PRESUDA OD 16. 9. 2013. – PREDMET T‑435/09 [ULOMCI]
PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo vijeće)
16. rujna 2013.(*)
„Arbitražna klauzula – Ugovori o financijskoj potpori sklopljeni u okviru Petog i Šestog okvirnog programa djelovanja Zajednice na području istraživanja i tehnološkog razvoja i u okviru programa eTEN – Projekti Highway, J WeB, Care Paths, Cocoon, Secure‑Justice, Qualeg, Lensis, E‑Pharm Up, Liric, Grace, Clinic i E2SP – Raskid ugovorâ – Povrat isplaćenih iznosa – Opomene – Protuzahtjev – Zastupanje tužitelja“
U predmetu T‑435/09,
GL2006 Europe Ltd, sa sjedištem u Birminghamu (Ujedinjena Kraljevina), koje zastupaju M. Gardenal i E. Bélinguier‑Raiz, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju su zastupali S. Delaude i N. Bambara, a zatim S. Delaude, u svojstvu agenata, uz asistenciju R. Van der Houta, odvjetnika,
tuženika,
povodom, s jedne strane, tužbe koju je na temelju arbitražnih klauzula u skladu s člankom 238. UEZ‑a podnijelo društvo GL2006 Europe kojom osporava provjere koje je u prosincu 2008. u njegovim prostorijama izvršio OLAF, odluku sadržanu u dopisu od 10. srpnja 2009. kojom je Komisija prekinula njegovo sudjelovanje u dvama istraživačkim i tehnološko‑razvojnim projektima te dvanaest opomena koje je Komisija poslala 7. kolovoza 2009. za povrat iznosâ koje mu je potonja isplatila u okviru njegova sudjelovanja u dvanaest istraživačkih i razvojnih projekata i, s druge strane, protuzahtjeva za povrat navedenih iznosâ,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: L. Truchot (izvjestitelj), predsjednik, M. E. Martins Ribeiro i A. Popescu, suci,
tajnik: S. Spyropoulos, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 13. prosinca 2012.,
donosi sljedeću
Presudu (1)
Okolnosti spora
[omissis]
2 Europska zajednica, koju je zastupala Komisija Europskih zajednica, sklopila je s tužiteljem između 2000. i 2006. dvanaest ugovora o njegovu sudjelovanju u istraživačkim i razvojnim projektima u zamjenu za financijski doprinos kojim bi Komisija preuzela određene troškove nastale prilikom izvršavanja ugovorâ o kojima je riječ.
[omissis]
7 U studenome 2007. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) zatražio je održavanje sastanka s Komisijinom Općom upravom (OU) „Informacijsko društvo i mediji“ zbog sumnji da je tužitelj počinio prijevare prilikom izvršavanja ugovorâ o kojima je riječ. Na temelju OLAF‑ove bilješke u spisu od 3. prosinca 2007. o tom sastanku, Komisija je odlučila odgoditi ocjenu nacrta revizorskog izvješća kako bi mogla izvršiti dodatne provjere.
[omissis]
16 Komisija je 10. srpnja 2009. uputila dopis odvjetnicima tužitelja obavještavajući ih da, s jedne strane, konačno prekida njegovo sudjelovanje u projektima Qualeg i Cocoon koji su još uvijek bili u tijeku i, s druge strane, zahtijeva povrat iznosâ koje mu je isplatila u okviru njegova sudjelovanja u njihovu izvršenju. Tužitelj je osporio tu odluku dopisom od 14. srpnja 2009.
17 Dana 7. kolovoza 2009. Komisija je tužitelju poslala dvanaest opomena za povrat iznosâ koje mu je isplatila u okviru dvanaest ugovora sklopljenih s njom, i to u ukupnom iznosu od 2,258.456,31 eura.
Postupak i zahtjevi stranaka
18 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 22. listopada 2009. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.
19 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 3. studenoga 2009. tužitelj je zatražio suspenziju primjene odluke sadržane u Komisijinom dopisu od 10. srpnja 2009. i dvanaest opomena poslanih 7. kolovoza 2009. S obzirom na to da uvjet hitnosti nije bio ispunjen, taj zahtjev je odbijen rješenjem predsjednika Općeg suda od 15. ožujka 2010., a odluka o troškovima odgođena do donošenja presude.
20 U svojem odgovoru na žalbu, podnesenom tajništvu Općeg suda 26. siječnja 2010., Komisija je istaknula protuzahtjev za nalaganje tužitelju da joj isplati iznose navedene u opomenama.
