: „Oglašavanje i reklamiranje; vođenje komercijalnih poslova; komercijalna administracija; uredski poslovi.“
4 Ispitivač je 1. veljače 2013. odbio prijavu za registraciju za „igre i igračke“ koja se odnosi na razred 28, s naslova članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.
5 Tužitelj je 28. ožujka 2013. OHIM‑u podnio žalbu protiv odluke ispitivača, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
6 Odlukom od 11. srpnja 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) peto žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je žalbu s obrazloženjem da, s obzirom na proizvode u pitanju, trodimenzionalni znak za koji je podnesena prijava za registraciju kao žig Zajednice nije imao razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Zahtjevi stranaka
7 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku i naloži registraciju prijavljenoga žiga za sve zatražene proizvode i usluge,
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
8 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu,
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
9 Tužitelj ističe dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a drugi, koji je istaknut u stadiju replike, na povredi obveze obrazlaganja i prava na saslušanje u smislu članka 75. navedene uredbe.
10 Opći sud smatra primjerenim najprije ispitati drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 75. Uredbe br. 207/209.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 75. Uredbe br. 207/2009
11 Kao prvo, tužitelj navodi da je žalbeno vijeće povrijedilo svoju obvezu obrazlaganja. U tom pogledu se oslanja na dva argumenta. Kao prvo, u spornoj odluci nije objašnjeno u pogledu na koje se oblike prijavljeni žig uspoređuje kako bi se utvrdilo da on nema razlikovni karakter. Kao drugo, nije precizirano niti u pogledu na koju relevantnu javnost se prijavljeni žig ocjenjuje.
12 Kao drugo, tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo njegovo pravo na saslušanje. Naime, tvrdi da je žalbeno vijeće utemeljilo svoju odluku na podacima nađenima na internetskim stranicama iako se taj sadržaj promijenio ili se mogao promijeniti nakon ispitivanja ispitivača ili žalbenog vijeća.
13 Najprije valja istaknuti da je tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 75. Uredbe br. 207/2009 tužitelj istaknuo tek u stadiju replike. Međutim, valja podsjetiti da iz sudske prakse proizlazi da nepostojanje obrazloženja ili nedostatno obrazloženje predstavlja razlog javnog poretka na koji sud Unije mora paziti po službenoj dužnosti (presude od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, Zb., EU:C:1998:154, t. 67. i od 12. ožujka 2014., Tubes Radiatori/OHIM – Antrax It (Radijator), T‑315/12, EU:T:2014:115, t. 96.). Taj se razlog stoga može ispitivati u bilo kojem stadiju postupka (presuda od 20. veljače 1997., Komisija/Daffix, C‑166/95 P, Zb., EU:C:1997:73, t. 25.).
14 Na temelju članka 75. Uredbe br. 207/2009, u odlukama OHIM‑a navode se razlozi na kojima se te odluke temelje i one se mogu temeljiti samo na onim razlozima ili dokazima o kojima su se predmetne stranke imale mogućnost očitovati.
15 Što se tiče obveze obrazlaganja, ona ima isti opseg kao i ona iz članka 296. UFEU‑a, prema kojoj se mora na jasan i nedvosmislen način navesti shvaćanje tvorca akta. Njezin dvostruki cilj jest, s jedne strane, omogućiti osobama na koje se odnosi da se upoznaju s obrazloženjima poduzetih mjera kako bi mogle zaštititi svoja prava i, s druge strane, omogućiti sudu Unije da izvršava nadzor nad zakonitošću odluke (presude od 19. svibnja 2010., Zeta Europe/OHIM (Superleggera), T‑464/08, EU:T:2010:212, t. 47. i od 21. svibnja 2014., Eni/OHIM – Emi (IP) (ENI), T‑599/11, EU:T:2014:269, t. 29.).
