Language of document : ECLI:EU:T:2013:439

Predmet T‑435/09

(objavljeno u ulomcima)

GL2006 Europe Ltd

protiv

Europske komisije

„Arbitražna klauzula – Ugovori o financijskoj potpori sklopljeni u okviru petog i šestog okvirnog programa djelovanja Zajednice na području istraživanja i tehnološkog razvoja i u okviru programa eTEN - Projekti Highway, J WeB, Care Paths, Cocoon, Secure‑Justice, Qualeg, Lensis, E‑Pharm Up, Liric, Grace, Clinic i E2SP – Otkaz ugovorâ – Povrat isplaćenih iznosa – Opomene – Protuzahtjev – Zastupanje tužitelja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 16. rujna 2013.

1.      Sudski postupak – Tužba koja je postala bespredmetna – Šutnja tužitelja nakon mjere upravljanja postupkom o imenovanju novih zastupnika – Obustava postupka – Utjecaj na protuzahtjev

(čl. 225. UEZ‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 113.)

2.      Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Nadležnost Općeg suda – Doseg i granice – Nadležnost za protuzahtjev – Temelj

(čl. 225. i 238. UEZ‑a)

1.      Opći sud može po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 113. svojega Poslovnika utvrditi da je tužba postala bespredmetna i da postupak treba obustaviti u slučaju šutnje tužitelja nakon mjere upravljanja postupkom o imenovanju novih zastupnika.

Međutim, ako je tuženik podnio protuzahtjev i obustava tužbe u glavnom postupku ne može ispuniti zahtjev te stranke, iz toga proizlazi, s jedne strane, da protuzahtjev i dalje ima predmet spora unatoč činjenici da je glavna tužba postala bespredmetna i, s druge strane, da tuženik zadržava interes da se odluči o njegovu zahtjevu. Tako je u slučaju protuzahtjeva za nalaganje tužitelju povrata iznosa koji su mu isplaćeni.

(t. 33., 45., 46.)

2.      Prema članku 238. UEZ‑a, sudovi Unije nadležni su donositi presude na temelju svake arbitražne klauzule sadržane u ugovoru sklopljenom u ime Unije, bez obzira na to radi li se o javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru. Nadležnost Općeg suda za odlučivanje na temelju arbitražne klauzule o sporu koju se odnosi na neki ugovor ocjenjuje se s obzirom na tu odredbu i odredbe sâme klauzule. Ta nadležnost iznimka je od prava Zajednice i stoga se mora usko tumačiti. Dakle, Opći sud može, s jedne strane, odlučiti o ugovornom sporu samo u slučaju izričite volje stranaka da mu dodijele tu nadležnost i, s druge strane, odlučivati samo o zahtjevima koji proizlaze iz ugovora koji sadržava arbitražnu klauzulu ili imaju izravnu vezu s obvezama koje iz njega proizlaze.

Osim toga, u sustavu pravnih sredstava Zajednice nadležnost za odlučivanje o glavnoj tužbi u glavnom postupku uključuje nadležnost za odlučivanje o svakom protuzahtjevu podnesenom tijekom istog postupka koji proizlazi iz istoga akta ili iste činjenice koje su predmet tužbe. Ta nadležnost se temelji na interesu ekonomičnosti postupka i prvenstvu priznatom sudu pred kojim je postupak prvotno pokrenut – razmatranjima koja su priznata i u procesnim sustavima država članica.

(t. 37., 38., 42.)