21 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– utvrdi da je tužba dopuštena;
– utvrdi da su provjera na licu mjesta koju je OLAF izvršio od 8. do 12. prosinca 2008., nacrt revizorskog izvješća, a potom i završno revizorsko izvješće, odluka sadržana u dopisu od 10. srpnja 2009., raskid ugovorâ kojima je tužitelj sudjelovao u projektima Qualeg i Cocoon kao i opomene od 7. kolovoza 2009. zahvaćeni nepravilnostima te ih stoga proglasi ništavima;
– proglasi valjanim sve ugovore koje je tužitelj sklopio s Komisijom;
– usto utvrdi da su Komisijine tvrdnje neutemeljene;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
22 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu proglasi nedopuštenom;
– proglasi da su odluka o raskidu ugovorâ kojima je tužitelj sudjelovao u projektima Qualeg i Cocoon, sadržana u dopisu od 10. srpnja 2009. kao i opomene od 7. kolovoza 2009. sukladne ugovorima o kojima je riječ;
– sukladno protuzahtjevu, naloži tužitelju da joj vrati iznos od 2.258.456,31 eura koji odgovara iznosu iz opomena, uvećan za kamate koje teku od dospijeća uplate utvrđene u navedenim opomenama;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
23 U replici tužitelj u biti ponavlja zahtjeve iz tužbe i dodaje zahtjev kojim od Općeg suda traži da odbije zahtjeve Komisije.
Pravo
I – O tužbi
24 U skladu s člankom 113. svojega poslovnika, Opći sud može u svakom trenutku, nakon saslušanja stranaka, odlučiti o apsolutnim zaprekama vođenju postupka ili utvrditi da postupak treba obustaviti.
25 Članak 19. Statuta Suda, koji se na postupak pred Općim sudom primjenjuje na temelju njegova članka 53., propisuje da stranke koje nisu države članice, države koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP), nadzorno tijelo EFTA‑e i institucije Unije, mora zastupati pravnik koji je ovlašten zastupati pred sudom države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o EGP‑u.
26 Dopisom od 6. ožujka 2012. odvjetnici ovlašteni za zastupanje tužitelja obavijestili su Opći sud da ga više ne žele zastupati jer s njime ne uspijevaju stupiti u kontakt, jer više nije upisan u registar društava i jer nije ispunio svoje financijske obveze prema njima.
27 Dopisom od 26. ožujka 2012. tajnik Općeg suda obavijestio je navedene odvjetnike da će im se, do trenutka kada tužitelj imenuje nove zastupnike, nastaviti upućivati sva korespondencija o ovom predmetu.
28 Mjerom upravljanja postupkom od 13. lipnja 2012. Opći sud je od navedenih odvjetnika zatražio da:
– pruže dokaz da su tužitelja obavijestili o svojoj odluci da ga više neće zastupati u ovom predmetu;
– preporučenim pismom uz potvrdu primitka:
– zatraže od tužitelja da najkasnije do 2. srpnja 2012. imenuje nove zastupnike;
– obavijeste tužitelja da će u slučaju neimenovanja u određenom roku Opći sud po službenoj dužnosti utvrditi da je tužba postala bespredmetna;
– pruže dokaz o slanju gore navedenoga dopisa.
29 Navedeni odvjetnici udovoljili su zahtjevu Općeg suda dopisom od 20. lipnja 2012.
30 Rok koji je tužitelju određen za imenovanje novih zastupnika istekao je 2. srpnja 2012. u ponoć a da on Opći sud nije obavijestio o takvom imenovanju.
31 Mjerom upravljanja postupkom od 10. srpnja 2012. Opći sud pozvao je stranke da podnesu svoja očitovanja o mogućnosti utvrđivanja po službenoj dužnosti da je tužba postala bespredmetna i da treba obustaviti postupak jer tužitelja – s obzirom na to da nije imenovao novoga zastupnika u roku koji mu Opći sud dodijelio – više ne zastupa odvjetnik.
32 Komisija je podnijela svoja očitovanja dopisom od 25. srpnja 2012. Tužitelj nije podnio očitovanje.
33 S obzirom na šutnju tužitelja nakon mjere upravljanja postupkom od 13. lipnja 2012. iz točke 28. ove presude, po službenoj dužnosti, sukladno članku 113. Poslovnika, treba utvrditi da je tužba postala bespredmetna i da treba obustaviti postupak (vidjeti u tom smislu rješenja Općeg suda od 20. lipnja 2008., Leclercq/Komisija, T‑299/06, neobjavljena u Zborniku, t. 15.; od 2. rujna 2010., Spitzer/OHIM – Homeland Housewares (Magic Butler), T‑123/08, neobjavljena u Zborniku, t. 8. i od 16. svibnja 2012., La City/OHIM – Bücheler i Ewert (citydogs), T‑444/09, neobjavljena u Zborniku, t. 12.).