16 Iz točke 12. pobijane odluke proizlazi da se žalbeno vijeće osobito oslonilo na standarde ili trgovačku praksu dotičnog sektora, u ovom slučaju sektora društvenih igara i igračaka, kako bi utvrdilo ima li prijavljeni žig razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Iz te točke također proizlazi da su prikaz igre i drveno pakiranje oblici i materijali uobičajeni u tome sektoru.
17 U točki 13. pobijane presude žalbeno vijeće podsjeća da se može osloniti na općepoznate činjenice kako bi utvrdilo razlikovni karakter prijavljenoga žiga.
18 U točki 14. pobijane presude žalbeno vijeće koristeći izraz „u svakom slučaju“ neizravno upućuje na internetske stranice na kojima se prodaju istovjetni proizvodi i zaključuje da „[…] tužitelj sam priznaje da internetsko pretraživanje otkriva dva proizvoda istoga oblika kao i onaj u odnosu na kojega je podnesena prijava“.
19 Stoga valja smatrati da iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće zasnovalo svoju ocjenu na dobro poznatim činjenicama o tome da su drveno pakiranje kao i oblik prijavljenoga žiga uobičajeni u dotičnom sektoru i da prema tome prijavljeni žig nije imao razlikovni karakter. Slijedom toga, odluka je obrazložena na način koji omogućuje i da tužitelj sazna razloge i da Opći sud može izvršiti svoj nadzor u tom pogledu.
20 Kad je riječ o navodnom nepostojanju definicije relevantne javnosti i njezine razine pažnje, valja podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obveza obrazlaganja bitna procesna pretpostavka koju treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja. Naime, eventualna pogreška u obrazloženju ne čini obrazloženje nepostojećim (presude od 17. svibnja 2011., Diagnostiko kai Therapeftiko Kentro Athinon „Ygeia“/OHIM (υγεία), T‑7/10, EU:T:2011:221, t. 59. i od 12. rujna 2012., Duscholux Ibérica/OHIM – Duschprodukter i Skandinavien (duschy), T‑295/11, EU:T:2012:420, t. 41.).
21 Jasno je da su relevantna javnost i njezin stupanj pažnje pravilno definirani u točki 11. pobijane odluke (vidjeti točku 42. gore) i da je tužitelj to sam priznao kada je na raspravi osporavao osnovanost te definicije.
22 Iz toga slijedi da je, bez obzira na ispitivanje njezine osnovanosti koje će se izvršiti u okviru tužbenoga razloga koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, pobijana odluka dostatno obrazložena u vezi s relevantnom javnošću i njezinim stupnjem pažnje.
23 S obzirom na prethodno navedeno, valja presuditi da, suprotno onomu što navodi tužitelj, članak 75. Uredbe br. 207/2009, u skladu s kojim su odluke OHIM‑a obrazložene, nije povrijeđen.
24 Druga rečenica članka 75. Uredbe br. 207/2009, u kontekstu prava žigova Zajednice, posvećena je općem načelu zaštite prava obrane koja obuhvaćaju i pravo na saslušanje. Na temelju toga općeg načela prava Unije, adresatima odluka javnih tijela koje značajno utječu na njihove interese mora se omogućiti da učinkovito iznesu svoja stajališta (presuda od 7. veljače 2007., Kustom Musical Amplification/OHIM (Oblik gitare), T‑317/05, Zb., EU:T:2007:39, t. 26.)
25 U skladu s tom odredbom, žalbeno vijeće OHIM‑a može temeljiti svoju odluku samo na činjeničnim i pravnim elementima o kojima su se predmetne stranke imale mogućnost očitovati. Slijedom toga, u slučaju kad žalbeno vijeće po službenoj dužnosti prikupi činjenične elemente koji su namijenjeni tome da na njima zasnuje svoju odluku, obvezno ih je priopćiti strankama kako bi one mogle podnijeti svoja očitovanja (presuda od 21. listopada 2004., KWS Saat/OHIM, C‑447/02 P, Zb., EU:C:2004:649, t. 42. i 43.).
