Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. siječnja 2024. uputio Rechtbank Amsterdam (Nizozemska) – Stichting Right to Consumer Justice, Stichting App Stores Claims/Apple Distribution International Ltd, Apple Inc.
(predmet C-34/24, Stichting Right to Consumer Justice und Stichting App Stores Claims)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Rechtbank Amsterdam
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Stichting Right to Consumer Justice, Stichting App Stores Claims
Tuženici: Apple Distribution International Ltd, Apple Inc.
Prethodna pitanja
Prvo pitanje (mjesto štetne radnje)
(a) U slučaju poput predmetnog, u kojem je u državi članici došlo do navodne zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu u smislu članka 102. UFEU-a, i to prodajama na internetskoj platformi kojom upravlja Apple i koja je usmjerena na cijelu državu članicu, pri čemu Apple Irska djeluje kao isključivi distributer i posrednik programera te zadržava proviziju od iznosa kupnje, koje mjesto treba smatrati mjestom štetne radnje u smislu članka 7. točke 2. Uredbe Bruxelles Ia1 ? Je li pritom relevantna činjenica da je internetska platforma načelno dostupna u cijelom svijetu?
(b) Je li pritom relevantno to što je u ovom slučaju riječ o tužbama koje je na temelju članka 3:305.a Burgerlijk Wetboeka (Građanski zakonik, u daljnjem tekstu: BW) podnijela pravna osoba čija je svrha da samostalno zastupa kolektivne interese više korisnika koji imaju domicil u različitim sudskim okruzima (u Nizozemskoj: arrondissement) unutar jedne države članice?
(c) Ako na temelju pitanja 1.a (i/ili 1.b) u predmetnoj državi članici nije mjesno nadležan samo jedan, nego više nacionalnih sudova, protivi li se članku 7. točki 2. Uredbe Bruxelles Ia primjena nacionalnog (postupovnog) prava koje omogućuje upućivanje samo jednom sudu u toj državi članici?
Drugo pitanje (mjesto nastanka štete)
(a) U slučaju poput predmetnog, u kojem je navodna šteta nastala zbog kupnje aplikacija i digitalnih proizvoda unutar aplikacije na internetskoj platformi kojom upravlja Apple (App Store), pri čemu Apple Irska djeluje kao isključivi distributer i posrednik programera te zadržava proviziju od iznosa kupnje (i pri čemu je došlo i do istaknute zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu u smislu članka 102. UFEU-a i do navodne povrede zabrane sklapanja zabranjenih sporazuma u smislu članka 101. UFEU-a) te u kojem nije moguće utvrditi mjesto u kojem su obavljene kupnje, može li kao kriterij povezanosti za mjesto nastanka štete u smislu članka 7. točke 2. Uredbe Bruxelles Ia služiti isključivo domicil korisnika? Ili u ovoj situaciji postoje i drugi kriteriji povezanosti za utvrđivanje nadležnog suda?
(b) Je li pritom relevantno to što je u ovom slučaju riječ o tužbama koje je na temelju članka 3:305.a BW-a podnijela pravna osoba čija je svrha da samostalno zastupa kolektivne interese više korisnika koji imaju domicil u različitim sudskim okruzima (u Nizozemskoj: arrondissement) unutar jedne države članice?
(c) Ako je na temelju pitanja 2.a (i/ili 2.b) mjesno nadležan nacionalni sud u predmetnoj državi članici koji je nadležan samo za tužbe u pogledu jednog dijela korisnika u toj državi članici, dok su za tužbe u pogledu drugog dijela korisnika mjesno nadležni drugi sudovi u istoj državi članici, protivi li se članku 7. točki 2. Uredbe Bruxelles Ia primjena nacionalnog (postupovnog) prava koje omogućuje upućivanje samo jednom sudu u toj državi članici?
____________
1 Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)