34 Slijedom toga ne treba odlučivati o Komisijinom zahtjevu kojim od Općeg suda traži da tužbu proglasi nedopuštenom.
II – Protuzahtjev koji je podnijela Komisija
35 Dopisima od 2. i 25. srpnja 2012. Komisija je zatražila od Općeg suda da odluči o njezinu protuzahtjevu čak i pod pretpostavkom da utvrdi da treba obustaviti postupak koji je tužitelj pokrenuo. Ona svojim protuzahtjevom od Općeg suda traži da tužitelju naloži da joj vrati iznos od 2.258.456,31 eura koji odgovara ukupnim iznosima koji su mu isplaćeni u okviru izvršavanja dvanaest ugovora koji su s njim sklopljeni, uvećan za kamate koje teku od dana dospijeća određenog u opomenama poslanima 7. kolovoza 2009.
A – Uvodna očitovanja
36 Prije ispitivanja je li ova odluka o obustavi postupka koji je tužitelj pokrenuo prepreka tomu da Opći sud odluči o Komisijinom protuzahtjevu, treba odrediti je li Opći sud nadležan za odlučivanje o ovom sporu.
37 Prema članku 238. UEZ‑a, sudovi Unije nadležni su donositi presude na temelju svake arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom od strane Unije ili u njezino ime, bez obzira na to radi li se o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru.
38 Nadležnost Općeg suda na temelju arbitražne klauzule za odlučivanje o sporu koji se odnosi na neki ugovor ocjenjuje se prema sudskoj praksi s obzirom na tu odredbu i odredbe sâme klauzule (presude Suda od 8. travnja 1992., Komisija/Feilhauer, C‑209/90, Zb. str. I‑2613., t. 13. i Općeg suda od 9. veljače 2010., Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑340/07, još neobjavljena u Zborniku, t. 76.). Ta nadležnost je iznimka od prava Zajednica i stoga je treba strogo tumačiti (presude Suda od 18. prosinca 1986., Komisija/Zoubek, 426/85, Zb. str. 4057., t. 11. i Općeg suda od 16. prosinca 2010., Komisija/Arci Nuova associazione comitato di Cagliari i Gessa, T‑259/09, još neobjavljena u Zborniku, t. 39.). Dakle, Opći sud može, s jedne strane, odlučiti o ugovornom sporu samo u slučaju očitovanja volje stranaka da mu dodijele tu nadležnost (gore navedena presuda Komisija/Arci Nuova associazione comitato di Cagliari i Gessa, t. 39.) i, s druge strane, priznati samo zahtjeve koji proizlaze iz ugovora koji sadržava arbitražnu klauzulu ili su izravno povezani s obvezama koje iz njega proizlaze (gore navedena presuda Komisija/Zoubek, t. 11.).
39 U ovom slučaju je očito da svaki od dvanaest ugovora koji su sklopljeni između tužitelja i Komisije sadržava arbitražnu klauzulu kojom se Općem sudu daje nadležnost da odluči o sporovima o valjanosti, primjeni i tumačenju navedenih ugovorâ. Takva klauzula nalazi se u članku 13. ugovorâ sklopljenih u skladu sa Šestim okvirnim programom i u članku 5. ugovorâ sklopljenih u skladu s Petim okvirnim programom te u skladu s programom eTEN.
40 Štoviše, treba istaknuti da je Komisija u svojem odgovoru na tužbu spomenula ugovorne odredbe na kojima temelji svoj protuzahtjev, to jest članak 26. stavak 3. Općih uvjeta koji se primjenjuju na ugovore sklopljene u skladu s Četvrtim okvirnim programom, točku II.29. stavak 1. i točku II.31. stavak 1. Općih uvjeta koji se primjenjuju na ugovore sklopljene u skladu sa Šestim okvirnim programom te članak 4. Općih uvjeta koji se primjenjuju na ugovore sklopljene u skladu s programom eTEN. Te odredbe Komisiju ovlašćuju da zahtijeva povrat iznosâ koje su njihovi korisnici neovlašteno primili.
41 Stoga se protuzahtjev temelji na ugovorima o kojima je riječ i pravima i obvezama koje iz njega proizlaze, u smislu sudske prakse navedene u točki 38. ove presude.
42 Osim toga, prema sudskoj praksi, nadležnost za odlučivanje o glavnoj tužbi u sustavu pravnih sredstava Zajednica podrazumijeva postojanje nadležnosti za odlučivanje o svakom protuzahtjevu podnesenom tijekom istog postupka koji proizlazi iz istoga akta ili iste činjenice koja čine predmet tužbe. Ta nadležnost počiva na interesu ekonomičnosti postupka i prvenstvu priznatom sudu pred kojim je postupak prvotno pokrenut – razmatranjima koja su priznata i u procesnim sustavima država članica (vidjeti rješenje Suda od 27. svibnja 2004., Komisija/IAMA Consulting, C‑517/03, još neobjavljeno u Zborniku, t. 17. i navedenu sudsku praksu).