26 Valja utvrditi da u tom pogledu, kako i proizlazi iz točaka 16. do 19. ove presude, odluka nije zasnovana na sadržaju internetskih stranica u pitanju, nego na općepoznatim činjenicama. Stoga valja odbiti navod koji se temelji na povredi prava na saslušanje.
27 Iz odluke ispitivača proizlazi da su prikazi proizvoda s internetskih stranica u pitanju, za koje je on smatrao da su istovjetni, uključeni u tu odluku. Valja stoga smatrati da, čak i ako je pobijana odluka zasnovana na usporedbi prijavljenog žiga i proizvoda koji se nalaze na internetskim stranicama u pitanju i ako se sadržaj tih stranica u međuvremenu promijenio, tužitelj je mogao podnijeti svoja očitovanja o dotičnim prikazima jer su oni reproducirani u odluci ispitivača. Štoviše, žalbeno vijeće ispravno primjećuje u točki 13. pobijane odluke da je sam tužitelj priznao postojanje istovjetnih proizvoda na tržištu. Naime, iz spisa i iz argumentacije tužitelja pred Općim sudom proizlazi da je tužitelj podnio očitovanja o sadržaju koji se nalazi na internetskim stranicama u pitanju navodeći da su navedene stranice poznate po tome da se na njima prodaju krivotvoreni proizvodi. Tužitelj je stoga u potpunosti bio u mogućnosti podnijeti očitovanja o sadržaju tih stranica, što je i učinio.
28 S obzirom na prethodno navedeno, valja presuditi, suprotno onomu što navodi tužitelj, da članak 75. Uredbe br. 207/2009 nije povrijeđen.
Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009
29 Tužitelj prigovara da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir činjenicu da društvene igre kao što je igra remija nisu uobičajeni potrošački proizvodi, nego trajni proizvodi za dugotrajnu uporabu i da relevantna javnost, kad kupuje te proizvode, ima povećan stupanj pažnje.
30 Kad je riječ o razlikovnom karakteru prijavljenog žiga, tužitelj osporava rasuđivanje žalbenog vijeća prema kojemu prosječni potrošači nemaju običaj zaključivati o podrijetlu proizvoda na temelju njihova oblika ili pakiranja, u nedostatku bilo kakvih grafičkih ili tekstualnih elemenata. On tvrdi da iz Uredbe br. 207/2009 nikako ne proizlazi da trodimenzionalne žigove treba tretirati drukčije od ostalih vrsta žigova i da bi, kad bi se slijedio taj pristup, trebalo odbiti svaku registraciju trodimenzionalnog žiga.
31 Kako bi obrazložio argument prema kojemu prijavljeni žig ima razlikovni karakter, tužitelj se oslanja na OHIM‑ovu praksu odlučivanja koja, prema njegovu mišljenju, dokazuje da su trodimenzionalni žigovi slični prijavljenom žigu registrirani za proizvode na koje se odnosi razred 28 i da je žalbeno vijeće trebalo uzeti te odluke u obzir. On također tvrdi da se, nasuprot onomu što je žalbeno vijeće zaključilo u točki 12. pobijane odluke, to jest da je prijavljeni žig bio samo varijacija jednoga tipa prikaza i da je pakiranje posve uobičajeno za proizvode u pitanju, prijavljeni žig značajno razlikuje od standarda i trgovačkih običaja u sektoru igara. On navodi u tom pogledu da žalbeno vijeće nije objasnilo što podrazumijeva pod „osnovni oblici“ i da, u svakom slučaju, ne postoje „osnovni oblici“ igre remija, nego velik broj načina na koji se ta igra može prikazati i sastaviti. Slijedom toga, on smatra da je žalbeno vijeće trebalo posvetiti posebnu pažnju načinu na koji su različiti elementi igre remija u ovom slučaju izrađeni i sastavljeni.
32 Tužitelj također prigovara da žalbeno vijeće nije potkrijepilo dokazima zaključak u točki 12. pobijane odluke prema kojemu „[je] uobičajeno da se društvene igre i igračke (primjerice, verzije igre remija u obliku igračke za djecu) pakiraju i prodaju u pakiranju izrađenom od različitih vrsta materijala, uključujući drvene kutije“ i slijedom kojega su „pakiranje i prikaz toga tipa zajednički navedenim igrama i relevantna javnost ih neće zamijeniti ni s čim osim s igrom i njezinim pakiranjem“. Žalbeno vijeće stoga nije uzelo u obzir sve relevantne čimbenike u ovom slučaju i osobito situaciju na tržištu kojom se dokazuje da se oblik prijavljenoga žiga značajno razlikuje od drugih oblika koji su prikazani.
33 Prema mišljenju tužitelja proizvodi u pitanju, osobito igra remija, ne zahtijevaju određen oblik pakiranja. Stoga je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da je oblik prijavljenoga žiga uvjetovan naravi proizvoda u pitanju.
34 Konačno, tužitelj prigovara da je žalbeno vijeće usporedilo prijavljeni žig s istovjetnim proizvodima koji se prodaju preko interneta te zaključilo da su postojali slični oblici na tržištu, iako se radilo o krivotvorinama. Kako bi potkrijepio te navode, tužitelj podnosi prvi put pred Opći sud priloge replici, članke koji su izdani u specijaliziranim uglednim časopisima koji upućuju na krivotvorine na internetskim stranicama na koje su uputili ispitivač i žalbeno vijeće.
35 Valja najprije podsjetiti da se, sukladno članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009, neće registrirati „žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter“.
36 Razlikovni karakter žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 9. prosinca 2010., Wilo/OHIM (Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta), T‑253/09 i T‑254/09, EU:T:2010:507, t. 17. i navedenu sudsku praksu).
37 Taj razlikovni karakter žiga treba ocjenjivati, s jedne strane, u odnosu na proizvode i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju i, s druge strane, u odnosu na percepciju relevantne javnosti koja se sastoji od prosječnih potrošača navedenih proizvoda ili usluga koji su uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 36. supra, EU:T:2010:507, t. 18. i navedenu sudsku praksu).
38 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriteriji ocjene razlikovnoga karaktera trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda nisu drukčiji od kriterija koji se primjenjuju na ostale kategorije žigova (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 36. supra, EU:T:2010:507, t. 19. i navedenu sudsku praksu).
39 Međutim, u sklopu primjene tih kriterija percepcija relevantne javnosti u slučaju trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda nije nužno ista kao u slučaju verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoji od znaka neovisnog o izgledu proizvoda koji označuje. Naime, prosječni potrošači nemaju običaj dovoditi u vezu podrijetlo proizvodâ s njihovim oblikom ili pakiranjem bez ikakvog grafičkog ili tekstualnog elementa, tako da može biti teže utvrditi razlikovni karakter kada je riječ o trodimenzionalnom žigu nego kada je riječ o verbalnom ili figurativnom žigu (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 36. supra, EU:T:2010:507, t. 20. i navedenu sudsku praksu).
40 Nadalje, prema sudskoj praksi, što je oblik za koji je zatražena registracija u svojstvu žiga bliži najvjerojatnijem obliku konkretnog proizvoda, to je više moguće da je taj oblik bez razlikovnoga karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U tim okolnostima, samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom, nije bez razlikovnoga karaktera u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti presudu Fasetirano kućište elektromotora i prikaz zelenih faseta, t. 36. supra, EU:T:2010:507, t. 21. i navedenu sudsku praksu).