43 Iz toga proizlazi da je Opći sud načelno nadležan za odlučivanje o Komisijinom protuzahtjevu.
44 Osim toga, treba utvrditi da Komisijin protuzahtjev, osim zahtjeva za nalaganje tužitelju isplate iznosa navedenih u opomenama od 7. kolovoza 2009., ima predmet koji se razlikuje od sâmog odbijanja tužiteljevih tvrdnji, a koje su osobito usmjerene na poništenje opomena.
45 Međutim, obustava postupka koji je tužitelj pokrenuo ne može ispuniti Komisijin zahtjev jer ona ne sadržava nalaganje tužitelju da isplati iznose navedene u opomenama.
46 Iz toga proizlazi, s jedne strane, da Komisijin protuzahtjev zadržava predmet spora unatoč činjenici da je tužiteljeva tužba bespredmetna i, s druge strane, da Komisija zadržava interes da njezin protuzahtjev bude prihvaćen.
47 Usto treba istaknuti da činjenica odlučivanja o Komisijinom protuzahtjevu potonju oslobađa obveze podnošenja nove tužbe s obzirom na to da su, kao što je ona istaknula u svojem dopisu od 25. srpnja 2012., stranke mogle iznijeti sve argumente na koje su se namjeravale pozivati u okviru ovog predmeta. Takvo rješenje je stoga opravdano razlozima ekonomičnosti postupka.
48 Štoviše, kao što je Komisija opravdano istaknula u gore navedenom dopisu, činjenica odlučivanja o protuzahtjevu ne utječe negativno na tužiteljeva prava obrane. Naime, u trenutku nastanka razloga za obustavu postupka po tužbi, to jest izostanka imenovanja novih zastupnika u određenom roku, pisani postupak bio je završen. Tužitelj je stoga u replici mogao iznijeti argumente kao odgovor na Komisijin protuzahtjev, što je i učinio. Štoviše, tužitelj je preko svojih zastupnika bio obaviješten o otvaranju usmenog postupka i održavanju rasprave 13. prosinca 2012.
49 Iz prethodno navedenoga proizlazi da treba odlučiti o Komisijinom protuzahtjevu.
B – Osnovanost protuzahtjeva
50 Komisijin protuzahtjev usmjeren je na to da se tužitelju, s jedne strane, naloži da joj u cijelosti vrati iznose koje je neopravdano primio u okviru izvršavanja dvanaest ugovora koji su s njim sklopljeni te, s druge strane, da joj isplati zatezne kamate koje su nastale od datuma dospijeća isplate određenog u opomenama od 7. kolovoza 2009.
51 Pojedinačni iznosi navedeni u opomenama o svakom projektu o kojem je riječ su sljedeći:
– Lensis: 257.598,49 eura;
– E‑Pharm Up: 153.227,00 eura;
– Liric: 36.694,12 eura;
– Grace: 493.735,91 eura;
– Cocoon: 201.387,39 eura;
– Secure‑Justice: 217.564,26 eura;
– Qualeg: 291.371,53 eura;
– Care Paths: 144.352,41 eura;
– Highway: 76.000,00 eura;
– J WeB: 70.807,45 eura;
– E2SP: 120.717,75 eura;
– Clinic: 195.000,00 eura;
1. 1. Povrat preplaćenih iznosa
[omissis]
148 Stoga treba smatrati da je u skladu s ugovorima koji su sklopljeni s tužiteljem to što je Komisija od njega, putem dvanaest opomena koje su mu poslane 7. kolovoza 2009., zatražila povrat iznosa od 2.258.456,31 eura koji odgovara ukupnom iznosu koji je tužitelju isplaćen na temelju tih ugovora.
149 Osim toga, s obzirom na to da tužitelj ne osporava iznose navedene u opomenama, treba priznati Komisijin zahtjev da se tužitelju naloži povrat iznosa od 2.258.456,31 eura koji je neovlašteno primio.
2. 2. Zatezne kamate
150 Komisija zahtijeva da se tužitelju naloži da joj isplati zatezne kamate i iznose navedene u opomenama od 7. kolovoza 2009. koje počinju teći od datuma dospijeća isplate određenog u navedenim opomenama.
[omissis]
155 Stoga tužitelju treba naložiti da isplati kamate koje su prema dotičnim ugovorima propisane odredbama navedenima u točkama 152., 153. i 154. ove presude i teku od dana dospijeća navedenog u odgovarajućim opomenama.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Postupak u vezi s tužbom društva GL2006 Europe se obustavlja.
2. Nalaže se društvu GL2006 Europe da Europskoj komisiji isplati iznos od 2.258.456,31 eura, zajedno s kamatama koje teku od dana dospijeća navedenog u opomenama od 7. kolovoza 2009.
3. Nalaže se društvu GL2006 Europe snošenje troškova.
Truchot | Martins Ribeiro | Popescu |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 16. rujna 2013.
Potpisi