41 Pobijanu odluku treba ispitati s obzirom na ta razmatranja.
42 Kad je riječ o relevantnoj javnosti, žalbeno vijeće pravilno je utvrdilo da se radi o javnosti ponajprije sastavljenoj od prosječnih potrošača, koji su uobičajeno obaviješteni, razumno pažljivi i oprezni i da, s obzirom na narav i cijenu proizvoda u pitanju, stupanj znanja relevantne javnosti može varirati od prosječnog do povećanoga (točka 11. pobijane presude). Naime, proizvodi u pitanju, s obzirom na njihov opis, pripadaju području igara i igračka. Oni su namijenjeni općoj potrošnji, a ne samo stručnjacima ili amaterima jer bilo koja osoba može u bilo koje vrijeme nabaviti takve proizvode stalno ili povremeno (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 2011., Cybergun/OHIM – Umarex Sportwaffen (AK 47), T‑419/09, EU:T:2011:121, t. 37. i navedenu sudsku praksu). Tužitelj stoga pogrešno tvrdi da je žalbeno vijeće trebalo zaključiti da relevantna javnost raspolaže samo s povećanim stupnjem pažnje.
43 Usto, argument koji se sastoji od tvrdnje da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u mjeri u kojoj ono nije pružilo nikakve dokaze o tome kakva je relevantna javnost i kakav je njezin stupanj pažnje treba također odbiti. Naime, od OHIM‑a se ne može zahtijevati da provede ekonomsku analizu tržišta, a ponajmanje istraživanje među potrošačima, kako bi utvrdio u kojoj mjeri oni pridaju pažnju proizvodima koji pripadaju određenoj kategoriji (presuda od 5. ožujka 2003., Unilever/OHIM (Ovalna tableta), T‑194/01, Zb., EU:T:2003:53, t. 48.)
44 Kad je riječ o razlikovnom karakteru prijavljenoga žiga, valja se najprije vratiti tužiteljevu opisu prema kojemu je prijavljeni žig četvrtasti sklop izrađen od drva sa sustavom kliznih stalaka za spremanje predmeta i sustavom za zatvaranje tih stalaka na dva kraja sklopa. Prema tome, prijavljeni žig ima klizni sustav koji omogućuje da se slože četiri igraća stalka u taj sklop te dijelovi igre kao i potpornji stalaka, dodani između četiri stalka koji tvore potporne stijenke sklopa koje imaju dvije malene ploče, pričvršćene vijcima, koje tvore sustav zatvaranja, bez potrebe za dodatnim pakiranjem. Svaka bočna stijenka iznutra ima dva ureza koji omogućuju da se dva para stalaka kližu. Malene ploče, koje služe za zatvaranje, četvrtastog su oblika s oblim i uglatim krajevima, koji su vijkom spojeni s okvirom.
45 S obzirom na taj opis, žalbeno vijeće je pravilno zaključilo u točki 12. pobijane odluke da prijavljeni žig „značajno ne odstupa od standarda ili trgovačkih običaja u dotičnom sektoru“ i da „[je] uobičajeno da se društvene igre i igračke (primjerice, verzije igračke za igru remija za djecu) pakiraju i prodaju u pakiranju pripremljenom od različitih vrsta materijala, uključujući drvene kutije“.
46 Naime, opće je poznato da su proizvodi u pitanju često predstavljeni u četvrtastoj drvenoj kutiji. Također, način otvaranja i sastavljanja žiga u pitanju, to jest putem kliznog sustava stalaka koji omogućuje da se igra spremi ili sastavi, značajno ne odstupa od standarda i trgovačkih običaja u sektoru. Zapravo, opće je poznato da slični klizni sustavi postoje za spremanje i sastavljanje proizvoda u pitanju. Različite karakteristike prijavljenog žiga, uzete zajedno, kao što su opisane u točki 44. ove presude, ne omogućuju da se za prijavljeni žig zaključi da značajno odstupa od standarda i trgovačkih običaja dotičnog sektora. Slijedom toga, valja presuditi da prijavljeni žig nema razlikovni karakter koji omogućava relevantnoj javnosti identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika.
47 Kad je riječ o navodu prema kojemu je žalbeno vijeće propustilo definirati izraz „osnovni oblici“ prilikom ocjene razlikovnoga karaktera prijavljenog žiga i zasnovati svoje zaključke na dokazima u tom pogledu, valja podsjetiti da je, na temelju članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, OHIM dužan po službenoj dužnosti ispitati relevantne činjenice koje mogu dovesti do primjene apsolutnog razloga za odbijanje predviđenog člankom 7. stavkom 1. iste uredbe. Iz toga slijedi da OHIM može zasnovati svoju odluku na činjenicama koje podnositelj zahtjeva nije istaknuo (vidjeti u tom smislu presude od 19. travnja 2007., OHIM/Celltech, C‑273/05 P, Zb., EU:C:2007:224, t. 38. i navedenu sudsku praksu te od 14. srpnja 2014., BSH/OHIM (Wash & Coffee), T‑5/12, EU:T:2014:647, t. 46.).
48 Iako je u načelu na OHIM‑u da u svojim odlukama utvrdi točnost takvih činjenica, on to ne treba učiniti prilikom utvrđivanja općepoznatih činjenica (vidjeti presudu OHIM/Celltech, t. 47. supra, EU:C:2007:224, t. 39. i navedenu sudsku praksu te presudu Wash & Coffee, t. 47. supra, EU:T:2014:647, t. 47.). Prema tome, ništa ne sprečava OHIM da u svojoj ocjeni razmotri općepoznate činjenice (vidjeti presudu od 25. ožujka 2014., Deutsche Bank/OHIM (Passion to Perform), T‑291/12, EU:T:2014:155, t. 51. i navedenu sudsku praksu). Iz toga u ovom slučaju slijedi da je žalbeno vijeće moglo s pravom utvrditi nepostojanje razlikovnoga karaktera prijavljenog žiga oslanjajući se na općepoznate činjenice koje proizlaze iz praktičnog iskustva stečenoga komercijalizacijom proizvoda za opću potrošnju a da pritom nije bilo potrebno dati konkretne primjere (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2004., Storck/OHIM (Oblik ovitka za bombon), T‑402/02, Zb., EU:T:2004:330, t. 58.). Štoviše, jasno je da iz točke 12. pobijane odluke proizlazi da žalbeno vijeće nije temeljilo ocjenu prijavljenoga žiga na usporedbi između njega i „osnovnih oblika“, nego s obzirom na standarde i trgovačke običaje dotičnog sektora, pritom se oslanjajući na sudsku praksu navedenu u točki 9. pobijane odluke. Žalbeno je vijeće u točki 10. pobijane odluke zaista spomenulo „osnovne oblike proizvoda u pitanju“. Međutim, taj navod je činio samo dio podsjećanja na načela navedena u sudskoj praksi koja treba uzeti u obzir prilikom ocjene razlikovnoga karaktera trodimenzionalnih žigova. Naime, žalbeno vijeće nije uputilo na njih tijekom ocjene razlikovnoga karaktera prijavljenoga žiga.
49 Kad je riječ o dokazima koje je tužitelj podnio kako bi dokazao da ne postoje oblici slični prijavljenom žigu, valja podsjetiti da se nepostojanje razlikovnoga karaktera žiga ne može dovesti u pitanje brojem sličnih oblika koji su već prisutni na tržištu (presude od 29. travnja 2004., Henkel/OHIM, C‑456/01 P i C‑457/01 P, Zb., EU:C:2004:258, t. 62. i od 23. svibnja 2007., Procter & Gamble/OHIM (Četvrtasta bijela ploča s floralnim dizajnom u boji), T‑241/05, T‑262/05 do T‑264/05, T‑346/05, T‑347/05 i T‑29/06 do T‑31/06, Zb., EU:T:2007:151, t. 81.) niti nepostojanjem oblika istovjetnih onima čija je registracija prijavljena (vidjeti u tom smislu presudu od 31. svibnja 2006., De Waele/OHIM (Oblik kobasice), T‑15/05, Zb., EU:T:2006:142, t. 40.).
50 U tom pogledu, valja istaknuti da prosječni potrošač, koji ne proučava tržište, unaprijed neće znati da samo jedan poduzetnik stavlja na tržište proizvod u određenom tipu ambalaže, dok njegovi konkurenti koriste druge načine pakiranja toga proizvoda (presuda od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, Zb., EU:C:2006:20, t. 34.).
51 Iz toga također slijedi da, a da se pritom nije potrebno izjasniti o dopuštenosti dokaza podnesenih u tom pogledu, tužiteljevi navodi prema kojima je žalbeno vijeće počinilo pogrešku uputivši na druge proizvode koji postoje na tržištu, iako su oni bili krivotvorine, nisu relevantni.
52 Kad je riječ o argumentu prema kojem je OHIM trebao prihvatiti zatraženu registraciju sličnih trodimenzionalnih žigova za proizvode na koje se odnosi razred 28, valja podsjetiti da je OHIM dužan izvršavati svoju nadležnost u skladu s općim načelima prava Unije. Imajući u vidu načelo jednakog postupanja i prava na dobru upravu, OHIM mora uzeti u obzir odluke donesene po sličnim prijavama i s osobitom pažnjom preispitati treba li odlučiti na isti način. Primjena tih načela treba, međutim, biti u skladu s načelom zakonitosti. Stoga se osoba koja podnosi prijavu za registraciju nekog znaka kao žiga ne može pozvati u svoju korist na možebitnu nezakonitost koja je počinjena u korist drugoga kako bi ishodila istovjetnu odluku. Uostalom, radi pravne sigurnosti i, točnije, dobre uprave, ispitivanje svih prijava za registraciju mora biti potpuno i cjelovito ne bi li se izbjegla nevaljana registracija žigova. Stoga takvo ispitivanje treba provoditi u svakom konkretnom slučaju. Naime, registracija znaka kao žiga ovisi o specifičnim kriterijima primjenjivim u okviru činjeničnih okolnosti predmetnog slučaja koji služe tomu da se provjeri je li predmetni znak obuhvaćen razlogom za odbijanje (vidjeti presudu od 14. siječnja 2015., Melt Water/OHIM (Oblik cilindrične prozirne boce), T‑70/14, EU:T:2015:9, t. 39. i navedenu sudsku praksu).
53 U ovom predmetu, žalbeno vijeće je na temelju cjelovitog ispitivanja i uzevši u obzir percepciju relevantne javnosti zaključilo da prijavljeni žig nema razlikovni karakter. Kao što proizlazi iz točaka 42. do 51. ove presude, ta tvrdnja je dovoljna sama za sebe da se utvrdi kako se registracija trodimenzionalnog znaka u pitanju, što se tiče dotičnih proizvoda, sukobljava s apsolutnim razlogom za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) i stavka 2. Uredbe br. 207/2009.
54 Prema tome, s obzirom na to da se zakonitost pobijane odluke u vezi s neprikladnošću prijavljenoga žiga da ga se registrira kao žig Zajednice za dotične proizvode utvrđuje neposredno na temelju članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) te stavka 2. Uredbe br. 207/2009, iz sudske prakse navedene u točki 52. ove presude proizlazi da se ta zakonitost ne može dovesti u pitanje samo na temelju činjenice da žalbeno vijeće u predmetnom slučaju nije slijedilo OHIM‑ovu praksu odlučivanja.
55 Slijedom toga, žalbeno je vijeće pravilno utvrdilo da prijavljeni žig nema razlikovni karakter za sve dotične proizvode u smislu članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.
56 Slijedom toga, valja odbiti prvi tužbeni razlog, pri čemu nije potrebno izjasniti se o dijelu tužbenog razloga kojim tužitelj zahtijeva da Opći sud naloži registraciju žiga za sve prijavljene proizvode i usluge, te tužbu u cijelosti.
Troškovi
57 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove ako je takav zahtjev postavljen.
58 Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova postupka, sukladno zahtjevu OHIM‑a.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Rosian Express SRL snosit će troškove.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu .
Potpisi